REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 217/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. M. iz K., OIB: …, zastupanog po punomoćnici M. A., odvjetnici u R., protiv tuženika K. Č. d.o.o., OIB: …, R., D., zastupanog po punomoćniku Z. V., odvjetniku u Odvjetničkom društvu V. i p. d.o.o., R., radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, odlučujući o reviziji tužitelja podnesenoj protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-186/2021-2 od 18. veljače 2021., kojom je djelomično preinačena a djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-619/2018-27 od 19. ožujka 2020., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-619/2018-35 od 31. kolovoza 2020., na sjednici održanoj 14. veljače 2024.,

r i j e š i o  j e :

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R- 186/2021-2 od 18. veljače 2021. te se predmet u tom dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odbija se revizija protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-186/2021-2 od 18. veljače 2021.

III. O troškovima postupka nastalim u povodu revizije odlučit će se konačnom odlukom u ovoj pravnoj stvari.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-619/2018-27 od 19. ožujka 2020., ispravljenom rješenjem Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-619/2018-35 od 31. kolovoza 2020., suđeno je:

"I. Utvrđuje se da je tužitelj S. M. iz K., …, OIB … sa tuženikom K. Č. d.o.o. iz R., … OIB: …, 9. kolovoza 2018. sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljane poslova radnik na održavanju čistoće u R. K. p., pa tužitelju nije prestao radni odnos kod tuženika istekom ugovora 9. studenog 2018., pa se nalaže tuženiku da u roku od osam dana vrati tužitelja na isto radno mjesto radnika na održavanju čistoće R. K. p., odnosno drugo odgovarajuće radno mjesto sukladno stručnoj spremi te radnom stažu tužitelja, kao i da se tužitelju priznaju sva prava iz radnog odnosa, a sve u roku od osam dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Utvrđuje se da je tužitelj S. M. iz K., …, OIB … sa tuženikom K. Č. d.o.o. iz R., … OIB: …, sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova radnika na održavanju čistoće u J. K. p., pa se nalaže tuženiku da u roku od osam dana vrati tužitelja na isto radno mjesto radnika na održavanju čistoće R. K. p., odnosno drugo odgovarajuće radno mjesto sukladno stručnoj spremi te radnom stažu tužitelja, kao i da se tužitelju priznaju sva prava iz radnog odnosa, temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 9. kolovoza 2018., a sve u roku od osam dana pod prijetnjom ovrhe.

III. Dužan je tuženik u roku od osam dana pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kuna uvećan za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana 19.ožujka 2020 pa do isplate po stopi od 12 % godišnje, odnosno po stopi koja se određujem uvećanjem za pet postotnih poena eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjih dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, sve do isplate."

2. Presudom i rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-186/2021-2 od 18. veljače 2021. presuđeno je:

"I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-619/2018- 27 od 19. ožujka 2020. ispravljena rješenjem Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-619/2018-35 od 31. kolovoza 2020. pod stavkom I. i III. izreke i sudi: Odbija se tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tužitelj sa tuženikom 9. kolovoza 2018. sklopio Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljane poslova radnik na održavanju čistoće u R. K. p., da tužitelju nije prestao radni odnos kod tuženika istekom Ugovora 9. studenog 2018., za vraćanje tužitelja na isto radno mjesto radnika na održavanju čistoće R. K. p. ili drugo odgovarajuće radno mjesto sukladno stručnoj spremi te radnom stažu tužitelja i za priznavanje tužitelju prava iz radnog odnosa.

