Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 77 Gž-2883/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Slavice Garac, suca izvjestitelja i člana vijeća Diane Preglej te člana vijeća Nike Grospić Ivasović u pravnoj stvari tužiteljice ZŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], s boravišem u Ainring, Reichenhaller str. 22, koju zastupa punomoćnica Ivana Kostanjevec Rožmarić, odvjetnica iz Varaždina, protiv tuženice ĐŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Marko Hreljac, odvjetnik u Varaždinu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-1/2020-32 od 18. veljače 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 13. veljače 2024.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-1/2020-32 od 18. veljače 2022. u pobijanom dijelu pod točkom I izreke u kojem je naloženo tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 3.400,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 2.000,00 eura teče od 22. travnja 2019. do isplate te na iznos od 1.400,00 eura od 21. prosinca 2019. do isplate te pod točkom II izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženici naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 4.855,27 kuna/ 644,41 eura[1] sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. veljače 2022. do isplate.

II Preinačuje se presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P- 1/2020-32 od 18. veljače 2022. pod točkom I. izreke u pobijanom dijelu pod točkom I izreke u kojem je naloženo tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 600,00 eura u protuvrijednosti kuna na dan isplate sa zakonskom zateznom kamatom, u dijelu u kojem je naloženo tuženici isplatiti tužiteljici zakonsku zateznu kamatu za razdoblje od 1. siječnja 2018. do 21. travnja 2019. na iznos od 3.400,00 eura te od 1. siječnja 2018. do 20. prosinca 2019. na iznos od 1.400,00 eura, kao i pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je prihvaćen zahtjev za naknadu parničnog troška preko iznosa od 4.855,27 kuna/ 644,41 eura do iznosa od 6.936,10 kuna/ 920,58 eura (za iznos od 2.080,83 kune/ 276,17 eura), i sudi:

1. Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 600,00 eura. u protuvrijednosti kuna na dan isplate sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. siječnja 2018. do isplate, kao neosnovan.

2. Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 3.400,00 eura za razdoblje od 1. siječnja 2018. do 21. travnja 2019. te na iznos od 1.400,00 eura od 1. siječnja 2018. do 20. prosinca 2019.

3. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.080,83 kune/ 276,17 eura, kao neosnovan.

III Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak sastava žalbe u iznosu od 30,84 eura, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je pod točkom I. izreke naloženo tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 4.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti na dan isplate, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01.01.2018. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.

Pod točkom II. izreke je naloženo tuženici nadoknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 6.936,10 kn, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 18. veljače 2022. do isplate, po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.

2. Protiv navedene presude u cijelosti žali se tuženica zbog svih zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) te predlaže preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev ili istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 4.000,00 eura, za koji iznos tužiteljica tvrdi da je pozajmila tuženici, a koji iznos joj tuženica do podnošenja tužbe nije vratila.

6. Osnovano tuženica ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. jer su izostali razlozi o određenim odlučnim činjenicama ili su ti razlozi nejasni, ali navedenu povredu je ovaj sud drugog stupnja otklonio primjenom odredbe čl. 373.a st. 1. i 3. ZPP-a te je odlučio kao pod točkom I izreke ove presude.

7. Neosnovani su žalbeni navodi u kojima tuženica tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a jer je povrijedio odredbu čl. 295 st. 2. ZPP-a na štetu tuženice, odnosno nije postupio sukladno već donesenom raspravnom rješenju na ročištu dana 16. rujna 2021 u kojem je odlučeno da će sud o prijedlogu punomoćnika tuženice da se donese rješenje kojim se utvrđuje da se tužba smatra povučenom, odluku donijeti pisanim putem, već je sud, nakon što se punomoćnica tužiteljice pojavila sa zakašnjenjem, nastavio s raspravom koja je već bila završena.

