REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 47 Pž-169/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirte Matić, predsjednice vijeća, Kristine Saganić, sutkinje izvjestiteljice i Ružice Omazić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvoja Šimića iz Zagreba, Šenoina 3, OIB 45735250142 (kao preuzimatelja parnice iza Novabela grupa d.o.o. u stečaju, Zagreb, Augusta Šenoe 3, OIB 83565636972), protiv 1. tuženika Stečajne mase iza stečajnog dužnika Destilerija d.o.o. u stečaju, Zlatar Bistrica, Kolodvorska 4A, OIB 02267491884 i 2. tuženika Hrvoja Mučnjaka iz Zagreba, Grada Mainza 33, OIB 38773984899, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1617/21-24 od 15. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 14. veljače 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1617/21-24 od 15. prosinca 2023.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje da je pobojno propuštanje izjavljivanja žalbe protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-240/16 od 21. prosinca 2017. o dosudi prvotuženikovih nekretnina drugotuženiku, pa bi drugotuženik bio dužan trpjeti svojim zasebnim dijelom imovine naplatu tražbina vjerovnika Novabela grupa d.o.o. Zagreb prema prvotuženiku, pravomoćno utvrđenih rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu St-1135/2012 od 27. travnja 2017. do iznosa od 1.895.214,00 kn, sada u korist tužitelja Hrvoja Šimića. U izreci je označeno da je riječ o nekretnini upisanoj u zk. ul. 16815 k.o. Grad Zagreb i to 776,34/10000 dijela nekretnine u AIu naravi stambeni objekt u Zagrebu Bleiweisova br. 27/29 i dvorište površine 143,6 čhv ili 516 m2 na k. č. br. 5231/22 povezano s vlasništvom posebnog dijela nekretnine kojeg u naravi čini 4-sobni stan s nusprostorijama na IV. katu br. 401 s 107,84 čm u planu označen indigoplavom bojom.

1.1. Prvostupanjski sud je pobijanu presudu donio primjenom odredaba čl. 101. te čl. 163.-164. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj: 44/96, 161/98, 29/99, 129/00, 123/03, 197/03, 187/04, 82/06, 116/10, 25/12, 133/12 i 45/13; dalje: SZ), čl. 66.-71. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO), Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08; dalje: OZ/96) te Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17; dalje: OZ/12), zaključivši da nisu ispunjene pretpostavke za pobijanje pravne radnje.

2. Protiv navedene presude žalbu je (s dopunama) izjavio tužitelj isticanjem svih žalbenih razloga s prijedlogom da je ovaj sud preinači ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. U obrazloženju žalbe tužitelj upućuje na propust prvostupanjskog suda odlučiti o preinaci tužbe iz njegovog podneska od 21. listopada 2021., čime je počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. t. 6. u vezi s čl. 190. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22) i stranke onemogućene u raspravljanju. Tužitelj nije imao saznanja raspravlja li se o tužbenom zahtjevu ranijeg tužitelja ili o njegovom zahtjevu, osobito jer se drugotuženik preinaci nedopušteno protivio. Uz navedeno, nije razumljivo obrazloženje presude u dijelu kojim sud navodi da nema preinake. Tvrdi da je sud onemogućio raspravljanje i njegovom predniku, propustom odgoditi ročište od 21. svibnja 2019. i zaključenjem prethodnog postupka.

