REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2054/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i Goranke Barać- Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ZP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Hrvoje Šutalo, odvjetnik iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Glavaš & Šutalo u Vinkovcima, protiv tuženika Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Toni Smrček, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja nepostojanja novčane tražbine iz zadužnice, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-1491/2022-2 od 19. siječnja 2023. u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku broj P-1211/2021-5 od 26. srpnja 2022., u sjednici održanoj 14. veljače 2024.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-1491/2022-2 od 19. siječnja 2023. u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku broj P-1211/2021-5 od 26. srpnja 2022. (točka I. izreke prvostupanjske presude), u kojem postavlja sljedeća pravna pitanja:
„Je li bjanko zadužnica u trenutku kada dobije status pravomoćnog rješenja o ovrsi ovisna u bilo kojoj mjeri o osnovnom pravnom poslu radi kojeg je dana, odnosno gubi li vrijednosni papir pravni učinak nakon što je osnovni pravni posao proglašen ništetnim?
Ako su osnovnim pravnim poslom (ugovorom o kreditu), ugovorne strane ugovorile da se sredstvom osiguranja (bjanko zadužnicom) osiguravaju sva potraživanja imatelja bjanko zadužnice po osnovi ugovora o kreditu kao osnovnog pravnog posla, podrazumijeva li to i da ta bjanko zadužnica osigurava tražbinu imatelja bjanko zadužnice koja proizlazi kao posljedica utvrđene ništetnosti (pravo na restituciju iz čl. 323. Zakona o obveznim odnosima, NN Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022) tog osnovnog pravnog posla (ugovora o kreditu)?“.
2. Kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnim za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, tuženik se pozvao na odluke revizijskog suda broj Rev 2367/2014-2 od 26. travnja 2016., broj Revt 77/2017-2 od 21. travnja 2021., broj Revt 300/2018-8 od 5. prosinca 2018., Županijskog suda u Zagrebu broj Gž 611/2022-2 od 15. studenoga 2022., te odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-
III/2143/2020 od 21. prosinca 2022.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi da ne postoji tražbina iz bjanko zadužnice izdane u Vinkovcima 27. ožujka 2007., ovjerene kod javnog bilježnika pod brojem OV-6423/07 te da ista ne proizvodi nikakve pravne učinke.
4.1. Tužiteljica svoj zahtjev temelji na činjenici da je presudom Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-415/2019-3 od 2. ožujka 2021. Ugovor o kreditu bez depozita sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, koji je sklopljen 23. ožujka 2007. pravomoćno utvrđen ništetnim u cijelosti, a bjanko zadužnica je izdana kao sredstvo osiguranja tražbine iz Ugovora o kreditu.
5. Drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu kojom je utvrđeno da ne postoji tražbina iz bjanko zadužnice izdane u Vinkovcima 27. ožujka 2007., ovjerene kod javnog bilježnika pod brojem OV-6423/07 i da ista ne proizvodi nikakve pravne učinke s obzirom da više ne postoji pravni posao (pravomoćno utvrđen ništetnim) za koji je izdana bjanko zadužnica.
6. Postupajući u skladu s odredbom članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja u prijedlogu nisu važna u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
7. To stoga jer tuženik nije naveo odgovarajuće razloge važnosti postavljenih pitanja u smislu odredbe članka 385.a ZPP.
8. Prije svega valja reći da je zadužnica formalni i jednostrani privatnopravni akt koji služi kao instrument osiguranja tražbina s javnopravnim učincima rješenja o ovrsi i ovršne isprave. Zadužnica je također samostalni pravni posao koji je uvijek vezan uz obvezu iz glavnoga ugovornog odnosa, i to obična zadužnica od trenutka njezina izdavanja ima sva obilježja vrijednosnog papira, dok bjanko zadužnica stječe to svojstvo nakon što se upiše iznos tražbine i ime vjerovnika. Značajka obveze iz zadužnice je njezina apstraktnost, ako dođe do prijenosa zadužnice. Apstraktnost ugovorne obveze izdavatelja vrijednosnog papira proizlazi iz činjenice što vjerovnik može tražiti ispunjenje obveze navedene u vrijednosnom papiru, a izdavatelj protiv takvog zahtjeva ima mogućnost ograničenih prigovora koji su propisani u Zakonu o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje: ZOO). Naime, izdavatelj zadužnice i dužnik, može stavljati imatelju zadužnice i vjerovniku samo prigovore koji se tiču izdavanja papira (članak 1157. stavak 1. ZOO), dok prigovore koji se odnose na sam pravni posao koji je bio razlog izdavanja zadužnice kao sredstva osiguranja, dužnik može istaknuti samo vjerovniku kojem je on ustupio vrijednosni papir (zadužnicu), ali ne i kasnijim stjecateljima na koje je prenesena tražbina iz zadužnice (stavak 2.).
9. S time u svezi, pravno shvaćanje u odlukama na koje se tuženik pozvao nije izraženo u okviru iste činjenično pravne situacije.
9.1. Tako je u odluci broj Rev 2367/2014-2 od 26. travnja 2016. utvrđeno (…) da su stranke ugovorile i sve posljedice prestanka Predugovora (…) pa s obzirom da je tužitelj bio obveznik podmirenja duga iz Potvrde, kojeg je tuženik naplatio korištenjem zadužnice (…), a prigovor ništetnosti Predugovora nije razmatran jer je prvi put istaknut u reviziji (…). U odluci broj Revt 77/2017-2 od 21. travnja 2021. je bio zahtjev tužitelja na utvrđenje da je tuženik bez osnove od njega stekao iznos (…) neovlaštenom prekomjernom naplatom zadužnice (…). Odlukom broj Revt 300/2018- 8 od 5. prosinca 2018. ukinuta je drugostupanjska presuda (…) s uputom revizijskog suda da u nastavku postupka treba utvrditi kod koga se bjanko zadužnice nalaze, u čijem su posjedu (…), dok je odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-
III/2143/2020 od 21. prosinca 2022. donesena u pogledu prigovora stranaka istaknutih u stečajnom postupku.
10. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu kumulativno ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom članka 385.a stavak 1. ZPP, valjalo je na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. i 2. ZPP, riješiti kao u izreci.
Zagreb, 14. veljače 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