8. Iz sadržaja spisa proizlazi da je ročište zakazano za dan 16. rujna 2021. započelo u 12,00 sati te je konstatirano da za tužiteljicu nije nitko pristupio, da je za tuženicu pristupio punomoćnik Marko Hreljac, odvjetnik u Varaždinu, da nije pristupila uredno pozvana svjedokinja AŽ te je punomoćnik tuženice izjavio da se neće upustiti u raspravljanje i da predlaže da sud donese rješenje kojim se utvrđuje da se smatra da je tužba povučena. Nakon toga je sud prvog stupnja donio rješenje da će daljnja odluka uslijediti pismenim putem, a neposredno iza toga je utvrdio da je u 12,05 sati pristupila punomoćnica tužiteljice i navela da je bila u gruntovnici te je punomoćnik tuženice izjavio da on i dalje ostaje kod prijedloga da se donese rješenje kojim se smatra da je tužba povučena, dok je punomoćnica tužiteljice izjavila da ostaje kod tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva te kod prijedloga da se kao svjedok sasluša AŽ.

9. Odredbom čl. 295. st. 2. ZPP-a je propisano ako s ročišta za glavnu raspravu neopravdano izostanu obje stranke ili ako s ročišta neopravdano izostane tužitelj, a tuženik se ne upusti u raspravljanje, smatrat će se da je tužitelj povukao tužbu.

10. U konkretnom slučaju s ročišta nije neopravdano izostala punomoćnica tužiteljice, već je ista zakasnila pet minuta na početak ročišta, i to iz razloga što je bila u gruntovnici u zgradi Općinskog suda u Varaždinu, slijedom čega prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a kada nije donio rješenje o presumiranom povlačenju tužbe, već je odlučio nastaviti s raspravom. Naime, smisao navedene norme nije sankcioniranje stranke čiji punomoćnik kasni nekoliko minuta na ročište, već sankcioniranje neopravdanog izostanka uredno pozvane stranke, o kojem izostanku se u konkretnom slučaju nije radilo.

11. U tijeku prvostupanjskog postupka je sud pravilno utvrdio:

- da iz sadržaja Sporazuma sastavljenog u [adresa] 28. studenoga 2015. (list 23 spisa), koji je potpisan od samo jedne osobe, proizlazi da je to Sporazum između UŽ i ĐŽ prema kojem će RŽ poslati iznos od 3.000,00 EUR (u protuvrijednosti 22.500,00 kn), koji iznos će morati na ruke dati UŽ od troškova u predmetu broj I. 1139/96 Općinskog suda u Čakovcu, a koji iznos je dužan platiti ovršenik za odvjetničke troškove u odvjetničkom uredu mr. sci. LŽ,

- da je tužiteljica ZŽ kao pošiljatelj putem Njemačke pošte d.d. dana 20. studenoga 2015. uplatila 600,00 EUR-a za primatelja Tomislava

Čamovskog, uz naknadu od 35,90 EUR-a,

- da je s računa ČŽ **.**.2015. na račun PŽ za ĐŽ uplaćeno 3.000,00 eura, te je s računa ČŽ **.**.2016. izvršena uplata na ime korisnika AŽ, [adresa], na račun broj HR IBAN: [broj bankovnog računa] otvoren u Privrednoj banci Zagreb u iznosu od 400,00 eura, uz opis plaćanja za ĐŽ,

