REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 210/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i Goranke Barać- Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. Š. iz Z., OIB ..., koju zastupa punomoćnica G. B., odvjetnica u Z., protiv tuženika Z. h. d.o.o., P. T. Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3988/2022-2 od 23. svibnja 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-500/19-123 od 14. srpnja 2022., u sjednici održanoj 14. veljače 2024.,
r i j e š i o j e:
Odbacuje se prijedlog tužiteljice u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja kao i u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3988/2022-2 od 23. svibnja 2023., u dijelu kojim preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-500/19- 123 od 14. srpnja 2022.
2. Prijedlog za dopuštenje revizije je podnesen zbog pitanja koje tužiteljica smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao i za razvoj prava u sudskoj praksi, a koja glase: „1. Da li se radi o budućoj imovinskoj šteti kada šteta nastaje od kioska i nadstrešnice naslonjene na zid kuće pa uslijed toga dolazi do stalnog povećanog vlaženja kuće od oborinskih voda?
2. Da li kod buduće imovinske štete kod koje je izvjesno da je do štete došlo i zna se uzrok, ali se ne zna koliko će šteta trajati niti opseg štete koja će u budućnosti nastati, zastara počinje teći od dana kada je otklonjen uzrok štete odnosno da li je u tom trenutku oštećeni saznao za štetu jer je tek tim trenutkom mogao saznati za kompletno nastalu štetu i njezinu visinu?
3. Da li isti drugostupanjski sud u istom predmetu smije zauzeti dva različita stava u pogledu istog pitanja primjene materijalnog prava na kojem se cijela presuda bazira te da li time dovodi do povrede prava stranaka na pravično suđenje?“.
2.1. U prijedlogu je tužiteljica navela da joj je zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) Vrhovni sud Republike Hrvatske je ocijenio da podneseni prijedlog nema propisani sadržaj.
5. Naime, tužiteljica je u odnosu na postavljena pitanja, u prijedlogu propustila određeno navesti razloge zbog kojih smatra da bi upravo navedena pitanja bila važna ne samo za odluku u konkretnom sporu, već i u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, tj. zbog čega bi navedena pitanja bila važna i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu, a što je nužan preduvjet za dopuštenost prijedloga. U smislu da je potrebno ukazati na možebitno postojanje različite prakse revizijskog suda ili različite sudske prakse nižestupanjskih sudova o tim pitanjima (prema kojoj je o tome u određenim sudskim odlukama zauzeto pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane odluke) ili iznijeti druge važne razloge u skladu s navedenim propisom zbog čega da bi postojala potreba usuglašavanja i razvijanja sudske prakse intervencijom ovog suda putem izjavljene revizije, a što je u konkretnom prijedlogu izostalo. 6. Tužiteljica navodi da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje koje je zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
7. Prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP-a Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.
8. Tužiteljica nije učinila vjerojatnim da joj je u drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Naime, odredba čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6.1. Konvencije sadrže određena procesna jamstva, pa do povrede prava na pravično suđenje u pravilu dolazi u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj. Naime, drugostupanjski sud nije vezan svojom ranijom ukidnom odlukom (u tom smislu i ovaj sud u odlukama broj Rev-x 127/11-2, Rev 2956/2015-3, Rev 484/12-2. dr.). Imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja i činjenična utvrđenja u postupku pred nižestupanjskim sudovima (koja u ovom stupnju postupka ne mogu biti predmet preispitivanja), shvaćanje nižestupanjskih sudova izraženo u pobijanoj presudi te cjelokupno obrazloženje prijedloga za dopuštenje revizije, za zaključiti je da tužiteljica u biti izražavaju nezadovoljstvo drugostupanjskom presudom.
9. Naime, činjenica da tužiteljica nije uspjela u predmetnom sudskom sporu, ne znači da su joj ujedno povrijeđena temeljna ljudska prava, a koja su zaštićena kategorija na temelju Ustava Republike Hrvatske i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Slijedom toga, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a i dopuštenje revizije.
10. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a ZPP-a i dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. i 4. ZPP-a, riješiti kao izreci.
Zagreb, 14. veljače 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