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.500,00 kn sa zateznim kamatama od 19.ožujka 2020. do isplate.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove prvostupanjskog postupka u iznosu od 2.500,00 kn, u roku od 8 dana.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.550,00 kn, u roku od 8 dana.",

i riješeno je:

"Ukida se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-619/2018-27 od 19. ožujka 2020. ispravljena rješenjem Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr- 619/2018-35 od 31. kolovoza 2020. pod stavkom II. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev koji glasi: „Utvrđuje se da je tužitelj S. M. iz K., …, OIB … sa tuženikom K. Č. d.o.o. iz R., … OIB: …, sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova radnika na održavanju čistoće u J. K. p., pa se nalaže tuženiku da u roku od osam dana vrati tužitelja na isto radno mjesto radnika na održavanju čistoće R. K. p., odnosno drugo odgovarajuće radno mjesto sukladno stručnoj spremi te radnom stažu tužitelja, kao i da se tužitelju priznaju sva prava iz radnog odnosa, temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 9. kolovoza 2018., a sve u roku od osam dana pod prijetnjom ovrhe“, bez vraćanja na ponovan postupak."

3. Protiv citirane drugostupanjske presude i rješenja reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01,117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju, preinačiti pobijanu presudu i rješenje, podredno ukinuti pobijanu presudu i rješenje te predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži i naknadu troškova nastalih u povodu revizije.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija protiv presude je osnovana, dok revizija protiv rješenja nije osnovana.

6. Prema čl. 382.a st. 1. ZPP, odnosno čl. 382.a st. 1. ZPP u svezi čl. 400. st. 3. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude odnosno rješenja, bez dopuštenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u sporu koji se vodi o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa. Povodom takve revizije tužitelja, ovaj sud je ispitao pobijanu presudu i rješenje u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 391. st. 2. ZPP).

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme s tuženikom za obavljanje poslova radnika na održavanju čistoće u R. K. p. i da mu nije prestao radni odnos istekom ugovora 9. studenoga 2018., uz priznavanje svih prava iz radnog odnosa i vraćanje na radno mjesto.

8. U dosadašnjem tijeku postupka nije bilo sporno da su tužitelj i tuženik sklopili više uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme u razdoblju od 31. listopada 2016. do 9. kolovoza 2018., da je kao razlog sklapanja tih ugovora navedeno povećanje obujma posla na poslovima čišćenja i održavanja javno prometnih površina i odvoza komunalnog otpada na području grada R., da je tužitelj radio na radnom mjestu radnika na održavanju čistoće u R. K. p., da je tuženik u odluci od 29. listopada 2018. naveo da će tužitelju radni odnos prestati 9. studenoga 2018. zbog isteka ugovora o radu na određeno vrijeme sklopljenog 9. kolovoza 2018. Sporno je bilo je li ugovor o radu na određeno vrijeme od 9. kolovoza 2018. sklopljen protivno odredbama čl. 12. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17 i 98/19, dalje: ZR).

9. Prvostupanjski sud prihvatio je tužbeni zahtjev obrazlažući da je tuženik svojim postupanjem izigrao smisao čl. 12. ZR, jer da nije podnio relevantni dokaz kojim bi opravdao uzastopno sklapanje ugovora o radu s tužiteljem zbog objektivnog razloga povećanja obujma posla, budući da iz iskaza saslušanih svjedoka ne proizlazi da je bila riječ o privremeno povećanom obujmu posla i da se u konkretnom slučaju radilo o kontinuiranoj potrebi za obavljanjem posla radnika na održavanju čistoće R. K. p. 10. Drugostupanjski sud ne prihvaća zaključke prvostupanjskog suda i smatra da je postojao objektivni razlog za ugovaranje rada na određeno vrijeme koji se tiče povećanog obujma poslova čišćenja, kada se rebalans plana poslovanja tuženika za 2018., iz kojeg proizlazi smanjenje obujma čišćenja javnih površina, dovede u vezu s iskazom svjedokinje V. da su nakon prestanka radnog odnosa tužitelja preraspodjelom poslova radnika koji su radili na neodređeno vrijeme uspjeli pokriti poslove koje je tužitelj obavljao. U prilog tome, taj sud uvažava i to da tuženik, s obzirom na uslužnu djelatnost kojom se bavi, sklapa godišnje ugovore za čišćenje javno prometnih površina i održavanja tržnica te ne može znati hoće li svake naredne godine zadržati isti obujam usluga.

