Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 16 Gž-2220/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od Sanje Joka Umićević, predsjednice vijeća, mr. sc. Iris Gović Penić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, i Ines Kovačević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. K., OIB: …, Z., zastupana po punomoćniku D. S., odvjetniku u Z., protiv tuženika B. T., OIB: …, Z., zastupan po punomoćniku B. M., odvjetniku u Z., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-177/2019-44 od 8. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 13. veljače 2024.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-177/2019-44 od 8. ožujka 2022.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

III Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Izreka prvostupanjske presude glasi:

“Utvrđuje se da je tužiteljica M. K., OIB: …, Z., vlasnica trosobnog stana na drugom katu, koji se sastoji od dva hodnika, kupaonice i wc-a, kuhinje i tri sobe površine 86,44 m2, sporednog dijela u potkrovlju, spremišta, površine 67,07 m2 i pripatka na drugom katu, terase površine 6,29 m2 koji je neodvojivo povezano s vlasništvom 3960/10000 suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zemljišnoknjižnom odjelu N. Z., Općinskog suda u N. Z., kao z.k.č. 2357/8 KUĆA BR. … I DVORIŠTE

… površine

367 m2, upisano u zk.ul. 109516 k.o. K. te je tužiteljica ovlaštena temeljem ove presude po pravomoćnosti zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva na opisanoj nekretnini na svoje ime i vlasnost, uz prethodno brisanje prava vlasništva s imena tuženika.”

2. Protiv ove presude žalbu je izjavio tuženik zbog svih žalbenih razloga te traži naknadu troška sastava žalbe. Tužiteljica u odgovoru na žalbu predlaže istu odbiti kao neosnovanu i traži naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku odluku, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da postoje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku - dalje u tekstu ZPP (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP kao niti one koje se ističu u žalbi.

5. Sud prvog stupnja je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje te je pravilno primijenio i materijalno pravo.

6. Tužiteljica u tužbi navodi da je s tuženikom 19. prosinca 2003. zaključila Kupoprodajni ugovor, a 29. kolovoza 2004. aneks navedenom ugovoru temeljem kojih pravnih poslova je kupila od tuženika trosobni stan s tavanom na II. katu stambene zgrade izgrađene na k.č. 2357/8 k.o. K.. Tužiteljica je odmah po sklapanju navedenih ugovora stupila u posjed navedenog stana te se od 2003. nalazi u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu. Dalje navodi da je k.č. 2357/8 k.o. K. nakon sklapanja predmetnih ugovora otpisana iz zk.ul. 13302 k.o. K. u zk.ul. 109516 k.o. K. te da je nakon zaključenja tih ugovora promijenila prezime iz R. u K.. Tuženik je sve stanove u predmetnoj stambenoj zgradi prodao i to stan na II. katu tužiteljici, stan na I. katu I. S., a stan u prizemlju M. Š. i B. B.. S obzirom da tuženik nikada nije proveo postupak etažiranja predmetne stambene zgrade, a zbog čega se stanari ne mogu upisati kao vlasnici posebnih dijelova nekretnine u zemljišnim knjigama, svi navedeni stanari pokrenuli su parnične postupke protiv tuženika u svrhu upisa svog prava vlasništva u zemljišnim knjigama.

Slijedom navedenog tužiteljica navodi da je pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini stekla temeljem zakona odnosno dosjelosti te stoga predlaže donošenje presude kojom će se utvrditi da je suvlasnica nekretnine.

7. Uvidom u presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. P-4280/08 od 20. travnja 2017. utvrđeno je da je odbijen tužbeni zahtjev ovdje tužiteljice protiv ovdje tuženika kojim se zahtijeva da se tuženiku naloži da s tužiteljicom zaključi Dodatak Kupoprodajnom ugovoru od 19. prosinca 2003. da je tuženik prodao tužiteljici 3447/10000 dijela k.č. 2357/8 u naravi kuća broj … i dvorište u …, ukupne površine 367 m2 sve k.o. K..

8. S obzirom na sadržaj presude opisan u točki 7. obrazloženja ove presude, pravilno sud prvog tupnja navodi da ne postoji subjektivni i objektivni identitet spora s ovim sporom.

