REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1446/2021-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. Senije Ledić članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. K., OIB ... iz S., kojeg zastupa punomoćnik H. K., odvjetnik u B., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB ... zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u K., Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž R-17/2020-2 od 17. veljače 2021., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-230/2019-16 od 28. rujna 2020., u sjednici održanoj 14. veljače 2024.

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženika i ukida se presuda Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž R-17/2020-2 od 17. veljače 2021. u točkama 1.b) te u točkama 2. i 3. te se predmet u tom dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. odbijen je zahtjev tužitelja za isplatom naknade plaće u daljnjem iznosu od 64.409,88 kn. U točki II. odbijen je alternativni tužbeni zahtjev od 12. ožujka 2020. koji glasi:

- na iznos od 3.049,44 kn od 15.3.2007.

- na iznos od 4.065,87 kn od 15.4.2007.

- na iznos od 4.319,89 kn od 15.5.2007.

- na iznos od 190,59 kn od 15.6.2007.

- na iznos od 571,77 kn od 15.7.2007.

- na iznos od 5.908,09 kn od 15.8.2007.

-na iznos od 9.732, 43 kn od 15.9.2007.

- na iznos od 1.643,30 kn od 15.10.2007.

- na iznos od 7.390,55 kn od 15.11.2007.

- na iznos od 5.145,58 kn od 15.12.2007.

- na iznos od 1.482,36 kn od 15.2.2008.

- na iznos od 10.726,90 kn od 15.3.2008.

- na iznos od 3.099,48 kn od 15.4.2008.

- na iznos od 3.032,10 kn od 15.5.2008.

- na iznos od 10.006,17 kn od 15.6.2008.

- na iznos od 10.470,87 kn od 15.7.2008.

- na iznos od 6.118,45 kn 15.8.2008.

- na iznos od 10.006,17 kn od 15.9.2008.

- na iznos od 3.485,25 kn od 15.10.2008.

- na iznos od 4.956,70 kn od 15.11.2008.

- na iznos od 9.696,57 kn od 15.12.2008.

- na iznos od 4.724,25 kn od 15.1.2009.

- na iznos od 3.131,05 kn 15.2.2009.

- na iznos od 263,66 kn 15.3.2009.

- na iznos od 10.382,05 kn 15.4.2009.

- na iznos od 1.399,14 kn 15.6.2009.

- na iznos od 11.675,05 kn od 15.7.2009.

- na iznos od 3.731,04 kn od 15.8.2009.

- na iznos od 1.943,25 kn od 15.9.2009.

- na iznos od 13.285,11 kn od 15.10.2009.

- na iznos od 2.331,90 kn od 15.11.2009.

- na iznos od 2.340,60 kn od 15.2.2010.

- na iznos od 2.340,60 kn od 15.3.2010.

- na iznos od 3.979,02 kn od 15.4.2010. sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kao neosnovan. U točki III. naloženo je tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.422,50 kn sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude (28. rujna 2020.) do isplate, sve u roku od 15 dana.

2. Presudom suda drugog stupnja u točki 1. prihvaćena je žalba tužitelja te je preinačena prvostupanjska presuda i pod točkom a) odbijen je tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženici da platiti tužitelju iznos od 152.339,09 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose kako je to pobliže navedeno u izreci drugostupanjske presude. U točki 1. b) naloženo je tuženici da plati iznos od 165.733,13 kn sa zateznim kamatama na svaki pojedini iznos, kako je to pobliže navedeno u izreci drugostupanjske presude, te je u točki 1.c) odbačen zahtjev za isplatu naknade plaće za listopad 2009., siječanj, veljaču i ožujak 2010. U točki 2. naloženo je tuženici naknaditi trošak postupka u iznosu od 21.885,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude 28. rujna 2020. do isplate, sve u roku od 8 dana. U točki 3. naloženo je tuženici naknaditi trošak žalbe u iznosu od 1.562,50 kn u roku od 8 dana.

3. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revd-3091/2021 od 7. rujna 2021. dopustio reviziju protiv točke 1.b) te točke 2. i 3. drugostupanjske presude zbog pitanja: Da li se tijekom višednevnih obavljanja stražarske službe i dežurstva kao radno vrijeme može računati 24 sata rada na način da se računa osam sati redovnog rada, osam sati prekovremenog rada i osam sati odmora koji se računa kao redovan rad te se tako ukupno vrednuje kao rad od 24 sata i isplaćuje djelatnoj vojnoj osobi?

