Posl. broj: K-567/2020-73

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marku Benčiću, kao predsjedniku vijeća, te sudaca porotnika Mirjane Rogić i Vere Antolović, uz sudjelovanje Mile Lukić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv I. okrivljenog EH i II. okrivljene LH, zbog kaznenog djela iz članka 222. stavak 4. Kaznenog zakona (NN br. 125/11, 144/11, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 i 114/23 - dalje u tekstu: KZ/11), a povodom optužnice OKDO Zagreb broj K-DO-115/18 od 14. lipnja 2019., nakon održane javne rasprave u prisutnosti tužiteljice OKDO Zagreb Marije Adžage, branitelja I. okr. SH, odvjetnika iz [adresa], branitelja II. okr. ĐH, odvjetnika iz [adresa] te I. okrivljenika EH i II. okrivljene LH, dana **.**.2024.

p r e s u d i o  j e

I. okrivljeni EH - OIB: [osobni identifikacijski broj], sin E i JH, rođene L, rođen **.**.1968. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljan RH, građevinski tehničar, sa završenom SSS, oženjen II. okrivljenom LH, otac troje punoljetne djece, suvlasnik BB gradnja d.o.o. [adresa] sa RH i kuće na adresi prebivališta, neosuđivan, ne vodi se drugi kazneni postupak te

II. okrivljena LH - OIB: [osobni identifikacijski broj], rođena S, kćer Đ i EHŠ, rođene J, rođena **.**.1968. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka RH, ing. građevinarstva, sa završenom VŠS, udana za I. okrivljenog EH, majka jednog djeteta, zaposlena u BB gradnja d.o.o., neosuđivana, ne vodi se drugi kazneni postupak,

k r i v i  s u

što su:

dana 19. listopada 2017. oko 08,10 sati u Zagrebu, Vrpoljska bb, na stambenoj građevini u izgradnji na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], investitora trgovačkog društva Zubić 3G d.o.o. Zagreb, I. okr. EH direktor trgovačkog društva B. B. gradnja d.o.o. Zagreb i glavni izvođač temeljem zaključenog Ugovora

Posl. broj: K-567/2020-73

o građenju 01. veljače 2017. sa naručiteljem T.D. Zubić 3G d.o.o. Zagreb, za izvedbu grubih građevinskih radova, koji je za izvedbu tesarskih radova dogovorio i 26. svibnja 2017. zaključio Kooperantski ugovor o građenju, sa izvoditeljem trgovačkim društvom Prosperitas gradnja d.o.o. Zagreb, čiji su radnici trebali izvesti tesarske radove-oplate ploča i greda, olako smatrajući da do štetnih posljedica neće doći, rasporedio radnika KH iz T.D. Prosperitas gradnja d.o.o. na demontažu stropne oplate na trećem katu protivno članku 17., članka 41. stavku 1. i članku 44. Zakona o zaštiti na radu, a da nije organizirao i provodio zaštitu na radu, vodeći pri tome računa o prevenciji rizika te obavještavanju, osposobljavanju, organizaciji i sredstvima, niti osigurao mjesto rada da bude sigurno za rad i u ispravnom stanju u skladu sa pravilima zaštite na radu, te nije razradio i primjenjivao tehnologiju rada tako da se ne ugrožava sigurnost i zdravlje radnika, u skladu s pravilima zaštite na radu, a II. okr. LH imenovani glavni inženjer gradilišta u T.D. "B. B. gradnja" d.o.o. prema članku 55. stavku 3. Zakona o gradnji, odgovorna za cjelovitost i međusobnu usklađenost radova te za koordiniranje primjene propisa kojim se uređuje sigurnost i zdravlje radnika tijekom izvođenja radova, olako smatrajući da do štetnih posljedica neće doći, protivno Odjeljak II, točke 5 Pravilniku o zaštiti na radu na privremenim gradilištima, propustila radi obavljanja radova na visini zbog opasnosti pada sa visine, poduzeti odgovarajuće mjere da se ogradi mjesto rada čvrstim i visokim ogradama koje imaju najmanje podni rubni zaštitni dio, središnji dio i rukohvat, te bez odgovarajuće opreme, kao što su košare, platforma ili sigurnosne mreže, uslijed kojih propusta glavnog izvođača i glavnog inženjera, radnik HH dok je na balkonu trećeg kata metalnim podupiračem (šteherom) držeći ga rukama, upirao u stropnu oplatu u sobi, kako bi je odvojio od betona i pri tom zakoračio u prazan prostor, izgubio ravnotežu i pao na beton u podnožju građevine, a koja ploča balkona nije bila ograđena, ni otvor kroz koji se izlazilo na balkonsku ploču, niti je radnik imao zaštitnu kacigu ni sigurnosni pojas, a obavljao je poslove na visini od 13,30 metara, gdje je prostor trebao biti ograđen sa visokom ogradom, uslijed čega je HH zadobio ozljede u vidu otvoreni prijelom kostiju lijeve podlaktice, otvoreni prijelom lijeve nadlaktične kosti, krvni podljev desne natkoljenice, krvni podljev mekih tkiva vrata, prijelom 1-12 lijevog rebra i 2-5 desnog rebra uz izljev krvi u prsišta, prijelom lijeve ključne kosti, krvni podljev kože prsnog koša, razdor lijevog bubrega, nagnječenje srca, nagnječenje oba pluća, nagnječenje mokraćnog mjehura, razdor lijevog pluća uz izljev krvi, razdor ošita uz izljev krvi u trbušnu šupljinu, prijelom gornje grane obje zdjelične kosti, rana razderotina lijeve uške, oguljotine kože lijeve podlaktice, oguljotine kože prsnog koša oguljotine kože glave, koje ozljede u ukupnosti čine osobito tešku tjelesnu ozljedu, a uslijed kojih višestrukih ozljeda je preminuo,

dakle, iz nehaja pri izvođenju pojedinih radova, postupajući protivno propisima, izazvali opasnost za život ili tijelo ljudi, uslijed čega je prouzročena smrt jedne osobe,

čime su počinili kazneno djelo protiv opće sigurnosti - teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti - opisano u članku 221. stavak 1. i 2. KZ/11 i članka 222. stavka 3. i 4. KZ/11, a kažnjivo po članku 222. stavku 4. KZ/11

pa im se temeljem članka 222. stavak 4. KZ/11 s v a k o m e

i z r i č e

kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine

Posl. broj: K-567/2020-73

pa se okrivljenima temeljem članka 56. KZ/11 izriče

UVJETNA OSUDA

kojom se određuje da se ovako određena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljeni u roku od 5 (pet) godina ne počine novo kazneno djelo.

Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku (NN br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 70/17, 126/19 i 80/22 - dalje u tekstu: ZKP/08) oštećenici se upućuju da svoj imovinskopravni zahtjev mogu ostvarivati u parnici.