Tužbeni zahtjev iz parnice posl.br. P-4280/08 predstavlja kondemnatorni, obveznopravni zahtjev na zaključenje pravnog posla, dok tužbeni zahtjev u predmetnoj parnici predstavlja stvarnopravni, deklaratorni zahtjev na utvrđenje prava vlasništva, pa ne postoji objektivni identitet spora jer navedena dva postupka nemaju identične tužbene zahtjeve, a što je jedna od pretpostavki koja mora biti ispunjena da bi sud mogao primijeniti čl. 333. st. 2. ZPP-a.

9. Utvrđujući pravnu osnovu tužbenog zahtjeva u smislu čl. 186. st. 3. ZPP-a u okviru činjenica iznesenih od strane tužiteljice kojima je sud vezan u smislu čl. 7. i čl. 219. ZPP-a, prvostupanjski sud cijeni da je predmet ovog spora utvrđenje prava vlasništva na nekretnini opisanoj u izreci presude temeljem dosjelosti u smislu čl. 159. st. 1. i 2. Zakon o vlasništvu i drugim pravnim stvarima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje: ZVDSP) i na obvezivanje tuženika na trpljenje upisa tužiteljičinih prava vlasništva u zemljišnim knjigama u smislu članka 130. st. 1. ZVDSP-a.

10. Među strankama nije sporno da je tužiteljica zaključenjem ugovora od 19. prosinca 2003. i aneksa tom ugovoru od 29. kolovoza 2004. stekla valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva na predmetnom posebnom dijelu opisanom u izreci presude i da je tužiteljica u posjedu tog posebnog dijela od zaključenja navedenog kupoprodajnog ugovora, međutim sporna je veličina odgovarajućeg suvlasničkog dijela (idealni dio) cijele nekretnine s kojim je predmetni poseban dio neodvojivo povezan budući tuženik tvrdi da tužiteljici ne pripada vlasništvo na parkirnom mjestu i na dijelu dvorišta koji stanari ne koriste za prolaz od ceste do ulaza u zgradu.

11. Sud prvog stupnja istiće da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari (čl. 159. st. 1. ZVDSP-a). Samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten stječe dosjelošću u vlasništvo stvar protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, odnosno protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja ako je njegov posjed barem pošten. Samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od navedenog, dakle, dvadeset (kvalificirani posjed) odnosno četrdeset godina (barem pošten posjed) (čl. 159. st. 2., st. 3. i st. 4. ZVDSP-a). Vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnog za dosjelost (čl. 160. st. 1. ZVDSP-a).

12. Imajući u vidu da tužiteljica svoj tužbeni zahtjev temelji na činjenici samostalnog posjeda, sud prvog stupnja utvrđivao je ima li taj posjed ima potrebne kvalitete (istinitost, zakonitost i poštenje), je li neprekidno trajao potrebno vrijeme te je li stvar koja se posjeduje sposobna biti predmetom stjecanja prava vlasništva upravo dosjelošću.

13. Iz izvedenih dokaza utvrđeno je sljedeće:

- da je temeljem Kupoprodajnog ugovora od 19. prosinca 2003. i Aneksa tom ugovoru od 29. kolovoza 2004. koji je zaključen između B. T. kao prodavatelja i M. R., sada K. kao kupca, tužiteljica kupila nekretninu opisanu u izreci prvostupanjske presude,

- da je u zk.ul. 109516 k.o. K. upisana z.k.č. 2357/8 kuća br. … i dvorište površine 367 m2 s uknjiženim pravom vlasništva za korist I. S. u 3420/10000 suvlasničkog dijela, B. T., ovdje tuženika u 4588/10000 suvlasničkog dijela, B. B. u 996/10000 suvlasničkog dijela i M. Š. u 996/10000 suvlasničkog dijela,

- da je u katastarskom operatu, u posjedovnom listu br. 3777 k.o. K. evidentirana k.č. 2357/8 k.o. K. kuća broj …, Z., površine 101 m2 i dvorište površine 266 m2, ukupne površine 367 m2 (list 120 spisa).

14. Radi utvrđivanja sporne veličine suvlasničkog dijela cijele nekretnine s kojim je predmetni stan nedovojivo povezan izveden je dokaz vještačenjem po vještaku D. Š., stalnim sudskim vještakom za graditeljstvo i procjenu nekretnina

Iz nalaza i mišljenja vještaka D. Š. utvrđeno je da je učešće korisne površine stana na II. katu zgrade s pripadcima u odnosu na korisnu površinu cijele zgrade iznosi 39,60% odnosno suvlasnički dio (idealni dio) nekretnine opisane kao z.k.č. 2357/8 kuća broj … i dvorište … površine 367 m2 upisana u zk.ul. 109516 k.o. K. s kojim je neodvojivo povezan trosobni stan na II. katu koji se sastoji od dva hodnika, kupaonice i wc-a, kuhinje i tri sobe površine 86,44 m2 i sporednog dijela u potkrovlju, spremišta površine 67,07 m2 i pripatka na II. katu, terase površine 6,29 m2, iznosi 3960/10000.