4. Postupajući po navedenom dopuštenju protiv navedene presude u odnosu na točku 1. b) te točku 2. i 3. tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu članka 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), zbog materijalnopravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena revizija. Predlaže preinačiti pobijanu presudu uz naknadu prouzročenog parničnog troška odnosno podredno pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak za sastav revizije.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev tužitelja kao djelatne vojne osobe za isplatu razlike plaće s osnova ostvarenog prekovremenog rada te rada subotom, nedjeljom i noću i blagdanima u razdoblju od veljače 2007. do rujna 2009.

8. Prvostupanjski sud je iz nalaza i mišljenja vještaka provedenog na okolnost koji iznos bi tužitelju za utuženo razdoblje od veljače 2007. do rujna 2009. treba o biti isplaćen na ime dodatka na plaću za prekovremeni rad, rad subotama, nedjeljama i blagdanima, noću i u smjenama prihvatio inačicu prema kojoj je prekovremeni rad u dežurstvu koje traje 24 sata dnevno, u radu na straži i terenu koji traje 16 sati dnevno te obračun dnevnog odmora u trajanju od 8 sati po satnici redovnog rada, umanji za sate rada po slobodnim danima. Na temelju navedenog prvostupanjski sud je obzirom da je već pravomoćno presuđeno za iznos od 96.589,63 kn, preostali dio tužbenog zahtjeva u iznos u od 64.409,88 kn ocijenio neosnovanim, a iz istih razloga je odbijen i novi alternativni tužbeni zahtjev u iznosu od 176.725,25 kuna.

9. Preinačujući prvostupanjsku presudu, drugostupanjski sud je ocijenio, budući da su presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-152/14-2 od 20. prosinca 2016 ukinute nižestupanjske presude i to presuda Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-1696/12-2 od 30. listopada 2013. i presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-665/12 od 31. kolovoza 2012., u dijelu u kojem je naloženo tuženici platiti iznos od 152.339,09 kuna, time je otpala osnova na temelju koje se tužitelj naplatio prema navedenim presudama, pa je prvostupanjski sud trebao odlučiti o cjelokupno postavljenom tužbenom zahtjevu, u ovom slučaju prvo postavljenom, budući je odbio drugo postavljeni tužbeni zahtjev. Nakon toga prvostupanjski sud donosi presudu Pr-180/17-23 od 16. travnja 2018. kojom djelomično usvaja tužbeni zahtjev i tužitelju dosuđuje iznos od 96.589,63 kn bruto sa zateznim kamatama te odbija razliku preko dosuđenog iznosa, a koju drugostupanjski sud djelomično potvrđuje za iznos od 96.589,63 kn bruto, dok u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev ukida prvostupanjsku presudu.

9.1. Prema stavu drugostupanjskog suda prvi tužbeni zahtjev je neosnovan, dok je drugi (eventualni) tužbeni zahtjev kojeg je tužitelj postavio u podnesku od 13. ožujka 2020. usvojen. Prema shvaćanju drugostupanjskog suda, rad u službi pojedinačnih dežurstava, 24-satna dežurstva obračunavaju se kao rad u trajanju od 24 sata neprekidno, a rad u slučaju višednevnog uzastopnog radnog angažmana po 24 sata obračunava se kao 8 sati redovnog rada, 8 sati prekovremenog rada, a dnevno odmor u trajanju od 8 sati ukupno, obračunava se po satnici redovnog rada, budući je tužitelj bio obvezan biti prisutan i dostupan na radnom mjestu, uzimajući u obzir slobodne dane. Dakle, zaključak je drugostupanjskog suda da tužitelju pripada pravo na naknadu i za vrijeme provedeno kao odmor, odnosno u stanju obvezne prisutnosti na radnom mjestu te dostupnosti i raspoloživosti poslodavcu, zatim pripada mu pravo i na naknadu rada subotom, nedjeljom i noću te ima pravo na isplatu plaće i to novčanog iznosa od 165.733, 13 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedinačni iznos, na temelju dopune nalaza i mišljenja vještaka.

10. Polazeći od utvrđenja da je tijekom utuženog razdoblja tužitelj obavljao višednevne službe i dežurstva, drugostupanjski sud je, na temelju svih provedenih dokaza, ocjenjujući opseg tužiteljeva rada, prihvatio inačicu iz nalaza i mišljenja vještaka prema kojoj je rad tužitelja u slučaju višednevnog uzastopnog radnog angažmana po 24 sata obračunat kao 8 sati redovnog rada, 8 sati prekovremenog rada (uzimajući u obzir slobodne dane koje je tužitelj iskoristio), a dnevni odmor u trajanju od 8 sati je obračunat po satnici redovnog rada. Stoga je ocijenio da je u utuženom razdoblju tužitelj radio prekovremeno, noću, subotama i nedjeljama i blagdanom i u smjenama a da mu tuženica za taj rad nije u cijelosti isplatila dodatke na plaću, sve pozivom na odredbe članka 14. Zakona o službi u oružanim snagama („Narodne novine“ broj 33/02, 58/02, 175/03, 134/04, 76/07 - dalje: ZSOS). Stoga je dosudio tužitelju iznos od 165.733,13 kn sa zatraženim zateznim kamatama i troškovima postupka.