- da iz ispisa SMS poruka na listovima 49-53 spisa proizlazi da je tužiteljica slala poruke ĐŽ na broj [broj telefona], te da je i ĐŽ odgovarala na poruke tužiteljice, odnosno da je u subotu **.**.2018. ĐŽ odgovorila tužiteljici: "Znam. Novce ces dobiti na jesen, jer sam UŽ na moru i tu radim. Sada predmet vodi kolega OŽ. Godisnji pocinju 1.7. pa ce vjerojatno biti zakazano poslije 1.9. Ne boj se za novac. Koliko ti trebam dati. Imam zapisano u [adresa]. Iskreni pozdrav."; da je 10. prosinca 2018. tužiteljica tražila od ĐŽ da joj pokuša vratiti nešto novaca za Božić, na što joj ĐŽ nije odgovorila. Zatim proizlazi da je tužiteljica tražila od ĐŽ, odnosno tuženice 30.1.2019. da joj do Uskrsa vrati 2.000,00 EUR, a ostatak do jeseni, na što joj tuženica nije odgovorila; da je tužiteljica ponovno 18. rujna 2019. pitala tuženicu je li prikupila novac, te da li 1. studenoga .2019. joj tuženica vraća novac, da ne dolazi uzalud kući, na što joj je tuženica 24.10.2019. odgovorila: "Nisam u [adresa], pa ne dolazite."; da je tužiteljica ponovno 28. listopada 2019. tražila da joj tuženica vrati novac u razdoblju od 31. listopada do 3. studenoga 2019. kada se tužiteljica nalazi u Hrvatskoj, na što joj tuženica nije odgovorila; da je tužiteljica ponovno 22. studenoga 2019. tražila od tuženice da joj vrati novac za Božić, na što joj je tuženica 23. studenoga 2019. odgovorila: "Radim i nisam više u [adresa]."; da je Istom porukom tuženica odgovorila i 24. studenoga 2019. nakon čega je tužiteljica pitala tuženicu: " I što sad to znači neću dobiti novac?"; da je nakon toga tužiteljica tražila da joj tuženica pošalje adresu gdje sada živi i napisala joj: "Pomogla sam vam kad ste bili u teškoj situaciji a ti meni tako vraćaš. Nećeš se javiti na tel. i ne odgovaraš mi konkretno na pitanja. Samo pišeš nisam u [adresa]. Sto si ja mogu misliti hajde mi odgovori.",

- da iz spisa Općinskog suda u Čakovcu broj I-1139/1996 proizlazi da je tužiteljica ZŽ zastupana po tuženici ĐŽ (tada odvjetnici) kao 3. ovrhovoditeljica dana 2. prosinca 1996. podnijela protiv ovršenika Croatia osiguranje d.d., Filijala Čakovec, temeljem pravomoćne i izvršne presude Županijskog suda u Varaždinu broje Gž-488/96/2 od 3. rujna 1996. prijedlog radi naplate tražbine u iznosu od 41.331,27 kn sa spp. pljenidbom i prijenosom tražbine; da je ĐŽ kao odvjetnica zastupala, osim tužiteljice, i ostale ovrhovoditelje, odnosno NŽ, SŽ, GŽ, KŽ, ĆŽ, VŽ, ŠŽ i HŽ; da je rješenjem o ovrsi poslovni broj I-1139/96 od 22. rujna 