Poslovni broj: Usž-2177/23-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ante Galića, predsjednika vijeća, Sanje Štefan i Borisa Markovića, članova vijeća, te više sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja H. Ć. iz Z., kojeg zastupa opunomoćenik I. D., odvjetnik u Z., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi poreznog nadzora, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1537/2021-29 od 17. ožujka 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 14. veljače 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1537/2021-29 od 17. ožujka 2023.
Obrazloženje
1. Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika, klasa: UP/II-215-01/16-01/35, urbroj: 513- 04/16-2 od 3. listopada 2016. (točka I. izreke). U točki II. izreke te presude se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Rješenjem tuženika od 3. listopada 2016. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 1. lipnja 2016., kojim je tužitelju utvrđen manje obračunati porez i prirez porezu na dohodak za 2005. i 2006., kao i pripadajuća kamata u pobliže naznačenim iznosima.
3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno svih razloga propisanih u članku 66. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS).
Nastavno u žalbi tužitelj ističe niz razloga zbog kojih smatra da je došlo do bitne povrede pravila sudskog postupka, a upire i na pogrešno utvrđeno činjenično stanje u vezi utvrđivanja izvora imovine za nadzirano razdoblje. Smatra da nije jasno na koji način je u predmetnom slučaju utvrđena razlika u primicima i izdacima tužitelja, a posebno ističe da prvostupanjski sud nije prihvatio dokazne prijedloge tužitelja bez valjanog obrazloženja. Stoga ističe da je postupanje prvostupanjskog suda arbitrarno, a obrada uplata i isplata od strane poreznih tijela selektivna. Tužitelj se u žalbi vezano uz postupanje prvostupanjskog suda poziva i na stajališta iznesena u ustavno-sudskoj praksi, a upire i na povredu ustavnog prava na pravično suđenje. Dodaje i da su porezna tijela bila dužna primijeniti propise koji su bili na snazi u vrijeme nastanka činjenica bitnih za oporezivanje, a ističe i da bez zakonske osnove u postupku utvrđivanja podrijetla imovine inzinstira na pisanim ispravama kao dokazu zakonito stečenog novca. Tužitelj u žalbi upire i na nastup zastare utvrđivanja porezne obveze. Tužitelj smatra da bi svako drugačije tumačenje propisa bilo na štetu poreznog obveznika, a i značilo bi arbitrarnost u postupanju, što je protivno načelima zakonitosti i pravne sigurnosti. Stoga tužitelj upire i na pogrešnu primjenu materijalnog prava, a u odnosu na izričite tužbene navode zaključuje da prvostupanjski sud nije dao valjane i dostatne razloge.
Predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu, poništi pobijanu presudu te tuženikovo rješenje.
4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući zakonitost prvostupanjske presude u dijelu u kojem je tužitelj osporava žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći na ništavost po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija, odnosno da ti razlozi ne utječu na zakonitost pobijane presude.
7. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjska presuda donesena u ponovnom postupku, nakon što je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-3683/2019 od 19. svibnja 2021. ukinuto rješenje Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Usž-2204/18-2 od 18. travnja 2019. i rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3474/16-11 od 14. veljače 2018. i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. 8. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je kod tužitelja obavljen porezni nadzor poreza na dohodak za razdoblje od 1. siječnja 2005. do 31. prosinca 2012., o čemu je sastavljen zapisnik o obavljenom poreznom nadzoru obračunavanja, evidentiranja, prijavljivanja i plaćanja poreza i drugih javnih davanja, Porezne uprave, Područnog ureda Z., Službe za nadzor, Odjela za otkrivanje porezno-kaznenih djela, klasa: OGR-UP/I-215-01/14-01/8, urbroj: 513-07- 24-01/15-08 od 29. svibnja 2015. U navedenom zapisniku se pobliže navode utvrđene nepravilnosti koje se odnose na nedokazane izvore za imovinu poreznog obveznika, koje za posljedicu imaju utvrđenje poreznih obveza, drugog dohotka na temelju članka 63. stavka 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine", 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 43/13., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14. i 143/14. – dalje: ZPD).
Na temelju navedenog zapisnika je doneseno prvostupanjsko porezno rješenje od 30. srpnja 2015., a tuženik je ranijim rješenjem od 3. ožujka 2016. djelomično uvažio žalbu tužitelja i poništio porezno rješenje u dijelu I.1., II., III. i IV. izreke te predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. U ponovnom postupku su utvrđene nepravilnosti i porezne obveze za 2005. i 2006., a u odnosu na 2008., 2009., 2010., 2011. i 2012. je utvrđeno da je tužitelj dokazao izvore sredstva u smislu članka 63. stavaka 1. i 2. ZPD-a.
9. Nakon izvršene analize svih podataka spisa predmeta i dokumentacije koja spisu prileži, i prema ocjeni ovog Suda je u provedenom postupku porezno tijelo pravilno utvrdilo da kod tužitelja postoji razlika između primitaka i izdataka, odnosno da nije dokazao izvore sredstava, zbog čega su mu pravilno utvrđene porezne obveze za 2005. i 2006. u pobliže naznačenim iznosima.