11. U reviziji tuženica ističe da je takvo shvaćanje nižestupanjskih sudova protivno onom izraženom u prethodnoj odluci revizijskog suda donesenoj u ovom istom predmetu pod brojem Rev-152/14-2 20. prosinca 2016., kojim su ukinute drugostupanjska i prvostupanjska presuda. U toj odluci je izraženo pravno shvaćanje prema kojem nije životno prihvatljivo da bi efektivni rad djelatnika trajao neprekidno 24 sata dnevno, više dana uzastopno, već da je životno i logično da djelatnik koji zbog naravi posla ne smije i ne može napustiti vojarnu tijekom višednevnih službi ima slobodno vrijeme odnosno vrijeme za odmor u trajanju od osam sati, te da se tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada, unatoč tome što tužitelj ne može napustiti mjesto rada, ne može smatrati prekovremenim radom.

12. Revizijski sud je u više svojih odluka zauzeo stajalište o pravnom pitanju koje je i podnesenoj reviziji naznačila tuženica, pa tako i primjerice u odlukama Rev- 1296/2019 od 21. prosinca 2021., te Revr-133/15 od 3. siječnja 2017: „(…) treba ukazati da u situaciji kad je tužitelj višednevno obavljao poslove dežurstva ili straže i kada je zbog prirode posla 24 sata dnevno neprestano morao biti prisutan na području rada (jer ga nije mogao napustiti)-životnim je i razumnim prihvatiti da je tužitelj kao djelatna vojna osoba imao pravo na slobodno vrijeme i da ga je koristio za odmor- i to po osam sati dnevno. Tako provedeno vrijeme (od tih osam sati dnevno u kojem se odmarao), unatoč obvezatnoj prisutnosti na mjestu rada, ne može (budući da ga nije proveo na stvarno odrađenim satima rada na poslovima radnog mjesta) smatrati prekovremenim radom tužitelja-jer ne odgovara prirodi prekovremenog rada, te se stoga i prilikom isplate plaće ne može vrednovati kao sastavni dio neprekidnog rada na poslovima radnog mjesta u trajanju od 24 sata. Takvo pravno shvaćanje (prema kojem se dnevni odmor u trajanju od osam sati dnevno ne može prilikom isplate plaće tretirati sastavnim dijelom rada u neprekidnom trajanju od 24 sata i prekovremenim radom djelatne vojne osobe na službi dežurstva i stražarskoj službi samo osnovom činjenice što ta osoba ne može napustiti područje rada-pa taj dnevni odmor ostvaruje na tome području, a ne doma), a koje polazi od činjeničnog zaključka-da nije životnim i razumnim prihvatiti da bi ijedan djelatnik rad obavljao kroz neprekidno trajanje od 24 sata dnevno, i to u kontinuitetu od sedam dana uzastopno, revizijski sud je već zauzeo u svojoj odluci poslovni broj Revr-753/09 od 17. studenog 2009.“

13. Međutim iz pobijane odluke proizlazi da ista nije podudarna izraženom stavu revizijskog suda. Naime, kako osnovano upire revidentica u prihvaćenoj inačici vještačenja dnevni odmor u trajanju od 8 sati obračunava se po satnici redovnog rada, što je protivno shvaćanju revizijskog suda i o neprihvatljivosti vrednovanja rada djelatne vojne osobe za vrijeme obavljanja višednevne službe dežurstva i stražarske službe prilikom isplate plaće kao neprekidnog rada u trajanju od 24 sata.

14. Time je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a u vezi s člankom 394. ZPP-a kojom je propisano da je sud, kojem je predmet vraćen na ponovno suđenje, vezan u tom predmetu pravnim shvaćanjem na kojem se temelji rješenje revizijskog suda kojim je ukinuta pobijana drugostupanjska presuda.

15. Zbog navedenog, je valjalo prihvatiti reviziju tuženice podnesenu u dijelu protiv presude kao osnovanu i na temelju odredbe članka 394. stavka 1. ZPP-a riješiti kao u izreci rješenja pod točkom I.

16. U ponovnom postupku drugostupanjski sud će donijeti novu odluku u skladu s uputom revizijskog suda (čl. 394. a ZPP-a).

17. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP-a) pa je odlučeno kao u točki II. izreke.

Zagreb, 14. veljače 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.