1997. određena ovrha na žiro- računu ovršenika Croatia osiguranje d.d. radi naplate tražbine u iznosu od 41.331,97 kn sa spp., a protiv navedenog rješenja o ovrsi je ovršenik Croatia osiguranje d.d. je pravodobno podnio prigovor u kojem je tvrdio da je ispunio svoju obvezu u cijelosti, te da je ovrhovoditeljima isplatio iznos od 159.682,00 kn, a koji iznos obuhvaća i kamatu koju ovrhovoditelji potražuju ovršnim prijedlogom, te da je iznos kamata doznačen ovrhovoditeljima ispravno obračunat; da je podneskom od 12. listopada 2015. odvjetnik Tomislav Čamovski obavijestio sud da je odvjetnica ĐŽ s danom 1. siječnja 2012. otišla u prijevremenu mirovinu i da je imenovala odvjetnika Tomislava Čamovskog kao preuzimatelja njezinog ureda; da je u podnesku od 11. svibnja 2018. ovršenik Croatia osiguranje d.d. dostavio sudsku nagodbu koju su 2. svibnja 2018. sklopili IŽ i JŽ kao ovrhovoditeljicei i ovršenik Croatia osiguranje d.d. u predmetu Općinskog suda u Varaždinu broj P- 558/2017., kojom su se te ovrhovoditeljice obvezale povući ovršni prijedlog i obustaviti ovrhu u ovome predmetu; da je Općinski sud u Čakovcu dopisom poslovni broj 16 I-1139/96-45 dostavio odvjetniku mr. sc. Mirku Ramušćaku kao preuzimatelju ureda mr. sc. Tomislava Čamovskom podnesak ovršenika Croatia osiguranje d.d. od 11. svibnja 2018. i pozvao da obavijesti sud da li zastupa ovrhovoditelje, uz dostavu valjane punomoći za zastupanje, te da se očituje da li isti povlače ovršni prijedlog u ovom predmetu; da je u podnesku od 13. svibnja 2019. tužiteljica ZŽ kao ovrhovoditeljica povukla prijedlog za ovrhu, kao i IŽ i JŽ, da je ovršenik Croatia osiguranje d.d. obavijestio sud da su se za sve ovrhovoditelje ostvarili uvjeti za obustavu tog ovršnog postupka, i to stoga što su dana 2. svibnja 2018. u predmetu Općinskog suda u Varaždinu broj P-558/2017. sudsku nagodbu sklopili IŽ i JŽ kao ovrhovoditeljice i ovršenik Croatia osiguranje d.d. u predmetu Općinskog suda u Varaždinu broj P-558/2017. , kojom su se te ovrhovoditeljice obvezale povući ovršni prijedlog i obustaviti ovrhu u ovome predmetu, a iz presude zbog ogluhe istog suda poslovni broj P-19/16-28 od 13. svibnja 2019. proizlazi da je proglašena nedopuštenom ovrha u odnosu na tuženika NŽ u ovršnom predmetu Općinskog suda u Čakovcu pod poslovnim brojem I-1139/96, dok je presudom poslovni broj P-19/16-59 od 17. rujna 2020. u odnosu na tuženike SŽ, ZŽ, FŽ i ŠŽ proglašena nedopuštenom ovrha u ovršnom predmetu pod poslovnim brojem I- 1139/96,

