Poslovni broj: Usž-2033/23-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ante Galića i Borisa Markovića, članova vijeća, te više sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja I. P., P. D., I., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskog disciplinskog suda, Z., radi teže povrede službene dužnosti, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 10 UsI-1855/22-6 od 24. veljače 2023., na sjednici vijeća održanoj 14. veljače 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 10 UsI-1855/22-6 od 24. veljače 2023.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskog disciplinskog suda, klasa: UP/II-114-04/22-02/47, urbroj: 511-01-158-22-5 od 7. srpnja 2022. i rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja, Z., klasa: UP/I-114-04/21-02/165, urbroj: 511-01-158-22-16 od 14. veljače 2022.

2. Osporenim rješenjem tuženika od 7. srpnja 2022. odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja, Z., klasa: UP/I-114- 04/21-02/165, urbroj: 511-01-158-22-16 od 14. veljače 2022., kojim je tužitelj utvrđen odgovornim što je dana 19. travnja 2021. oko 5,19 sati zajedno sa policijskim službenicima Ž. R. i S. U. dogovorio "fingiranje" tj. lažiranje prometne nesreće u cilju prikrivanja činjenica vezanih uz nastala oštećenja na službenom vozilu marke F. F. registarske oznake …, koja su nastala u prometnoj nesreći koja se dogodila 19. travnja 2021. oko 4,07 sati na raskrižju S. ulice sa D. ulicom u Z., te što je sa imenovanim policijskim službenicima "fingirao" tj. lažirao prometnu nesreću na način da je nakon što se policijski službenik Ž. R. na kolniku ulice T. kod stupa javne rasvjete br: 3425/011 u blizini kanalizacijskog "šahta", "namjestio", tj. zaustavio službeno vozilo marke F. F. u drvo kako bi izgledalo da su oštećenja na vozilu nastala od udarca u drvo, zajedno sa policijskim službenicima S. U. i Ž. R. podigao poklopac kanalizacijskog šahta iz ležišta te navedeni poklopac zajedno sa imenovanim stavio u prtljažnik službenog vozila marke Š. R. kako bi insinuirali da s poklopca šahta u trenutku prometne nezgode nije bilo na kolniku te što je zajedno s policijskim službenicima S. U. i Ž. R. nogama udarao po stablu drva kako bi napravili oštećenje na stablu, koja bi se mogla pripisati prometnoj nesreći pa je time počinio težu povredu službene dužnosti opisane u članku 96. stavku 1. točki 7. Zakona o policiji („Narodne novine“ 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16., 66/19. – dalje: ZoP) kao "nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije", te mu je temeljem članka 110. stavak 2. točka 5. u svezi stavka 4. istog članka ZoP-a izrečena disciplinska kazna, uvjetna kazna prestanka državne službe uz rok kušnje od 8 mjeseci, s time da se kazna neće izvršiti pod uvjetom da policijski službenik u tom roku ne počini novu težu povredu službene dužnosti.

3. Tužitelj je podnio žalbu protiv navedene prvostupanjske presude zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešne odluke o troškovima postupka. Ističe kako prvostupanjsku presudu pobija u cijelosti te ističe kako nema prostora nikakvoj diskreciji upravnog tijela da odlučuje o disciplinskoj odgovornosti ako nema propisanih pretpostavki odnosno krivnje, zakonskog opisa disciplinskog djela, nepostojanja negativnih procesnih pretpostavki za vođenje disciplinskog postupka. Navodi kako diskrecijsko odlučivanje postoji samo u sferi izbora mjere kazne, a to nije predmet ni ove žalbe ni provedenog postupka već postojanja disciplinske odgovornosti. Smatra kako je sud prvog stupnja pomiješao slobodno (diskrecijsko) odlučivanje i slobodnu ocjenu dokaza, a slobodna ocjena dokaza je opće načelo upravnog postupka i predstavlja metodu utvrđivanja činjenica u svim upravnim postupcima, kao onim koji se vode po ovlasti slobodnog odlučivanja tako i onima koji se vode bez takve ovlasti. Smatra kako je odbijajući ući u analizu pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja zapravo odbacio jednu od osnovnih funkcija upravnog sudovanja u prihvaćanom sustavu jurisdikcije, a to je funkcija i dužnost suda da u svakom sporu samostalno utvrđuje činjenično stanje. Ističe kako je provjera pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, provjera da li zaista utvrđene činjenice proizlaze iz izvedenih dokaza njihovom logičnom i savjesnom ocjenom. Smatra kako je zbog pogrešnog pravnog pristupa došlo i do bitne povrede pravila postupka, te posljedično tome pogrešno, odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže žalbu uvažiti i poništiti prvostupanjsku presudu te da drugostupanjski sud sam riješi pravnu stvar. 4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako u cijelosti ostaje kod iznesenog u pobijanim rješenjima, odgovoru na tužbu kao i na ročištu održanom dana 16. veljače 2023. godine te drži da je osporavana presuda zakonita donijeta uz detaljno, jasno i argumentirano obrazloženje donesene odluke pa predlaže Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske žalbu odbiti kao neosnovanu i u cijelosti potvrditi prvostupanjsku presudu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Iz podataka predmeta spisa proizlazi da je predmetni upravni postupak pokrenut u povodu zahtjeva načelnika Policijske uprave Z. od 3. svibnja 2021. za pokretanje postupka zbog teže povrede službene dužnosti protiv tužitelja zbog teže povrede službene dužnosti iz članka 96. stavka 1. točke 7. ZoP-a.

