REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1864/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i Goranke Barać- Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari po tužbi tužitelja: 1. ČĐ rođ. AĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. LĐ rođ. AĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. Č iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 4. ČĐH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 5. AĐH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 6. A iz [adresa], 7. KĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], (3. – 7. tužitelji kao pravni slijednici ABC (ABC) ABC), 8. AĐ, [adresa], 9. DĐ iz [adresa], 10. LĐH iz [adresa], 11. L (K) iz [adresa], #[adresa], 12. BĐ iz [adresa], 13. D (ABC) ABC iz [adresa], 14. ŠĐ iz [adresa], 15. HĐ iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Marin Zekanović, odvjetnik u Zadru, protiv tuženika: 1. B (ABC) ABC pok. ABC iz [adresa] te na adresi u [adresa], 2. VĐ iz [adresa], 3. IĐ rođ. VĐ, [adresa], koje zastupaju punomoćnici Ivan Šalina i Božo Vrkić, odvjetnici u Zadru, 4. JĐ, odsutnoga i nepoznatog boravišta, koje zastupa poseban skrbnik ĐĐ, odvjetnik u [adresa], 5. FĐ rođ. JĐ ud. Š, [adresa], koju zastupa punomoćnica Ana Jurić Šimićev, odvjetnica u Zadru, 6. ĆĐ ud. NĐ iz [adresa], kao nasljednice NĐ, radi utvrđenja prava suvlasništva i sudskog razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina, te u pravnoj stvari po protutužbi 1. tuženika B (ABC) ABC pok. ABC iz [adresa] te na adresi u [adresa] protiv 1. – 15. tužitelja, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu 1., 2. i 3. tuženika za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici broj Gž- 956/2020-3 od 6. listopada 2020., ispravljene rješenjem istoga suda broj Gž- 956/2020-5 od 13. siječnja 2022., kojima su djelomično potvrđene i djelomično preinačene presuda i rješenje Općinskog suda u Zadru broj P-1661/2017 od 5. svibnja 2020., u sjednici održanoj 14. veljače 2024.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog 1., 2. i 3. tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženici su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici broj Gž-956/2020-3 od 6. listopada 2020., ispravljene rješenjem istoga suda broj Gž-956/2020-5 od 13. siječnja 2022., kojima su djelomično potvrđene i djelomično preinačene presuda i rješenje Općinskog suda u Zadru broj P-1661/2017 od 5. svibnja 2020.
2. Tuženici u prijedlogu postavljaju sljedeća pitanja:
„Da li je postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice moguće provoditi isključivo prema zk.stanju ili pak prema izvanknjižnom stanju odnosno neovosno o upisu u zemljišnjim knjigama?
Da li je odlukom odnosno upisom obavljenim u postupku zemljišne knjige vezan parnični sud u odnos na osobe koje su sudjelovale u tom postupku i u odnosu na nekretnine za koje je takav postupak proveden?
Da li se na stjecanje prava vlasništva nasljeđivanjem odnosno kada se stranke pozivaju na nasljeđivanje kao osnov stjecanja prava vlasništva odnosi zastarni rok iz odredbe čl.138.Zakona o nasljeđivanju odnosno rok od 10 godina u odnosu na poštenog i 20 godina u odnosu na nepoštenog nasljednika?
Koliki je, sukladno odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, rok za stjecanje prava vlasništva dosjedanjem u odnosu na nekretnine u vlasništvu fizičkih osoba ovisno o tom da da li se radi o poštenom ili pak nepoštenom posjedniku?
Da li je pravo vlasništva na nekretninama u režimu privatnog vlasništva odnosno vlasništva fizičkih osoba moguće steći građenjem naročito u slučaju kada je graditelj pošten graditelj?
Da li je sud vezan pravomoćnim utvrđenjem suda u parničnom postupku u odnosu ne nekretninu koja je predmet spora?
Da li su stranke u postupku koje se pozivaju na nasljeđivanje kao osnov stjecanja te ujedno traže provođenje postupka diobe u položaju nužnih i jedinstvenih suparničara i da li izostanak samo jedne takve osobe predstavlja prepreku za vođenje postupka zbog čega bi sud morao postupiti sukladno odredbi čl.109 st.4 Zakona o parničnom postupku odnosno pozvati stranke na uređenje tužbe pod prijetnjom odbačaja tužbe za slučaj nepostupanja po takvom pozivu?
