Poslovni broj: Usž-3656/23-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ante Galića i Borisa Markovića, članova vijeća te više sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja J. H. iz G. V., kojeg zastupa opunomoćenik I. K., odvjetnik u I., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi posebnog poreza na motorna vozila, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI- 989/23-6 od 2. listopada 2023., na sjednici vijeća održanoj 14. veljače 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-989/23-6 od 2. listopada 2023.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika klasa: UP/II-471-01/21-01/233, urbroj: 513-04-22-2 od 22. srpnja 2022. i poreznog rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Z., klasa: UP/I-415-02/21-18/16, urbroj: 513-02-3005/44- 21-9 od 29. ožujka 2021. (točka I. izreke), odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu troška upravnog spora (točka II. izreke) te je opunomoćeniku tužitelja odobren trošak namirenja delegacije u iznosu 275,85 eura/2.078,39 kuna, u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima delegacije (točka III. izreke).
2. Navedenim rješenjem tuženika od 22. srpnja 2022. odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja od 29. ožujka 2021. kojim je tužitelju utvrđena obveza ostatka posebnog poreza na motorna vozila od 8.838,61 kuna za osobni automobil marke Opel Zafira 2,0 TDL, njemačkih registarskih oznaka …, pobliže opisano u izreci tog rješenja, uz pripadajuće kamate u iznosu od 160,93 kuna te ostala utvrđenja kako je to navedeno u tom rješenju.
3. Tužitelj je podnio žalbu protiv prvostupanjske presude zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome u žalbi navodi da sud nije saslušao tužitelja kao stranku u svrhu dokazivanja te pravilno ocijenio materijalne dokaze na koje je tužitelj ukazivao, kao i da je nekritički prihvatio činjenična utvrđenja javnopravnih tijela. Navodi da tužitelj nije dao izjavu na zapisnik od 5. prosinca 2020. na način kako je to sud konstatirao, već je predmetnu izjavu sastavio i potpisao carinski službenik. Navodi da se prilikom sastavljanja spomenutog zapisnika tužitelj nije uspio snaći jer je bio u šoku te da su konstatacije navedene u tom zapisniku neistinite. Stava je da je od presudne važnosti što prilikom carinskog nadzora nije upoznat sa svojim pravima, u protivnom na taj način sastavljeni zapisnik ne bi potpisao. Ističe da tužitelj živi u Republici Sloveniji, a da u Republiku Hrvatsku, na adresu G. V., dolazi samo povremeno, vikendom i za vrijeme godišnjih odmora. Navodi da zdravstveno osiguranje ima ugovoreno u Republici Sloveniji, a da u Republici Hrvatskoj nema izabranog liječnika te izvodi izračun koliko dana godišnje boravi u Republici Hrvatskoj. Navodi da je točan navod suda da su prekršajni i upravni postupak dva različita postupka, kao i da ishod jednog ne utječe na ishod drugog postupka. Stava je da je sud neosnovano odbio izvođenje dokaza uvidom u sadržaj rješenja vijeća za prekršaje Područnog carinskog ureda Z., iz kojeg dokaza bi bilo razvidno da je tužitelj zaposlen u Republici Sloveniji. Predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu, poništi prvostupanjsku presudu, usvoji tužbeni zahtjev na način da poništi osporena rješenja javnopravnih tijela te predmet vrati prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitivanjem pobijane prvostupanjske presude sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
7. Pri utvrđivanju činjeničnog stanja u sporu prvostupanjski sud je uzeo u obzir činjenice već utvrđene u postupku donošenja osporene odluke (članak 33. stavak 2. ZUS-a) te na temelju svih podataka prikupljenih tijekom postupka kao i tijekom upravnog spora, prema ocjeni ovog Suda, pravilno i potpuno utvrdio bitne činjenice za donošenje zakonite odluke.
8. U upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu utvrđeno je da je tužitelj dana 5. prosinca 2021. na području Republike Hrvatske posjedovao motorno predmetno vozilo marke Opel Zafira 2,0 TDL, kada je izvršena kontrola od strane carinskih službenika, kao i da ispunjava uvjete propisane Zakonom o posebnom porezu na motorna vozila („Narodne novine“ 15/13., 108/13., 115/16., 127/17. i 121/19.; dalje: ZPPMV). Kod tužitelja je izvršen nadzor u kojem je utvrđeno da je navedeno vozilo zatečeno u posjedu tužitelja i da za njega nije obračunat i plaćen porez pri uvozu u Republiku Hrvatsku.