Na temelju članka 148. stavak 1. i 3. u vezi članka 145. stavka 2. točke 6. Zakona o kaznenom postupku (NN br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 70/17, 126/19 i 80/22 - dalje u tekstu: ZKP/08) I. i II. okrivljeni su svaki na ime troškova kaznenog postupka dužan platiti paušalnu svotu sudu u iznosu od 700,00 eura.

Obrazloženje

1. Nakon što je potvrđena uvodno navedena optužnica, pred ovim sudom 10. lipnja 2021. započela je rasprava, a koja je započinjala nekoliko puta zbog izvođenja dokaza te je 13. veljače 2024. započela iznova i završena istog dana izicanjem ove presude.

2. Na pitanje kakav stav zauzimaju prema optužbi I. okrivljeni EH i II. okrivljena LH izjasnili su se da se ne osjećaju krivima, pa je sud u dokaznom postupku uz suglasnost stranaka pročitao i razgledao:

- u svežnju I.:

Zapisnici inspektorata rada sa lista 3-9 spisa, službena zabilješka o dojavi policiji, zapisnik o očevidu sa izvješćima o krim-teh. pretrazi mjesta događaja i službenom zabilješkom list 15-20 spisa, liječnička dokumentacija za oštećenika HH, dokumentacija TD Prosperitas gradnja s fotografijama s lista 25-41 spisa, kooperantski ugovor o građenju, ugovor o radu na određeno vrijeme za oštećenika HH s uvjerenjem i zapisnikom o ocjeni osposobljenosti rada na siguran način, ugovor o građenju sa lista 56-61 spisa, zapisnici inspektorata rada list 62-68 spisa, obducioni zapisnik list 131-135 spisa, iskaz svjedoka NH list 192 spisa.

- u svežnju II.:

Nalaz i mišljenje sudsko medicinskog vještaka list 202-206 spisa, iskazi svjedoka PH, GH, MH, ZH, AH, DH, ČH, ŽH, FH, ŠH, BH, CH, TH, OH i UH, imovinsko pravni zahtjev oštećenika, iskaz svjedoka ĆH, fotodokumentacija policije prilikom obavljanja očevida.

- u svežnju III.:

Iskaz svjedoka VH, zapisnik inspektorata rada list 456-459 spisa, dopis Državnog inspektorata sa zapisnikom inspektorata rada list 471-474 spisa te KE i PE za okrivljenike.

Posl. broj: K-567/2020-73

Na kraju dokaznog postupka okrivljeni su ispitani.

3. Na temelju ovako provedene rasprave, brižljivo cijeneći kako svaki od ovih izvedenih dokaza zasebno, tako i sve ove dolaze u cjelini i međusobnom odnosu, sud je s potpunom izvjesnošću utvrdio da su oboje okrivljenih počinili kazneno djelo teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti iz članka 221. stavka 1. i 2. i članka 224. stavka 3. i 4. KZ/11.

3.1. Izvedeni dokazi.

3.1.1. I. okrivljeni EH u svom obrani istaknuo je da je optužnica promašena te da iz samog zapisnika o očevidu Inspektorata rada, kao i ugovora, proizlazi da je oštećeni HH bio zaposlenik Prosperitas gradnje. Dakle, pokojni nije imao nikakve direktne veze sa njim i njegovom tvrtkom jer je za sve odnose bila zadužena tvrtka Prosperitas gradnja. Dalje je naveo dane stoje navodi iz optužnice da je on davao bilo kakve naloge pokojnom HH, a niti da je imao bilo kakve veze sa usmenim upućivanjem pokojnom na rad. Prvenstveno iz iskaza svjedoka i dokumentacije vidljivo je da je pokojni upućivan na rad od svog poslodavca Prosperitas gradnja, a dan prije događaja došao je raditi prvi dan, s time da nije imao sva potrebna uvjerenja za rad na siguran način. U kritično vrijeme njegova tvrtka je imala više gradilišta, možda i tri, s time da je on cijelo vrijeme bio na ovom gradilištu, dok je drugom gradilištu bio drugi suvlasnik IH ili netko od njihovih inženjera. U odnosu na svoju suprugu rekao je da je ona bila voditelj ovog gradilišta, a na kojem je bila najmanje jednom tjedno ili možda jednom u dva tjedna. u kritično vrijeme njegova tvrtka je imala ugovor sa tvrtkom koja se bavi zaštitom na radu.

Odgovarajući na pitanja oboje branitelja kao bitno je istaknuo da je Prosperitas gradnja izvodila tesarske radove sa svojim materijalom, a sve na temelju ugovora među njih i okrivljenikove tvrtke. Sve te poslove okrivljeni je usmeno dogovorio sa svjedokom GH za kojeg je mislio da je direktor, a da bi kasnije saznao da je bio prokurist Prosperitas gradnje. Prije kritičnog događaja Prosperitar gradnja je na tom gradilištu radila više od tri mjeseca sa šest do osam radnika, ovisno o potrebi. Na gradilištu je bilo još tvrtki, tj. podizvođača za druge radove, a koji su također imali ugovore ili sa okrivljenikovom tvrtkom ili sa investitorom. U okrivljenikovoj tvrtci radovi su se obavljali na način da su svaki tjedan imali koordinaciju, a okrivljeni je komunicirao isključivo sa AH kao voditeljem radova u Prosperitas gradnji. Okrivljeni je stoga jedino svojim radnicima koji su radili armiračke radove redovno davao usmene upute za rad, dok su za druge radove bili zaduženi njihovi voditelji iz ostalih izvođača i pod izvođača. Prosperitas gradnja je na gradilište dovezla, ne samo potreban materijal za radove, već i sredstva za rad, a između ostalog i zaštitna sredstva, pa su na gradilištu imali kontejner sa svojim stvarima. Prosperitas gradnja je isključivo odgovarala za svoje poslove i način njihovog izvođenja, a sve prema njihovom ugovoru. Na svim otvorima bile su zapreke, tj. na izlazima za balkone i sl., on je s vremena na vrijeme obilazio gradilištem i kontrolirao, ali radovi su po prirodi bili takvi da su radnici dok su izvodili radove znali uzeti, s tih prepreka ili zapreka, daske i onda umjesto da ih odmah vrate, to nisu učinili. Zbog toga se možda znalo dogoditi da te zapreke nisu bile izvedene brigu, ali je okrivljeni isto tako o tome vodio brigu. Kritičnog dana radnici Prosperitas gradnje trebali su betonirati ploču između 4. i 5. kata, ali je nastao problem sa dovozom betona te je AH došao kod okrivljenog i pitao ga što će raditi do dolaska betona. Dogovorili su stoga da dio Prosperitas radnika šaluju ploču, a dio demontira

