REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 176/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, mr.sc. Senije Ledić i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. Z.-P. iz V., OIB: …, zastupane po punomoćniku B. J., odvjetniku u Z., protiv tuženice Z. b. d.d. Z., OIB: …, zastupane po punomoćnici M. K. K., odvjetnici u Odvjetničkom društvu P. & P. j.t.d. Z., radi isplate, odlučujući o 1  2

reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-1096/2022-2 od 24. listopada 2022. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-1194/2020-29 od 3. veljače 2022., na sjednici održanoj 14. veljače 2024.,

p r e s u d i o  j e :

I. Odbija se revizija tuženice.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Nalaže tuženiku Z. b. d.d., Z., …, da tužiteljici M. Z.-P., R.K., V., M., isplati iznos od 19.177,23 kune, sa zakonskim zateznim kamatama po stopi iz članka 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate do dana 31.prosinca 2007.godine, a od dana 1. siječnja 2008.godine do dana 31.srpnja 2015.godine po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske Narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, a od dana 1. kolovoza 2015.godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i to:

- na iznos od 11,90 kuna od 5.kolovoza 2007.godine do isplate

- na iznos od 18,41 kuna od 5.rujna 2007.godine do isplate

- na iznos od 1,00 kuna od 5.studenog 2007.godine do isplate

- na iznos od 17,06 kuna od 5.prosinca 2007.godine do isplate

- na iznos od 30,78 kuna od 5.siječnja 2008.godine do isplate

- na iznos od 29,80 kuna od 5.veljače 2008.godine do isplate

- na iznos od 79,37 kuna od 5.ožujka 2008.godine do isplate

- na iznos od 75,11 kuna od 5.travnja 2008.godine do isplate

- na iznos od 32,03 kuna od 5.svibnja 2008.godine do isplate

- na iznos od 44,37 kuna od 5.lipnja 2008.godine do isplate

- na iznos od 37,61 kuna od 5.srpnja 2008.godine do isplate

- na iznos od 10,91 kuna od 5.kolovoza 2008.godine do isplate

- na iznos od 23,09 kuna od 5.rujna 2008.godine do isplate

- na iznos od 51,96 kuna od 5.listopada 2008.godine do isplate

- na iznos od 151,50 kuna od 5.studenog 2008.godine do isplate

- na iznos od 107,39 kuna od 5.prosinca 2008.godine do isplate

- na iznos od 210,37 kuna od 5.siječnja 2009.godine do isplate

- na iznos od 210,24 kuna od 5.veljače 2009.godine do isplate

- na iznos od 225,99 kuna od 5.ožujka 2009.godine do isplate

- na iznos od 188,56 kuna od 5.travnja 2009.godine do isplate

- na iznos od 196,57 kuna od 5.svibnja 2009.godine do isplate

- na iznos od 167,60 kuna od 5.lipnja 2009.godine do isplate

- na iznos od 150,25 kuna od 5.srpnja 2009.godine do isplate

- na iznos od 152,16 kuna od 5.kolovoza 2009.godine do isplate

- na iznos od 169,94 kuna od 5.rujna 2009.godine do isplate

- na iznos od 154,28 kuna od 5.listopada 2009.godine do isplate

- na iznos od 150,18 kuna od 5.studenog 2009.godine do isplate

- na iznos od 173,48 kuna od 5.prosinca 2009.godine do isplate

- na iznos od 194,60 kuna od 5.siječnja 2010.godine do isplate

- na iznos od 221,25 kuna od 5.veljače 2010.godine do isplate

- na iznos od 214,99 kuna od 5.ožujka 2010.godine do isplate

- na iznos od 255,32 kuna od 5.travnja 2010.godine do isplate

- na iznos od 254,02 kuna od 5.svibnja 2010.godine do isplate

- na iznos od 291,00 kuna od 5.lipnja 2010.godine do isplate

- na iznos od 379,62 kuna od 5.srpnja 2010.godine do isplate

- na iznos od 326,73 kuna od 5.kolovoza 2010.godine do isplate

- na iznos od 451,10 kuna od 5.rujna 2010.godine do isplate

- na iznos od 416,29 kuna od 5.listopada 2010.godine do isplate

- na iznos od 353,20 kuna od 5.studenog 2010.godine do isplate