Da li je sud u slučaju utvrđenja da bi tužbeni zahtjev u odnosu na pojedine tuženike ( u odnosu na tuženike ad.2 i ad.3 je odbijen tužbeni zahtjev) bio neosnovan dužan u pogledu toga izrijekom odlučiti na taj način ili je dovoljno o tom odlučiti kroz obrazloženje kao što je to, nažalost, učinio prvostupanjski pa i drugostupanjski sud?“.
3. Kao razloge zbog kojih, pitanja smatraju važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, tuženici se pozivaju na odluke revizijskog suda broj Rev- 1554/1993 od 12. listopada 1993. i Rev-549/2010 od 10. rujna 2003., te odluke Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3932/2019-2 od 15. studenoga 2019., Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici broj Gž-561/2018-2 od 20. srpnja 2018., te Županijskog suda u Sisku broj Gž-82/2019-3 od 7. veljače 2019.
4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
5. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da se u prijedlogu za dopuštenje revizije, glede postavljenih pitanja, ne radi o pravnim pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
6. Naime, u konkretnom slučaju su sudovi utvrdili da su tužitelji suvlasnici na nekretninama čest.br. [katastarska čestica] i [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (…), koje pravo suvlasništva su stekli na temelju nasljeđivanja, te da se razvrgava suvlasnička zajednica nekretnina čest.br. [katastarska čestica] i [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], sudskom diobom.
7. Pitanja tuženika „(…) je li postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice moguće provoditi isključivo prema zk stanju (…)“, ne ovisi odluka u ovom sporu, jer od odgovora na postavljena pitanja tuženici ne mogu ostvariti povoljniju poziciju u ovoj parnici.
7.1. Isto tako, pitanja kojima se polazi od drugačijih utvrđenih činjenica, nisu pitanja koja bi bila važna za odluku u sporu. Tako tuženici pitanjima polaze da su tužitelji sudjelovali u ranijem postupku (kada je se 1. tuženik upisao kao vlasnik predmetnih nekretnina), u situaciji kada su sudovi utvrdili da tužitelji nisu sudjelovali (…), postavljena pitanja polaze od toga i da je 1. tuženik bio pošten graditelj, sudovi su utvrdili da 1. tuženik nije bio pošten graditelj. Nadalje, pitanjem se problematizira i zastarni rok, kraj činjenice da su sudovi utvrdili da se u konkretnom slučaju radi o tužbi koja ne zastarijeva (…), pitanjima se problematizira i jesu li tužbom obuhvaćeni svi jedinstveni i nužni suparničari, kojim pitanjem opet polazi od pogrešne pretpostavke, kraj utvrđenja suda da su tužbom obuhvaćeni svi jedinstveni i nužni suparničari. Pitanje o stjecanju prava vlasništva na temelju dosjelosti (…), također nije važno za odluku u sporu, pored utvrđenja suda da su tužitelji stekli pravo suvlasništva na temelju nasljeđivanja (…). Dakle, pitanja koja su utemeljena na činjeničnim okolnostima koje nisu utvrđene u postupku, ne mogu biti važna pitanja za odluku u sporu, jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
7.2. Posljednje pitanje kojim se problematizira kada sud odbije zahtjev u odnosu na neke tuženike (konkretno 2. i 3. tuženika) je li o tome bio dužan odlučiti u izreci presude, a ne samo u obrazloženju je pitanje koje predstavlja prigovor bitne povrede odredaba parničnog postupka, a ne pravno pitanje kakvo je propisala odredba članka 385.a stavak 1. ZPP. Naime, postavljeno pitanje nije samo po sebi razlog za dopuštenje revizije, jer čak i u slučaju postojanja takve povrede u konkretnom slučaju, njezine posljedice ne premašuju dosege ovog konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom revizije koju je revizijski sud ovlašten dopustiti u smislu odredbe članka 385.a ZPP, kao niti važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
8. K tomu, iako već obzirom na navedeno nije odlučno, odluke na koje se pozivaju tuženici u smislu razloga važnosti ne odgovaraju činjeničnim utvrđenjima, a slijedom toga niti pravnom shvaćanju na kojem je utemeljena odluka drugostupanjskog suda.
9. Slijedom toga, u ovoj pravnoj stvari, u svakom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda sukladno članku 385.a ZPP i dopuštenje revizije, pa je na temelju odredbe članka 392. stavak 1. i 6. ZPP u vezi s člankom 387. stavak 5.
ZPP riješeno kao u izreci.
Zagreb, 14. veljače 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
