Poslovni broj: 33 Us I-954/2023-11

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Meri Dominis Herman, na prijedlog sudskog savjetnika Karla Kožine, uz sudjelovanje zapisničarke Slobodanke Gorsensky, u upravnom sporu tužitelja P. h. p. … d.o.o., Z., OIB: … (ranije: O. p. d.d., O., OIB: …), kojeg zastupa opunomoćenica J. M., odvjetnica u Z., protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Z., OIB: …, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grad Z., Z., OIB: …, radi ovrhe komunalne naknade, 13. veljače 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine KLASA:UP/II-363-03/22-13/226, URBROJ: 531-07-01- 03-02/06-23-3 od 14. veljače 2023.

II. Poništava se rješenje Grada Z., Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, KLASA: UP/I-363-03/2022-08/1874, URBROJ: 251-10-01/012-22-1 od 17. lipnja 2022.

III. Nalaže se tuženiku Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Z., OIB: … naknaditi tužitelju P. h. p. … d.o.o., Z., OIB: … (ranije O. p. d.d., OIB: …) troškove upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura (tisućudvjestopedest eura) u roku od 15 dana od dostave pravomoćne presude, dok se u preostalom dijelu tužiteljev zahtjev za naknadu troškova odbija kao neosnovan.

i

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog tužitelja za određivanjem privremene mjere.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine KLASA:UP/II-363-03/22-13/226, URBROJ: 531-07-01-03-02/06-23-3 od 14. veljače 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Grada Z., Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, KLASA: UP/I-363-03/2022-08/1874, URBROJ: 251-10- 01/012-22-1 od 17. lipnja 2022., kojim rješenjem se, između ostaloga, tužitelju kao ovršeniku nalaže da podmiri dugovanje po rješenju tog ureda KLASA: UP/I-363- 03/2018-02/2039, URBROJ: 251-13-31-1/024-20-5-VG od 28. siječnja 2020., u ukupnom iznosu od 23.856,72 kuna uvećano za zakonske zatezne kamate.

2. Tužitelj tužbom osporava zakonitost tuženikova rješenja te u bitnome navodi da je ovršna isprava koja je temelj ovrhe, naknadno poništena pa da nema pravne osnove za provođenje ovrhe.

2.1. Slijedom iznesenoga, predlaže poništiti osporavano rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje te potražuje troškove ovog upravnog spora.

2.2. Također, tužitelj predlaže odrediti privremenu mjeru, navodeći da bi mu provedbom osporenog rješenja nastala nenadoknadiva šteta.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava navode iz tužbe i ostaje u cijelosti kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja te predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu u bitnome ističe da je rješenje o ovrsi od 17. lipnja 2022., a protiv kojega je žalba ovdje pobijanim rješenjem tuženika odbijena, doneseno na temelju rješenja o obvezi plaćanja komunalne naknade kao ovršne isprave, a koje potonje rješenje je tuženik poništio 9. siječnja 2023., stoga nema uvjeta za njegovo izvršenje. Predlaže donijeti odluku na temelju stanja spisa.

5. Sud je tuženiku i zainteresiranoj osobi dostavio tužbu na odgovor, dok je tužitelju dostavio navedene odgovore na tužbu te je potom 6. veljače 2024. održao raspravu u odsutnosti uredno pozvanog tuženika i zainteresirane osobe. Navedenim radnjama suda, strankama je dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima druge stranke, odnosno o činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora u skladu s odredbom članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.).

6. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja, sud je pregledao spis tuženika dostavljenog uz odgovor na tužbu te je uzeo u obzir provedene dokaze i činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke, kao i dokaze provedene u ovom upravnom sporu.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sud je ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim.

8. Uspoređujući tužiteljeve navode sa sadržajem osporenog rješenja i navodima zainteresirane osobe, za utvrditi je da u tijeku postupka nije bilo sporno da je prvostupanjsko rješenje o ovrsi doneseno na temelju ovršne isprave rješenja KLASA: UP/I-363-03/2018-02/2039, URBROJ: 251-13-31-1/024-20-5-VG od 28. siječnja 2020. Također nije sporno niti da je ta ovršna isprava (rješenje) poništena rješenjem tuženika KLASA: UP/II-363-03/22-003/74, URBROJ: 531-07-1-3-1/1-22-5 od 9. siječnja 2023.

8.1. U ovom upravnom sporu, u suštini nema spornih pitanja, već su i tužitelj i zainteresirana osoba suglasni da nema uvjeta za izvršenje prvostupanjskog rješenja o ovrsi. Međutim, budući da je tužitelj u tužbi zahtijevao provođenje rasprave, sud je raspravu i održao.

