REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1263/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek, predsjednice vijeća, Željka Šarića, člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića, člana vijeća, Željka Pajalića, člana vijeća i mr. sc. Igora Periše, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ZR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po odvjetniku Branku Posavčiću iz Kutine, protiv tuženika OTP BANKE d.d., OIB: 52508873833, iz Splita, Domovinskog rata 61, zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Vukina & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti ugovora i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-428/2022-2 od 24. ožujka 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-234/2020-19 od 3. veljače 2022., u sjednici održanoj 14. veljače 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženika, ukidaju presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-428/2022-2 od 24. ožujka 2022. u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-234/2020-19 od 3. veljače 2022. u t. III. i IV. izreke, kao i presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-234/2020-19 od 3. veljače 2022. u t. III. i IV. izreke, te se predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima revizijskog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Pobijanim dijelom drugostupanjske presude potvrđena je prvostupanjska presuda koja u tom dijelu, u bitnom, glasi:

"III Nalaže se tuženiku OTP banci d.d., Split, Domovinskog rata 61 da tužiteljici ZR iz [adresa] isplati iznos od 118.214,93 kn (sto osamnaest tisuća dvjesto četrnaest kuna i devedeset i tri lipe), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom do 31.12.2007. po članku 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, od 1.1.2008. do 31.7.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena (na tamo naznačene pojedinačne iznose), sve u roku 15 dana.

IV Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 13.407,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, računajući ovu od 3.2.2022. do isplate, u roku 15 dana.".

2. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-2702/2022-2 od 6. srpnja 2022. tuženiku dopustio podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž- 428/2022-2 od 24. ožujka 2022. u odnosu na pitanje:

"Je li u odnosu na individualne restitucijske zahtjeva potrošača koji se pozivaju na utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž 7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. donesene u kolektivnom sporu koji se pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vodio pod poslovnim brojem P-1401/12 (u dijelu koji se odnosi na ugovornu odredbu kojom je redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke) nastupila zastara protekom roka od pet godina računajući od dana pravomoćnosti presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž 7129/2013-4 od 13. lipnja 2014.?".

3. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv citirane odluke tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja u odnosu na koje je dopuštena. Predlaže preinačiti presudu Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-428/2022-2 od 24. ožujka 2022. i presudu Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-234/2020-19 od 3. veljače 2022.g. na način da se odbije tužbeni zahtjev u dijelu kojim se potražuje isplata s osnove ništetne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi, te naložiti tužitelju da naknadi tuženiku parnične troškove, podredno, predlaže ukinuti presudu Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-428/2022-2 od 24. ožujka 2022. i presudu Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-234/2020-19 od 3. veljače 2022. i predmet vratiti na ponovno suđenje.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija je osnovana.

6. Predmet ovoga spora je, među ostalim, zahtjev tužiteljice radi isplate razlike između redovnih kamata obračunatih po osnovnom ugovoru o kreditu i onih prema naknadnim tuženikovim odlukama o kamatnim stopama te isplate razlike između plaćenog iznosa u odnosu na prvobitno ugovoreni iznos kredita koja je nastala zbog primjene valutne klauzule u CHF.

7. Iz spisa proizlazi kako je tužiteljica podnijela ovu tužbu 9. listopada 2020., dok je nesporno da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. djelomično postala pravomoćna donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., a kojim dijelom je pravomoćno utvrđeno da je kamatne stope tuženik mijenjao bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle o kojoj promjeni se nije pojedinačno pregovaralo, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe.

8. Drugostupanjski sud je ocijenio prigovor zastare neosnovanim pozivom na odluku ovoga suda poslovni broj Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018. u kojoj je zauzeto pravno shvaćanje da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju odredbe čl. 241. ZOO-a te kako zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (ovdje 13. lipnja 2014.), a koje je shvaćanje drugostupanjskog (ali i prvostupanjskog) suda o neosnovanosti prigovora zastare samo sebi proturječno.

