Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž R-583/2023-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Vedrani Perkušić, u pravnoj stvari tužitelja B. G., Č., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku K. G., odvjetniku u Odvjetničkom društvu G. i Š. iz Č., protiv tuženika T. K. d.o.o., sa sjedištem u M., OIB: ..., kao pravnog sljednika ranijeg tuženika M. d.o.o., Č., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici E. M., odvjetnici iz O. društva Pešut & Matić iz Zagreba, radi nedopuštenosti odluke o prestanku radnog odnosa, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj 16 Pr-12/2022-5 od 26. svibnja 2023., dana 14. veljače 2024.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba tužitelja, pa se preinačuje rješenje Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj 16 Pr-12/2022-5 od 26. svibnja 2023. i rješava:
„Odbija se prigovor tuženika o stvarnoj nenadležnosti Općinskog suda u Čakovcu kao neosnovan.“
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud se oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari (točka I. izreke), time da će se po pravomoćnosti istog rješenja spis ustupiti Trgovačkom sudu u Varaždinu kao stvarno i mjesno nadležnom sudu (točka II. izreke).
2. Protiv navedenog rješenja žali se tužitelj zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćen tekst, 25/13 i 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155723 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.
3. Žalba je osnovana.
4. Tužitelj je postavio tužbeni zahtjev na utvrđenje da je odluka tuženika u kojoj je navedeno da je tužitelju s danom 13. siječnja 2020. prestao radni odnos nedopuštena, nezakonita i ništetna, te da mu radni odnos nije prestao, uz nalaganje tuženiku vratiti ga na posao.
5. Prvostupanjski sud se oglasio stvarno nenadležnim rješenjem, te u razlozima rješenja navodi, da je tužitelj obavljao kod tuženika poslove direktora društva na temelju Ugovora o radu sklopljenog među strankama 30. travnja 2004., te da je s te dužnosti opozvan odlukom tuženika od 13. siječnja 2020., pa kako se radi o menadžerskom ugovoru, općinski sud smatra da je nadležan za suđenje Trgovački sud u Varaždinu temeljem članka 40. stavak 1. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“, broj 11/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/2009, 111/12, 125/11, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22, 18/23, 130/23).
6. Za suđenje u ovom predmetu stvarno je nadležan Općinski sud u Čakovcu.
7. U konkretnom slučaju riječ o mješovitom ugovoru koji ima elemente menadžerskog ugovora i ugovora o radu. Naime, u samom ugovoru je naznačeno kako tužitelj kao direktor tuženika zadržava sva prava iz radnog odnosa kao što su prava u svezi s otkazom, otkaznim rokom, otpremninom i drugim pravima u skladu s odredbama Zakona o radu.
8. Kako su u ovom sporu među ugovarateljima sporne upravo odredbe prema Zakonu o radu odnosno sporno je, je li tužitelju prestao radni odnos kod tuženika ili je tužitelj i dalje zaposlenik tuženika, dakle radi se isključivo o radnopravnom sporu, nadležan je suditi općinski sud.
9. Ovo iz razloga jer je člankom 34. stavak 1. točka 10. ZPP-a, propisano da općinski sudovi uvijek u prvom stupnju sude u parnicama iz radnih odnosa.
10. U prilog pravilnosti ovakvog stajališta ukazuju shvaćanja iznesena u odlukama Vrhovnog suda RH poslovni broj Gr1-87/19 od 11. prosinca 2019. i Gr1 94/14 od 25. ožujka 2014.
11. Stoga je valjalo prihvatiti žalbu tužitelja, te preinačiti prvostupanjsko rješenje na način da je odbijen prigovor tuženika o stvarnoj nenadležnosti suda prvog stupnja primjenom odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a.
U Splitu 14. veljače 2024.
Sutkinja:
Vedrana Perkušić, v. r.