Na primjedbe tuženika vještak je naveo da je zgrada u zemljišnoj knjizi upisana kao jedinstvena stambena cjelina što je razvidno iz zk. izvatka gdje je na z.k.č. 2357/8 k.o. K. upisana kuća br. … i dvorište, ukupne površine 367 m2, …. U konkretnom slučaju i inače po pravilima struke kada se izračunava suvlasnički udio s kojim je neodvojivo povezan poseban dio nekretnine tada se u izračun uzima površina posebnog dijela u odnosu na sveukupnu površinu svih posebnih dijelova. Ukoliko zemljište koje pripada zgradi pravnim poslovima nije određeno da pripada točno određenom posebnom dijelu smatra se zajedničkim dijelom nekretnine sukladno jedinstvu građevine i zemljišta na kojem je ista izgrađena. Na jednak način u idealni dio posebnog dijela ne ulaze stubišta i ostali zajednički dijelovi jer predstavljaju zajednički dio i ne pripadaju nikom posebno nego svima u skladu sa suvlasničkim omjerom. Dalje navodi da kada bi fizički dio zemljišta predstavljao pripadak određenom posebnom dijelu, tada se u idealni dio s kojim je poseban dio povezan uračunava i fizički dio tog zemljišta.

Na prigovor i prijedlog punomoćnika tuženika da vještak nalaz i mišljenje dopuni na način da tablicu na str. 17/18 nalaza (list 127 spisa) dopuni tako da garaži kao pripadak pripoji i dvorište čija površina iznosi 266 m2, što je razvidno iz prijepisa posjedovnog lista na listu 120 spisa odnosno stranici 10/18 nalaza vještaka i da nakon toga izračuna omjere korisnih površina u nekretnini, a ne samo u zgradi kao što je napravljeno u sadašnjem nalazu, vještak navodi da navedeni prijedlog nije u skladu sa pravilima struke i odredbama zakona iz razloga što je iz izvoda iz katastarskog plana koji prileži stranici 11 nalaza i mišljenja razvidno da se predmetna kuća nalazi u središnjem dijelu parcele te da je određeni dio zemljišta potreban za nužnu uporabu zgrade te kao takav ne može biti pripadak niti jednom posebnom dijelu. Vezano uz isto, eventualno postojanje posebnog dijela u obliku parkirnih mjesta ili vrtova trebalo bi biti prikazano u projektnoj dokumentaciji temeljem koje je izdana građevinska dozvola. Utvrđivanje posebnih dijelova (npr. parkirno mjesto i vrt) bez projektne dokumentacije bilo bi nezakonito.

15. Imajući u vidu sve prethodno navedeno, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev.

Naime, tužiteljica je samostalan posjednik predmetne nekretnine od 19. prosinca 2003., taj posjed je zakonit jer je zaključenjem predmetnih ugovora stekla valjani pravni temelj za posjed.

Nadalje, posjed tužiteljice je i istiniti pošten budući niti iz jednog dokaza u spisu ne proizlazi da bi tužiteljica posjed stana stekla silom, potajno, prijevarom ili zlouporabom povjerenja niti da je imala razloga posumnjati da joj ne pripada pravo na posjed, a tuženik navedeno niti tvrdi niti dokazuje.

Dakle tužiteljica se nalazi u kavlificiranom posjedu stana, slijedom čega se primijenjuju rokovi za redovnu dosjelost.

16. S obzirom na prethodno utvrđenje i da je do podnošenja tužbe protekao rok iz čl.159. st. 3. i st. 4. ZVDSP-a od 10 godina za redovnu dosjelost, pravilno je sud prvog stupnja ocijenio da su se ispunile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini dosjelošću.

17. Pri tome treba istaknuti da, iako je tužiteljica od tuženika kupila samo stan, tužiteljica je stekla vlasništvo i suvlasničkog dijela cijele nekretnine s kojim je taj poseban dio neodvojivo povezan.