9. To iz razloga jer je od pravomoćnosti presude kojom je utvrđeno da su tamo tuženici, pa tako i ovdje tuženik, ''povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koriste nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna'', odnosno od 13. lipnja 2014. do 9. listopada 2020. protekao zastarni rok od pet godina. Zato nije bilo moguće ocijeniti prigovor zastare osnovanim u odnosu na dio utuženog iznosa kojega je tužiteljica platila tuženiku uslijed jednostrane promjene kamatne stope.

10. Ovaj sud je dopustio ovu reviziju jer pobijana presuda odstupa od pravnog shvaćanja zauzetog na sjednici Građanskog odjela ovoga suda održanoj 31. siječnja 2022. koje glasi:

"4. Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

5. Zaključak iz točke 4. odnosi se na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka.".

11. Slijedom navedenog, budući da nižestupanjske presude odstupaju od citiranog pravnog shvaćanja i jer u pogledu primjene tog shvaćanja njihova obrazloženja proturječe sama sebi te da je u ponovnom postupku potrebno utvrditi koji je dio utuženog iznosa tužiteljica platila tuženiku uslijed jednostrane promjene kamatne stope (od čega ovisi i odluka o zateznim kamatama), primjenom čl. 394. st. 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

12. Stoga će u ponovnom postupku prvostupanjski sud, uvažavajući iznesena pravna shvaćanja ovoga suda, donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku.

13. Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 4. ZPP-a.

Zagreb, 14. veljače 2024.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek

Rev 1263/2022-2-1

Željko Šarić,

sudac Vrhovnog suda Republike Hrvatske

Na temelju čl. 131. st. 5. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) prilažem

OBRAZLOŽENJE ODVOJENOG GLASA

uz rješenje poslovni broj Rev-1263/2022-2 od 14. veljače 2024.

1. Na temelju odredbe čl. 131. st. 5. ZPP iznosim obrazloženje mojeg izdvojenog glasa.

2. U predmetu Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-1263/2022-2 od 14. veljače 2024. većinom glasova riješeno je da se ukidaju presude nižestupanjskih sudova. Naime, prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 118.214,93 kn s pripadajućom zateznom kamatom, a drugostupanjskom presudom navedena presuda je potvrđena.

3. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi isplate razlike između redovnih kamata obračunatih po osnovnom ugovoru o kreditu i onih prema naknadnim tuženikovim odlukama o kamatnim stopama, te isplate razlike između plaćenog iznosa u odnosu na prvobitno ugovoreni iznos kredita koja je nastala zbog primjene valutne klauzule u CHF.

4. Nižestupanjski sudovi su ocijenili da nije osnovan tuženikov prigovor zastare koji se temelji na tezi da je vrijeme potrebno za zastaru potraživanja po osnovi razlike između početne ugovorene stope i kamatne stope po kojima je tužiteljica plaćala anuitete počelo teći od dana pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je postala pravomoćna 13. lipnja 2014.

5. Rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske u čijem donošenju sam sudjelovao ne prihvaća navedeno shvaćanje jer je navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, dakle, temelji se na pravnom shvaćanju da vrijeme potrebno za zastaru predmetne tražbine (5 godina) počinje teći od dana pravomoćnosti odluke u navedenom sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava kojom su na opći način ocijenjene ništetnim odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli kod određenih vrsta kredita.

6. Shvaćanje na kojem se temelji navedeno rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izneseno je i u većem broju odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, međutim, s obzirom na to da takvo shvaćanje smatram pogrešnim izdvojio sam glas.

Rev 1263/2022-2-1

7. Revizija je podnesena zbog pitanja koje glasi:

"Je li u odnosu na individualne restitucijske zahtjeve potrošača koji se pozivaju na pravna utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda RH posl. broj Pž- 7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. godine donesene u kolektivnom sporu koji se pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vodio pod posl. brojem P-1401/12 (u dijelu koji se odnosi na ugovornu odredbu kojom je redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke) nastupila zastara protekom roka od pet godina računajući od dana pravomoćnosti presude Visokog trgovačkog suda RH posl. broj Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. godine?".

