REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-740/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice Ž. Ž.-G., OIB: …, 2. tužitelja M. Đ., OIB: …, 3. tužiteljice Z. L. O.: …, svi iz D. R., zastupani po punomoćniku I. Ž., odvjetniku u Z., protiv tuženika A. o. d.d. Z., OIB: …, Podružnica S., zastupanog po punomoćniku D. S., odvjetniku u Odvjetničkom društvu G. & P. d.o.o. Z., Pisarnica S., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-321/2022-2 od 14. lipnja 2022. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, broj Pn-529/2019-30 od 4. studenoga 2021., na sjednici vijeća održanoj 14. veljače 2024.,

p r e s u d i o  j e :

I. Djelomično se prihvaća revizija tuženika te se preinačava presuda Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-321/2022-2 od 14. lipnja 2022. u dijelu pod stavkom I. izreke u kojem su I-tužiteljici dosuđene zatezne kamate na iznos od 15.000,00 kn za razdoblje od 26. listopada 2009. do 29. lipnja 2020. i u tom dijelu sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev I- tužiteljice za isplatu zateznih kamata na iznos od 15.000,00 kn za razdoblje od 26. listopada 2009. do 29. lipnja 2020.

II. Svaka stranka snosi svoje troškove revizijskog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I Djelomično se usvaja tužbeni zahtjev koji glasi:

«1.Nalaže se tuženiku isplatiti I-tužiteljici Ž. Ž.-G. iznos od 114.000,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26.10.2009.g. do isplate, u roku od 15 dana, dok se za više traženo od dosuđenog, do iznosa od 272.000,00 kn, za iznos od 158.000,00 kn, zahtjev odbija kao neosnovan.

2. Nalaže se tuženiku isplatiti II- tužitelju M. Đ. iznos od 41.250,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26.10.2009.g. do isplate, u roku od 15 dana, dok se za više traženo od dosuđenog, do iznosa od 76.500,00 kn, za iznos od 35.250,00 kn, zahtjev odbija kao neosnovan.

3. Nalaže se tuženiku isplatiti III-tužiteljici Z. L. iznos od 78.000,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26.10.2009.g. do isplate, u roku od 15 dana, dok se za više traženo od dosuđenog, do iznosa od 101.000,00 kn, za iznos od 23.000,00 kn, zahtjev odbija kao neosnovan.»

II Odbija se tužbeni zahtjev pod točkom IV koji glasi:

«Nalaže se tuženiku isplatiti III-tužiteljici Z. L. iznos od 101.000,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26.10.2009.g. do isplate, u roku od 15 dana.»

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljima troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 4.475,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana.“

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

„I Odbijaju se djelomično žalbe tužitelja i tuženika, kao neosnovane, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru od 4. studenoga 2021. godine broj Pn-529/2019-30 u odbijajućem dijelu, navedenom pod točkom I izreke, i, djelomično, u dosuđujućem dijelu navedenom pod točkom I izreke - kojim je, na ime naknade neimovinske štete, tužiteljici ad 1. Ž. Ž.-G., dosuđen iznos od 91.000,00 kuna, tužitelju ad 2. M. Đ. iznos od 31.500,00 kuna i tužiteljici ad 3. Z. L. iznos od 56.000,00 kuna, svima zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedene iznose teče od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku 26. listopada 2009. godine do isplate, te se žalba tuženika djelomično prihvaća i prvostupanjska presuda u preostalom dosuđujućem dijelu iz točke I izreke, preinačuje tako što se odbijaju kao neosnovani tužbeni zahtjevi tužitelja za isplatu daljnjih iznosa naknade: tužiteljice ad 1. za iznos od 13.000,00 kuna, tužitelja ad 2. za iznos od 10.250,00 kuna i tužiteljice ad 3. za iznos od 22.000,00 kuna, i zatražene zatezne kamate na iste.

II Djelomično se prihvaća žalba tužitelja, te se prvostupanjska presuda djelomično preinačuje u odbijajućem dijelu navedenom pod točkom II izreke tako što se tuženiku nalaže da tužiteljici ad 3. Z. L. isplati iznos od 56.000,00 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na isti teče od dana 26. listopada 2009. godine do isplate, te se žalba tužitelja djelomično odbija i potvrđuje prvostupanjska presuda u preostalom odbijajućem dijelu navedenom pod točkom II izreke, kojim je tužbeni zahtjev odbijen za daljnji iznos od 45.000,00 kuna sa zatraženom zateznom kamatom na isti.

