REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 723/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek, predsjednice vijeća, Željka Šarića, člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića, člana vijeća, mr. sc. Igora Periše, člana vijeća, te Ivana Vučemila, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. O. iz S., ..., OIB: ..., zastupane po punomoćnici D. B., odvjetnici iz S., protiv tuženika H. ... S., ..., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicama iz Zajedničkog odvjetničkog ureda E. K. B. & M. B. P. iz S., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-61/2019-7 od 5. studenog 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1175/2016 od 21. prosinca 2018., u sjednici održanoj 14. veljače 2024.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na reviziju kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanim dijelom drugostupanjske presude potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelovima kojima je:

- tuženik obvezan isplatiti tužiteljici na ime dodatka na plaću temeljem posebnih uvjeta rada za period od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2015. ukupan novčani iznos od 12.016,04 kn sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose, pobliže navedene t. I. izreke citirane presude,

- tuženik obvezan isplatiti tužiteljici za navedeni period na ime dodatka na plaću s osnova rada subotom, nedjeljom i blagdanom iznos od ukupno 3.990,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose, pobliže navedene tom točkom izreke,

- tuženik obvezan nadoknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 10.312,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

2. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revd-777/2021-2 od 22. prosinca 2021. tuženiku dopustio podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-61/2019-7 od 5. studenoga 2020., u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1175/16 od 21. prosinca 2018., radi sljedećih pravnih pitanja:

"1. Da li stupanje na snagu kogentnih zakonskih normi kojima je izričito utvrđen najduži period na koji se može produljiti trajanje kolektivnog ugovora sklopljenog na određeno vrijeme, derogira prethodno izraženu volju ugovornih strana za obnovom kolektivnog ugovora na daljnji rok od dvije godine?

2. Do kojeg datuma je važio Kolektivni ugovor za H. ... od 15. studenoga 2010.?"

3. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv citirane odluke tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja u odnosu na koje je dopuštena.

4. Tužiteljica je u odgovoru na reviziju predložila odbiti je kao neosnovanu. Traži naknadu troška sastava odgovora na reviziju.

5. Revizija nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu dodatka na plaću temeljem posebnih uvjeta rada, kao i dodatka na plaću s osnove rada subotom, nedjeljom i blagdanom za vremensko razdoblje od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2015.

7. U provedenom je postupku utvrđeno, da:

- je tužiteljica zaposlenik tuženika na neodređeno vrijeme temeljem ugovora o radu od 8. travnja 2013., na poslovima radnog mjesta Viši stručni referent (hidrograf- geodet), te je u opisu njenog radnog mjesta obavljanje poslova u hidrografskoj izmjeri i stručnim projektima HO na terenu, sudjelovanje u izradi hidrografskih originala i pisanju stručnih izvješća, elaborata i studija ovog odjela,

- tužiteljica u okviru svojega radnog mjesta, povremeno boravi na istraživačkim brodovima,

- je odredbom čl. 17. Kolektivnog ugovora za H. ... (u daljnjem tekstu: KU- tuženika), utvrđeno pravo radnika tuženika, osim članova posade broda, na dodatak na plaću s osnove posebnih uvjeta rada, odnosno obavljanja poslova na brodu,

- je taj dodatak tuženik isplaćivao tužiteljici zaključno s 2013.,

- tužiteljici tuženik nije isplaćivao ni dodatak s osnove rada subotom, nedjeljom i blagdanom za 2014. i 2015.,

- je tužiteljici kroz utuženo razdoblje tuženik isplatio plaću prema obračunskim platnim listama,

- iz putnih naloga proizlazi da je tužiteljica na istraživačkim brodovima radila i subotom, nedjeljom i blagdanom,

- je visina tužbenog zahtjeva sukladna podacima i obračunu tuženika, koja među strankama nije ni sporna.