Naime, prema čl. 4. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine br. 63/19; dalje:

ZZK; prije čl. 2. Zakona o zemljišnim knjigama, Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10 i 55/13 - u daljnjem tekstu ZZK/13) zemljište dio zemljine površine koji je u katastru označen posebnim brojem i imenom katastarske općine u kojoj leži (katastarska čestica) (st. 1.).

Sve što je sa zemljištem trajno povezano na površini ili ispod nje, u pravnom smislu, sastavni je dio zemljišta i dijeli njegovu pravnu sudbinu te se sve odredbe ovoga Zakona utvrđene glede zemljišta odnose i na to, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno (st. 2.).

Prema čl. 2. st. 3. ZVDSP-a nekretnine su čestice zemljine površine, zajedno sa svime što je sa zemljištem trajno spojeno na površini ili ispod nje, ako zakonom nije drukčije određeno.

Prema čl. 9. ZVDSP-a pojedinačnu nekretninu čini zemljišna čestica, uključujući i sve što je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje; ali kad je više zemljišnih čestica upisano u zemljišnoj knjizi u isti zemljišnoknjižni uložak, one su pravno sjedinjene u jedno tijelo (zemljišnoknjižno tijelo), koje je kao takvo jedna nekretnina (st. 1.).

Što je na površini zemlje, iznad ili ispod nje izgrađeno, a namijenjeno je da tamo trajno ostane, ili je u nekretninu ugrađeno, njoj dograđeno, na njoj nadograđeno ili bilo kako drukčije s njom trajno spojeno, dio je te nekretnine sve dok se od nje ne odvoji. No, nisu dijelovi zemljišta one zgrade i drugo što je s njim spojeno samo radi neke prolazne namjene (st. 2.).

Prema čl. 366. ZVDSP-a od dana stupanja na snagu ovoga Zakona, u Republici Hrvatskoj vrijedi načelo pravne jedinstvenosti određeno člankom 9. ovoga Zakona, ako posebnim zakonom nije što drugo određeno.

18. Dakle, pravilno je sud prvog stupnja prihvatio tužbeni zahtjev jer sve što je sa zemljištem razmjerno trajno povezano čini zajedno s njim pojedinačnu nekretninu i samo kao cjelina može biti predmet vlasništva i drugih stvarnih prava (načelo pravnog jedinstva nekrentine).

Objekt pravnog odnosa nije mogla biti samo zgrada ili samo poseban dio odvojen od zemljišta ili samo zemljište odvojeno od onoga što je s njim razmjerno trajno spojeno. 19. Kako je tuženik kao prodavatelj prodavao poseban dio, prodao je i odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine s kojim je taj poseban dio neodvojivo povezan u smislu čl. 69. st. 1. ZVDSP-a, jer sve što je sa zemljištem trajno povezano u pravnom smislu sastavni je dio zemljišta i dijeli njegovu pravnu sudbinu. Navedeno znači, da je protekom roka potrebnim za dosjelost tužiteljica stekla vlasništvo trosobnog stana na drugom katu, sporednog dijela u potkrovlju, spremišta, i pripatka na drugom katu, terase površine 6,29 m2, koji je neodvojivo povezano s vlasništvom 3960/10000 suvlasničkog dijela predmetne nekretnine te su žalbeni navodi tuženika vezani uz sadržaj kupoprodajnog ugovora prema kojima se prodaja ne odnosi na kupnju zemljišta pravno neodlučni. Isto tako, pravno je neodlučno što je tuženik tužiteljici zabranjivao da koristi dvorište jer je tužiteljica kupnjom i korištenjem stana nakon 10 godina korištenja stana stekla vlasništvo i suvlasničkog dijela cijele nekretnine s kojim je taj stan kao poseban dio neodvojivo povezan.

20. Slijedom navedenoga, a uvažavajući sadržaj tužbenog zahtjeva tužiteljice kojim traži utvrđenje vlasništva žalbeni navodi vezani uz primjenu čl. 73. ZVDSP-a koji se odnosi na uspostavu vlasništva na posebnom dijelu nekretnine pravno su neodlučni te je žalba tuženika kao neosnovana odbijena i prvostupanjska je presuda u cijelosti potvrđena primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a.

21. Kako tuženik nije uspio sa žalbom, primijenom čl. 154. st. 1. ZPP-a odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

22. Primjenom čl. 155. ZPP-a odbijen je kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu jer taj trošak nije bio potreban za vođenje spora.

U Zagrebu 13. veljače 2024.

Predsjednica vijeća:

Sanja Joka Umićević, v.r.