Posl. broj: K-567/2020-73

oplatu. To je bilo sve što se tiče okrivljenikovog utjecaja na te radove, pa stoga nije znao koliko je poslije radnika izvodilo radove, a niti je imao utjecaj na njihovo izvođenje. Nitko se nikada od radnika Prosperitas gradnje žalio na bilo što, s time da je on stalno bio u kontaktu sa njihovim voditeljem AH. Okrivljenikova tvrtka tada je imala tri sigurnosna pojasa, budući da su zidali balkone te kada god bi neki njegov radnik išao izvoditi taj posao išao bi sa pojasom. Dalje je rekao da je njegova tvrtka bila voditelj radova, tj. prema Zakonima prvenstveno ona tvrtka koja je zadužena za armirano konstrukcijske radove, ali je sito tako po propisima propisano da investitor može sam dogovarati izvođenje radova s drugom izvođačima, tj. podizvođačima. Stoga okrivljenikova tvrtka nije imala skoro nikakav utjecaj u dogovorima investitora sa drugim izvođačima, a bez obzira što je okrivljenikova tvrtka bila glavi izvođač. U trenutku skidanja oplate zidova radnici Prosperitas gradnje stavljali su zaštite na otvore, pa ako bi okrivljeni primijetio da neka zaštita nije stavljena kako treba, njegovi bi radnici to ispravili stavljanjem pregrada ili popravljanjem tih pregrada na otvorima, tj. rupama. Oplate na zidovima radila je neka treća tvrtka sa okrivljenikovim materijalnom, oplatom i skelom za oplatu, s time da su se na polovici objekta radili zidovi, a na drugoj ploče. Ponovio je da njegova dužnost nije bila da zna kakvu osposobljenost za rad ima bilo koji od radnika Prosperitas gradnje. Svjedok R je, prema dogovoru sa investitorom, bio zadužen za sigurnost na gradilištu te su uvijek postojala dva koordinatora za sigurnost, jedan za projektiranje, a drugi za samo izvođenje radova na gradilištu. Dalje odgovarajući na pitanja branitelja rekao je da su nakon događaja kupili druge deblje daske za osiguranje navedenih rupa i prolaza i to upravo zato da radnici ne bi mogli na gradilištu uzimati te daske za druge potrebe budući da im te debele ne bi odgovarale za druge radove. Kao i sa AVM gradnju i sa Prosperitas gradnjom dogovorili su da oni moraju imati svog čovjeka za sigurnost na radu. Nakon nesreće Prosperitas gradnja je prestala sa radovima. Osvrćući se na fotografije sa listova 498 do 500 spisa rekao je da se na jednoj od tih fotografija vidi kako dvoje ljudi stoji pokraj te zgrade u izgradnji te je na zgradi u sredini vidljiv balkon sa kojeg je pao oštećeni. Porekao je da je njegovoj tvrtci Prosperitas gradnja posudila radnike budući da se prema ugovoru među njima točno znalo tko što radi. Osvrćući se na svoju suprugu, tj. II. okrivljenu, rekao je da ona u kritično vrijeme nije imala nikakve obveze, pa niti bilo kakve nadležnosti za primjena mjera zaštite na radu, kao niti ovlasti zatvoriti gradilište ili zaustaviti gradnju.

3.1.2. II. okrivljena LH u svojoj obrani istaknula je da je optužnica promašena te da ona niti prema zakonu, a niti prema ugovorima, nije bila zadužena za sigurnost na radu budući da su bila određena dva koordinatora sigurnosti. Također je svaki izvođač u okviru svojih poslova i ugovornih obveza bio zadužen za sigurnost svojih radnika. Ona kao voditeljica radova na gradilištu bila je zadužena za koordinaciju izvođenja radova i stanja samog gradilišta. Kritičnog dana bila je u uredu svoje tvrtke na gradilištu, a na koje je dolazila prema potrebi, ali sigurno svakih 10 dana. Odgovarajući na pitanja branitelja rekla je da njena zakonska obveza nije da bude stalno na gradilištu, da se u njihovoj tvrtci nikada nije dogodio sličan slučaj, kao niti da je bilo potrebe da bude na koordinacijama, jer je na njima bio prisutan njen suprug te bi na gradilište dolazila kada bi direktor smatrao da je to bilo potrebe ili da joj je to obveza. Koordinator zaštite na radu 2 nije je bio dužan obavještavati o bilo čemu, a njena tvrtka je prema ugovoru izvodila samo grube građevinske radove. Vezano za zaštitu na radu, odgovornost njene tvrtke je vezana za sigurnost na radu gradilišta u odnosu na investitora. S druge strane za svake pojedine radove odgovornost za sigurnost nosi izvođač, a što je i zakonom propisano.

Posl. broj: K-567/2020-73

3.1.3. Svjedok GH u svom iskazu kao bitno je istaknuo da je bio prokurist i voditelj operative TD Prosperitas gradnja u kojoj je direktor bio ĆH. Sa B.B. Gradnjom imali su usmeni dogovor za obavljanje radova šalovanja i betoniranja stropnih ploča, a što on u ime Prosperitas gradnje dogovorio sa EH za B.B. Gradnju. Dakle, oni su bili kooperanti za obavljanje navedenih građevinskih radova. Također prema dogovoru sa EH radnicima je rečeno da će im EH izdavati naloge za poslove koje će obavljati, a isto tako je i njegovo TD bilo zaduženo za osiguranje gradilišta te stoga i za zaštitu na radu Prosperitasovih radnika. Prilikom tog usmenog dogovaranja, također je dogovoreno da će nakon nekog vremena zaključiti i pisani kooperantski ugovor o građenju, pa su taj ugovor zaključi retroaktivno na dan nesreće, s time da ga je u ime Prosperitas gradnje potpisala knjigovotkinja EJ, ovjerivši ga žigom tvrtke i svjedokovog potpisa, a budući da on tada nije bio u Zagrebu. Sa II. okrivljenom LH nisu ništa dogovarali niti su od nje primali naloge, a svjedok je nakon nesretnog događala saznao da je ona bila glavni inženjer gradilišta. Svjedok je na gradilište dolazio 3 do 4 puta mjesečno da vidi svoje radnike, kao i da li sve funkcionira. Dakle, a kako je to bilo dogovoreno, EH je izdavao naloge, tj. na kojoj poziciji i što će raditi radnici Prosperitas gradnje. Dan prije događaja, od jednog od svojih radnika, a koji su bili upućeni na rad u B.B. Gradnju, saznao je da su trebali betonirati stropne ploče na 4. katu budući da su svjedoka tražili pojačanje sa njegovim radnicima zbog potrebe posla betoniranja, pa je svjedok tako na te poslove poslao oštećenik HH za ispomoć. Sama je zgrada bila djelomično građena improviziranom ogradom, a o čemu svjedok nije vodio posebno računa jer je bilo dogovoreno da je to obveza glavnog izvođača, tj. EH. Svjedokova tvrtka je na gradilište dovezla kontejner sa svom zaštitnom opremom, pa i zaštitnim pojasevima. Kada bi dolazio obići radnike na gradilištu, svjedoku su se radnici žalili, a posebno oštećeni, da gradište nije osigurano kako treba, posebno zbog rada na visini, pa je to svjedok prenio EH misleći da će on to riješiti, odnosno osigurati građevinu. Svjedok je upozorio radnike da ne rade poslove gdje je to opasno te da sa sobom uzimaju zaštitnu opremu. Došavši na gradilište nakon događaja, čuo je da je tog dana došlo do promjene u radovima te da su umjesto betonaže, trojica radnika demontirali stropne oplate na 3. katu, a druga dvojica su nastavili sa šalovanjem na 4. katu. Tada je također saznao da je oštećeni pao sa 3. kata balkona na kojem nije bilo nikakve ograde. Radnici su mu rekli da HH nije trebao raditi na balkonu. Nakon događaja povukli su radnike sa tog gradilišta te je MH pokupio njihova sredstva za rad, kao i kontejner. MH mu je tada rekao da je vidio da je postavljena zaštitna ograda na građevini. Svjedokova tvrtka nije bila u nikakvom poslovnom odnosu na investitorom, s time da su sa investitorom trebali sklopiti kooperantski ugovor, a do čega nije došlo. Odgovarajući na pitanja rekao je da je po pričanju svjedokovih radnika saznao da im je EH rekao da umjesto planiranih radova idu raditi druge radove. Kao kooperant nisu imenovali voditelja radova, a što nisu bili niti dužni učiniti. Sa LJ također su imali i usmeni dogovor da im svaki mjesec po obračunu isplati obavljene radove. Kritičnog dana na gradilištu je bilo 6 radnika iz svjedokove tvrtke, s time da ih je ukupno bili 10, a koji bi dolazili na gradilište te im je EH davao upute što i na kojoj poziciji rade koji dan. I bez obzira što nisu potpisali ugovor prije događaja, svjedokovi radnici su radili na gradilištu na temelju usmenog dogovora sa EH. U odnosu na oštećenog HH također je rekao da je siguran da je bio obučen za rad na siguran način.