2.2. Daljnjim žalbenim navodima tužitelj u bitnome obrazlaže da ni činjenično stanje nije potpuno utvrđeno te da je počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Obrazloženje pobijane presude ne sadrži navode o tome jesu li pravilni i potpuni zaključak o prodaji i rješenje o dosudi iz postupka Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-240/2016, niti je sud izvršio uvid u taj spis. Prvostupanjski sud je pogrešno zaključio da se u tom postupku primjenjuju odredbe Ovršnog zakona/2008, umjesto Ovršnog zakona/2014, što znači da je javnu dražbu trebalo provesti putem Financijske agencije, a na drugoj dražbi nekretnina se ne može prodati ispod 3/5 vrijednosti. Prvostupanjski sud nije naveo zašto nije saslušao stranke i svjedoka. U odnosu na tražbinu razlučnog vjerovnika Raiffeisenbank Austria d.d. osiguranu razlučnim pravom na tim nekretninama na temelju Sporazuma o osiguranju stjecanjem založnog prava na nekretninama (solemniziran 6. lipnja 2006. kod javnog bilježnika Lucije Popov iz Zagreba OU 510/2006), tužitelj smatra da niti su tuženici tvrdili da je ta tražbina veća od vrijednosti nekretnina, niti to proizlazi iz izvješća stečajnog upravitelja. Tužitelj je predlagao izvođenje dokaza o isplatama od strane Raiffeisenbank Austria d.d. po Ugovorima o kreditu od 2. studenog 2006. Izvješćima stečajnog upravitelja se ne dokazuje da je tražbina razlučnog vjerovnika veća od vrijednosti nekretnina, osobito zato što je Sporazum o osiguranju ništetan na što sud pazi po službenoj dužnosti.

2.3. Dopunama žalbe tužitelj je predložio donošenje dopunske odluke, jer je prigovorio zapisniku s ročišta od 31. listopada 2023.; njegov prigovor prileži zapisniku, ali to nije uneseno u zapisnik i nije doneseno posebno rješenje o ispravku. Tužitelj smatra da ga je prvostupanjski sud onemogućio u raspravljanju i time što nije raspravljao o potrebi pokretanja oglednog postupka pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske o pitanju treba li sud, ako kupac u roku ne položi kupovninu kako je određeno zaključkom o prodaji, oglasiti nevažećom prodaju ili može odobriti produljenje tog roka; pozivao se i na pravno shvaćanje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 23. ožujka 2023.

3. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

4. Tužiteljeva žalba nije osnovana.

5. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredaba čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. U ovoj pravnoj stvari početno se raspravljalo i odlučivalo (P-122/19) o tri tužbena zahtjeva ranijeg tužitelja Novabela grupa d.o.o. protiv tuženika. Zahtjevi o kojima je pravomoćno odlučeno odbijanjem (P-122/19-18 od 4. srpnja 2019., Pž-5848/19-52 od 29. travnja 2020.) odnosili su se na: 1) pobijanje propuštanja predlaganja od strane stečajnog upravitelja prvotuženika da se dosuda predmetnih nekretnina proglasi nevažećom uz nalog drugotuženiku trpjeti namirenje tužiteljeve tražbine prema prvotuženiku te 2) utvrđenja da ne postoji valjani pravni odnos na temelju kojeg je drugotuženik stekao pravo vlasništva uz nalog prvotuženiku izdati ispravu kojom dopušta upis vlasništva u korist drugotuženika, što će u protivnom zamijeniti presuda. Pobijanom je presudom odlučeno o tužbenom zahtjevu u odnosu na kojeg je ranije tužba bila odbačena uslijed pogrešnog pravnog pristupa i primjene nepravilnog roka za njeno podnošenje, pa je ovaj sud u tom dijelu predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovan postupak (rješenje ovoga suda poslovni broj Pž-5848/19).

6.1. Suprotno tužiteljevim žalbenim navodima, zaključak je ovoga suda da je prvostupanjski sud o tužbenom zahtjevu donio pravilnu i zakonitu odluku te da pobijana presuda nije zahvaćena bitnim povredama odredaba parničnog postupka na što tužitelj u žalbi upućuje (čl. 354. st. 2. t. 6. i 11. ZPP-a). Pobijana je presuda donesena na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno. Obrazloženje pobijane presude sadrži valjanu ocjenu svih izvedenih dokaza i zaključke utemeljene na rezultatima dokaznog postupka. Pritom, sama činjenica što je prvostupanjski sud zaključio prethodni postupak, ne znači da je time onemogućio stranku u raspravljanju. Niti odluka suda o neizvođenju svih predloženih dokaza sama po sebi predstavlja povredu u postupanju kako to tužitelj tvrdi, jer sud odlučuje o tome koji će se dokazi izvesti, a zašto je odlučio ne izvesti sve predložene dokaze prvostupanjski je sud obrazložio na ročištu kada je raspravljanje zaključeno, navođenjem valjanih razloga. Na osnovi dostupne procesne građe i rezultata provedenih dokaza, nije ni bilo potrebe izvoditi daljnje dokaze.

