REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 653/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski Telekom d.d., OIB 81793146560, Zagreb, Radnička cesta 21, kojeg zastupaju punomoćnici Ivo Smrke i Maja Smrke, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu u Splitu, protiv tuženika Općine Dugopolje, OIB 57240842564, Dugopolje, Trg Franje Tuđmana 1, kojeg zastupa punomoćnik Vinko Samardžić, odvjetnik u Splitu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja, protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-5396/2019-5 od 24. travnja 2020. kojim je potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj P-625/2017-11 od 16. srpnja 2019., u sjednici održanoj 14. veljače 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Odbija se revizija tužitelja.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova sastava odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem, Trgovački sud u Splitu oglasio se nenadležnim za postupanje i odbacio tužbu tužitelja od 4. listopada 2017. (točka I. izreke), naložio tužitelju da naknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 35.250,00 kn te je odbio preostali dio zahtjeva za isplatom parničnog troška u iznosu od 40.250,00 kn (točka II. izreke).

2. Drugostupanjskim rješenjem, odbijena je tužiteljeva žalba i potvrđeno prvostupanjsko rješenje u točki I. izreke i dijelu točke II. izreke, kojim je naloženo tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 35.250,00 kn (točka I. izreke) odbačena je kao nedopuštena tužiteljeva žalba protiv dijela točke II. izreke prvostupanjskoga rješenja, kojim je odbijen tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 40.250,00 kn (točka II. izreke) te je odbijen tuženikov zahtjev za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu u iznosu od 18.880,00 kn (točka III. izreke).

3. Rješenjem ovoga suda poslovni broj Revd 3247/2020-5 od 23. studenog 2021., tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv drugostupanjskoga rješenja, radi sljedećeg pravnog pitanja:

„Da li odlučivanje o obveznopravnom zahtjevu – povrat stečenog bez osnove koji proizlazi iz rješenja upravnog tijela koje je kasnije otpalo – proglašeno ništavim, ulazi u sudsku nadležnost?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv drugostupanjskog rješenja, tužitelj je podnio reviziju, pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog pitanja u odnosu na koje je revizija dopuštena. Tužitelj predlaže ukinuti pobijano rješenje.

5. U odgovoru na reviziju, tuženik osporava revizijske navode te predlaže reviziju odbiti. Tuženik potražuje troškove sastava odgovora na reviziju.

6. Prema odredbi čl. 391. st. 1. u vezi s čl. 400. st. 3. ZPP-a, revizijski sud ispituje pobijano rješenje samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

7. U reviziji prema odredbi čl. 391. st. 3. u vezi s čl. 400. st. 3. ZPP-a, stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih ih podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir. 8. Predmet spora je zahtjev za isplatom, iznosa koje je tuženik kao jedinica lokalne samouprave u postupku prisilne naplate protiv tužitelja, po svojim rješenjima naplatio, a koja su rješenja kasnije poništena presudama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske.

9. Pravno je shvaćanje nižestupanjskih sudova, da je tužitelj predmetni imovinskopravni zahtjev trebao ostvarivati po pravilima građanskog prava, ali u upravnom postupku, pa da dakle odlučivanje o predmetnom tužbenom zahtjevu ne ulazi u sudsku nadležnost. Stoga se pozivom na odredbu čl. 16. st. 1. ZPP-a, prvostupanjski sud oglašava nenadležnim i odbacuje tužbu, a koje rješenje potvrđuje drugostupanjski sud.

10. Predmetni tužiteljev zahtjev je usmjeren na povrat naplaćenog iznosa bez pravne osnove, a sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO). Iz stanja spisa proizlazi da je tuženik, kao jedinica lokalne samouprave proveo postupke prisilne naplate protiv tužitelja, po svojim rješenjima, koja su naknadno poništena presudama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske (iz tih presuda proizlazi da tuženik kao jedinica lokalne samouprave nije stvarno ni mjesno nadležna za donošenje predmetnih rješenja koje je Visoki upravni sud poništio, već je isto u isključivoj nadležnosti Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti). Dakle, tuženik je izvršio prisilnu naplatu protiv tužitelja temeljem rješenja koja su naknadno poništena, a pri čemu uopće donošenje takvih rješenja nije bilo u njegovoj nadležnosti.

11. Prema odredbi čl. 132. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 - dalje: ZUP) u slučaju oglašivanja rješenja ništavim ili poništavanja rješenja, imovina stečena bez pravne osnove vraća se sukladno propisima građanskog prava.

11.1. Tom odredbom propisano je da se u upravnim stvarima, u upravnim postupcima pred upravnim tijelima, vraćanje stečenog bez pravne osnove obavlja prema pravilima utvrđenim općim propisima građanskog prava (odredbe čl. 1111. -1120. ZOO-a). Tom odredbom nije propisana, nadležnost sudbenih tijela koja su nadležna za odlučivanje u građanskopravnim stvarima, već samo primjena općih građanskopravnih pravila vraćanja stečenog bez osnove u upravnom postupku.

11.2. Ovakvo je pravno shvaćanje izrazio i Ustavni sud Republike Hrvatske u Odluci poslovni broj U-IV-7939/2014 od 20. listopada 2015. na koju se odluku pozivaju i nižestupanjski sudovi.

12. Dakle, odgovor na postavljeno pitanje je, da odlučivanje o obveznopravnom zahtjevu - povrata stečenog bez osnove, koji proizlazi iz rješenja upravnog tijela koje je kasnije otpalo - proglašeno ništavim, ne ulazi u sudsku nadležnost.

13. Kako je shvaćanje nižestupanjskih sudova, u odnosu na postavljeno pitanje podudarno sa pravnim shvaćanjem ovoga suda, to nisu osnovani razlozi zbog kojih je podnesena revizija, pa je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a, reviziju je valjalo odbiti i odlučiti kao u izreci ovoga rješenja pod toč. I.

14. Zahtjev tuženika za naknadom troškova sastava odgovora na reviziju je odbijen, jer taj trošak nije bio potreban, u smislu odredbe čl. 155. ZPP (toč. II. izreke rješenja).

Zagreb, 14. veljače 2024.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina

Broj zapisa: 9-30864-ac529

Kontrolni broj: 0049f-f6023-98fc5

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Dražen Jakovina, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.