11. Osnovano tužitelj u reviziji ističe da je pobijanom presudom i rješenjem ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Revizijski navodi ispravno upućuju na niz nespornih, za meritum spora relevantnih dijelova činjeničnog i dokaznog materijala, prikladnih da ozbiljno dovedu u sumnju navode zaključke drugostupanjskog suda, a o kojima taj sud nije iznio dostatne razloge niti ih je argumentirano otklonio.

12. Naime, iz sadržaja spisa predmeta proizlaze utvrđenja prvostupanjskog suda da je tuženik višekratno produljivao tužitelju ugovor o radu na određeno vrijeme kroz 26 mjeseci, a na isti način je postupao u odnosu na većinu radnika - zapošljavajući ih na određeno vrijeme. Nadalje, a u svezi kontinuirane potrebe za obavljanjem posla, svjedok T., raniji poslovođa tužitelja, iskazuje da im kronično nedostaje radnika i da se radnici u pravilu uzastopce zapošljavaju na određeno vrijeme da bi ih se nakon tri godine zaposlilo na neodređeno vrijeme. U relevantno vrijeme prestanka tužiteljevog posljednjeg ugovora o radu kod tuženika objavljen je natječaj za zapošljavanje još 9 radnika za radno mjesto koje je istovjetno tužiteljevom, a svjedokinja V., kasniji poslovođa tužitelja, iskazuje da su je prije prestanka zadnjeg tužiteljevog ugovora pitali je li tužitelju potrebno produljiti ugovor, u svezi čega je ona smatrala da potrebe za poslom i dalje ima, ali da nisu produžili ugovor jer "tužitelj nije zadovoljio". Navedeni elementi prikupljene procesne građe, s obzirom na svoj sadržaj, objektivno mogu dovesti u ozbiljnu sumnju ono što je formalno iskazano u dokumentaciji tuženika o razlozima za ugovaranje rada na određeno vrijeme, a što je drugostupanjski sud prihvatio, međutim o njima nema dostatnih i relevantnih razloga u pobijanoj odluci niti se obrazlaže zbog čega oni ne dovode u pitanje zaključke iz pobijane odluke. Kod takvog stanja stvari, ocjena je ovog suda da je pobijana presuda opterećena nedostacima zbog kojih se ne može ispitati, čime je ostvarena citirana bitna povreda odredaba parničnog postupka.

13. Zbog navedenog, valjalo je pod točkom I. izreke ovog rješenja na temelju čl. 394. st. 2. ZPP ukinuti pobijanu drugostupanjsku presudu te predmet u tom dijelu vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje, koji će u ponovnom postupku otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem, vodeći računa i o tome da tužba na utvrđenje nije vezana rokovima i da tužitelj nakon isteka ugovora o radu ima pravo tražiti utvrđenje da je sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme, da mu nije prestao radni odnos i da ga se vrati natrag na poslove koje je ranije obavljao (tako ovaj sud u svojim odlukama Revr-1458/2015, Revt-259/14, te Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci U-III-4034/2016).

14. U odnosu na reviziju tužitelja protiv drugostupanjskog rješenja, ocjena je ovog suda da je osnovano pobijanim rješenjem ukinuta toč. II. izreke presude prvostupanjskog suda bez vraćanja na ponovni postupak. Odlukom sadržanom u navedenoj točki izreke prvostupanjske presude prihvaćen je dio tužbenog zahtjeva koji je, s obzirom na sadržaj tražene pravne zaštite, istovjetan dijelu tužbenog zahtjeva o kojem je prvostupanjski sud prethodno već odlučio pod točkom I. izreke svoje presude. Stoga, pravilno drugostupanjski sud u tom pravcu obrazlaže da nije bilo osnove da se donosi istovjetna odluka pod točkom II. izreke prvostupanjske presude, zbog čega je valjalo otkloniti revizijske navode o pogrešnoj primjeni materijalnog prava i odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja na temelju čl. 393. st. 2. u svezi čl. 400. st. 3. ZPP.

15. Odluka iz točke III. izreke ovog rješenja, u svezi zahtjeva tužitelja za naknadu troška revizijskog dijela postupka, osniva se na čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 14. veljače 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.