7. Neosnovano tužitelj smatra da je prvostupanjski sud propustio odlučiti o preinaci tužbe. Naime, u ovoj je parnici Hrvoje Šimić stupio u parnicu na mjesto ranijeg tužitelja Novabela Grupa d.o.o. nad kojim je (tijekom ponovljenog prvostupanjskog postupka)) rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu poslovni broj St-1506/2020 od 7. prosinca 2020. otvoren stečajni postupak. U tom je stečajnom postupku utvrđena tražbina stečajnog vjerovnika Hrvoja Šimića u prvom višem isplatnom redu u iznosu od 748.872,78 kn. Nakon što su vjerovnici na skupštini od 15. listopada 2021. odlučili da se parnica neće nastaviti te da se u slučaju da niti jedan od stečajnih vjerovnika ne nastavi parnicu za svoje ime i za svoj račun daje odobrenje stečajnoj upraviteljici postupak okončati povlačenjem tužbe ili odricanjem od tužbenog zahtjeva, stečajni vjerovnik Hrvoje Šimić je pravovremeno, 21. listopada 2021. izjavio da preuzima parnicu na strani tužitelja, u svoje ime i za svoj račun. Prvostupanjski je sud rješenjem od 25. kolovoza 2023. primjenom čl. 101. SZ-a dopustio stupanje Hrvoja Šimića na mjesto tužitelja u ovoj parnici (subjektivna preinaka tužbe), čemu se tuženici niti ne mogu protiviti (čl. 101. st. 3. SZ-a). Uz navedeno, tužbeni zahtjev kojeg je tužitelj istaknuo u podnesku od 21. listopada 2021. time što je na kraju dodao riječi ''sada za korist tužitelja Hrvoja Šimića", upravo zato što je on i preuzeo parnicu u svoje ime i za svoj račun, ne predstavlja preinaku tužbe. Time nije došlo do promjene istovjetnosti zahtjeva, povećanja postojećeg ili isticanja drugog zahtjeva uz postojeći (čl. 191. st. 1. ZPP-a), kako je prvostupanjski sud pravilno obrazložio. S druge strane, tužba nije preinačena ako je tužitelj, između ostalog, promijenio, dopunio ili ispravio pojedine navode tako da zbog toga tužbeni zahtjev nije promijenjen (čl. 191. st. 3. ZPP-a). Zato sud nije ni trebao donositi posebno rješenje o tome i nema mjesta osnovanosti tužiteljevih žalbenih navoda o povredi postupka od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude, o tome da mu je onemogućeno raspravljanje, a niti o navodnom njegovom neznanju o kojem se zahtjevu raspravljalo - upravo o onom kojeg je on postavio i o kojem je odlučeno. 8. Predmet spora je pobijanje pravne radnje, točnije propusta (čl. 66. st. 3. ZOO-a) prvotuženikovog stečajnog upravitelja (dužnik Novabela Grupe d.o.o. u stečaju) podnijeti žalbu protiv rješenja prvostupanjskog suda o dosudi nekretnine u ovršnom postupku poslovni broj Ovr-240/16 koji se vodio između Raiffeisenbank Austria d.d. kao ovrhovoditelja i prvotuženika kao ovršenika. Rješenjem od 21. prosinca 2017. te su nekretnine (stan i parkirno mjesto) dosuđene drugotuženiku za cijenu od 987.827,50 kn; utvrđena vrijednost tih nekretnina bila je 1.920.869,00 kn. Drugotuženik je uplatio kupovninu 13. srpnja 2018., a zaključkom o prodaji bilo je određen rok od 30 dana od održavanja javne dražbe, tj. do 28. prosinca 2017. U tom je postupku zaključkom od 27. rujna 2018. sud naložio upis prava vlasništva u korist drugotuženika uz brisanje tereta, te kasnije naložio predaju nekretnina u posjed drugotuženiku koji je upisan kao vlasnik. Tužitelj pobija pravnu radnju s ciljem namirenja tražbine Novabela Grupe d.o.o. prema prvotuženiku, u njegovu korist.

