REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-669/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek, predsjednice vijeća, Željka Šarića, člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića, člana vijeća, Željka Pajalića, člana vijeća i mr. sc. Igora Periše, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grad Velika Gorica, ..., OIB ... zastupanog po punomoćnici A. Č. Lj., odvjetnici iz V. G., protiv tuženice E. N. iz Z., ..., s boravištem na adresi Z., ..., OIB ..., koju zastupa punomoćnica M. Đ., odvjetnica iz Z., radi iseljenja, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-819/2021-2 od 29. ožujka 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-68/2020-28 od 11. prosinca 2020., u sjednici održanoj 14. veljače 2024.,
r i j e š i o j e:
Prihvaća se revizija tuženice, ukidaju presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-819/2021-2 od 29. ožujka 2021. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-68/2020-28 od 11. prosinca 2020., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Pobijanom drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda koja glasi:
''I/ Nalaže se tuženici E. N. iseliti iz stana na adresi Z., ..., opisan kao etažno vlasništvo (E-12) stan broj ... na III (trećem) katu, 1. stubište, koji se sastoji od tri i pol sobe i ostalih prostorija u površini od 83.11 čm, koji se nalazi u zgradi u Z., ..., sa kojim suvlasništvom je neodvojivo povezan odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, a koji je jednako velik kao i ostali dijelovi, označene kao z.k.č.br. ... "dvorište površine 439 i stambena zgrada br. ... i ..., ..., površine 415 m2, sveukupne površine 854 m2", upisana u zk. ul.br. ... k.o. T., te da navedeni prostor, slobodan od osoba i stvari, preda u posjed tužitelju Gradu Velika Gorica, sve u roku od 15 dana.
II/ Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.026,38 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. prosinca 2020. pa do isplate, po stopi po koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.''.
2. Ovaj sud je rješenjem broj Revd 3316/2021-2 od 26. siječnja 2022. tuženici dopustio podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-819/2021-2 od 29. ožujka 2021. zbog pravnog pitanja:
"Je li sud kod donošenja odluke dužan, po prigovoru tuženice da bi joj iseljenjem bilo povrijeđeno pravo na dom, temeljem čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, ispitati radi li se o pravu koje spada pod doseg tog članka, dolazi li iseljenjem do miješanja u njezino pravo na dom, je li to miješanje u skladu sa zakonom, je li to miješanje u skladu s nekim od legitimnih ciljeva navedenih u čl. 8. st. 2. Konvencije te je li to miješanje razmjerno i nužno u demokratskom društvu?".
3. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv citirane odluke tuženica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja u odnosu na koje je dopuštena.
4. Tužitelj je u odgovoru na reviziju predložio odbiti reviziju.
5. Revizija je osnovana.
6. Pozivom na odredbu iz čl. 391. st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
7. Predmet spora je zahtjev za iseljenje tuženice iz stana u Z. naznačenog u izreci prvostupanjske presude, a slijedom toga da je tuženica predmetni stan dužna slobodan od osoba i stvari predati u posjed tužitelju.
8. Pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je, da:
- je tužitelj vlasništvo stekao na temelju čl. 127. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'', broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 141/06, 46/08, 38/09 - dalje: ZV), u stečajnom postupku vođenom protiv J. d.o.o., rješenjem od 3. srpnja 2001. (kojem je T. moda d.o.o. prema presudi Trgovačkog suda posl. br. P-1482/94 trebala predati sporni stan),
- iz predmeta prvostupanjskog suda posl. br. P-1817/14 proizlazi da je ovdje tuženica, kao tužiteljica pravomoćno izgubila parnicu protiv ovdje tužitelja, kao tuženika, radi stjecanja prava vlasništva na stanu na temelju dosjelosti,
- je tužba ovdje tuženice u postupku posl. br. Ps-59/2017 za donošenje presude kojom se zamjenjuje ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom pravomoćno povučena,
- je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici posl. br. P- 1004/01 od 25. studenoga 2003. odbijen tužbeni zahtjev ovdje tuženice i M. N. za utvrđenjem da su stekli vlasništvo spornog stana na jednake dijelove.
9. Tužbeni zahtjev je pravomoćno prihvaćen na temelju odredaba čl. 161. i čl. 163. ZV i jer se tuženica ne može ponovno pozivati na dosjelost kao temelj stjecanja vlasništva, budući da je o tome, u parnici vođenoj između istih stranaka, već pravomoćno odlučeno, i to u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.
