Poslovni broj Gž-1185/2023

Republika Hrvatska

Županijski sud u

Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Maričić- Orešković, predsjednice vijeća, Lidije Oštarić Pogarčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Branke Ježek Mjedenjak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. B. iz M.e, OIB: ...., zastupanog po punomoćniku N. K., odvjetniku iz K. i Đ. P., odvjetniku iz P., protiv tuženika I. T. iz M., OIB: ...., osobno i kao nasljednika iza pok. M. T. iz M., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz ZOU K. & S. iz R., radi utvrđenja prava vlasništva, rješavajući žalbu tuženika, izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Krku poslovni broj P-2050/2015-13 od 18. kolovoza 2016. godine, u sjednici vijeća održanoj 14. veljače 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Krku poslovni broj P-2050/2015-13 od 18. kolovoza 2016. potvrđuje.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju na ime troškova postupka iznos od 292,82 eur/ 2.206,25 kn, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Citiranom presudom u točki 1. izreke utvrđeno je da je tužitelj stekao pravo suvlasništva na 2/6 dijela nekretnine koja je u zemljišnim knjigama upisana kao k.č.br. ...., zgrada i dvorište površine 477 m2 upisane u zk.ul. ... k.o. B., slijedom čega se ovlašćuje po pravomoćnosti presude ishoditi upis stečenog prava vlasništva uz istodoban izbris s imena tuženika, upisanog u zemljišnim knjigama kao I. T.od P., M. i njegova prednika M. T. od P., M., što je tuženik dužan trpjeti.

2.Točkom 2. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 2.876,27 eur/21.671,26 kn, u roku od 15 dana.

3.Protiv te presude žalbu je podnio tuženik pozivajući se na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP), te predlaže da se uvaženjem žalbe pobijana presuda preinači i zahtjev odbije, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4.Odgovor na žalbu nije podnesen.

5.Žalba nije osnovana.

6.Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje vlasništva navedenog suvlasničkog dijela prijeporne nekretnine u zemljišnim knjigama upisanog na ime tuženika i njegova prednika svakog u jednakom dijelu, odnosno ukupno 2/6 dijela.

7.Sud prvog stupnja utvrđuje te proizlazi iz sadržaja spisa slijedeće:

-predmetni postupak tužitelj je pokrenuo tužbom protiv Općine M., M. B., J. B. te I. T. osobno i kao nasljednika pok M. T. radi utvrđenja prava vlasništva gr.č. ...upisane u zk. ul. ... k.o. B., koja je tada bila upisana kao društveno vlasništvo korisnika Općine K., te prijeporne z.č. br. .... upisane u zk.ul. ... k.o. B. maslinjak, tada upisane kao društveno vlasništvo sa pravom korištenja navedenih fizičkih osoba;

-djelomičnom presudom poslovni broj P-403/97 od 23. prosinca 1997. pravomoćno je utvrđeno da je tužitelj vlasnik grč. ..... gruntovno tijelo .... upisano u zk. ul. ... k.o. B., pa da je Općina M. kao sljednik Općine K. dužna izdati tužitelju tabularnu ispravu za upis navedene nekretnine, te je temeljem iste tužitelj u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik;

-u odnosu na ostale tuženike osim u odnosu na I. T. ujedno kao nasljednika Mata Turčića tužba je povučena, pa je ostao prijeporan suvlasnički dio od 2/6 dijela;

-tužitelj kao kupac i Hoteli H. M. d.d. M. kao prodavatelj su 13. ožujka 1997. sklopili Ugovor o kupoprodaji objekta "J." koji se nalazi na grč. br. ... površine 537 m2 i k.č. br. .... k.o. B. površine 477 m2 na kojima je sagrađena zgrada "J." koja se sastoji od prizemlja bruto građevinske površine 415 m2 (kuhinja, sala otkrivena i natkriven terasa, ulazno i unutarnje stepenište, gospodarsko dvorište), prvi kat bruto građevinske površine 190 m2 (sobe i sanitarni čvor) tavanski prostor kao i oprema koja je u sastavu objekta i služila za dotadašnju funkciju;