7. Prema ocjeni ovoga Suda pravilno zaključuje prvostupanjski sud kada u obrazloženju osporene presude navodi kako su disciplinska tijela osporena rješenja donijeli na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka te je prvostupanjsko disciplinsko tijelo detaljno analiziralo izvedene dokaze pojedinačno i u međusobnoj povezanosti uz obrazloženje kojim dokazima i iz kojih razloga je utvrđeno da je tužitelj počinio težu povredu službene dužnosti koja mu je u provedenom postupku stavljena na teret.

8. Stoga pravilno zaključuje prvostupanjski sud kada u obrazloženju osporene presude navodi kako je ispravno postupio prvostupanjski disciplinski sud kada je poklonio vjeru iskazu svjedoka F. M., a koji iskaz je potkrijepljen i materijalnim dokazima te je i svjedok D. J. potvrdio sadržaj iskaza navedenog svjedoka, kada mu je isti priznao kako se predmetni događaj dogodio i pokazao mu mjesto nesreće. Tako je svjedok F. M. u više navrata u bitnom istovjetno iskazivao u odnosu na relevantne činjenice u ovom postupku, u vezi "fingiranja" predmetne prometne nesreće odnosno načina na koji su R., U. i on tražili pogodno mjesto gdje će skinuti poklopac šahta, tako da su podignuli poklopac šahta koji su tužitelj i U. odvezli službenim vozilom Š. R. kako bi se prikazalo da ga nije bilo u trenutku prometne nesreće te je ujedno detaljno opisao i sve poduzete radnje na tom mjestu lažiranja prometne nesreće, kao što su namještanje službenog vozila od strane R. na odgovarajuću poziciju kako bi se prikazalo vjerojatnim da je prometna nesreća u ulici T. nastupila zbog izbjegavanja šahta i udarca u stablo drveta zbog čega su zajedno oštetili i koru stabla drveta. Navedene iskaze svjedoka F. M. potvrđuju i činjenice koje je utvrdio policijski službenik D. J. prilikom vršenja očevida sporne prometne nesreće (izvješće o vidu zapisu koji je podnio D. J. od 22. travnja 2021., izvješće od 19. travnja 2021., zapisnik o očevidu od 20. travnja 2021., izvješće o poduzetom od 22. travnja 2021., iskaz svjedoka D. J. na usmenoj raspravi od 14. lipnja 2021. u disciplinskom postupku protiv Ž. R.) te drugim dokazima koji prileže spisu predmeta i to u skladu s kriminalističko-tehničkim izvješćem od 19. travnja 2021., zapisnikom o očevidu od 19. travnja 2021. sastavljenom po policijskom službeniku A. W., DVD-om i fotoelaboratom.

9. Odredbom članka 93. stavak 1. ZoP-a izrijekom je propisano da policijski službenik odgovara za povrede službene dužnosti ako povjerene poslove i zadatke ne obavlja savjesno, stručno i u predviđenim rokovima, ako se ne pridržava ustava, zakona i drugih propisa i pravilima u ponašanju za vrijeme službe ili izvan službe kada štete ugledu službe, dok je stavkom 2. istog članka propisano da policijski službenik odgovara za povrede službene dužnosti ako je povrede učinio namjerno ili iz krajnje nepažnje. Prema odredbi članka 96. stavka 1. točke 7. ZoP-a teža povreda službene dužnosti je "nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije", dok je odredbom članka 110. stavka 2. točke 5. istog Zakona propisano da se za težu povredu službene dužnosti može izreći kazna – uvjetna kazna prestanka državne službe.

10. Odredbom članka 111. stavka 2. ZoP-a je propisano da se pri određivanju vrste kazne uzimaju u obzir težina počinjene povrede i nastale posljedice, stupanj odgovornosti policijskih službenika, okolnosti u kojima je povreda počinjena te olakotne i otegotne okolnosti na strani policijskih službenika.

11. Imajući na umu sve naprijed navedeno, prema ocjeni ovoga Suda pravilno je zaključio prvostupanjski sud kada je u obrazloženju osporene presude naveo kako je prvostupanjski disciplinski sud prilikom odlučivanja o vrsti i mjeri kazne imao u vidu težinu počinjene povrede, nastale posljedice, stupanj odgovornosti, okolnosti u kojima je povreda počinjena te sve olakotne i otegotne okolnosti cijeneći da tužitelj nije sudjelovao u predmetnoj prometnoj nesreći, odnosno da tužitelj nije imao osobnih motiva lažirati prometnu nesreću, već je to učinio u cilju pomaganja kolegi, koji je prouzrokovao prometnu nesreću pod utjecajem alkohola, cijeneći tužiteljevu dosadašnju disciplinsku nekažnjavanost i dobre radne ocjene, ne našavši na njegovoj strani posebnih otegotnih okolnosti.

12. Prihvaćajući u cijelosti obrazloženje prvostupanjskog upravnog suda navedeno u pobijanoj presudi kao logično i argumentirano te utemeljeno na dokazima u spisu predmeta, ovaj Sud utvrđuje da se pobijana presuda temelji na pravilno i u potpunosti utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo, a nisu učinjene niti bitne povrede postupka, pa stoga ne postoje razlozi radi kojih se presuda pobija.

13. Slijedom navedenog, ovaj Sud smatra da su prigovori tužitelja neosnovani te nisu od utjecaja na drugačije rješenje predmetne stvari.

14. Slijedom navedenog, ocjena je ovoga Suda da je prvostupanjski sud ocjenjujući zakonitost osporenih rješenja, nakon razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu članka 55. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS) pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

15. Kako ovaj Sud žalbene navode ocjenjuje neosnovanim i budući da isti nisu odlučni za donošenje drugačije odluke u ovoj stvari, valjalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu 14. veljače 2024.

Predsjednica vijeća

Sanja Štefan, v.r.