3.1.4. Svjedok ĆH rekao je da je on direktor i vlasnik Prosperitas gradnje, a GH prokurist sa svim ovlaštenjima. Rekao je da mu ništa nije poznato iz neposrednog opažanja vezano za događaj, budući da je sve čuo od

Posl. broj: K-567/2020-73

GH, kao i ostalih radnika tvrtke. U kritično vrijeme svjedok je bio na bolovanju te stoga nije znao ništa o dogovoru za izvođenje radova svoje tvrtke. GH mu je pričao da se upoznao sa glavnim izvođačem te je sve dogovorio sa direktorom te tvrtke, a za kojeg svjedok nikada nije čuo. Po pričanju GH, nekoliko njihovih radnika trebalo je šalovati deku na gradilištu. Svjedoku nije poznat niti sadržaj, a niti da li je kakav ugovor bio potpisan. Za oštećenog HH rekao je da je bio osposobljen za poslove armirača i tesara te su svi njegovi radnici imali položen ispit za zaštitu na radu, kao i sva zaštitna sredstva. Vezano za radnike i to gradilište, a na pitanje branitelja, rekao da je da ih je valjda GH upućivao na rad budući da je on sve bio i dogovorio.

3.1.5. Svjedok MH bio je radnik Prosperitas gradnje. Obavljali su tesarske poslove na kritičnoj građevini, pa tako i kritičnog dana. Svako jutro EH izdavao im je naloge koje će poslove raditi, a što mu je i iz vlastite tvrtke rečeno, tj. da će raditi poslove prema nalogu SJ. Direktora tvrtke GH nije viđao na gradilištu. Kritičnog dana EH ih je rasporedio na šalovanje jedne, a rašalovanje druge deke. Svjedok je bio raspoređen na 6. kat na šalovanje deke u hodniku zajedno sa AH, a oštećeni sa OH na katu ispod njih na rašalovanju. U trenutku događaja netko je viknuo da je pao radnik te je sišavši dolje vidio da je to oštećeni. Na toj zgradi u izgradnji otvori su bili skroz otvoreni bez zaštite, nije bilo ograde niti oko zgrade, a niti su radnici imali zaštitne pojaseve. Nakon događaja radovi su zaustavljeni te ih je GH povukao sa gradilišta. Dakle, svjedok je vidio da na građevini nije bilo ograde da ne bi došlo do pada radnika, a na što se nije bunio jer mu to nije bilo prvo gradilište na kojem je tako radio, a radnici uglavnom rade kako im se izda naredba.

3.1.6. Svjedok AH bio je tesar u Prosperitas gradnji na građevini gdje se dogodio kritični događaj. Njima je na gradilište naloge za obavljanje poslova izdavao EH, a što im je i prethodno bilo rečeno u njihovoj tvrtci, tj. da se jave EH i da obavljaju poslove kako im on naloži. Dakle, EH je svaki dan dolazio na gradilište i govorio im što trebaju raditi, dok LH, kao niti MH, nije upoznao. Kritičnog dana LJ izdao im je nalog da jedan dio njih radi na šalovanju deke u unutrašnjem dijelu zgrade, a drugi dio na 3. katu ispod da skida oplatu u unutarnjem dijelu. Tako je on radio na šalovanju deke sa još dvojicom radnika, a na skidanju oplate radio je oštećeni sa drugom dvojicom radnika. Za vrijeme tih radova, a niti prije, balkoni na zgradi nisu bili ograđeni niti su imali zaštitne pojaseve. U jednom trenutku netko je viknuo da je jedan radnik pao te je kasnije vidio da je to bio oštećeni, a koji je prethodno, kako je već rekao, radio nešto na nekom drugom katu. Nakon događaja prestali su raditi te su od strane svoje tvrtke povučeni s tog gradilišta. Sam GH je dolazio na gradilište možda jednom tjedno.

3.1.7. Svjedok ČH iz tvrtke AVM kao bitno je istaknuo da je BB Gradnja angažirala njegovo poduzeće radi obavljanja tesarskih radova. U kritičnom trenutku bio je na gradilištu zajedno sa kolegama iz tvrtke radeći na oplati zgrade te nije vidio sam događaj budući da je bio na drugom dijelu zgrade. Odgovarajući na pitanja među ostalim je i rekao da mu nije poznato da li je u kritičnom trenutku bilo ograde na mjestu s kojeg je pao oštećeni budući da se često znalo dogoditi da radnici miču zaštitne ograde jer im smetaju, a gdje je on radio sa svojim kolegama stalno su imali ogradu zbog mjesta i načina obavljanja poslova te su je oni sami stavljali bez obzira da li je ta ograda tamo morala biti. Dva dana nakon događaja njegova tvrtka je nastavila sa radom te je po njegovom sjećanju sve bilo zagrađeno sa ogradama po cijeloj zgradi. Svaki dan prije započinjanja poslova, sa

Posl. broj: K-567/2020-73

EH dogovarao što će se taj dan raditi te bi nakon toga to prenio svojim radnicima.