8. Prije svega treba imati u vidu odredbu čl. 334. st. 2. ZPP kojom je propisano da prema strankama presuda ima učinak od dana kada im je dostavljena.

9. Ova odredba podrazumijeva da pravomoćna presuda vezuje u načelu samo parnične stranke i to od dana kada im je presuda dostavljena ( res iudicata facit ius inter partes).

10. Iako postoje slučajevi kada pravomoćna presuda ima utjecaj na pravne odnose s trećim osobama smatram da u konkretnom slučaju ne postoji pravni temelj za zaključak da bi presuda u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava imala negativan izravan materijalnopravni učinak na prava potrošača jer u tom postupku pojedini potrošači nisu sudjelovali niti im je presuda dostavljena, a odluka u izreci presude se ne odnosi na konkretne pravne odnose.

11. Shvaćanje na kojem se temelji drugostupanjska presuda implicira da je pravni odnos stranke u parničnom postupku s trećom osobom moguće urediti odlukom suda u postupku u kojem treća osoba ne sudjeluje kao stranka niti umješač, a koja odluka trećoj osobi uopće nije dostavljena.

12. Dakle, učinak koji je postignut shvaćanjem s kojim se ne slažem je u suprotnosti s odredbom čl. 334. st. 2. ZPP, te sa svrhom posebnog postupka za zaštitu kolektivnih prava i interesa jer je cilj tog postupka zaštita a ne redukcija i otežavanje ostvarivanja tih interesa i prava (čl. 502.a ZPP).

13. Odlukom u postupku radi zaštite prava i interesa na specifičan i prejudicijelan način se rješava jedno od pravnih pitanja odlučnih za odluku u pojedinačnim postupcima u kojima se odlučuje o konkretnim pravima i interesima fizičkih i pravnih osoba, a na pravna utvrđenja iz te presude mogu se (ali ne moraju) pozvati fizičke i pravne osobe i u tom slučaju ta shvaćanja vežu sud u posebnim parnicama u kojima te osobe ostvaraju svoja pojedinačna prava i interese (čl. 502.c ZPP). To je jedini propisani pravni učinak presude donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava, a o daljnjem učinku te presude na pojedinačne slučajeve moglo bi biti riječ o slučajevima u kojima su pojedinci kao umješači sudjelovali u tom postupku (čl. 502.d ZPP). Međutim, i u tim slučajevima bi trebalo razmotriti da li je takav učinak zakonit s obzirom na to da se izreka presude u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava ne odnosi na konkretne ugovore.

Rev 1263/2022-2-1

14. U svakom slučaju u navedenom postupku koji je vođen kod Trgovačkog suda u Zagrebu nisu sudjelovali kao umješači fizičke niti pravne osobe, pa se pitanje učinka u smislu čl. 502.d ZPP ovdje ne postavlja.

15. U sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022., odgovarajući, između ostalog, na pitanje je li se tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava može smatrati radnjom vjerovnika kojom se prekida zastara, rečeno je da pokretanjem parničnog postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava ''dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.''.

16. Dakle, implicira se da se podnositelja tužbe u postupku radi zaštite kolektivnih prava i interesa (organizacije koje se bave zaštitom kolektivnih prava i interesa) može smatrati vjerovnikom.

17. Međutim, vjerovnik je osoba koja ima pravo tražiti ispunjenje određene obveze, a organizacije koje pokreću postupak radi zaštite kolektivnih interesa i prava nemaju pravo tražiti ispunjenje obveza koje nastaju na temelju konkretnih pravnih odnosa između trećih osoba, pa radnje koje te organizacije poduzimaju ne mogu imati nikakav učinak u pogledu konkretnih prava i obveza između trećih osoba, osim prejudicijelnog učinka prema odredbi čl. 502.c ZPP.

18. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. zauzeto je pravno shvaćanje koje glasi:

''Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91) kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora''.

19. Dakle, zauzeto je shvaćanje da vrijeme potrebno za zastaru počinje teći od dana pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ništetnost konkretnog pravnog posla. Ako je to tako, postavlja se pitanje kako je moguće zaključiti da pokretanjem postupka radi zaštite kolektivnih prava i interesa ''dolazi do prekida zastare'', kad prema pravnom shvaćanju iz 2020., zastara tada nije ni počela teći.

20. Prema tome, pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 31. siječnja 2022. je u suprotnosti s pravnim shvaćanjem iz 2020., pa i zbog toga smatram da pravna shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske nisu usklađena.

21. Upadljiv paradoks primjećujem i u tome što se u praksi sudova opravdano smatra da utvrđenje ništetnosti ugovora na općenit i preducijalan način (presuda Trgovačkog suda u Zagrebu) nema učinak presuđene stvari u odnosu na konkretne ugovore, a s druge strane (smatram nedosljedno) vrijeme potrebno za zastaru počinje teći od pravomoćnosti odluke u sporu za zaštitu kolektivnih prava i interesa kao da je tom presudom zaista odlučeno o ništetnosti konkretnih ugovora.

Rev 1263/2022-2-1

22. Smatram da se pravni učinak presude u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava iscrpljuje isključivo u pravu fizičkih i pravnih osoba da se pozivaju na pravno utvrđenje iz presude donesene u tom postupku (čl. 502.c ZPP), te da ta presuda nema izravan materijalno pravni učinak s posljedicom o kojoj bi ovisila zastara konkretnih potraživanja trećih osoba koje nisu sudjelovale u tom postupku, a presuda se ne odnosi na njihov konkretan pravni odnos.

23. Postavlja se i pitanje o učincima presude u sporu za zaštitu kolektivnih prava i interesa na korisnike kredita koji nisu u nikakvom pravnom odnosu sa strankama u tom sporu (korisnici kredita koji su sklopili ugovore o kreditu s bankama koje nisu bile stranke u tom sporu, a čiji ugovori su ništetni na temelju iste argumentacije na temelju koje su utvrđene ništetnim odredbe ugovora koje su potrošači sklapali s bankama koje su sudjelovale u sporu kod Trgovačkog suda). I zbog tog problema pravno shvaćanje na kojem se temelje presude nižestupanjskih sudova može biti izvor nejednakosti između te dvije kategorije korisnika kredita jer se problematični učinci presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava ne bi mogli pripisati korisnicima kredita s bankama koje nisu bile stranke u sporu za zaštitu kolektivnih prava i interesa, a argumentacija koja se odnosi na ništetnost ugovora koje su sklapale banke koje su bile stranke u posebnom parničnom postupku relevantna je i za ocjenu ništetnosti ugovora koji su potrošači sklapali s bankama koje nisu bile stranke u tom sporu.

24. Zaključujem da vrijeme potrebno za zastaru tražbina koje se temelje na ništetnosti ugovora o kreditima u kojima su obveze stranaka vezane uz tečaj CHF počinje teći od pravomoćnosti odluke kojom je odlučeno o ništetnosti konkretnih ugovora, a ne od dana pravomoćnosti presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava, što je u skladu s pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici građanskog odjela iz 2020.

25. Nisam suglasan s gore navedenim rješenjem jer smatram da je u konkretnom slučaju trebalo odbiti reviziju zbog prethodno iznesenih razloga.

26. Tražim, temeljem čl. 131. st. 5. ZPP da se ovo pisano obrazloženje izdvojenog glasa priloži pisanoj odluci i objavi na isti način kao i odluka.

Zagreb, 14. veljače 2024.

Sudac

Željko Šarić