- 1 -              Rev 787/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 787/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. G. iz Z., ..., OIB: ..., koju zastupa punomoćnica S. T., odvjetnica u Z., protiv tuženika H. ... C., Z., ..., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1137/19-2 od 19. studenog 2019. kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-554/2019-25 od 17. svibnja 2019., u sjednici održanoj 5. prosinca 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

 

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da nisu dopušteni otkaz ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 20. travnja 2017., dopuna otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 9. svibnja 2017., očitovanje na zahtjev za zaštitu prava od 9. svibnja 2017. i da radni odnos tužiteljice nije prestao te se nalaže tuženiku vratiti tužiteljicu na rad na radno mjesto v.d. pomoćnice ravnatelja, odnosno drugo odgovarajuće radno mjesto, sukladno stručnoj spremi i sposobnostima tužiteljice. Naloženo je tuženiku platiti tužiteljici trošak parničnog postupka od 2.500,00.

 

2. Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda i odbijen je tužbeni zahtjev. Naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka od 2.500,00 kn. Odbijen je zahtjev tužiteljice da joj se naknadi trošak odgovora na žalbu, naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku trošak žalbe od 750,00 kn.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložila je preinačiti pobijanu presudu na način da se potvrdi prvostupanjska presuda podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

 

4. U odgovoru na reviziju tuženik je predložio odbiti istu kao neosnovanu.

 

5. Revizija tužiteljice nije osnovana.

 

6. Postupajući sukladno odredbi čl. 391. st. 2. ZPP revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Suprotno tvrdnji revidentice pobijana presuda o odlučnim činjenicama ima dostatne, neproturječne, logične i uvjerljive razloge te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Nije stoga počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, niti postoji revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

8. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje da je odluka tuženika kojom se otkazuje ugovor o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu, dopuna tog ugovora i očitovanje tuženika na zahtjev za zaštitu prava nedopušteni, da radni odnos tužiteljice nije prestao i zahtjev da se tužiteljica vrati na rad.

 

9. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

              - da su tužiteljica i tuženik potpisali ugovor o radu kojim je u čl. 1. određeno da tužiteljica nastavlja kod poslodavca obavljati poslove temeljem odluke ravnatelja i to na ograničeno vrijeme od mjesec dana od 1. ožujka 2017. do 31. ožujka 2017. radi osiguranja kontinuiteta obavljanja redovitih poslova, a s obzirom na imenovanje novog ravnatelja, da je u čl. 2. ugovora o radu određeno da će tužiteljica obavljati poslove v.d. pomoćnik ravnatelja koje poslove je i obavljala (za prethodnog ravnatelja) prije izbora novog ravnatelja;

 

              - da se čl. 8. ugovora o radu poslodavac obvezao da će po isteku mandata pomoćnika ravnatelja, osim ako radnica ne bude ponovno imenovana, kao i u slučaju razrješenja, radnica biti raspoređena na radno mjesto sukladno razini kvalifikacije, radnom iskustvu i potrebama poslodavca;

 

              - da je tuženik ponudio tužiteljici ugovor o radu od 30. ožujka 2017. na radnom mjestu rukovoditelj odjela u središnjoj službi i dao rok od pet dana da se tužiteljica izjasni prihvaća li isti, da je tužiteljica 18. travnja 2017. vratila tuženiku nepotpisan ugovor,

 

- da je odlukom o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 20. travnja 2017. utvrđeno da je prestala potreba za radom tužiteljice na radnom mjestu v.d. pomoćnika ravnatelja, da joj je tuženik ponudio sklapanje novog ugovora o radu od 30. ožujka 2017. za poslove rukovoditelja odjela u središnjoj službi, da je tužiteljica taj ugovor preuzela 5. travnja 2017. te je isti dostavila tuženiku nepotpisan 18. travnja 2017.,

 

- da je prema čl. 21. Statuta tuženik imao obvezu ponuditi tužiteljici izmijenjeni ugovor o radu nakon što je novi ravnatelj G. K. odlučio da neće tužiteljici produljiti mandat pomoćnice ravnatelja, da je tužiteljici sukladno Zakonu i ugovoru o radu ponuđeno drugo odgovarajuće radno mjesto i ugovor o radu pod izmijenjenim uvjetima;

 

- da je uvidom u prepisku tužiteljice s pravnom službom utvrđeno je da je tužiteljica ponudu novog ugovora o radu zaprimila 5. travnja 2017. i da joj je ostavljen rok od 24 sata za odgovor, da je tužiteljica nepotpisan novi ugovor o radu vratila pravnoj službi 18. travnja 2017.