- da iz iskaza CŽ, supruga tužiteljice, proizlazi da je tuženica molila tužiteljicu da joj posudi novac zbog bolesti muža, da joj je on rekao da ne, ali opet kad je bolestan da joj se pomogne; da joj je prvo pozajmila 600,00 EUR, onda 3.000,00 EUR, odnosno ukupno 4.000,00 EUR. Iskazao je da je tužiteljica tražila povrat tog novca, da je zvala u više navrata tuženicu, a ona joj se ili ne bi javila ili bi odugovlačila, a slala joj je i poruke,

- da iz iskaza svjedokinje PŽ, kćeri tuženice, proizlazi da nema nikakvih saznanja o tome da bi na njezin račun bili uplaćeni neki novci od strane tužiteljice ZŽ; da je tri godine radila kod svog oca, no za to nije primila nikakvu plaću i nije provjeravala stanje svog računa, jer za to nije imala razloga; da se tim računom služio se njezin otac, a puno kasnije je opunomoćila i svoju majku, odnosno nakon smrti oca, ako se ne vara, a tužiteljicu ZŽ nije nikada u svojem životu vidjela ni upoznala,

- da iz iskaza tužiteljice ZŽ proizlazi da ju je tuženica nazvala u jesen 2015. i zamolila je za novce jer joj je muž bolestan i u teškoj je situaciji, da joj je poslala 600,00 eura preko Westen Uniona na račun Tomislava Čamovskog jer joj je tuženica tako rekla; da ju je drugi put tuženica tražila da joj pošalje 3.000,00 EUR i to na kćerku jer da ona nema devizni račun, a od supruga joj je valjda bio blokiran, te je tužiteljica tako i napravila; da joj je tuženica napisala neki papir, te da je ona shvatila kao da će joj tuženica vratiti novac kad dobije troškove od osiguranja, a ako od toga neće biti ništa da će joj onda vratiti novac; da ju je iza Nove godine tuženica zvala da joj posudi još 400,00 EUR i da joj samo još to pošalje te je i to poslala na njezinu kćer kako joj je tuženica rekla; da je poslije zvala tuženicu u vezi povrata novaca pa joj je ona govorila da pričeka da će prodati apartman u Puli; nakon toga joj je govorila da ima neki žiro račun u Ljubljanskog banci pa da će dobiti novac; nakon toga joj je govorila da joj je umro suprug i da je u teškoj situaciji; da joj je 2017. tuženica rekla da će joj novac vratiti do jeseni, odnosno poslije sezone, no nije i sve manje i manje joj se javljala na telefon; da je tužiteljica rekla tuženici da dolazi u [adresa] pa da joj vrati barem dio novaca, no tuženica bi rekla da nije u [adresa] ili joj uopće ne bi odgovorila na SMS ili poziv, te da se skroz prestala javljati; da joj odvjetnik Tomislav Čamovski nije izdao nikakav račun, niti nikakvo rješenje da bi mu nešto trebala platiti; da ju je Tomislav Čamovski zastupao u predmetu prije 20 godina, te da je sve troškove platila

12. Nadalje, prvostupanjski spis navodi da je analizirajući iskaz tužiteljice ZŽ isti prihvatio kao istinit u pravcu da je tuženici pozajmila ukupan iznos od 4.000,00 EUR i to na način da joj je po uputi tuženice poslala 600,00 EUR preko Western Uniona na račun Tomislava Čamovskog, a nakon toga joj je poslala još 3.000,00 EUR-a na račun njezine kćerke PŽ, te nakon toga još 400,00 EUR na račun njezine kćerke PŽ i to sve prema uputi tuženice, kao i da je Sporazum od 28. studenoga 2015. napisala tuženica i da joj je to dala kao garanciju da će joj vratiti novac, ali joj novac na njezino traženje nije vratila. Također je sud prvog stupnja naveo da je prihvatio navode tužiteljice da ona i njezin suprug MŽ imaju zajednički račun, odnosno da zato proizlazi da je iznos od 3.000,00 EUR i 400,00 EUR uplaćen na račun PŽ sa računa CŽ.

13. Polazeći od utvrđenja da je u predmetu Općinskog suda u Čakovcu broj I.1139/96 tuženica ĐŽ zastupala tužiteljicu kao jednu od ovrhovoditeljica do 10. ožujka 2006., a nakon toga ju je zastupao Tomislav Čamovski koji je u spis dostavio jedan podnesak i to 8. listopada 2015., a nakon njegove smrti je tužiteljicu ZŽ kao ovrhovoditeljicu u tom postupku kao preuzimatelj ureda zastupao odvjetnik Mirko Ramušćak, te imajući u vidu odredbe čl. 18. st. 3. i 19. Zakona o odvjetništvu („Narodne novine“, br. 91/94, 117/08, 50/09, 75/09, 9/11) prema kojoj je odvjetnik dužan stranci izdati račun nakon izvršene usluge (čl. 18. st. 3.), a eventualno u imovinsko pravnim stvarima odvjetnici mogu sa strankom ugovoriti nagradu za rad u razmjeru s uspjehom u postupku, odnosno u pravnim radnjama koje će za stranku poduzeti sukladno odvjetničkoj tarifi i da je takav ugovor valjan samo ako je zaključen u pisanom obliku, prvostupanjski sud je zaključio da uplate tužiteljice za ĐŽ u iznosu od 3.400,00 EUR, te 600,00 EUR Tomislavu Čamovskom ne odnose na izvršene odvjetničke usluge, već da je doista tužiteljica te iznose pozajmila tuženici na način kako je to tuženica od tužiteljice tražila.

