REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 537/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CALCIT BILA STRANA d.o.o. iz Korenice, Josipa Jovića 75, OIB 01514019659, kojeg zastupa punomoćnik Ivica Barbir, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika TRANSPORT BETONA LUBINA d.o.o. iz Knina, Kralja Držislava 5, OIB 87910130484, kojeg zastupa punomoćnik Alen Ivković, odvjetnik u Rijeci, radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2458/2022-3 od 2. kolovoza 2023., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-108/2021 od 1. travnja 2022. na sjednici održanoj 14. veljače 2024.
r i j e š i o j e:
Tuženiku se dopušta podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2458/2022-3 od 2. kolovoza 2023. u odnosu na povredu temeljnog ljudska prava na pravično suđenje i u njemu sadržanog prava na obrazloženu sudsku odluku o bitnom žalbenom navodu stranke (čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda).
Obrazloženje
1. Tužitelj je predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2458/2022-3 od 2. kolovoza 2023., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-108/2021 od 1. travnja 2022., postavljajući slijedeća pravna pitanja:
„1. Nastaje li ugovor o jamstvu sklopljen u pisanom obliku onog trenutka kojeg su ugovorne strane utvrdile u sadržaju ugovora kao trenutak sklapanja ugovora, ili nastaje tek javnobilježničkom ovjerom, u slučaju kada ugovorne strane nisu ugovorile javnobilježničku ovjeru kao uvjet nastanka ugovora niti posebnu formu ugovora o jamstvu, a datum sklapanja pisanog ugovora o jamstvu i datum javnobilježničke ovjere se razlikuju ?
2. Da li se ugovor o dobrovoljnom založnom pravu u pisanom obliku smatra sklopljenim onog datuma kojeg su ugovorne strane navele u sadržaju ugovora kao datum sklapanja ugovora, ili ugovor o založnom pravu nastaje tek ovjerom ugovora kod javnog bilježnika, sklapanjem u formi sudskog zapisnika, javnobilježničkog akta ili solemnizirane privatne isprave, a u slučaju kada ugovorne strane nisu ugovorile posebnu formu ugovora o zalogu niti javnobilježničku ovjeru kao uvjet nastanka ugovora ?
3. Da li je drugostupanjski sud dužan, kada odbija žalbu i potvrđuje prvostupanjsku presudu koristeći ovlaštenje iz čl. 368. st. 1. zakona o parničnom postupku, ocjeniti odlučne žalbene navode žalitelja i u drugostupanjskoj odluci navesti razloge svoje ocjene, kako bi se moglo ispitati koje je žalbene navode drugostupanjski sud ispitao i zbog kojih razloga je stvorio određeni zaključak o postojanju ili nepostojanju žalbenih navoda?
4. Da li je u drugostupanjskoj odluci dovoljno samo deklarativno navesti da je žalbeni sud ispitao žalbene navode, ili je potrebno određeno navesti koje žalbene navode je drugostupanjski sud ocjenio i ispitao, kao i razloge svoje ocjene žalbenih navoda, kako bi se moglo ispitati da li žalbeni razlozi postoje ili ne radi pravilne primjene čl. 368. st. 1. zpp ?
5. Da li je drugostupanjski sud dužan, kada se u drugostupanjskoj odluci poziva na primjenu određenog materijalnog prava, navesti razloge primjene tog materijalnog prava, kako bi se njegova ocjena o pravilnoj primjeni materijalnog prava mogla ispitati ?" pozivajući se na razlog propisan čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP navodeći da pobijana presuda odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda (Revt 109/16-2 od 7. veljače 2017., Rev 1342/1990-2 od 6. studenog 1990., Rev 1134/1996-2 od 29. studenog 2000., Revt 133/05 od 26. siječnja 2006., Rev 473/1992-2 od 20. svibnja 1992., Rev 347/00-2 od 30. srpnja 2003., Rev 2805/13-2 od 31. listopada 2017., Rev 300/03 od 15. veljače 2005., Rev 2996/14-2 od 10. veljače 2015., Rev 162/05-2 od 3. listopada 2006., Rev 306/1991-2 od 2. listopada 1991., Rev 81/08-2 od 10. rujna 2008., kao i da u odnosu na sporno pravno pitanje postoji različita praksa viših sudova). Nadalje smatra da mu reviziju treba dopustiti zato što su mu pobijanom odlukom zbog grube povrede odredba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena temeljna prava i slobode zajamčena Ustavom Republike Hrvatske "Narodne novine" br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14, dalje: Ustav) i to pravo na pravično suđenje uključujući načelo pravne sigurnosti i pravo na djelotvoran pravni lijek zajamčenih Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda čl. 6. („Narodne novine – Međunarodni ugovori“ broj: 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010, i 13/2017.; dalje: Konvencija)
2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
3. Na temelju čl. 385.a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.
4. Postupajući u skladu s citiranom čl. 385.a st. 2. ZPP, revizijski je sud dopustio reviziju s obzirom da je tužitelj učinio vjerojatnim da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka, sadržanih u čl. 338. st. 4., čl. 375. st. 1. i čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pošteno suđenje, zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom a koje obuhvaća i pravo na obrazloženu sudsku odluku, odnosno iznošenje dostatnih i neproizvoljnih razloga o bitnom navodu stranke.
4.1. Naime, tuženik je na pripremnom ročištu (prije zaključenja prethodnog postupka) predložio da se kao dokaz priloži isprava od 9. veljače 2021. i da se prilikom odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva ocijeni i sadržaj te isprave.
4.2. Budući da je drugostupanjski sud u obrazloženju pobijane odluke (toč. 12.) naveo da je ova isprava priložena tek uz žalbu i da dokazni prijedlog uvida u ovu ispravu nije istaknut tijekom trajanja prvostupanjskog postupka pa da se u žalbenom postupku više ne može isticati, na opisan način u pobijanoj odluci su izostali razlozi za odbijanje žalbenih navoda koji su od odlučnog značaja.
5. Stoga je temeljem čl. 389.b st. 3. ZPP odlučeno kao u izreci. U odnosu na postavljena pravna pitanja temeljem istog propisa smatra se da je prijedlog za dopuštenje revizije povučen.
Zagreb, 14. veljače 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