- na iznos od 471,29 kuna od 5.prosinca 2010.godine do isplate

- na iznos od 552,28 kuna od 5.siječnja 2011.godine do isplate

- na iznos od 510,26 kuna od 5.veljače 2011.godine do isplate

- na iznos od 496,86 kuna od 5.ožujka 2011.godine do isplate

- na iznos od 464,81 kuna od 5.travnja 2011.godine do isplate

- na iznos od 515,65 kuna od 5.svibnja 2011.godine do isplate

- na iznos od 654,38 kuna od 5.lipnja 2011.godine do isplate

- na iznos od 608,79 kuna od 5.srpnja 2011.godine do isplate

- na iznos od 891,55 kuna od 5.kolovoza 2011.godine do isplate

- na iznos od 885,40 kuna od 5.rujna 2011.godine do isplate

- na iznos od 673,45 kuna od 5.listopada 2011.godine do isplate

- na iznos od 662,02 kuna od 5.studenog 2011.godine do isplate

- na iznos od 634,56 kuna od 5.prosinca 2011.godine do isplate

- na iznos od 678,02 kuna od 5.siječnja 2012.godine do isplate

- na iznos od 719,13 kuna od 5.veljače 2012.godine do isplate

- na iznos od 713,49 kuna od 5.ožujka 2012.godine do isplate

- na iznos od 639,92 kuna od 5.travnja 2012.godine do isplate,

- na iznos od 701,72 kuna od 5.svibnja 2012.godine do isplate

- na iznos od 718,61 kuna od 5.lipnja 2012.godine do isplate

- na iznos od 701,01 kuna od 5.srpnja 2012.godine do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 9.142,00 kuna, sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude (dana 3.veljače 2022.godine) do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“

2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

„I. Odbija se žalbe tuženice, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 149 P-1194/2020-29 od 3. veljače 2022.

II Prihvaća se žalba tužiteljice, te se u stavku II. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 149 P-1194/2020-29 od 3. veljače 2022. preinačava rješenje o parničnom trošku, tako da se tužiteljici, povrh dosuđenog troška, dosuđuje daljnji trošak postupka od 3.537,50 kuna/469,50 eura, sa zakonskom zateznom kamatom, koja na iznos od 3.125,00 kuna/414,75 eura, teče od 3. veljače 2022. do isplate.

III Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška odgovora na žalbu kao nepotreban.“

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-1050/2023-2 od 19. travnja 2023., tuženici je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-1096/2022-2 od 24. listopada 2022. u odnosu na sljedeće pravno pitanje:

„Može li sud u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, tužbeni zahtjev tužitelja umanjiti s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama, na temelju materijalno pravnih prigovora tuženika koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK/CHF bio manji od tečaja HRK/CHF na dan isplate kredita?“

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv citirane presude drugostupanjskog suda tuženica je pozivom na čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP) podnijela reviziju u odnosu na pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači drugostupanjsku presudu u smislu revizijskih navoda, podredno ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovni postupak.

5. U odgovoru na reviziju tužiteljica predlaže istu odbaciti, podredno odbiti. Traži troškove sastava odgovora na reviziju.

6. U skladu s odredbom čl. 391. st. 3. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ovoga zakona zbog kojeg je dopuštena.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu tzv. preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli.

8. U ovoj revizijskoj fazi postupka je sporno treba li prilikom donošenja odluke uzeti u obzir tzv. negativnu tečajnu razliku odnosno kada je tužiteljica uplatila manji iznos od onog tečaja koji je bio ugovoren prilikom sklapanja ugovora.

9. Nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojim je tražila isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka. Pritom nižestupanjski sudovi nisu uzimali u obzir i nisu umanjivali preplaćene iznose kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate kredita.

10. Prema shvaćanju drugostupanjskog suda u konkretnom slučaju bilo bi neosnovano utvrđene iznose preplate umanjiti za tzv. negativnu razliku koja je proizašla zbog tečajne razlike CHF, u odnosu na koje tuženica nije postavila protutužbeni zahtjev ili istaknula prigovor prijeboja.

11. Suprotno navedenome, tuženica smatra kako je plaćene iznose zbog nepoštenosti i ništetnosti odredaba o CHF valutnoj klauzuli trebalo umanjiti za one iznose za koje je tužiteljica platila manji anuitet zbog toga što je tečaj CHF bio manji od onoga na dan isplate. Pritom tuženica smatra da primjenom čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje: ZOO) kada se vraća stečeno bez osnove valja uračunati ne samo korist koju je jedna strana imala od ništetne ugovorne odredbe već i eventualnu korist koju je druga strana imala od takve ništetne ugovorne odredbe.

12. Odredbom čl. 323. st. 1. ZOO propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

13. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023. prije čijeg donošenja je sud odlučivao u proširenom vijeću prema čl. 390. st. 2. ZPP izraženo je sljedeće pravno shvaćanje koje ujedno predstavlja i odgovor na pitanje postavljeno i u ovom predmetu:

"U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita."

14. Iz navedenog proizlazi da prigovor radi prebijanja (prijeboj do kojeg dolazi u parnici odlukom suda) u postupovnopravnom smislu ne postoji ako ga tuženica na nesumnjiv način ne istakne te ako određeno ne navede koju tražbinu stavlja u prijeboj, s tim da tražbina koju je tuženica istaknula takvim prigovorom mora biti kvantitativno određena. Jednako je tako i u odnosu na građanskopravni prijeboj, ali uz razlike koje proizlaze iz pravne prirode ovih instituta i odredbi čl. 333. st. 3. ZPP, kao i onih prekluzivne naravi iz čl. 288.a st. 6. ZPP.

15. U tom smislu, ako u postupku u odnosu na potraživanje tužene stranke, nije na određen način istaknut procesnopravni prigovor radi prebijanja iz čl. 333. ZPP ili materijalnopravni prigovor prijeboja (kompenzacija) iz čl. 195. i čl. 196. ZOO, odnosno ako nije podnesena protutužba, tada nema postupovnih pretpostavki za odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženice na ime restitucije u vezi s negativnim tečajnim razlikama na temelju nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu u CHF.

16. U ovom predmetu tuženica samo osporava visinu potraživanja tužiteljice na temelju nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na CHF valutnu klauzulu, smatrajući da je vještak prilikom izračuna iznosa koje je tužiteljica preplatila na ime takve ništetne odredbe trebao uzeti u obzir i iznose koje je tužiteljica manje platila u vrijeme kada je tečaj CHF bio niži, a da pri tome nije stavila prigovor u smislu shvaćanja izraženog kao pod točkom 13. ove presude.

17. Stoga u konkretnom slučaju, nižestupanjski sudovi donoseći pobijanu presudu nisu učinili bitne povrede odredaba parničnog postupka niti pogrešno primijenili materijalno pravo, budući da sud nije ovlašten niti dužan umanjivati potraživanje tužiteljice s negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate te je odluka nižestupanjskih sudova u skladu sa shvaćanjem ovog suda izraženim u odluci broj: Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023.

18. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP reviziju tuženice odbiti kao neosnovanu te odlučiti kao pod stavkom I. izreke ove presude.

19. Tužiteljici nisu priznati zatraženi troškovi sastava odgovora na reviziju na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP jer to nije bila radnja potrebna za vođenje ovog postupka (stavak II. izreke ove presude).

Zagreb, 14. veljače 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.