3.1.8. Svjedok DH, vlasnik i direktor tvrtke koja je bila investitor kritične zgrade, sklopio je ugovor o građenju sa tvrtkom EH, a ta tvrtka je za voditelja gradilišta imenovala LH. O događaju je saznao iz telefonskog razgovora sa EH. Po njegovim saznanjima prije događaja, na svim mjestima na kojima je to bilo potrebno, bile su postavljene zaštitne ograde te su radnici imali potrebnu zaštitnu opremu. Prema propisima i praksi rekao je da glavni izvođač konstrukcije treba postaviti fizičku zaštitu na gradilištu te je odgovoran za postavljanje te zaštite, a koju kontrolira koordinator zaštite na radu. Isto tako i podizvođači moraju paziti na osiguranje svojih, a i ostalih radnika na gradilištu.

3.1.9. Svjedok OH bio je radnik Prosperitas gradnje gdje je obavljao tesarske i oplatarske radove. Kritičnog dana u jutro došao je na posao zajedno sa pokojnim, tj. oštećeni HH, njegovim bratom K, MH i AH te PH. Odmah po dolasku na gradilište, brat oštećenog otišao je do EH koji mu je dao usmeni nalog, a prema kojem su svi trebali betonirati ploču na 5. katu, međutim vrlo brzo nakon toga im je AH rekao da budući da nema betona da trebaju nastaviti sa postavljanjem oplata i demontiranjem oplate na drugom mjestu zgrade. Stoga je AH, kao poslovođa, odlučio tko će ići na montažu, a tko na demontažu oplata, pa su se svjedok i oštećeni popeli na 4. kat, gdje su zajedno sa PH dobili zadataka rušenja oplate, s time da je oštećeni bio poslan na šalovanje na 5. kat. U jednom trenutku do njih je došao oštećeni, pa mu je svjedok rekao da malo pričeka dok ispuši cigaretu, da bi mu na to oštećeni rekao da će on nastaviti sa poslom te je sa šteherom počeo skidati oplatu na stropu te je pri tome jednom nogom izašao na balkon i pokušavajući skinuti oplatu sa stropa, promašio oplatu, izgubio ravnotežu i pao s balkona. Na tom mjestu, tj. balkonu, s kojeg je pao oštećeni nije bilo nikakve zaštite, a niti je zaštite bilo na drugim otvorima i balkonima. Međutim, nakon što je ponovno došao na gradilište nakon događaja, na gradilištu je svugdje bila zaštitna ograda, pa tako i na svim otvorenim dijelovima na zgradi. Zadatke za rad njemu i kolegama prvenstveno je davao EH ili bi ih dao poslovođi AH, pa bi ih on prenio ostalima.

3.1.10. Svjedokinja TH, inženjer građevine u TD Prosperitas gradnji, kritične zgode bila je na drugom gradilištu svoje tvrtke, kada ju je GH telefonom obavijestio da je na drugom gradilištu pao oštećeni te ju je zamolio da kao predstavnik tvrtke dođe na to gradilište budući da je GH bio na službenom putu za Rovinj. Radnici njene tvrtke imali su sve uredne certifikate za izvođenje građevinskih radova, s time da je BB Gradnja kao glavni izvođač trebala osigurati sigurnost na građevini. Kada je došla na mjestu nesreće na gradilištu nije vidjela nikakvu zaštitnu ogradu na zgradi.

3.1.11. Svjedok CH rekao je da je on kao zaposlenik TD Questus sigurnost za investitora obavljao poslove koordinatora 2 te je o samom događaju saznao od direktora ZH.

3.1.12. TD Questus sigurnost bila je tvrtka u kojoj je svjedok ZH bio direktor, a koja je bila određena za koordinatora zaštite na radu u vrijeme izvođenja radova, s time da je BB Gradnja bila glavni izvođač na gradilištu. Više puta je usmeno upozoravao EH da postavi ograde na balkonima zgrade. Svjedok je gradilište je obilazio nenajavljeno u prosjeku tjedno te je na otvorima izlaza na balkonima vidio zaštitu u obliku dasaka postavljenih u križ, a koje ograde su

Posl. broj: K-567/2020-73

bile postavljene na većini otvora te su se micale ovisno o izvođenju radova. Ograde naime nisu bile postavljene u visini od 110 cm niti su bile učvršćene tako da nitko ne može pasti za vrijeme gradnje, već samo stavljene daske u križ. Ovakvo postavljanje zaštite nije bilo po pravilima struke. Osim EH, o tim nepravilnostima, svjedok je upozoravao i investitora DH. Usprkos njegovih pismenih i usmenih upozorenja za postavljanje zaštitnih ograda, one nisu bile u cijelosti postavljene, već bi se postavljale djelomično na mjestima gdje su se konkretno obavljali radovi. Nakon samog događaja i zabrane daljnjih radova, vidio je da je oko zgrade postavljena zaštitna ograda, odnosno na svim mjestima gdje su se izvoditi radovi.

3.1.13. Svjedok ŽH, direktor tvrtke TD Aquamont koja je u kritično vrijeme obavljala poslove izvođenja instalacija na zaradi, za kritični događaj saznao je preko telefona. Iako nije bio često na gradilištu, rekao je da se sjeća da su zaštitne ograde bile postavljene na balkonima i svim otvorima na zgradi, kao i stepenicama, i to i prije i poslije događaja, u obliku dasaka učvršćenih šarafima na čelične nosače.

3.1.14. Svjedok BH, kao radnik BB Gradnje, radio je zidarske i tesarske radove te je o događaju čuo od kolega, a budući da su u kritičnom trenutku nalazio na drugom dijelu zgrade. Na gradilištu su svi otvori bili zaštićeni daskama, a koje daske su bile učvršćene. Među ostali poslovima, svjedok je radio i obzidavanje balkona, pa svi stoga prije tih poslova morali maknuti zaštitne ograde sa otvora, a koje postavljene ograda im je naložio EH.

3.1.15. Svjedok FH također je bio tesar u BB Gradnji te je u kritičnom trenutku radio na drugom dijelu zgrade. Koliko se sjeća, kada bi se gradile stepenice, odmah nakon skidanja šalunga, stavljale su se sigurnosne ograde te su na svim vanjskim zidovima zgrade bile zaštitne ograde sa dvije daske pričvršćene na zid i to na svim izlazima u visini od najmanje 1 m.

3.1.16. Svjedok UH, direktor TD Elekton-trg d.o.o., koje je izvodilo elektroinstalacijske poslove na kritičnom objektu, bio je na gradilištu kada je čuo da je radnik pao sa zgrade na kojoj je bila zaštita u obliku ograde od dasaka oko stepeništa i izlazaka na balkone, s time da za sporni balkon nije mogao reći da li je na njemu bila postavljena ograda, a koje su ograde bile postavljene kako je to trebalo učini.

