Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 5 Gž R-680/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasenke Grgić predsjednice vijeća, Ksenije Grgić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sabine Dugonjić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M.

V. OIB … iz Š., koju zastupa punomoćnik D. Z., odvjetnik u V., protiv tuženika L. Š. d.o.o., iz Š., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik B. S., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Pr-157/2020-30 od 28. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 13. veljače 2024.,

r i j e š i o  je

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Pr-157/2020-30 od 28. ožujka 2023. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, time da će se nova glavna rasprava provesti pred drugim sucem pojedincem.

II. Odluka o troškovima postupka nastalim povodom pravnog lijeka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„ I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice, koji glasi:

"Nalaže se tuženiku L. Š. d.o.o., Š., OIB: … da tužiteljici M. V., Š., OIB: … na ime naknade štete isplati za pretrpljene fizičke bolove iznos od 14.850,00 kn / 1.970,93 EUR-a, za strah iznos od 21.500,00 kn / 2.853,54 EUR-a i za smanjenje životne aktivnosti iznos od 78.500,00 kn / 10.418,74 EUR-a, dakle za neimovinsku štetu ukupan iznos od 114.850,00 kn / 15.243,21 EUR-a, za tuđu pomoć i njegu iznos od 1.750,00 kn / 232,26 EUR-a i s osnova imovinske štete iznos od 6.571,44 kn / 872,18 EUR-a, odnosno ukupan iznos od 123.171,44 kn / 16.347,65 EUR-a, sve sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 19. studenog 2019. godine, kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva, pa do isplate, po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, kao i naknaditi tužiteljici troškove prouzročene ovim postupkom zajedno s prethodno navedenom zakonskom zateznom kamatom počevši od dana donošenja I-stup. presude do potpunog namirenja, sve to u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužiteljici da isplati tuženiku na ime naknade parničnog troška iznos od 75.656,25 kn/10.041,30 Eura, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe. „

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnijela tužiteljica iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine," broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda preinači i tužbeni zahtjev prihvati uz naknadu parničnog troška ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, pred drugim sucem pojedincem, uz naknadu troškova žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava osnovanost žalbenih navoda tužiteljice i predlaže njezinu žalbu odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete koju je pretrpjela 28. siječnja 2016. ozljeđivanjem na radu kod tuženika.

6. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda u bitnome proizlazi:

- da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu „referenta nabave i vozača osobnog automobila u nabavi“ i da je 28. siječnja 2016. oko 7,00 sati ujutro doživjela ozljedu na radu, kada je, kao i svakog jutra u to vrijeme, u namjeri da evidentira kilometražu u službenom vozilu parkiranom ispod nadstrešnice, otključala vozilo i zakoračila jednom nogom unatrag, te upala u otvoreni šaht – podzemno spremište goriva, veličine 1x1 metar;

- da je prije nezgode vidjela parkiranu cisternu, da je bilo mračno i da nije uopće mogla očekivati da je šaht – spremište goriva otvoren, jer je uvijek u to vrijeme bio zatvoren lokotom, te se istakanje goriva iz cisterne uobičajeno vršilo oko 10,00 sati, time da prilikom prolaska pored cisterne i šahta nije primijetila nikakvo crijevo od cisterne, te joj zbog toga nije niti palo napamet pogledati je li šaht otvoren;

- da se cisterni nije smjelo prilaziti u vrijeme dok se pretače gorivo;

- da je tuženik u Prijavi o ozljedi na radu od 2. veljače 2016. naveo da je uzrok ozljeđivanja nepridržavanje mjera zaštite na radu tužiteljice i njezina nepažnja;

- da je tuženik nakon štetnog događaja zabranio parkiranje službenih vozila ispod nadstrešnice i postavio znat „stop“ i lanac kojim se sprječava prolazak prema šahtu- spremniku;