14. Osnovano tuženica osporava pravilnost utvrđenja i zaključka prvostupanjskog suda da iznos od 600,00 eura, koji je tužiteljica poslala odvjetniku Tomislavu Čamovski, se ne odnosi na naknadu za izvršene odvjetničke usluge jer odvjetnik tužiteljici nije izdao račun. Pritom tuženica navodi da neizdavanje računa možda predstavlja porezni prekršaj, ali nikako ne dokazuje da tužiteljica nije bila dužna za troškove zastupanja u predmetu Općinskog suda u Čakovcu broj I.1139/96.

15. Naime, prvostupanjski sud pod točkom 19. obrazloženja spominje da je Tomislav Čamovski u spis poslovni broj I.1139/96 dostavio dana 8. listopada 2015. podnesak, pri čemu ne izlaže sadržaj tog podneska.

16. Iz podataka u spisu Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj I.1139/96 vidljivo je da je u spis zaprimljen dana 18. studenoga 2015. (predan na poštu 17. studenoga 2015.) podnesak odvjetnika Tomislava Čamovskog u kojem navodi da su vjerovnici podneskom od 8. listopada 2015. obavijestili sud da ovršna tražbina u tom predmetu nije u cijelosti namirena te da vjerovnici dopunjuju taj podnesak navodima da je ovršna tražbina za sve vjerovnike iznosila ukupno 130.416,00 kn, da je zadnji iznos rente od 200,00 kn mjesečno uzet za rujan i listopad 1996. pa kad se tom iznosu doda parnični trošak od 28.887,48 kn, dobije se iznos od 159.682,00 kn, što je dužnik podmirio; da je vjerovnik potom dao izračunati zakonsku zateznu kamatu na te iznose od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do dana plaćanja i dobio je ukupan iznos od 41.331,27 kn za sve vjerovnike; da na taj iznos od 41.331,27 kn vjerovnik ima pravo tražiti tzv.. postupovnu kamatu od stavljanja zahtjeva za isplatu te kamate dana 3. prosinca 1996; da je dužnik potom platio iznos od 33.497,28 kn kako je to vidljivo iz podneska vjerovnika od 10. prosinca 2004, dok razliku od 7.833,99 kn nije platio pa vjerovnici predlažu da sudski vještak za financije obračuna zakonske zatezne kamate na pojedine dosuđene iznose od dana dospijeća do isplate za svakog pojedinog vjerovnika pa će se tek tada znati što je dužnik platio, a što nije, nakon čega će vjerovnici srediti svoj zahtjev. Prvostupanjski sud je propustio utvrditi tu odlučnu činjenicu da je Tomislav Čamovski kao punomoćnik tužiteljice poduzeo određenu radnju u njezino ime u predmetu poslovni broj I.1139/96.

17. U situaciji kada je tužiteljica dana 20. studenoga 2015., to jest dva dana nakon zaprimanja u spis poslovni broj I.1139/96 podneska od 18. studenoga 2015. te nešto više od mjesec dana nakon predaje u spis podneska od 8. listopada 2015. (zaprimljenog u spis 12. listopada 2015.) uplatila odvjetniku Tomislavu Čamovskom poštanskom uputnicom iznos od 600,00 eura, koji je u to vrijeme obavljao odvjetničku praksu i zastupao tužiteljicu u tom predmetu, nije uvjerljiva tvrdnja tužiteljice da taj iznos predstavlja pozajmicu tuženici, već valja zaključiti da se radi o uplati odvjetničkih troškova. No, kada bi se i radilo o pozajmici, ista bi bila izvršena Tomislavu Čamovskom za koju bi tužiteljica mogla odgovarati kao nasljednica, ali tužiteljica nije ni tvrdila niti dokazala da je tužiteljica kao zakonska nasljednica naslijedila imovinu iza pok. Tomislava Čamovskog do visine koje bi odgovarala za njegove dugove.