-prema čl. 3. ugovora prodavatelj jamči kupcu da su te nekretnine procijenjene u vrijednosti društvenog kapitala kako je to navedeno u rješenju Fonda od 17. siječnja 1997., s time da prodavatelj nije upisan kao vlasnik tih nekretnina a kupac se obvezao srediti a potom i izvršiti zemljišnoknjižni prijenos vlasništva nekretnina na svoje ime i snositi troškove vezane uz to;

-prema sadržaju citiranog rješenja u postupku pretvorbe društvenog poduzeća Hoteli H. M. navedene nekretnine pa tako i prijeporna procijenjene su vrijednost kapitala u navedenim površinama, te da je na istima sagrađen objekt Hotela J.;

-od strane Narodnog odbora Kotara K.je 10. ožujka 1955. izdana građevinska dozvola za dogradnju Hotela J. po zahtjevu Hotelskog poduzeća M. od 28. siječnja 1955. temeljem koje je istom dozvoljena dogradnja i adaptacija hotela J. u M.j prema projektu izrađenom od strane GPZ R., s time da je investitor nakon gradnje dužan zatražiti od tog Narodnog odbora tehnički pregled i uporabnu dozvolu, a u obrazloženju je navedeno da je dogradnja potrebna za suvremeno ugostiteljstvo i turizam, da se dogradnja vrši na prijepornoj nekretnini grč. .... k.o. B. koja je eksproprirana u te svrhe, a da je bila vlasništvo M. B. pok. P. prednika stranaka, s time da je M. B. pok. P. pozvan na očevid na licu mjesta ali nije na isto pristupio iako je bio obaviješten kao i susjeda sa južne strane Ž. F., koja nije stavila prigovor;

-Komisija za tehnički pregled Narodnog odbora općine K. u odnosu na izvršenu dogradnju izdala je 24. ožujka 1958. dozvolu broj 8779/57 da se navedeni objekt dograđeni južni dio hotela J. može upotrebljavati u hotelsko ugostiteljske svrhe i da se izdaje uporabna dozvola;

-od strane Izvršnog vijeća Skupštine općine K. je 6. ožujka 1985. izdano Uvjerenje o uvjetima uređenja prostora temeljem kojeg je na prijepornoj nekretnini te k.č. br. ..... i grč. ... k.o. B. naselje M. dozvoljena obnova tj. uređenje postojećeg restorana J. prema izdanom rješenju koje je izradio projektant Duško Kostić dipl. ing. arhitekture i priloženo je zahtjevu od strane tadašnjeg Općinskog komiteta za urbanizam, građevinarstvo i stambeno-komunalne poslove Općine K., te 12. ožujka 1985. izdano odobrenje investitoru SOUR-u B. H. – OUR Hoteli M.odobrenje kojim je odobreno izvođenje radova na objektu hotela J. u M. na grč. ....i zč. br. ... k.o. B.i to izgradnja dotrajalih uređaja i opreme u hotelskom prostoru, zatim vodovodnih i elektroinstalacija, izmjena i popravak zidnih i podnih obloga, izmjena namještaja i uređaja i interijera, poboljšanje ventilacije, rekonstrukcija šanka i sanitarnog čvora, popločenje terasa i uređenje eksterijera, nadstrešnice na terasi te izmjena roštilja i uređenje radnog prostora oko roštilja;

-prema nalazu i mišljenju vještaka dipl. ing. geodezije D. G. na utuženoj nekretnini i grč. ... sagrađen je ugostiteljski objekt koji se sastoji od dva dijela i to na grč.... stariji visine P+2 a na dijelu te čestice kao i prijeporne k.č. br. .... novi dio objekta visine P+2, dok se sa desne strane novijeg dijela i iza cijelog objekta nalazi dogradnja visine prizemlja na koju se može doći stepenicama sa prijeporne nekretnine s time da je ukupna površina izgrađenosti prijeporne nekretnine 119 m2.