3.1.17. Svjedok VH bio je glavni nadzorni inženjer koji je jednom tjedno bio prisutan na koordinacijama koje je i vodio, a bili su prisutni investitori i svi voditelji radova, pa tako i EH i koordinator zaštite na radu ZH. Rekao je da kritične zgode nije bio na gradilištu, s da je dva tjedna prije toga na gradilištu bila inspekcija zaštite na radu koja nije imala nekih ozbiljnijih primjedbi.

3.1.18. Svjedok ŠH, također radnik BB Gradnje i to kao armirač, kritične zgode na kritičnom mjestu obavljao je svoje poslove, da bi u jednom trenutku čuo da je na suprotnom dijelu zgrade pao jedan radnik. Otvori za balkone na zgradi dok se gradila, zaštićivali su se popriječeno postavljenim daskama pričvršćenim na konzole na čvrstu podlogu. Te su se daske mogle skinuti samo čekićem, pajserom i sl. i bušenjem su se ankerima pričvršćivale na zid.

3.1.19. Svjedok NH, inspektor zaštite na radu u kritično vrijeme, nije se mogao sjetiti navedenog događaja budući da redovno obavlja takve

Posl. broj: K-567/2020-73

poslove, pa je stoga sud pročitao njegov iskaz dan u prethodnom postupku. Tada je svjedok kao bitno rekao da je kritične zgode bio dežuran kada su dobili dojavu o smrtnom slučaju na gradilištu, pa je izašao na mjesto događaja. Dolaskom na mjesto događaja utvrđivao je činjenice vezane za propise o zaštite na radu, uzevši izjave očevidaca, tj., radnika na toj građevini. Tom prilikom radnici su mu pokazali mjesto pada te su mu rekli da je na 13 m iznad tla oštećeni metalnim podupiračem uklanjao stropnu oplatu na mjestu gdje je otvor na balkonsku ploču, pa je prilikom pokušaja demontiranja stropne oplate pao s balkonske ploče. Sama balkonska ploča bila je nezaštićena,. kao i otvor kroz koji se dolazilo na nju. Naime, tamo je bila postavljena samo jedna neučvršćena letva, a koje prema izjavama radnike nije bilo u vrijeme trenutku nesretnog događaja. Nitko od radnika nije bio osiguran, s obzirom na obavljanje poslova na visini te su radnici, osim zaštitne ograde, trebali imali bar sigurnosne pojaseve ili sigurnosnu mrežu. Od radnika na gradilištu saznao je da su zadatke i naloge dobivali od EH, direktora glavnog izvođača TD BB Gradnja, a kojeg je svjedok zatekao na gradilištu. S obzirom na visinu na kojem se radilo to mjesto je trebalo biti ograđeno sigurnosnom ogradom, a prema Pravilniku o zaštiti na radu na privremenim gradilištima. U slučaju da te ograde nije bilo, radnici su trebali imati zaštitne pojaseve, a koje također nisu imali. SW obzirom na utvrđeno svjedok je izdao usmeno rješenje zabranivši daljnje izvođenje građevinskih radova dok se fizički nje spriječe padovi s visine dovoljno čvrstim i visokim ogradama. Isto rješenje kasnije je bilo i pismeno izdano. Stoga je nakon sačinjavanja zapisnika, podnio i prijedlog za pokretanja kaznenog postupka protiv oboje okrivljenih, a budući da je, osim za EH, utvrdio i odgovornost LH kao glavne inženjerke gradilišta prema članku 55. Zakona o građenju odgovorne i za provođenje propisa i Zakona o zaštiti na radu.

Nakon što mu je predočen navedeni iskaz svjedok je rekao da je sve to točno dodavši da je mjesec dana prije događaja bio na istom gradištu i uočio da nedostaju navedene ograde te da je samom EH ukazao na nedostatke.

Ponovno ispitan na jednom od naknadnim ročišta rasprave, svjedok je rekao da se u praksi događaja da se sastavlja jedan ili više zapisnika, ovisno o potrebi, uz sačinjavanje završnog zapisnika. Prvo se sastavlja ručno na terenu te se ne prepisuje strojno, a dodatni ovisno o potrebi dodatnog izlaska na teren. Nije se mogao sjetiti koliko je zapisnika bilo u ovom predmetu. Objašnjavajući činjenicu postojanja dva različita zapisnika rekao je da svakako samo jedan može biti važeći, a da postojanje drugoga objašnjava tzv. radnom verzijom prije konačne odluke.

3.1.20. Kako je prethodno navedeno, među izvedenim dokazima, sud je pročitao i zapisnik Inspektorata rada koji je sačinio svjedok NH sa listova 3 do 5 spisa, zajedno sa usmeno popunjenim zapisnicima sa listova 6 do 9 spisa sa iskazima očevidaca upozorenih da je davanja lažnog iskaza kazneno djelo. Iz navedenog zapisnika kao bitno proizlazi da je BB Gradnja odgovorna za međusobno usklađivanje radova, da je glavni inženjer gradilišta LH, da je Prosperitas gradnja izvodila tesarske radove te nije imenovala glavnog inženjera gradilišta. Oštećeni je u kritičnom trenutku radio na 3. katu na balkonskoj ploči na kojoj nisu bili fizički spriječeni padovi s visine propisanim ogradama, tj. balkon je bio potpuno neograđen, a kao i otvor kroz koji se izlazilo na balkonsku ploču, s time da je netko nakon događaja preko otvora proizvoljno postavio letvu. Oštećeni prilikom uklanjanja oplate sa stropa nije koristio zaštitnu kacigu. Oštećeni je u jednom trenutku izašao na neograđenu ploču balkona, podupiračem pokušao odvojiti oplatu, stao u prazan prostor i pao na tlo sa visine od 13,30 m.

Posl. broj: K-567/2020-73

3.1.21. U odnosu na fotodokumentaciju zapisnika o očevidu policije prilikom zapisnika o očevidu kao bitno treba naglasiti da je na fotografiji 2., kao i fotografijama 5. do 11. sa listova 399 do 401 spisa, vidljivo da se na zgradi na otvorima nigdje ne vide nikakve prepreke, tj. nešto što bi sprječavalo ne samo nesmetan pogled na otvore izvana, već i fizički izlaske prema otvorenom prostoru, s time da je u odnosu na fotografije na listovima 400 i 401 spisa jasno vidljivo da na balkonskim pločama ne postoje nikakve prepreke koje sprječavaju slučajan pad na tlo.

3.2. Činjenična utvrđenja suda.