III Preinačuje se prvostupanjska presuda u dijelu odluke o parničnom trošku (točka III izreke iste) tako što se tuženiku nalaže da tužiteljima naknadi parnični trošak u iznosu od 15.921,84 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja prvostupanjske presude 21. studenoga 2021. godine do isplate.

IV Određuje se da svaka stranka snosi svoje troškove žalbenog postupka.“

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-193/2023-2 od 21. ožujka 2023., dopustio tuženiku podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gž- 321/2022-2 od 14. lipnja 2022., u dosuđujućim dijelovima te presude koji se odnose na zatezne kamate tekuće na dio tužbenog zahtjeva povećanog preinačenjem tužbe 29. lipnja 2020., kao i u pogledu odluke o troškovima parničnog postupka, a u odnosu na pitanje:

„Je li tuženik, primjenom odredbe čl. 12. st. 4. ZOOP-a, u obvezi platiti zakonske zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva od trenutka kada je isti postavljen; te može li tuženik biti u zakašnjenju isplate dosuđenog po preinačenom tužbenom zahtjevu u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene drugostupanjske presude u dosuđujućim dijelovima te presude koji se odnose na zatezne kamate tekuće na dio tužbenog zahtjeva povećanog preinačenjem tužbe 29. lipnja 2020., kao i u pogledu odluke o troškovima parničnog postupka, tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u smislu revizijskih razloga. Traži troškove sastava prijedloga za dopuštenje revizije te revizije, uz pripadajuće sudske pristojbe.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je djelomično osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev 1. – 3. tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog smrti bliske osobe, proizišle iz prometne nezgode od … 2009., prouzročene nepropisnom vožnjom osiguranika tuženika, u kojoj je smrtno stradao R. Đ. – sin 1. tužiteljice Ž. Ž.- G., brat 2. tužitelja M. Đ. i unuk 3. tužiteljice Z. L.

8. U tužbi podnesenoj 12. srpnja 2010. navedeno je da 1. tužiteljica potražuje naknadu neimovinske štete zbog smrti djeteta u iznosu od 230.000,00 kn, 2. tužitelj zbog gubitka brata iznos od 85.000,00 kn, a 3. i 4. tužitelji - baka i djed zbog smrti unuka svaki po 85.000,00 kn, sve sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 26. lipnja 2009. do isplate.

9. Na ročištu održanom 25. travnja 2013. tuženik je specificirao nesporno plaćeni iznos od 262.500,00 kn, razmjerno stupnju suodgovornosti sada pok. R. Đ. nastanku prometne nezgode (30%), i to na način da je 1. tužiteljici isplaćen iznos od 154.000,00 kn, 2. tužitelju iznos od 52.500,00 kn, a 3. i 4. tužiteljima iznos od po 28.000,00 kn.

10. Nakon toga, tužitelji su podneskom od 27. lipnja 2013. uredili svoj tužbeni zahtjev zahtijevajući na ime neimovinske štete isplatu iznosa od 325.500,00 kn, i to 1. tužiteljica iznos od 76.000,00 kn, 2. tužitelj iznos od 32.500,00 kn, dok su 3. i 4. tužitelji zatražili po 57.000,00 kn, a što predstavlja iznose zatražene u tužbi umanjene za iznose koje je tuženik isplatio tijekom postupka, sve sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 26. lipnja 2009. do isplate.

11. Imajući u vidu pravno shvaćanje doneseno na sjednicama građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. o izmjeni Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenog 2002. na način da se tada prihvaćeni iznosi u kunama povećavaju za 50%, a koje pravno shvaćanje se primjenjuju i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. te postupke u tijeku, konačni tužbeni zahtjev postavljen je u podnesku od 29. lipnja 2020. na način da je 1. tužiteljica zatražila naknadu štete u ukupnom iznosu od 272.000,00 kn, 2. tužitelj iznos od 76.500,00 kn, a 3. tužiteljica osobno iznos od 101.000,00 kn te kao nasljednica 4. tužitelja iznos od 101.000,00 kn, sve sa zateznim kamatama tekućim od podnošenja odštetnog zahtjeva 26. lipnja 2009. do isplate.