8.Temeljem navedenih utvrđenja te daljnjih utvrđenja iz rezultata preostalih provedenih dokaza i to sadržaja priložene dokumentacije, iskaza saslušanih svjedoka, stranaka i provedenim očevidom na licu mjesta uz vještačenje utvrđeno je odlukama prvostupanjskog i ovog drugostupanjskog suda da je prijeporna nekretnina bila upisana u zk. ul. ... k.o. B. kao g.t. .... maslinik površine 477 m2 da bi naknadno na temelju prijavnog lista bila upisana kao zgrada i dvorište sa istom površinom. Kao vlasnik te nekretnine bio je upisan prednik stranaka I. B. pok. P. iz B. ali je temeljem rješenja Uprave prihoda Narodnog odbora općine K. od 13. kolovoza 1959. pod poslovnim brojem Z-200/60 ista upisana kao društveno vlasništvo temeljem čl. 38. i 39. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta ("Narodne novine" broj 52/58, 3/59, 24/59, 24/61 i 1/63) koji je stupio na snagu 26. prosinca 1958., sa pravom korištenja prednika stranaka I. B. pok. P. iz B., sve dok nadležni organ ne donese rješenje o predaji zemljišta u posjed Općini K., s time da su naknadnim prijenosom (nasljeđivanjem) kao nositelji prava korištenja, upisani prednici stranaka a konačno između ostalog tuženik i njegov prednik svaki u 1/6 dijela. Nadalje, utvrđuje da je temeljem te građevinske dozvole gradnja i adaptacija odnosno nadogradnja Hotela J. u M. na prijepornoj nekretnini izvršena negdje 1955. jer iz uvjerenja Državne geodetske uprave Područni ured R., Odjela za katastar nekretnina u K. 30. listopada 2015. proizlazi da je prilikom snimanja iz zraka koje je izvršeno 1959. na predmetnoj nekretnini bila izgrađena građevina, pa se iz navedenog zaključuje da je nakon izdavanja građevinske dozvole gradnja dovršena jer je izvršena primopredaja objekta.

9.Analizirajući iskaze saslušanih svjedoka i stranaka sud prvog stupnja utvrđuje da su i naknadni građevinski zahvati na prijepornoj nekretnini koji su poduzimani nakon toga bili vršeni unutar gabarita već postojećih objekata što da upućuje na zaključak da bi na temelju građevinske dozvole iz 1955. u kontinuitetu postojali izgrađeni svi građevinski objekti koji su u funkciji hotela J. u M.. Ovo da u svom iskazu potvrđuje i sam tuženik koji je referirajući se u odnosu na građevinske radove, koje je tužitelj poduzimao nakon ovog postupka, potvrdio da je tužitelj rušio staro da bi napravio novo, što je utvrđeno i prilikom očevida na licu mjesta, a što potvrđuju i rezultati geodetskog vještačenja. Dakle, na prijepornoj nekretnini da je sagrađen do 1959. dio objekta hotela koji je nakon toga adaptiran, da su na dijelu nekretnine izgrađeni objekti u funkciji ranije sagrađenog objekta pa sud prvog stupnja zaključuje da je prednik tužitelja građenjem stekao vlasništvo i na prijepornom suvlasničkom dijelu tuženika te nekretnine temeljem pravnog pravila iz paragrafa 418 i 419 Općeg građanskog zakonika (OGZ). Dakle, prilikom donošenja rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju od 17. siječnja 1997. da prednik tužitelja nije imao upisano pravo korištenja na prijepornoj nekretnini ali su bili ispunjeni uvjeti propisani odredbom čl. 364. i 365. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14; dalje ZV) jer je vlasništvo prijeporne nekretnine stekao građenjem, te istu zakonito unio u pretvorbu. Slijedom iznesenog da je prilikom sklapanja Ugovora o kupoprodaji te nekretnine sa tužiteljem 13. ožujka 1997. bio vlasnik iste pa da je vlasništvo mogao prenijeti i na tužitelja te prihvaća tužbeni zahtjev.