9. S obzirom na vrijeme pokretanja stečajnog postupka nad prvotuženikom, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da se pravne radnje koje je stečajni upravitelj poduzeo u ime stečajnoga dužnika mogu pobijati po općim pravilima za pobijanje pravnih radnji (čl. 163. st. 2. SZ-a). Dakle, radi se o pobijanju pravnih radnji koje je stečajni dužnik poduzeo nakon otvaranja stečajnog postupka. Za uspješno pobijanje dužnikove pravne radnje potrebno je da su ispunjene sve opće pretpostavke propisane odredbom čl. 66. ZOO-a. Uz ispunjenje svih općih pretpostavaka, nužno je još i ispunjenje jedne od posebnih pretpostavaka propisanih odredbama čl. 67. ZOO-a, pri čemu sudionici u sporu moraju imati aktivnu i pasivnu legitimaciju propisanu čl. 69. ZOO-a. Osim toga, tužba mora biti podnesena u roku iz čl. 71. ZOO-a.

10. U odnosu na legitimaciju, tužbu radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji podnosi vjerovnik dospjele tražbine protiv dužnika i treće osobe s kojom je ili u čiju je korist poduzeta pravna radnja koju se pobija odnosno protiv njenih sveopćih pravnih slIjednika (čl. 66. st. 1. i čl. 69. st. 2. ZOO-a). Raniji tužitelj Novabela Grupa d.o.o. je vjerovnik prvotuženika (St-1135/12 od 27. travnja 2017. o utvrđenim tražbinama stečajnih vjerovnika drugog višeg isplatnog reda), a moguća propuštanja prvotuženika u ovršnom postupku poduzeta su u korist drugotuženika, Sadašnji tužitelj je stečajni vjerovnik ranijeg tužitelja koji je preuzeo vođenje parnice.

11. Što se tiče roka za podnošenje tužbe, rješenjem ovoga suda poslovni broj Pž-5848/19-52 jasno je izraženo da pobijano propuštanje podnošenja žalbe protiv rješenja o dosudi nekretnina predstavlja pravnu radnju bez naknade, pa se na tužbu kojom se pobija ta pravna radnja primjenjuje trogodišnji rok iz čl. 71. st. 1. ZOO-a. Rok za podnošenje tužbe počinje teći od dana kad je trebalo poduzeti propuštenu radnju; u konkretnom slučaju radnju podnošenja žalbe trebalo je poduzeti do 7. siječnja 2018., a tužba je podnesena 17. siječnja 2019.

12. U odnosu na opće pretpostavke pobijanja (dospjelost vjerovnikove tražbine, pravna radnja dužnika, oštećenje vjerovnika, nesposobnost dužnika za plaćanje), dovoljno je da jedna od njih ne bude ispunjena i da nema uvjeta za pobijanje. Za pravnu radnju koja se pobija bitno je da je rezultirala smanjenjem dužnikove imovine u korist treće osobe, u mjeri da nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine, bilo da je njezino ispunjenje u potpunosti onemogućeno ili samo djelomično. Međutim, ako dužnik i nakon raspolaganja imovinom ima i neku drugu imovinu iz koje se vjerovnik može namiriti, tada nema mjesta pobijanju dužnikove pravne radnje, što ovdje nije slučaj. Pobijanju pravne radnje nema mjesta niti ako se pobijanjem ne olakšava namirenje vjerovnika, a to se dogodilo u ovoj pravnoj stvari. Stoga ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda, kao što je već navedeno i u ranijoj odluci ovoga suda, da se pobijanjem ne olakšava namirenje vjerovnika, što znači da nije ispunjena opća pretpostavka pobijanja i da već iz tog razloga nema mjesta uspješnom pobijanju te pravne radnje/propusta (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev-1008/05).