8.2. Dodatno je za istaknuti da je sud pregledom spisa tuženika, kao i isprava podnesenih uz odgovor na tužbu utvrdio da je u međuvremenu prvostupanjsko tijelo donijelo novo rješenje o utvrđivanju komunalne naknade od 25. kolovoza 2023., KLASA: UP/I-363-03/23-002/1, URBROJ: 251-10-31/024-23-7-VG (list 33-36) iz kojeg također proizlazi da je ranije rješenje o utvrđivanju komunalne naknade, a na temelju kojega je određena ovrha u ovoj upravnoj stvari, poništeno i da više ne proizvodi pravne učinke.

9. Odredbom članka 100. stavka 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ broj 68/18., 110/18. i 32/20.) propisano je da se rješenje o komunalnoj naknadi ovršava u postupku i na način propisan zakonom kojim se uređuje opći odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela koja primjenjuju propise o porezima i drugim javnim davanjima, dakle Općim poreznim zakonom.

10. Odredbom članka 147. stavka 1. točkom 1. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20., 114/22.) propisano je da će se ovrha obustaviti po službenoj dužnosti ili na prijedlog ovršenika ako je ovršna isprava nakon pravomoćno dovršenog postupka preinačena, ukinuta ili poništena.

11. Dovodeći utvrđeno činjenično stanje u svezu s citiranim zakonskim odredbama sud je nedvojbeno zaključio da je ovršna isprava koja predstavlja temelj za donošenje prvostupanjskog rješenja poništena rješenjem tuženika od 9. siječnja 2023. Sud napominje da je tuženik, budući da je osporeno rješenje donio 14. veljače 2023. bio dužan usvojiti žalbu tužitelja, poništiti prvostupanjsko rješenje i obustaviti ovrhu.

12. Uzimajući u obzir navedena utvrđenja, sud je ocijenio osporeno rješenje nezakonitom te ujedno sam riješio ovu upravnu stvar i to na način da je poništio drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, a sve u skladu s člankom 100. stavkom 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu, u vezi s člankom 147. stavkom 1. točkom 1. Općeg poreznog zakona.

13. Budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, to je sud na temelju odredbe članka 79. stavaka 1. i 4. Zakona o upravnim sporovima, tužiteljev zahtjev za naknadu troškova upravnog spora ocijenio osnovanim pa mu je, uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23.; dalje: Tarifa), priznat trošak za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 eura u skladu s Tbr. 27/1, alineja 2. Tarife, što uvećano za PDV, ukupno iznosi 1.250,00 eura.

13.1. Sud tužitelju nije priznao trošak za dolazak na ročište održano 6. veljače 2024. jer za njegovim održavanjem nije bilo potrebe, budući da činjenice u ovom postupku nisu bile sporne pa se ovaj spor mogao riješiti bez rasprave, no rasprava je održana zato što je tužitelj u tužbi izričito zahtijevao njezino održavanje. Na održanom ročištu, tužitelj je u suštini ponovio samo navode iz tužbe, a nije iznio nikakvu novu pravnu ili činjeničnu okolnost koja bi bila važna za zakonito i pravilno presuđenje, stoga je ta radnja ocijenjena kao nepotrebna pa je ovaj dio zahtjeva za naknadu troškova spora odbijen kao neosnovan. Također, tužitelju nije priznat trošak za dolazak na ročište za objavu, budući da ta radnja, osim što nije potrebna, nije niti predviđena Tarifom u dijelu kojim se utvrđuju nagrade za rad odvjetnika u upravnim sporovima.

14. Tužiteljev prijedlog za određivanjem privremene mjere odbijen je kao neosnovan, budući da je člankom 47. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima propisano da sud može izdati privremenu mjeru, ako je to nužno kako bi se izbjegla teška i nepopravljiva šteta. Tužitelj, osim što je citirao zakonsku odredbu i pozvao se na neusporedivu sudsku praksu, nije naveo niti jednu činjenicu, niti predložio kakav dokaz, kojim bi se moglo utvrditi jesu li ispunjene zakonske pretpostavke za određivanjem privremene mjere. Dakle, iz tužbenih navoda nije jasno kakva bi šteta tužitelju nastala izvršenjem rješenja, niti zašto bi takva eventualna šteta bila teška i nepopravljiva, slijedom čega je trebalo odbiti njegov zahtjev za određivanjem privremene mjere.

15. Slijedom svega iznesenog u ovoj presudi i rješenju, a na temelju odredbe članka 58. stavka 1. i članka 47. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno je kao u izreci presude i rješenja.

U Zagrebu 13. veljače 2024.

Sutkinja

Meri Dominis Herman

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.