9. Polazeći od nesporne činjenice da je tužitelj zatečen u posjedu predmetnog motornog vozila za koje u Republici Hrvatskoj nije obračunat i plaćen poseban porez na motorna vozila, prvostupanjski je sud ocijenio pravilnim zaključak javnopravnih tijela da je u konkretnom slučaju nastala obveza plaćanja posebnog poreza na motorna vozila te da su rješenja javnopravnih tijela oba stupnja zakonita.
10. Odredbom članka 5. stavka 1. ZPPMV-a propisano je da su predmet oporezivanja motorna vozila na koja nije obračunat i plaćen posebni porez u Republici Hrvatskoj koja se registriraju sukladno posebnim propisima, a odredbom članka 8. stavka 1. ZPPMV-a propisano je da obveza obračunavanja i uplate posebnog poreza iz članka 5. stavka 1. toga Zakona nastaje kada se utvrdi da su motorna vozila nezakonito upotrebljavana na području Republike Hrvatske.
11. Odredbom članka 4. stavka 1. podstavka c) ZPPMV-a propisano je da je nezakonita uporaba motornih vozila svako korištenje, posjedovanje te činjenično ili pravno raspolaganje motornim vozilom na koje u Republici Hrvatskoj nije na propisan način obračunat ili plaćen posebni porez.
12. Odredbom članka 7. stavka 1. točke 2. ZPPMV-a propisano je da obveza obračunavanja i uplate posebnog poreza iz članka 5. stavka 1. toga Zakona nastaje kad pravna ili fizička osoba sa sjedištem, odnosno prebivalištem u Republici Hrvatskoj te trgovac rabljenim motornim vozilima unese ili uveze motorno vozilo namijenjeno za uporabu na cestama u Republici Hrvatskoj, a odredbom članka 6. stavka 1. točke 3. ZPPMV-a propisano je da je obveznik plaćanja posebnog poreza osoba koja je nezakonito uporabila motorno vozilo na području Republike Hrvatske.
13. Neutemeljeni su navodi tužitelja da on nije obveznik snošenja porezne obveze u ovom predmetu. Naime, na predmetno vozilo u Republici Hrvatskoj nije bio na propisani način obračunat i plaćen posebni porez na motorna vozila, čime je tužitelj vozilo nezakonito uporabio pa je za tužitelja nastala obveza plaćanja navedenog posebnog poreza na motorna vozila, kojim porezom je utemeljeno obvezan. Stoga se ovaj Sud slaže s utvrđenjima prvostupanjskog suda da je nastala obveza plaćanja posebnog poreza na konkretno vozilo u utvrđenoj visini.
14. U odnosu na prigovor tužitelja da mu nije dana mogućnost raspravljanja pred sudom i izvođenje dokaza, ovaj Sud je stava da je tužiteljev prijedlog za izvođenjem dokaza uvidom u dokumentaciju koju navodi u žalbi nije od utjecaja za rješavanje ove upravne stvari, kao ni na zakonitost osporenih rješenja carinskih tijela.
15. Budući da tužitelj u upravnom sporu nije uspješno osporio činjenicu da je zatečen u posjedovanju motornog vozila na koje nije obračunat i plaćen posebni porez na motorna vozila, to je pravilan i zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj obveznik plaćanja toga poreza u konkretnom slučaju, neovisno o njegovim tvrdnjama u vezi s okolnostima uporabe toga vozila. Polazeći od navedenog, valja zaključiti da je na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo odbivši tužbeni zahtjev.
16. S obzirom na to da tužitelj u žalbi uglavnom ponavlja sve već ranije istaknute prigovore u odnosu na koje je prvostupanjski sud dao iscrpno obrazloženje, koje ovaj Sud prihvaća u cijelosti, to iz istih razloga žalbene navode ocjenjuje neosnovanima.
17. Slijedom iznesenog, utvrdivši da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija žalbom, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 14. veljače 2024.
Predsjednica vijeća
Sanja Štefan, v.r.