8. Drugostupanjski sud je u pogledu postavljenih pitanja u pobijanoj presudi naveo kako je ''sud prvog stupnja pravilno otklonio kao neosnovan prigovor tuženika da je KU-tuženika prestao važiti najkasnije 15. veljače 2014., koji prigovor ponavlja i u žalbi, jer je u postupku utvrđeno da je navedeni KU zaključen 15. studenoga 2010. i da je u odredbi članka 2. istoga, određeno da se zaključuje na tri godine, s time što je stavkom 2. toga članka, određeno da se ovaj ugovor obnavlja na daljnji rok od dvije godine, ako do isteka roka na koji je zaključen niti jedna od ugovornih strana pisano, ne obavijesti drugu stranu da ne želi njegovu obnovu. Kako nije prijeporno da do 15. studenoga 2013. stranke nisu pisano obavijestile drugu stranu da ne žele obnovu citiranog KU, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da je KU-tuženika obnovljen na daljnji rok od dvije godine, tj. do 15. studenoga 2015. Pri tome je odlučno za navesti da strankama kolektivnog pregovaranja nigdje nije zabranjeno sporazumjeti se o nastavku primjene kolektivnog ugovora, makar i prešutno. U ovom slučaju u primjenu dolazi i produžena primjena pravnih pravila sadržanih u kolektivnim ugovorima na temelju odredbe članka 199. stavka 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14. i 127/17. – u daljnjem tekstu: ZR/14.), kojom je propisano da se, nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka. To znači da je KU-tuženika bio u primjeni sve do 15. veljače 2016., tj. za cijelo razdoblje na koje se odnosi potraživanje tužitelja. Stoga je neosnovano pozivanje tuženika na odredbe Zakona o kriterijima za sudjelovanje u tripartitnim tijelima i reprezentativnosti za kolektivno pregovaranje od 28. srpnja 2012. ("Narodne novine" br. 82/12 i 88/12) iz razloga što je KU-tuženika, sukladno odredbi iz članka 2. stavka 2. toga KU-a, bio na snazi u vrijeme stupanja na snagu toga Zakona, pa tako i za 2014. i 2015., jer se na njega primjenjuju odredbe članka 199. ZR-a.''

9. S takvim pravnim shvaćanjem suglasan je i ovaj, revizijski sud. S tim u vezi je ovaj sud u presudi poslovni broj Rev-1043/2021-2 od 27. lipnja 2023. naveo kako, ''imajući u vidu utvrđenje nižestupanjskih sudova da je KU sklopljen 15. studenoga 2010. i da je u odredbi čl. 2. istoga određeno da se zaključuje na tri godine, s time što je st. 2. toga članka određeno da se KU obnavlja na daljnji rok od dvije godine, ako do isteka roka na koji je zaključen niti jedna od ugovornih strana pisano ne obavijesti drugu stranu da ne želi njegovu obnovu, što do 15. studenoga 2013. nije učinjeno, to je po shvaćanju ovoga revizijskoga suda, u smislu odredbe čl. 198. st. 2. ZR-a, pravilno shvaćanje nižestupanjskih sudova da je KU obnovljen na daljnji rok od dvije godine, tj. do 15. studenoga 2015., a nakon čega je KU bio u primjeni sve do 15. veljače 2016., u smislu čl. 199. ZR-a. Pri tome je odlučno za navesti da strankama kolektivnog pregovaranja nigdje nije zabranjeno sporazumjeti se o nastavku primjene kolektivnog ugovora na prešutan način (automatski, ako jedna stranka do određenoga roka ne obavijesti drugu da ne želi daljnju obnovu kolektivnog ugovora), poštujući zakonsku odredbu o najdužem vremenu sklapanja KU na određeno vrijeme (konkretno, ukupno 5 godina). U tom smislu je neosnovano pozivanje tuženika na odredbe Zakona o kriterijima za sudjelovanje u tripartitnim tijelima i reprezentativnosti za kolektivno pregovaranje od 28. srpnja 2012., jer isti nije lex specialis u ovom konkretnom predmetu, gdje se ne raspravlja o kriterijima za sudjelovanje u tripartitnim tijelima i reprezentativnosti za kolektivno pregovaranje, već o pravima po osnovi radnopravnog odnosa tužitelja kod tuženika, na kojega su se u utuženom razdoblju primjenjivale odredbe čl. 198. i čl. 199. ZR-a. Takvo pravno shvaćanje, u istovjetnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, ovaj sud zauzeo je i u odluci ovog suda broj Rev-44/2022 od 5. travnja 2023.''

10. Time je odgovoreno na oba postavljena pitanja.

11. Slijedom navedenog, budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena i na koje se odnosi pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena, primjenom čl. 393. st. 1. ZPP, odlučeno je kao pod t. I. izreke.

12. Kao pod t. II. izreke odlučeno je na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP jer trošak tužiteljice koji je nastao povodom sastava odgovora na reviziju, nije bio potreban za vođenje ove parnice.

Zagreb, 14. veljače 2024.

Predsjednica vijeća

Renata Šantek, v.r.