3.2.1. Među strankama je nesporno bilo je da je kritične zgode I. okrivljeni EH bio direktor TD BB Gradnja koja tvrtka je bila glavni izvođač radova temeljem ugovora sa investitorom TD Zubić 3G d.o.o., da je II. okrivljena LH bila glavni inženjer gradilišta u TD BB Gradnja, da je oštećeni HH, zaposlenik TD Prosperitas gradnje, pao na tlo sa platoa balkona sa visine od 13,30 m dok je skidao betonsku oplatu sa stropa te da je zbog navedenog pada zadobio ozljede od kojih je preminuo. S druge strane sporno je bilo od koga je oštećeni dobivao naloge za izvršenje radova, da li je prilikom izvršenja radova imao zaštitnu opremu, da li je mjesto na kojem je u kritičnom trenutku oštećeni radio bilo osigurano na način da ne može doći do slučajnog pada te koje su fizičke osobe i da li su bile odgovorne za provođenje zaštite na radu vezano za mjesto obavljanja radova oštećenog.

3.2.2. Iz iskaza prethodno navedenih svjedoka, kao i dokumentacije, a posebno iz iskaza svjedoka GH, ĆH, MH, AH, ČH i OH jasno proizlazi da je oštećeni, iako je radnik Prosperitas gradnje uz još nekoliko radnika istog TD, sve naloge za obavljanje radova dobivao od I. okrivljenog EH, pa tako i kritičnog dana. Posebno iz iskaza svjedoka GH, MH, AH, OH, TH i ZH (koordinatora zaštite na radu na navedenom gradilištu) proizlazi da na mjestima gdje su se nalazili otvori nije bilo nikakve zaštite, pa tako niti na balkonima, kao niti na balkonskoj ploči sa kojeg je pao oštećeni. Isto tako iz iskaza građevinskog inspektora NH proizlazi da je on prilikom obavljanja očevida, tj. utvrđenja činjeničnog stanja, utvrdio da prethodno nije bilo zaštitne ograde niti na kritičnom mjestu, a niti na ostalim balkonima. Iskazi svih ovih svjedoka, u pogledu ovih prethodno navedenih činjenica, jasni su i određeni, međusobno neproturječni, životni i logični, pa stoga i uvjerljivi i istiniti, a posebno uzimajući u obzir da se radi o svjedocima koji su utvrdili ove činjenice iz osobnog opažanja, nasuprot npr. iskazu svjedoka DH i ČH koji su općenito govorili o tome da su bile postavljene zaštitne ograde, bez objašnjavanja temeljem kojih činjenica su to utvrdili. Pa tako i iskaz svjedoka ŽH, BH, FH, UH i ŠH koji su također svi samo šturo govorili o postojanju zaštitnih ograda, a da pri tome nisu radili na mjestima gdje su trebale biti postavljene te ograde, kao niti da su svakodnevno vidjeli ta mjesta gdje su one trebale biti postavljene. Također iz pročitane i razgledane dokumentacije u spisu jasno proizlazi da je I. okrivljeni EH, kao direktor glavnog izvođača, bio zadužen za osiguranje građevine na način na radnici koji na njoj rade ne dođu u situaciju da slučajno padnu sa građevine ili sa visine unutar građevine te se pri tome ozlijede. Dapače, EH je od strane navedenih radnika na gradilištu i ZH učestalo bio upozoravan na propuste u osiguranju opasnih otvora od pada i ozljeđivanja, a što je prema članku 44. Zakona o zaštiti na radu, kao glavni izvođač bio dužan provoditi. Isto tako prema članku 55.

Posl. broj: K-567/2020-73

stavku 3. Zakona o gradnji i Pravilniku o zaštiti na radu, i II. okrivljena LH kao glavni inženjer bila je dužna poduzeti odgovarajuće mjere da se ograde ovakva mjesta rada i to čvrstim i visokim ogradama, a sve kako bi se spriječio slučajan pad radnika prilikom obavljanja poslova na tim mjestima.

3.2.3. Zbog navedenog, neuvjerljive su obrane oboje okrivljenih da je optužnica u potpunosti promašena te da, s jedne strane EH nije niti oštećenom niti drugim radnicima Prosperitas gradnje gotovo svakodnevno davao naloge za obavljanje radnih zadataka, a pri tome znajući da mjesta na kojima su oni trebali raditi nisu sigurna, tj. osigurana, za rad na visini, kao niti da on nije bio osoba koja je bila nadležna za siguran rad na gradilištu, kao i samoj građevini. S druge strane, i obrana II. okrivljene LH je neuvjerljiva u tom dijelu u kojem ona govori da ona nije imala nikakve ovlasti na gradilištu uz činjenicu da je bila postavljena kao glavni inženjer gradilišta te da odgovornost za sigurnost na gradilištu snosi netko treći.

3.2.4. S toga jasno proizlazi da je I. okrivljeni EH, kao direktor tvrtke glavnog izvođača na gradilištu, bio ne samo formalno odgovoran za provođenje zaštite na radu na gradilištu i građevini, već i da je znao da na građevini nije siguran rad, posebno na mjestima kao na onom na kojem je radio oštećeni sa svojim kolegama te da ne postoje ograde koje bi spriječile pad sa visine. S druge strane, u odnosu na II. okrivljenu LH valja naglasiti da sud dopušta mogućnost da ona, s obzirom na činjenicu da joj je I. okrivljeni suprug, direktor tvrtke glavnog izvođača i osoba koja je u stvarnosti za vrijeme građenja odlučivala o svemu na gradilištu, nije znala stvarno stanje na gradilištu, pa tako niti stanje osiguranosti opasnih mjesta na građevini od pada. Unatoč tome, s obzirom na svoju funkciju kao glavni inženjer gradilišta, po mišljenju suda, znala je da mora voditi brigu o provođenju zaštite na radu, pa tako i osiguranju opasnih mjesta na građevini, što je međutim propustila učiniti.

3.2.5. S obzirom na prethodno navedeno, kao nebitne za utvrđenje činjeničnog stanja bile su one činjenice na koje je obrana tijekom cijele rasprave upirala, tj. na formalnu i stvarnu osposobljenost oštećenika za rad na visini i opasnim mjestima te činjenice vezane za otklanjanje odgovornosti oboje okrivljenih za provođenje zaštite na radu. S jedne strane, eventualno oštećenikova neobučenost za takve radove, može biti samo olakotna okolnost kod utvrđivanja kaznene sankcije za okrivljene, dok je s druge strane iz dokumentacije iz spisa, a što je bilo i nesporno, jasno vidljivo da su formalno za sigurnost na radu u kritičnoj situaciji bili odgovorni oboje okrivljenih s obzirom na svoje funkcije koje su obavljali u tvrtci glavnog izvođača.