 

10. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da su predmetne odluke tuženika nezakonite jer tužiteljici prilikom ponude izmijenjenog ugovora nisu istovremeno ponuđena dva dokumenta i to otkaz s obrazloženjem i prijedlog izmijenjenog ugovora te da je rok za očitovanje o ponudi za sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima određen protivno čl. 123. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17 - dalje: ZR) koji propisuje da se radnik mora izjasniti u roku koji odredi poslodavac, a koji ne smije biti kraći od osam dana, a nesporno je utvrđeno da je tuženik odredio kraći rok od roka određenog čl. 123. st. 3. ZR. Stoga je prvostupanjski sud zaključio da tuženik nije poštovao zakonski propis slijedom čega je odluka tuženika od 20. travnja 2017. nezakonita i nedopuštena kao i dopuna otkaza ugovora o radu i očitovanje na zahtjev za zaštitu prava te se smatra da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao i sukladno odredbi čl. 124. ZR tuženiku je naloženo vratiti tužiteljicu na rad.

 

11. Drugostupanjski je sud koristeći ovlaštenja iz čl. 373. toč. 2. ZPP zaključio da iz stanja spisa proizlazi da je tužiteljica primila prijedlog za novo radno mjesto i otkaz ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu protiv koje je odluke podnijela zahtjev za zaštitu prava, da joj je određen kraći rok za očitovanje na odluke tuženika, ali se tužiteljica bez obzira na to mogla očitovati u zakonskom roku od 8 dana, da je tužiteljica potpisala ugovor o radu za radno mjesto pomoćnika ravnatelja u kojem u čl. 8. navedeno da u slučaju mandata novog ravnatelja bit će joj ponuđeno drugo odgovarajuće radno mjesto, a koja odredba je donijeta temeljem Statuta tuženika pa tužiteljici nije moglo biti nepoznato da ukoliko ne prihvati ponudu za novo radno mjesto da će uslijedit otkaz ugovora o radu. Stoga je drugostupanjski sud ocijenio da tuženik nije postupio protivno odredbi čl. 123. ZR te je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev u cijelosti.

 

12. Odredbom čl. 123. st. 1. ZR poslodavcu je dana mogućnost da kada otkaže ugovor o radu istodobno predloži radniku sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima (otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora). Ni jednom zakonskom odredbom nije propisana obaveza za takvo postupanje poslodavca niti su navedene okolnosti u kojima bi takvo postupanje bilo obavezno.

 

13. Stoga je neosnovano ustrajanje revidentice da je tužiteljici istodobno trebao biti uručen otkaz i novi ugovor o radu s izmijenjenim uvjetima odnosno da je pogrešno primijenjena odredba čl. 123. st. 1. i 3. ZR.

 

14. Naime tužiteljici je ponuđen ugovor o radu s ponudom izmijenjenog ugovora. Tužiteljica ponudu nije prihvatila, o ponudi se izjasnila trinaest dana nakon što je ponudu zaprimila, što njene navode da je određen kraći rok za očitovanje koji prema čl. 123. st. 3. ZR ne smije biti kraći od osam dana, čini neosnovanima.

 

15. Osim toga time što je poslodavac izabrao put da bez otkazivanja ugovora o radu radniku za čijim je radom prestala potreba ponudi novo radno mjesto te omogući sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima, umjesto da istodobno uz otkaz ponudi izmijenjeni ugovor o radu, poslodavac nije postupio nezakonito, jer takva obveza otkazivanja s ponudom izmijenjenog ugovora ne proizlazi iz zakona (tako i u Rev-783/2020 od 6. prosinca 2022.). Naime u situaciji otkazivanja ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora, (ne)prihvatljivost ponude nije od utjecaja na dopuštenost samog otkaza (Rev-421/2022 od 3. svibnja 2023).

 

16. Stoga nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

17. Ostalim revizijskim navodima tužiteljica osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Budući da reviziju iz čl. 382.a ZPP-a nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 386. st. 1. ZPP-a) to ti navodi kao nedopušteni nisu ocjenjivani.

 

18. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju jer ova postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice (čl. 166. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a).

 

Zagreb, 5. prosinca 2023.

 

Predsjednica vijeća

Jasenka Žabčić, v.r.