12.1. Naime, iz zaključka prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-240/2016 od 11. listopada 2017. proizlazi da je u ovršnom postupku utvrđena vrijednost nekretnina u iznosu od 1.940.193,00 kn. Iz daljnjih isprava u spisu (izvatka iz zemljišne knjige, obavijesti o razlučnom pravu, izvješća stečajnog upravitelja, zapisnika s ispitnog i izvještajnog ročišta od 20. travnja 2016. u stečajnom postupku nad prvotuženikom) proizlazi da je tražbina razlučnog vjerovnika Raiffeisenbank Austria d.d. prema prvotuženiku osigurana razlučnim pravom na tim nekretninama, na temelju Sporazuma o osiguranju stjecanjem založnog prava na nekretninama od 6. lipnja 2006. sklopljenog između Raiffeisenbank Austria d.d. kao vjerovnika te Novabela d.o.o. kao dužnika i založnog dužnika, tadašnjeg vlasnika predmetnih nekretnina, solemniziranog po javnom bilježniku Luciji Popov, broj OU-510/2006. Na dan otvaranja stečajnog postupka nad prvotuženikom tražbina razlučnog vjerovnika iznosila je 1.625.800,00 kn s osnove glavnice, uvećano za kamate i troškove. S obzirom na to da je tražbina razlučnog vjerovnika veća od utvrđene vrijednosti predmetnih nekretnina, kao što je već i prethodno zaključeno, to se niti iz cjelokupno utvrđenog iznosa kupovnine ne bi mogla namiriti tužiteljeva tražbina. Taj bi iznos služio prvenstveno za namirenje troškova postupka i tražbine razlučnog vjerovnika (čl. 164.a SZ-a). U slučaju da su nekretnine prodane čak i iznad njihove vrijednosti, višak koji bi preostao nakon namirenja troškova postupka i tražbine razlučnog vjerovnika služio bi prvenstveno za namirenje tražbina vjerovnika prvog višeg isplatnog reda. Tek ako bi se oni uspješno namirili, pristupilo bi se razmjernom namirenju tražbina stečajnih vjerovnika drugog višeg isplatnog reda, među kojima se nalazi i tužitelj, ali nije jedini pa niti u tom slučaju njegova tražbina ne bi mogla biti namirena.

13. Činjenična osnova na kojoj je tužitelj gradio zahtjev za pružanje pravne zaštite u bitnome je sadržana u tvrdnjama da su nekretnine prodane za pola utvrđene vrijednosti, a da nisu smjele biti prodane ispod 3/5 utvrđene vrijednosti te da je ovršni postupak vođen pogrešno prema odredbama Ovršnog zakona/96 umjesto pravilno prema odredbama Ovršnog zakona/12, a kupac je platio kupovninu sa zakašnjenjem. Ovaj sud utvrđuje da u parnici za pobijanje dužnikovih pravnih radnji predmet postupka nije ispitivanje pravilnosti postupanja suda u drugom sudskom, ovršnom postupku. To može biti predmet ispitivanja u postupku povodom pravnih lijekova izjavljenih na odluke suda iz tog postupka. Dakle, u ovršnom je postupku pravne lijekove mogao podnositi tužitelj ako je na to bio ovlašten u skladu s odredbama Ovršnog zakona; to prema stanju stvari nije bio, jer nije bio stranka u tom postupku niti je sudjelovao na dražbi kao ponuditelj (čl. 11. st. 1. i čl. 105. OZ-a). Nejasno je zašto bi prvotuženik bio dužan podnijeti žalbu protiv rješenja o dosudi, ako je postupak proveden prema pravilima ovršnog postupka.