Porezno tijelo pravilno nije prihvatilo navod tužitelja da je raspolagao s obiteljskim novcem, odnosno ušteđevinom oca, jer osim izjave oca tužitelja, ne postoji druga dokumentacija o tijeku novca i transakcija, zbog čega navedena izjava nije ocijenjena vjerodostojnom. Dakle, u konkretnom slučaju je izostala vjerodostojna dokumentacija kojom bi tužitelj dokazao bitne činjenice, a porezno tijelo je iscrpno obrazložilo i navelo način utvrđivana porezne osnovice za nadzirano razdoblje.
10. Prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude dao valjane, dostatne i relevantne razloge na kojima je utemeljio iznesena stajališta, odnosno zbog kojih je zaključke poreznih tijela prihvatio pravilnima. Time je sud postupio u skladu s pravilima propisanim u članku 60. stavku 4. ZUS-a, a tijekom provedenog upravnog spora nije počinio bilo kakve propuste koji bi u smislu članka 66. stavka 2. ZUS-a utjecali na donošenje pravilne i zakonite odluke.
Također valja reći da je prvostupanjski sud dao osvrt i na tužben navod o nastupu zastare, pravilno ocijenivši da u predmetnom slučaju zastara prava na utvrđivanje porezne obveze nije nastupila. S time u vezi je prvostupanjski sud ukazao na primjenu članka 63. stavka 5. ZPD-a prema kojem će se u postupku ispitivanja izvora imovine ispitivati izvor cjelokupne imovine fizičke osobe stečene od 1. siječnja 2005. S time u vezi se dodaje da je postupak poreznog nadzora započeo 15. svibnja 2014. uručenjem obavijesti o poreznom nadzoru, zbog čega je zastara prava na utvrđivanje porezne obveze počela teći nakon isteka 2014. kada je porezno tijelo utvrdilo da ima osnove za oporezivanje. S obzirom na primjenu mjerodavnih odredbi primijenjenih propisa, ovaj Sud je ocijenio da nije osnovan prigovor tužitelja o retroaktivnoj primjeni propisa.
11. U osvrtu na žalbene navode valja reći da je izjave stranke ili drugih poreznih obveznika potrebno potkrijepiti odgovarajućim materijalnim dokazima (npr. bankovnim izvodima o prijenosu novčanih sredstava iz kojih je vidljivo da je stvarno došlo do raspolaganja sredstvima, kao i drugom odgovarajućom dokumentacijom), a da izjave same za sebe ne predstavljaju vjerodostojan dokaz o izvorima stjecanja imovine, ukoliko nisu potkrijepljene i materijalnim dokazima.
U osvrtu na žalbene navode u svjetlu povrede ustavnih i konvencijskih prava (prava na pravično suđenje), valja reći da je prvostupanjski sud postupak proveo u razumnom roku u kojem je tužitelj imao mogućnost ostvariti sva svoja procesna prava, a odluku je obrazložio valjanim razlozi, odnosno dao je dostatne i relevantne razloge na kojima je utemeljio presudu, a koje ovaj Sud prihvaća u cijelosti. Ovaj Sud nalazi i da opseg obrazloženja odgovara "mjerilu dostatnosti", a njezin sadržaj s obzirom na relevantnost iznesenih razloga isključuje bilo kakvu dvojbu o donošenju arbitrarne odluke. S time u vezi valja reći da se sud može pozvati na zaključke i stajališta javnopravnih tijela, odnosno da nije dužan ponavljati sve razloge navedene u osporenim rješenjima, ukoliko ta rješenja sadrže bitne razloge o odlučnim činjenicama, odnosno ako su iznesena stajališta potkrijepljena i obrazložena valjanim i relevantnim razlozima.
12. Također je prvostupanjski sud obrazložio razloge zbog kojih nije proveo daljnji dokazni postupak po prijedlogu tužitelja, ocijenivši da bi se to protivilo načelu učinkovitosti spora. Uz to je obrazloženo i da predložena dokazna sredstva nisu prikladna za utvrđivanje bitnih činjenica, odnosno da predloženo financijsko- knjigovodstveno vještačenje nije potrebno provesti, s obzirom da je bitne činjenice bilo moguće utvrditi na temelju dokumentacije koja prileži spisu.
13. Člankom 33. stavcima 2. i 3. ZUS-a propisano je da sud uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, kojima nije vezan, i činjenice koje je sam utvrdio te da stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima. Ocjenjujući okolnosti konkretnog slučaja u svjetlu naprijed navedenog, Sud zaključuje da u prvostupanjskom sporu nije povrijeđeno načelo "jednakosti oružja", jer je za odbijanje određenih dokaznih prijedloga tužitelja sud naveo valjane i dostatne razloge koje ovaj Sud u cijelosti prihvaća.
Kako su porezna tijela iscrpno obrazložila način na koji su utvrdila bitne činjenice, odnosno način na koji su utvrdila poreznu osnovicu, a prvostupanjski sud je prihvatio zaključke i stajališta poreznih tijela te valjano obrazložio razloge zbog kojih nije proveo daljnji dokazni postupak po prijedlogu tužitelja, u predmetnom slučaju nisu povrijeđena tužiteljeva zakonska prava, a ni ustavno i konvencijsko pravo na pošteno suđenje.
14. Stoga je ovaj Sud, utvrdivši da tužitelj nije s uspjehom osporio pravilnost i zakonitost pobijane presude, pozivom na članka 74. stavak 1. ZUS-a odlučio kao u izreci.
U Zagrebu 14. veljače 2024.
Predsjednik vijeća
Ante Galić, v.r.
