Poslovni broj: Usž-3057/23-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ante Galića i Borisa Markovića, članova vijeća te više sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja K. T. d.o.o. Z., kojeg zastupaju opunomoćenici odvjetnici u Odvjetničkom društvu J. & partneri d.o.o. Z., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi poreznog nadzora, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3460/21-7 od 10. svibnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 14. veljače 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3460/21-7 od 10. svibnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika klasa: UP/II-471-02/20-01/63, urbroj: 513-04-21-2 od 1. listopada 2021. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Z., klasa: UP/I-471-02/19-01/345, urbroj: 513-07-01-19-2 od 29. studenog 2019.

2. Navedenim rješenjem tuženika od 1. listopada 2021. odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja od 29. studenog 2019. kojim je tužitelju za razdoblje od 12. studenog 2018. do 31. prosinca 2018. nadzorom poreza na dodanu vrijednost utvrđena porezna obveza od 74.646,62 kuna uz kamate u iznosu od 5.635,12 kuna, s nalogom za uplatu utvrđenih iznosa te je naložena provedba odgovarajućih knjiženja u poslovnim knjigama i određen je rok od 8 dana za izvršenje, pod prijetnjom ovrhe.

3. Tužitelj je podnio žalbu protiv prvostupanjske presude zbog svih žalbenih razloga. U žalbi u bitnome navodi da je stajalište prvostupanjskog suda iz pobijane presude pogrešno te obrazlaže da je tužitelj za predmetnu robnu transakciju angažirao trgovačko društvo M. T. d.o.o. koje je izvršilo uslugu prijevoza robe za trgovačko društvo R. S. d.o.o. Stava te da je u konkretnom slučaju nesporno da je tužitelj mogao odbiti pretporez za iznos PDV-a cijene robe za koju je izvršen prijevoz, što proizlazi iz prijevoznih tovarnih listova i računa za otpremljenu robu. Navodi da je pogrešan stav suda da tužitelj nije sudjelovao u postupku glede utvrđenja činjeničnog stanja jer je stupio u kontakt s predmetnim društvom koje je odgovorilo da će dostaviti relevantnu dokumentaciju na zahtjev Porezne uprave. Upire na okolnost da tužitelj ne može posjedovati dokumentaciju drugih trgovačkih društava pa je, slijedom toga, Porezna uprava mogla zatražiti dokumentaciju od prijevoznika. Stava je da sud niti jednim navodom nije konstatirao koje su to nepravilnosti iz kojih bi proizlazilo da tužitelj nije uredno vodio knjigovodstvo, sukladno mjerodavnim propisima. Ističe da se u konkretnom slučaju radi o propustu Porezne uprave koja je mogla i morala provesti nadzor kod društva M. t. d.o.o. jer bi se time utvrdilo pravo stanje stvari u ovom predmetu, a tužitelj nije bio u mogućnosti prisiliti drugo trgovačko društvo da njemu ili trećoj osobi dostavi poslovnu dokumentaciju. Predlaže da ovaj sud poništi prvostupanjsku presudu te presudom riješi stvar na način da usvoji tužbeni zahtjev i tuženika obveže na snošenje troška upravnog spora tužitelju, a podredno da predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.

5. Žalba protiv presude nije osnovana.

6. Ispitivanjem pobijane prvostupanjske presude sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.

7. Pri utvrđivanju činjeničnog stanja u sporu prvostupanjski sud je uzeo u obzir činjenice već utvrđene u postupku donošenja osporene odluke (članak 33. stavak 2. ZUS-a) te na temelju svih podataka prikupljenih tijekom postupka, a kao i tijekom upravnog spora, prema ocjeni ovog Suda, pravilno i potpuno utvrdio bitne činjenice za donošenje zakonite odluke.

8. Iz podataka spisa predmeta, kao i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je nad tužiteljem proveden postupak poreznog nadzora te mu je utvrđen manje obračunati porez na dodanu vrijednost za razdoblje od 12. studenog 2018. do 31. prosinca 2018., o čemu je sastavljen zapisnik klasa: 471-02/19-01/696, urbroj: 513-07-01-19-7 od 16. kolovoza 2019.

9. Prema ocjeni ovoga suda, prvostupanjski upravni sud nije počinio niti jednu postupovnu pogrešku do koje bi došlo zbog neprimjenjivanja ili pogrešnog primjenjivanja postupovnih pravila propisanih odredbama ZUS-a. Suprotno žalbenim navodima, prema ocjeni ovoga suda, prvostupanjski upravni sud je u obrazloženju presude naveo razloge o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju tako da se može ispitati. Stoga nema istaknute procesne povrede.