10. Iako se tuženica izrijekom nije pozivala na odredbu čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02 i 1/06 - dalje: Konvencija), ovaj sud prihvaća da to proizlazi iz navoda tuženice tijekom prvostupanjskog postupka koji u svojoj biti predstavljaju pozivanje na pravo na dom jer je isticala da (sa svojom djecom) u stanu boravi još od 1991. godine (tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci br. U-III-869/14 od 29. kolovoza 2014.). Prema presudama Europskog suda za ljudska prava u predmetu Orlić protiv Republike Hrvatske od 21. lipnja 2011., Ćosić protiv Republike Hrvatske od 15. siječnja 2009., Lemo i dr. protiv Republike Hrvatske od 10. srpnja 2014., Paulić protiv Republike Hrvatske od 22. listopada 2009. te Olujić protiv Republike Hrvatske (zahtjev broj: 48833/07 od 21. lipnja 2011.), a koje se odnose na činjenično i pravno vrlo sličan slučaj, radi se o povredi čl. 8. Konvencije ako se tuženik u postupku za iseljenje poziva na to svoje pravo te ako su ispunjene određene pretpostavke. Te pretpostavke su da se mora raditi o pravu koje štiti čl. 8. Konvencije (pravo na dom), mora zaista doći do miješanja u pravo na dom tuženika, miješanje mora biti propisano zakonom i mora težiti ostvarenju legitimnog cilja, te miješanje mora biti nužno u demokratskom društvu.
11. Pravno pitanje koje postavlja tuženica odnosi se zapravo na pretpostavku koja proizlazi iz odluka Europskog suda za ljudska prava i znači da sudovi koji odlučuju po tužbama radi iseljenja, protiv neke osobe, ako se na to pravo na dom tuženik pozove, moraju ispitati je li takav zahtjev u konkretnom slučaju, s obzirom na sve konkretne okolnosti nužan i razmjeran legitimnom cilju koji se teži ostvariti. To znači da bez obzira na osnovanost zahtjeva sukladno domaćem pravu, potrebno ispitati je li iseljenje tuženika nužno i je li legitimno s obzirom na sve konkretne okolnosti slučaja.
12. Pritom sudovi trebaju imati u vidu da stan čine prostorije s kojima je pojedinac ostvario dovoljno jaku stvarnu i trajnu povezanost, bez obzira na to da li ih nastanjuje zakonito ili bez ovlaštenja (odluka Europskog suda za ljudska prava Bjedov protiv Republike Hrvatske). Stoga stan nije ograničen samo na prostorije koje su u zakonitom posjedu i koje su zakonito nastanjene. S druge strane miješanje jest svaki čin državne (ili tijela lokalne) vlasti kojim se pravo na dom ograničava ili oduzima, ali i propust države da zaštiti prava pojedinca od miješanja trećih osoba. Miješanje je u načelu zabranjeno, ali ako su ispunjene određene pretpostavke, miješanje neće predstavljati povredu čl. 8. Konvencije.
13. Tek ako ima elemenata da se na strani tuženika radi o domu u smislu prakse Europskog suda za ljudska prava treba ispitati i provesti test razmjernosti da bi se dobio odgovor na pitanje je li u konkretnom slučaju došlo do povrede čl. 8. Konvencije, odnosno je li zahtjev za iseljenje neovlaštenog korisnika predstavlja neopravdano miješanje u njegovo pravo na dom. Test razmjernosti provodi se pomoću tri eliminacijska pitanja, kod čega je samo jedan negativan odgovor dovoljan da se radi o povredi prava na dom iz čl. 8. Konvencije. Pored utvrđenja je li miješanje utemeljeno na zakonu, je li miješanje usmjereno na postizanje legitimnog cilja, potrebno je utvrditi i je li miješanje bilo nužno u demokratskom društvu. To znači da sud mora utvrditi je li se kod opravdanog cilja isti mogao postići blažom mjerom i ispitati je li miješanje (iseljenje) razmjerno potrebi tužitelja kao osobe javnog prava u odnosu na potrebe tuženice.
14. Zato je odgovor na postavljeno pitanje potvrdan i glasi:
''Sud je kod donošenja odluke dužan, po prigovoru tuženice da bi joj iseljenjem bilo povrijeđeno pravo na dom, temeljem čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, ispitati radi li se o pravu koje spada pod doseg tog članka, dolazi li iseljenjem do miješanja u njezino pravo na dom, je li to miješanje u skladu sa zakonom, je li to miješanje u skladu s nekim od legitimnih ciljeva navedenih u čl. 8. st. 2. Konvencije te je li to miješanje razmjerno i nužno u demokratskom društvu.''.
15. Slijedom navedenog, valjalo je prihvatiti reviziju tuženice, ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu, na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP.
16. U ponovljenom postupku nižestupanjski sudovi će uzeti u obzir navedenu praksu Europskog suda za ljudska prava u vezi povrede prava na dom kod ponovnog odlučivanja o tužbenom zahtjevu tužitelja.
Zagreb, 14. veljače 2024.
Predsjednica vijeća
Renata Šantek, v.r.