10.Ovaj sud je odlučujući prethodno o žalbi tuženika presudom posl. broj Gž- 331/2017 od 19. travnja 2017 preinačio pobijanu presudu i odbio zahtjev tužitelja cijeneći naprijed opisana utvrđenja suda prvog stupnja u bitnom iz razloga što je ta nekretnina od 1958. bila u statusu društvenog vlasništva, da je dogradnja dijelom izvršena nakon toga, tako da nije utvrđeno da bi prednik tužitelja stekao pravo korištenja na prijepornoj nekretnini pa da bi stupanjem na snagu ZV-a i unošenjem iste u pretvorbu ona postala njegovo vlasništvo, pa da bi potom vlasništvo valjanim pravnim poslom prenio na tužitelja. Navedeno u prvom redu iz razloga što sukladno tada prihvaćenoj sudskoj praksi stjecanje prava vlasništva građenjem na zemljištu u društvenom vlasništvu nije bilo moguće. Međutim, navedena presuda ukinuta je po reviziji tužitelja rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revx-714/2017-14 od 13. rujna 2023., radi ponovnog odlučivanja po žalbi.

11.Protivno tvrdnjama tuženika sud prvog stupnja je za donošenje presude iznio razloge u odnosu na sve odlučne činjenice koji razlozi nisu proturječni tako da je presudu moguće ispitati, pa njenim donošenjem nije počinjena apsolutno bitna procesna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju ukazuje u žalbi, niti proizlazi da bi bila počinjena koja od drugih apsolutno bitnih procesnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

12.Žalbeni navodi tuženika u bitnom se svode na tvrdnje da je prijeporna nekretnina od 1946. do 1959. bila u državnom vlasništvu temeljem Odluke o konfiskaciji Kotarskog narodnog odbora u K. od 16. rujna 1946. kao akta državne vlasti, a potom 1959. prešla u društveno vlasništvo sa pravom korištenja u korist prednika stranaka, koje se stupanjem na snagu ZV-a pretvara na pravo vlasništva. Stoga da prednik tužitelja (Hoteli H. iz M.) na toj nekretnini nikada nije imao pravo korištenja. Uz to poziva se na pravni stav iznesen u ranijim donesenim odlukama u predmetnom postupku te odlukama drugih sudova, da se pravo vlasništva ne može steći građenjem na nekretninama u društvenom vlasništvu. Osim toga da je nadogradnja koja je vršena u razdoblju od 1955.-1958. vršena na neznatnom dijelu utužene nekretnine pa da je donošenjem presude pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

13.Iz naprijed opisanih utvrđenja suda prvog stupnja proizlazi da je i na prijepornoj nekretnini, uključujući i grč. .... k.o. B.i na kojoj se nalazi dio objekta izgrađena građevina odnosno gradnja i adaptacija hotela J. u M. i to na temelju građevinske dozvole izdane 1955. kada je protivno tvrdnjama tuženika ista bila u statusu privatnog vlasništva. Naime, iz sadržaja povijesnog zemljišnoknjižnog izvadka za prijepornu nekretninu ne proizlazi da bi ona bila predmet Odluke o konfiskaciji iz 1946. već da je u društveno vlasništvo prenesena stupanjem na snagu Zakona o nacionalizaciji. Osim toga, utvrđeno je da je 24. ožujka 1958. od strane Komisije za tehnički pregled izvršene dogradnje na temelju rješenja Narodnog odbora Općine K., Odsjeka za privredu i komunalne poslove broj 8779/57 od 25. veljače 1958. izdana dozvola za dograđeni južni dio hotela J. u M. odnosno da se može upotrebljavati u hotelsko ugostiteljske svrhe, te da je prednik tužitelja bio pošteni graditelj. Naime, ne proizlazi iz rezultata dokaznog postupka, a niti to tvrdi tuženik da bi se bilo tko protivio vršenoj adaptaciji odnosno dogradnji ili da bi bilo tko prednika tužitelja ometao u tome, a osim toga prijašnjem vlasniku te nekretnine M. B. dostavljena je navedena građevinska dozvola, a ne proizlazi da bi istu pobijao odnosno dovodio u pitanje njezinu valjanost ili se protivio izgradnji.