3.2.6. S obzirom na ovako utvrđeno činjenično stanje, sud je bio mišljenja da nije potrebno izvoditi druge dokaze, a posebno ne vještačenje po vještaku za sigurnost na radu predloženo od strane obrane, jer se tim vještačenjem ne bi utvrdile bitne činjenice, a prvenstveno i zato što je u postupku jedino eventualno bitno za to vještačenje utvrđivanje činjenica vezanih za to da li je na kritičnom mjestu gdje je oštećeni radio bila postavljena bilo kakav zaštitna ograda.

3.3. Dakle, u ponašanju oboje okrivljenih stekli su se svi elementi bića kaznenog djela teškog kaznenog djela protiv opće sigurnosti iz članka 221. stavka 1. i 2. i članka 222. stavka 3. i 4. KZ/11. U članku 221. stavku 1. KZ/11 propisano je postojanje osnovnog djela koje se, među ostalim, može počiniti pri izvođenju pojedinih radova, kao što je bilo u ovom slučaju, dok je u članku 221. stavku 2. KZ/11

Posl. broj: K-567/2020-73

propisano kažnjavanje za ovo kazneno djelo počinjeno iz nehaja. U članku 222. stavku 3. KZ/11 propisano je kažnjavanje u slučaju počinjenja osnovnog kaznenog djela iz članka 221. stavka 1. i 2. KZ/11 u slučaju nastanka teške tjelesne ozljede ili imovinske štete velikih razmjera, s time da je konačno u stavku 4. članka 222. KZ/11 propisano kažnjavanje, kao u ovom slučaju, ako je osnovno o kazneno djelo pri izvođenju pojedinih radova počinjeno iz nehaja, a prouzročena je smrt jedne ili više osoba. I. okrivljeni EH je dakle prilikom izvođenja radova na građevini, a među ostalim i skidanja oplate, rasporedio oštećenog da obavlja te radove na visini od 13,30 m od tla, a protivno članku 17., članku 41. stavku 1. i članku 44. Zakona o zaštiti na radu, jer prethodno nije proveo i organizirao zaštitu na radu, a niti je osigurao da mjesto rada bude sigurno za rad u skladu sa pravilima zaštite na radu, pri tome ne razradivši i primijenivši tehnologiju rada tako da se ne ugrožava sigurnost i zdravlje radnika u skladu sa pravilima zaštite na radu. Okrivljeni naime nije, ne samo organizirao, već nije niti odredio postavljanje odgovarajuće zaštitne ograde na mjestu gdje je oštećeni radio, a niti je oštećenom omogućio i dao bilo kakav pojas koji bi bio pričvršćen za uže na način da oštećeni u slučaju da zakorakne u prazno, ne padne na tlo, kao niti osigurao postavljenje sigurnosne mreže ispod nezaštićenog platoa balkona. S druge strane II. okrivljena LH, kao glavna inženjerka gradilišta, a koja je prema članku 55. stavku 3. Zakona o gradnji bila , među ostalim, odgovorna i za primjenu propisa kojima se uređuju sigurnost i zdravlje radnika tijekom izvođenja radova, propustila je protivno Odjeljku II. točka 5. Pravilnika o zaštiti na radu, radi obavljanja radova na visini zbog opasnosti pada sa visine, poduzeti odgovarajuće mjere da se mjesto gdje je radio oštećeni osigura čvrstim i visokim ogradama. Isto tako propustila je osigurati i postaviti ili košare ili platforme ili sigurnosne mreže da oštećeni tokom izvođenja radova ne bi pao na tlo. Oboje okrivljenih tom je prilikom postupalo iz svjesnog nehaja, tj. svjesni da zbog tih propusta može doći do ostvarenja navedenog kaznenog djela, pri tome lako misleno smatrajući da se to neće dogoditi ili da će to moći spriječiti. Takvim njihovim ponašanjem došlo je opasnosti za život ljudi, tj. svih koji su kritične zgode radili na mjestu na kojem je radio i oštećeni, a što je rezultiralo smrću oštećenog jer je zbog prethodno pisanog njihovog protupravnog ponašanja, krivo zakoračivši u prazno, s navedene visine pao na tlo.

4. Budući da je u postupku nije utvrđene niti jedna činjenica koja bi dovela u pitanje ubrojivost oboje okrivljenih, okrivljeni su dakle bili krivi te im je stoga sud izrekao odgovarajuće kaznene sankcije. Članak 222. stavak 4. KZ/11 za ovo kazneno djelo propisuje kaznu zatvora od 1 (jedne) do 8 (osam) godina. Sud je stoga i I. i II. okrivljenima izrekao kazne zatvora u tom rasponu i to najnižu propisanu, dakle od 1 (jedne) godine, uzimajući u obzir kao olakotno da su oboje okrivljenih do sada neosuđivani, a kao otegotno što je očito da kroz duže vrijeme, na navedenom gradilištu, na zgradi nije bilo gotovo nikakvog osiguranja od pada sa visine, a pogotovo ne prema propisima o zaštiti na radu i o gradnji. Po mišljenju suda svrha kaznenih sankcija može se postići i uvjetovanjem izrečene kazne zatvora od 1 (jedne) godine, tj. izricanjem uvjetne osude, ali sa najdužim propisanim rokom provjeravanja od 5 (pet) godina, a koji je rok određen prvenstveno imajući na umu da se propisi o zaštiti na radu vezano za ovakve radove nisu primjenjivali kroz duže vrijeme. Stoga će se samo ovakvom kaznenom sankcijom osigurati svrha kažnjavanja, tj. izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelje i sve druge da ne čine kazna djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja te omogućiti počiniteljima ponovno uključivanje u društvo.

Posl. broj: K-567/2020-73

5. Budući da činjenice prikupljene u ovom postupka nisu dale pouzdanu osnovu niti za djelomično, a još manje za potpuno presuđenje vezano za imovinskopravni zahtjev oštećenika, tj. obitelji preminulog, to je ih je sud temeljem članka 158. stavka 2. ZKP/08 uputio u parnicu.

6. Kako su okrivljeni proglašeni krivima, to su dužni snositi troškove kaznenog postupka i to u odnosu na paušalnu svotu vođenja postupka. Oboje okrivljenih su dobrog imovnog stanja i stalno zaposleni, pa je određeno da je svatko od njih dvoje dužan platiti iznos od 700,00 eura, a koji iznos također odgovara vrsti, težini i okolnostima počinjenja kaznenog djela, kao i dužini trajanja i složenosti ovog kaznenog postupka.

U Zagrebu 13. veljače 2024.

Zapisničar:

Sudac:

Mila Lukić

Marko Benčić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u četiri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje Županijski sud kao sud drugog stupnja.

DNA:

1. OKDO Zagreb na broj K-DO-115/2018 - web servisom

2. Punomoćnica oštećene odvj. Ana Bandalo - e-komunikacijom

3. I. okr. EH - [adresa]

4. II. okr. LH - [adresa]

5. Branitelj I. okr. odvj. SH - e-komunikacijom

6. Branitelj II. okr. ĐH - e-komunikacijom