- da je provedenim medicinskim vještačenjem utvrđeno da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila nagnječenje glutealne regije kuka s hematomom i nagnječenje glave i istegnuće vratne kralježnice, te da je kod nje došlo do smanjenja životne aktivnosti u omjeru od 15 % (7,5 % sa kirurške strane i 7,5% s psihijatrijske strane) i da je njezino liječenje završeno u listopadu 2017.;

- da su stranke 27. prosinca 2018. sklopile Sporazum o raskidu ugovora o radu, kojim su u čl. 4. ugovorile da sva međusobna potraživanja obveze prestaju s danom prestanka Ugovora o radu 29. prosinca 2018.;

- da je tužiteljica vodila parnicu protiv tuženika radi poništenja čl. 4. toga Sporazuma zbog zablude i mana volje, no da je njezin tužbeni zahtjev pravomoćno odbijen;

7. Slijedom utvrđenja da je tužiteljica prije ozljeđivanja vidjela parkiranu cisternu i da je unatoč tome prošla između nje i šahta – spremnika, za koji je dobro znala da se nalazi ispod nadstrešnice, te je ne smatrajući potrebnim provjeriti je li isti otvoren, prilikom otvaranja vrata vozila zakoračila unatrag u otvoreni šaht i zadobila tjelesne ozljede, prvostupanjski sud zaključuje da je do štetnog događaja došlo isključivom nepažnjom i krivnjom tužiteljice kao radnice, te da su ispunjene zakonske pretpostavke za isključenje poslodavca odgovornosti, te je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

8. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda ne može se prihvatiti, jer su u presudi izostali razlozi o odlučnim činjenicama zbog čega presudu nije moguće ispitati.

9. Osnovani su navodi žalbe da je prvostupanjski sud u obrazloženju presude samo reproducirao iskaze saslušanih svjedoka, no izostala je bilo kakva ocjena tih dokaza u smislu odredbe čl. 8. ZPP. Premda saslušani svjedoci nisu bili neposredni očevidci ozljeđivanja tužiteljice, isti su iskazivali o načinu organizacije rada, uobičajenom vremenu kada se vršilo pretakanje goriva u spremnik, mjestu parkirana službenih vozila, mjerama upozorenja koje su postojale u vrijeme štetnog događaja i mjerama i zabranama koje je poslodavac uveo nakon štetnog događaja, a o čemu pobijana presuda ne sadrži nikakve razloge.

10. Prema odredbi čl. 111. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14 i 127/17 – dalje: ZR) ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

11. Odredba čl. 25. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“, broj 71/2014 i 118/2014 – dalje: ZZR) propisuje da se ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti (st. 1.), time da se poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu (st. 2).

12. Konačno, prema odredbi čl. 1067. st. 2. ZOO vlasnik opasne stvari oslobađa se odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala isključivo radom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti.

13. U situaciji kad postoji uzročna veza između radnje radnika i štetnog događaja, odlučno je utvrditi je li poslodavac proveo sve potrebne mjere zaštite na radu, a odluku o tome je li kod radnika postojala krajnja nepažnja, treba tumačiti imajući na umu da pojam krajnje nepažnje podrazumijeva zanemarivanje one pažnje i brige koja se očekuje od svakog čovjeka. Pri ocjeni o tome je li radnik postupio s krajnjom (grubom) nepažnjom treba cijeniti sve okolnosti štetnog događaja, primjerice vrijeme i mjesto događaja, opasnosti kojima je radnik izložen u izvršavanju zadataka, okolnosti koje su prethodile događaju, postupke svih sudionika prije i tijekom samog štetnog događaja.

14. Pored navedenih okolnosti potrebno je ocijeniti je li poslodavac mogao utjecati na uzroke štetnog događaja, te je li njihove posljedice mogao izbjeći. Poslodavac je naime obvezan provoditi prevenciju u svim radnim postupcima, u organizaciji rada i upravljanju radnim postupcima, pri čemu mora osigurati radnicima najveću moguću razinu zaštite na radu, te je obvezan, uzimajući u obzir poslove i njihovu prirodu, procjenjivati rizike za život i zdravlje radnika i osoba na radu, osobito u odnosu na sredstva rada, radni okoliš, tehnologiju uređenje mjesta rada, organizaciju procesa rada, radi sprječavanja ili smanjenja rizika.