18. U odnosu na preostali iznos od 3.400,00 eura, treba reći da taj iznos predstavlja pozajmicu koju je tužiteljica dala tuženici, uplatom na račun njezine kćeri, a što proizlazi i iz SMS poruke tuženice od 26. svibnja 2018. u kojoj navodi da se tužiteljica ne treba bojati za novac te da ima zapisano u [adresa] koliko joj treba dati. Taj iznos nedvojbeno ne predstavlja naknadu odvjetničkih troškova mr.sc. Tomislavu Čamovskom jer je isti uplaćen na račun PŽ, kćeri tuženice, a u korist tuženice. Da se radilo o naknadi odvjetničkih troškova, taj iznos bi tužiteljica uplatila na račun odvjetnika Tomislava Čamovskog ili poštanskom uputnicom na njegove ruke, kao što mu je putem Njemačke pošte d.d. (Western Uniona) uplatila iznos od 600,00 eura. Pored toga, tuženica niti jednom riječju ne navodi za koje bi to točno određene odvjetničke radnje tužiteljica uplatila iznos od čak 3.400,00 eura, kada je u podnesku odvjetnika Tomislava Čamovskog od 18. studenoga 2015. navedeno da je (eventualno) postojalo dugovanje ovršenika u iznosu od 7.833,99 kn, što predstavlja iznos neznatno veći od 1.000,00 eura.

19. Pritom su neosnovani žalbeni navodi u kojima tuženica osporava aktivnu legitimaciju tužiteljice, ističući da je iznos od 3.400,00 eura uplaćen s računa koji glasi na supruga tužiteljice. To iz razloga što je isplata s računa koji glasi na ČŽ izvršena u ime i za račun tužiteljice koja se obvezala pozajmiti tužiteljici iznos od 3.400,00 eura. Pored toga, osnovana je tvrdnja tužiteljice da se radi o zajedničkom računu tužiteljice i njezinog supruga (ročište održano 25. rujna 2020., list 21-22 spisa), budući da taj navod potvrđuje činjenica da je tužiteljica osobno potpisala nalog za isplatu iznosa od 3.000,00 eura u korist računa PŽ (list 26 spisa).

20. Stoga je valjalo potvrditi prvostupanjsku presudu u odnosu na prihvaćeni zahtjev za povrat zajma u iznosu od 3.400,00 eura, a za iznos od 600,00 eura presudu preinačiti i tu tom dijelu odbiti tužbeni zahtjev.

21. Nadalje, osnovani su žalbeni navodi u kojima tuženica osporava pravilnost odluke u pogledu dosuđenog početak tijeka zateznih kamata.

22. Odredbom čl. 504. ZOO-a je propisano ako ugovaratelji nisu odredili rok za vraćanje zajma, niti se on može odrediti iz okolnosti zajma, zajmoprimac je dužan vratiti zajam nakon isteka primjerenog roka koji ne može biti kraći od dva mjeseca računajući od zajmodavčeva zahtjeva.

23. U Sporazumu od 28. studenoga 2015. nije naveden rok do kojeg tuženica treba vratiti tužiteljici iznos od 3.000,00 eura, dok u odnosu na pozajmljeni iznos od 400,00 eura ne postoji pisani ugovor, a iz ispisa SMS poruka (list 49-53 spisa) je vidljivo da je tužiteljica dana 10. prosinca 3018. napisala poruku tuženici da joj pokuša vratiti nešto novaca za Božić, da je dana 30. siječnja 2019. napisala kako želi da joj do Uskrsa vrati 2000 eura, a ostatak do jeseni.

24. Prvostupanjski sud je u točki 21. obrazloženja naveo da je ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži da joj tuženica isplati iznos od 4.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti na dan isplate, sa zateznom kamatom koja teče od 1. siječnja 2018., odnosno od dana nakon proteka ugovorenog roka vraćanja zajma, pri čemu su izostali razlozi temeljem kojih dokaza je prvostupanjski sud utvrdio da je u konkretnom slučaju ugovoren rok vraćanja zajma 31. prosinca 2017.