14. Ovaj sud utvrđuje i to da pravna radnja propuštanja izjavljivanja žalbe protiv rješenja o dosudi u konkretnom slučaju nije u vezi s poduzimanjem radnji (propusta) na štetu vjerovnika zbog koje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje tražbine vjerovnika. Naime, stečajni postupak se provodi radi skupnog namirenja vjerovnika stečajnog dužnika, unovčenjem njegove imovine i podjelom prikupljenih sredstava vjerovnicima. Razlučni vjerovnici koji svoje založno pravo imaju upisano u zemljišnoj knjizi bili su ovlašteni pokrenuti postupak radi prodaje stvari i nakon što se unovči stvar na kojoj postoji razlučno pravo, nakon namirenja troškova postupka namiruju se razlučni vjerovnici, a tek ako preostane sredstava namiruju se stečajni vjerovnici prema pravilima stečajnog postupka. U ovom slučaju nekretnina nije bila dostatna niti za namirenje založnog vjerovnika, a time niti za namirenje tužitelja kao jednog od stečajnih vjerovnika. Čak i da je stečajni upravitelj propuštanjem učinio nešto na štetu vjerovnika, ne bi prema činjeničnom stanju u provedenom ovršnom postupku došlo do ispunjenja tužiteljeve tražbine. Osim toga, nije svako propuštanje pobojna pravna radnja, a u konkretnoj situaciji nije ispunjena temeljna pretpostavka da se radi o radnji poduzetoj na štetu vjerovnika zbog koje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine (tako i u odluci ovoga suda Pž-4570/2021).

15. U odnosu na navode kojima je tužitelj dopunjavao svoju žalbu, valja istaći da će o tužiteljevom prijedlogu za donošenje dopunskog rješenja, vezano uz ispravak zapisnika s ročišta održanog 31. listopada 2023., odlučiti prvostupanjski sud. No, niti taj žalbeni navod ima utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude niti je prvostupanjski sud počinio povredu postupka kako to tužitelj upućuje, jer je odredbom čl. 126. st. 4. ZPP-a propisano da se ispravci ili dodaci u pogledu sadržaja zapisnika koje treba provesti u povodu prigovora stranaka ili drugih osoba ili po službenoj dužnosti, unose na kraju zapisnika. Na zahtjev tih osoba unijet će se i prigovori koji nisu prihvaćeni. Ako prigovor stranke na sadržaj zapisnika ne bude prihvaćen, takav prigovor sud će unijeti na kraju zapisnika kako je i učinjeno.

15.1. I zaključno, što se tiče žalbenih navoda o propustu prvostupanjskog suda poduzeti radnje po njegovom prijedlogu za pokretanje oglednog postupka (čl. 502.j ZPP-a), tužitelj je predložio pokrenuti ogledni postupak u odnosu na pravno pitanje koje se tiče posljedice neplaćanja kupovnine u roku iz zaključka o prodaji u ovršnom postupku (treba li sud prodaju oglasiti nevažećom ili može odobriti produljenje roka za uplatu). To pitanje nije od značaja za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, dok je o tužbenom zahtjevu za pobijanje propuštanja prvotuženikovog stečajnog upravitelja predložiti oglašavanje dosude nekretnine nevažećom jer da drugotuženik nije pravovremeno uplatio kupovninu - pravomoćno odlučeno pa niti iz tog razloga nema povrede postupka na koju tužitelj upućuje.

16. Slijedom svega navedenog, odbijanjem neosnovane žalbe, pobijana presuda je potvrđena (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

Zagreb, 14. veljače 2024.

Predsjednica vijeća

Mirta Matić

Broj zapisa: 9-30863-919d9

Kontrolni broj: 0a5e4-7448c-a5ff6

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Mirta Matić, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.