15. U konkretnom slučaju, ocjena suda da je tužiteljica postupala s krajnjom nepažnjom i da postoji njezina isključiva odgovornost donesena je samo na temelju utvrđenja da je ista na dan štetnog događaja vidjela cisternu i unatoč tome prošla pored nje i šahta – spremnika za gorivo, ne provjerivši prethodno je li šaht otvoren, što je dovelo do njezina pada u šaht. Međutim, sud prvog stupnja propustio je cijeniti sve okolnosti konkretnog događaja uključivši kako postupke radnika, tako i postupanje poslodavca.

16. Naime, tužiteljica je isticala tijekom postupak, a to ponavlja i u žalbi, da je cisterna s gorivom spornoga jutra došla neuobičajeno rano, odnosno i prije početka radnog vremena (oko 6,30), premda inače dolazi oko 10,00 sati ujutro, zatim da ona prilikom prolaska pored cisterne nije vidjela nikakvo crijevo koje bi upućivalo na istakanje goriva, već da je istakanje u to vrijeme bilo završeno, a šaht – spremnik za gorivo, koji se inače zatvara lokotom nakon pretakanja goriva je ostao otvoren, da je prostor ispod nadstrešnice bio vrlo slabo osvijetljen (tzv. žabicom) i da su službena vozila do štetnog događaja redovito parkirala ispod nadstrešnice, pored spornog šahta – spremnika za gorivo, a nekada i na samom šahtu. Ove činjenice prvostupanjski sud nije uopće razmatrao, niti je jasno utvrdio koje mjere zaštite na radu je poslodavac konkretno poduzeo prije štetnog događaja kako bi upozorio zaposlenike na moguće opasnosti od pada u šaht – spremnik za gorivo prilikom pretakanja goriva iz cisterne.

17. Nadalje je pogrešno stajalište prvostupanjskog suda da se tužiteljica Sporazumom o raskidu radnog odnosa od 27.12.2018. pravomoćno odrekla i zahtjeva za naknadu štete zbog ozljede koju je doživjela na radu, jer okolnost da je u parnici koju je vodila kod prvostupanjskog suda, pod poslovnim brojem Pr-25/19 pobijala toč. 4. Sporazuma o raskidu radnog odnosa radi zablude i da je njezin zahtjev pravomoćno odbijen, ne utječe na pravo tužiteljice da u ovoj parnici potražuje naknade neimovinske i imovinske štete, čiji obim i visina nisu bili predmet Sporazuma, jer se Sporazum nije mogao odnositi na buduću i neizvjesnu izvanugovornu štetu, već se odnosio na međusobna potraživanja i obveze poslodavca i tužiteljice proizašlih iz radnog odnosa.

18. Kako je prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa propustio utvrditi sve relevantne činjenice odlučne za pravilnu primjenu materijalnog prava, valjalo je zbog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja temeljem odredbi čl. 369. st. 1. i 370. ZPP ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, time da će se nova glavna rasprava provesti pred drugim sucem pojedince (čl. 371. ZPP). Ujedno je ukinuta i odluka o troškovima postupka sadržana u toč. II. izreke, jer parnični trošak zavisi od konačnog uspjeha stranaka u sporu.

19. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju mu je ukazano ovim rješenjem, te će nakon što upotpuni činjenično stanje ocjenom svih provedenih dokaza (čl. 8. ZPP) pravilnom primjenom materijalnog prava ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu dajući za svoja utvrđenja jasne i neproturječne razloge.

20. Odluka o trošku postupka povodom žalbe temelji se odredbi čl. 166. st. 3. ZPP (toč. II. izreke).

U Zagrebu, 13. veljače 2023.

Predsjednica vijeća:

Jasenka Grgić, v.r.