14.Nadalje, iz utvrđenja suda prvog stupnja proizlazi da su pomoćni objekti (roštilj, skladište, terase i dr.) vršeni upravo u funkciji korištenja tog objekta i sa istim čine funkcionalnu cjelinu te da se također tome nitko nije protivio.

15.Sukladno odredbi čl. 388. st. 2. ZV-a s obzirom na vrijeme izvršene nadogradnje i adaptacije na prijepornoj nekretnini, na konkretan slučaj imaju se primijeniti citirana pravna pravila OGZ-a, prema kojem ukoliko je vlasnik zemljišta znao za građenje, pa ga nije odmah zabranio poštenom graditelju, zemljište sa zgradom koje je na njemu izgrađena pripada graditelju. To se odnosi i na vrijeme gradnje kada je nekretnina bila u statusu društvenog vlasništva odnosno kada je bila nacionalizirana, jer je u međuvremenu izmijenjen raniji pravni stav da je moguće stjecanje vlasništva građenjem jedino na nekretnini u privatnom vlasništvu. Naknadno je u sudskoj praksi zauzet stav da zapreka za stjecanje prava vlasništva građenjem nije to što je nekretnina u statusu društvenog vlasništva, (kao npr. u odlukama Rev-1735/15 od 5. veljače 2020., Revx-804/2018 od 16. srpnja 2019. i dr.)

16.Stoga žalbene tvrdnje tuženika koje se u bitnom u većem dijelu odnose na navode o nemogućnosti stjecanja prava vlasništva građenjem na nekretnini koja je u statusu društvenog vlasništva nisu od utjecaja na pravilnost primjene materijalnog prava kod donošenja pobijane odluke.

17.Slijedom navedenog proizlazi pravilnim zaključak suda prvog stupnja da je pravni prednik tužitelja s kojim je zaključio kupoprodajni ugovor o kupnji prijeporne nekretnine u trenutku pretvorbe bio nositelj prava raspolaganja koji je pretvorbom prema odredbi čl. 364. ZV-a postao vlasnik iste, jer je ista unesena i procijenjena u vrijednost društvenog kapitala tadašnjeg poduzeća Hoteli H. M.. Stoga, proizlazi pravilnim i daljnji zaključak da je vlasništvo mogao temeljem valjanog pravnog posla - ugovora o kupoprodaji prenijeti na tužitelja, pa je stoga pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev prihvaćen.

18.S obzirom na izneseno, pravilna je i odluka o troškovima postupka temeljena na odredbi čl. 154. st. 1. i 155. st. 1. ZPP-a kao i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 69/93., 87/93., 16/94., 11/96. – Tarifa/93, 91/04., 37/05., 59/07. i 148/09, 142/12, 103/14 i 118/14; dalje Tarifa/04), a odnosi se na troškove zastupanja tužitelja po odvjetniku, PDV-a, troškova vještačenja i sudskih pristojbi.

19.Slijedom iznesenog valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

20. Primjenom odredbe čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a valjalo je dosuditi tužitelju i troškove sastava revizije i sudskih pristojbi u zatraženom iznosu od 292,82 eur /2.206,25 kn.

U Rijeci, 14. veljače 2024.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Ivanka Maričić-Orešković v.r.