25. S obzirom da tužiteljica u spis nije dostavile dokaze iz kojih bi proizlazilo da su stranke odredile rok za vraćanja zajma dana 31. prosinca 2017., dok je tužiteljica u SMS poruci od 30. siječnja 2019. zahtijevala da joj iznos od 2.000,00 eura bude vraćen do Uskrsa, a ostatak iznosa do jeseni 2019., prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda rok vraćanja zajma u dijelu od 2.000,00 eura je bio 21. travnja 2019. (Uskrs), dok je za preostali iznos od 1.400,00 eura taj rok bio posljednji dan jeseni 20. prosinca 2019., pa tužiteljica ima pravo na isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 2.000,00 eura počevši od 22. travnja 2019., a na preostali iznos od 1.400,00 eura od 21. prosinca 2019. do isplate. Budući da je od pozivanja tužiteljice na povrat zajma dana 30. siječnja 2019. pa do isteka roka za povrat i prvog dijela od 2.000,00 eura (21. travnja 2019.) i preostalog dijela od 1.400,00 eura (20. prosinca 2019.) proteklo više od dva mjeseca, to je nedvojbeno da je protekao primjereni rok za vraćanje zajma u smislu odredbe čl. 504. ZOO-a jer je tužiteljica dala tuženici rok dulji od dva mjeseca za povrat zajma računajući od zahtjeva za povrat 30. siječnja 2019., tako da tužiteljica ima pravo na početak tijeka zatezne kamate kako je to odlučeno pod točkom I izreke ove presude, dok je prvostupanjsku presudu valjalo preinačiti u odnosu na prethodno dosuđeno razdoblje tijeka zatezne kamate i odbiti dio zahtjeva kako je to odlučeno pod točkom II 2. izreke.

26. S obzirom da je tužiteljica, nakon donošenja ove drugostupanjske presude, u sporu uspjela u omjeru od 85% (dosuđeno 3.400,00 eura/ utuženo 4.000,00 eura), a tuženica u omjeru od 15%, to je tuženica dužna naknaditi tužiteljici parnične troškove (čiju visinu je sud prvog stupnja u pobijanoj presudi utvrdio u iznosu od 6.936,10 kuna) u omjeru od 70%, to jest iznos od 4.855,27 kuna/ 644,41 eura. Ovdje treba dodati za tuženica u odnosu na odluku o troškovima postupka nije iznijela niti jedan konkretan žalbeni navod, a kako je postupak u ovoj pravnoj stvari pokrenut nakon 1. rujna 2019., to se primjenjuje novelirana odredba čl. 365. st. 2. ZPP-a prema kojoj drugostupanjski sud po službenoj dužnosti ne ispituje pravilnost primjene materijalnog prava u odnosu na odluku o troškovima postupka, zbog čega ovaj sud nije ispitivao pravilnost troškova dosuđenih po pojedinoj poduzetoj radnji.

27. Slijedom svega navedenoga i na temelju odredbe čl. 373. st. 1. i 3. ZPP-a je odlučeno kao u točkama I i II izreke ove presude.

28. Budući da je tuženica žalbom pobijala dio presude kojom je odlučeno o glavnoj stvari u visini od 4.000,00 eura, a ovom odlukom je preinačena prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je dosuđen iznos od 600,00 eura, to je u žalbenom postupku tuženica uspjela u omjeru od 15% pa joj je tužiteljica u tom omjeru obvezna naknaditi trošak sastava žalbe (1.250,00 kuna + PDV od 312,50 kuna = 1.562,50 kuna), odnosno naknaditi iznos od 232,36 kuna/ 30,84 eura (15% od 1.562,50 kuna), dok joj nije priznat trošak sudske pristojbe na žalbu jer spisu ne prileži dokaz da je taj trošak snosila, pa je odlučeno kao u točki III izreke ove presude, u skladu s odredbom čl. 166. st. 2. ZPP-a.

U Zagrebu 13. veljače 2024.

Predsjednik vijeća:

Slavica Garac