10. U okviru manje obračunatog poreza na dodanu vrijednost (dalje: PDV) suprotno žalbenim navodima, pravilno je tužitelju osporeno pravo na odbitak pretporeza budući da je pregledom poslovne dokumentacije utvrđeno da je tužitelj proknjižio ulazne račune za prodaju šećera dobavljača te iz informacijskog sustava poreznog tijela proizlazi da je podnio prijavu za stjecanje dobara od dobavljača R. S. d.o.o., a nije priložio otpremnice i dokumente o izvršenom prijevozu robe, kao ni dokaz da je prijevoz robe izvršen kod stjecatelja u Republici Hrvatskoj.

11. Odredbom članka 65. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ 115/16., 106/18., 121/19.; dalje: OPZ) propisano je da se knjigovodstvo mora voditi u skladu s propisima i na način da stručna treća osoba može u primjerenom roku steći pregled nad poslovanjem poduzetnika te nastankom, razvojem i okončanjem poslovnih događaja. Pritom se bilježenje podataka u poslovne knjige mora temeljiti na urednim i vjerodostojnim knjigovodstvenim ispravama čiji materijalni sadržaj nedvojbeno odražava nastali poslovni događaj u skladu s člankom 66. stavkom 2. OPZ-a.

12. Odredbom članka 30. Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine", 73/13., 99/13., 148/13.,153/13., 143/14., 115/16., 1/17., 41/17. i 128/17. – dalje: ZPDV) je propisano da oporezivi događaj i obveza obračuna PDV-a nastaju kada su dobra isporučena ili usluge obavljene (stavak 1.). Ako je isporuka dobara ili usluga obavljena, a nije izdan račun, obveza obračuna PDV-a nastaje kada je nastao oporezivi događaj (stavak 6.).

13. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda te je tužitelju pravilno utvrđena obveza PDV-a za nadzirano razdoblje budući da tužitelj nije predočio dokaze o izvršenoj isporuci kojima bi dokazao da je izvršen prijevoz robe te mu je pravilno osporen odbitak pretporeza.

14. U predmetnom postupku porezno je tijelo dostatno obrazložilo zašto smatra da tužitelj nema pravo na odbitak pretporeza, a koja utvrđenja je utemeljeno prihvatio tuženik i prvostupanjski sud, dok je s druge strane tužitelj nije doveo u sumnju da činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno.

15. Prvostupanjski sud pravilno zaključuje da tužitelj nije dostavio urednu i vjerodostojnu dokumentaciju koja bi dokazivala osnovanost umanjenja porezne osnovice za proknjiženi odbitak pretporeza jer je ostala upitna isporuka dobara u Republiku Hrvatsku. Stoga su neosnovani žalbeni navodi tužitelja da je bilo potrebno pribaviti dokumentaciju od drugog trgovačkog društva. Naime, bilježenje podataka u poslovnim knjigama se mora temeljiti na urednim i vjerodostojnim knjigovodstvenim ispravama, iz kojih se može nedvosmisleno utvrditi mjesto i vrijeme njezina sastavljanja i njezin materijalni sadržaj, kao i narav, vrijednost i vrijeme poslovnog događaja.

16. Ovaj Sud prihvaća utvrđeno činjenično stanje od strane prvostupanjskog suda, jer po ocjeni Suda tužiteljevim žalbenim navodima nisu dovedene u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud, a imajući na umu i utvrđeno činjenično stanje u provedenom upravnom postupku.

17. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo, odredbe ZPDV-a i članke 65. i 66. OPZ-a te odbio tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika i rješenja prvostupanjskog tijela kojim je tužitelju utvrđen iznos manje obračunatog PDV-a u iznosu kako je to navedeno u prvostupanjskom poreznom rješenju.

18. Neosnovan je prigovor bitne povrede pravila postupka jer je člankom 66. stavkom 2. ZUS-a jasno propisano da bitna povreda pravila sudskog postupka postoji kad upravni sud u tijeku spora nije primijenio ili je nepravilno primijenio odredbe toga Zakona, a to je utjecalo na donošenje zakonite i pravilne presude.

19. Vezano i za ostale prigovore tužitelja istaknute u žalbi, ovaj sud smatra da su isti neosnovani i nemaju utjecaja na rješavanje predmetne upravne stvari, a pogotovo jer se radi o istim prigovorima koje je tužitelj isticao i u postupku pred prvostupanjskim sudom, o kojima se prvostupanjski sud detaljno očitovao, a s čijim zaključcima se u potpunosti slaže i ovaj Sud.

20. Slijedom svega navedenog, žalbeni navodi tužitelja ne nalaze se pravno odlučnim, pa je ma temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a valjalo odlučiti kao u izreci presude.

21. Odluka o žalbenom trošku je utemeljena na odredbi članka 79. stavka 4. ZUS- a.

U Zagrebu 14. veljače 2024.

Predsjednica vijeća

Sanja Štefan, v.r.