12. Pobijanom drugostupanjskom presudom konačno je dosuđena 1. tužiteljici naknada neimovinske štete u iznosu od 91.000,00 kn, 2. tužitelju iznos od 31.500,00 kn, a 3. tužiteljici osobno iznos od 56.000,00 kn te kao nasljednici 4. tužitelja iznos od 56.000,00 kn.

13. U odnosu na tijek zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade štete nižestupanjski sudovi su tužiteljima dosudili zatezne kamate tekuće od dana podnošenja zahtjeva tuženiku pozivom na odredbe čl. 12. st. 1. i 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/05 i 36/09 - dalje: ZOOP).

14. Takva primjena materijalnog prava pravilna je u odnosu na 2. tužitelja i 3. tužiteljicu jer su konačno dosuđeni iznosi unutar iznosa zatraženih u tužbi umanjenih za iznose koje je tuženik isplatio tijekom postupka, kako je specificirano podneskom od 27. lipnja 2013. Međutim, u odnosu na 1. tužiteljicu na dosuđeni iznos od 91.000,00 kn, zatezne kamate na iznos od 76.000,00 koji predstavlja iznos zatražen u tužbi umanjen za iznose koje je tuženik isplatio tijekom postupka (kako je specificirano podneskom od 27. lipnja 2013.) zatezne kamate teku od podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate, dok na povišeni dosuđeni iznos od 15.000,00 kn zatezne kamate teku od preinake tužbenog zahtjeva 29. lipnja 2020. do isplate.

15. Ovaj sud je u više svojih odluka (primjerice odluke broj Rev 550/14-2 od 18. studenoga 2015., Rev 1133/2021-2 od 14. prosinca 2021., Rev 247/2023-2 od 4. travnja 2023. i Rev 376/2023-2 od 9. svibnja 2023.) izrazio pravno shvaćanje da je tuženik u obvezi platiti zakonske zatezne kamate na povišeni tužbeni zahtjev od trenutka kada je isti postavljen jer ne može tuženik biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbe i povišen tužbeni zahtjev. To se odnosi i na situaciju kada je u primjeni odredba čl. 12. ZOOP.

16. Stoga odgovor na postavljeno pravno pitanje, a kojim se reafirmira već ranije pravno shvaćanje ovoga suda glasi:

"Tuženik je u obvezi platiti zatezne kamate na preinačeni dio tužbe i povišeni tužbeni zahtjev od trenutka kad je isti postavljen u postupku, a ne od trenutka podnošenja odštetnog zahtjeva, tj. za razdoblje prije nego je tužitelj postavio takav zahtjev za naknadu štete i tuženik ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni i povišeni dio tužbenog zahtjeva."

17. Obzirom da su nižestupanjski sudovi dosudili i prihvatili da 1. tužiteljici na dosuđeni ukupni iznos naknade štete pripadaju zatezne kamate koje teku od 26. listopada 2009. ili dana podnošenja zahtjeva tuženiku u skladu s odredbom čl. 12. ZOOP, oni nisu uzimali u obzir navedeno pravno shvaćanje ovoga suda da na povišeni dio tužbenog zahtjeva kod preinake tužbe zatezne kamate mogu teći od dana te preinake pa do isplate.

18. Stoga je u tom smislu na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP trebalo djelomično prihvatiti reviziju tuženika i odbiti zahtjev 1. tužiteljice za plaćanje zateznih kamata na dosuđeni povišeni iznos naknade štete za razdoblje od dana podnošenja zahtjeva tuženiku pa do dana preinake tužbe i povišenja tužbenog zahtjeva, te presuditi kao pod stavkom I. izreke.

19. Na temelju odredbe čl. 154. st. 4. ZPP odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove revizijskog postupka budući da je tuženik prijedlogom za dopuštenje revizije predlagao da mu se dopusti podnošenje revizije i u pogledu glavne stvari i sporednih traženja i to svih tužitelja, međutim u revizijskoj fazi (na temelju jednog dopuštenog pitanja) raspravljalo se samo o sporednom dijelu zahtjeva jednog od tužitelja. Također, nije bilo mjesta preinaci odluke o troškovima postupka pred nižestupanjskim sudovima budući da je ovom odlukom djelomično preinačena pobijana odluka samo o sporednom dijelu zahtjeva 1. tužiteljice koji se odnosi na tijek zateznih kamata pa kako se radi o neznatnom dijelu zahtjeva, nije došlo do promjene uspjeha tuženika u sporu.

Zagreb, 14. veljače 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.