Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 5 Gž R-2439/2022-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasenke Grgić, kao predsjednice vijeća, Ksenije Grgić, kao suda izvjestitelja i člana vijeća i Sabine Dugonjić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. J. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima H. J., odvjetniku u Odvjetničkom društvu M.1 , J. i M. d.o.o. iz Z., protiv tuženika bolnice D. Z. iz Z., OIB …, zastupanog po punomoćniku T. R., odvjetniku iz Odvjetničkog društva R. & p. d.o.o. iz Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-800/2017-77 od 24. ožujka 2022. i dopunskog rješenja istog suda, poslovni broj Pr-800/2017-86 od 18. kolovoza 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 13. veljače 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-800/2017-77 od 24. ožujka 2022.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje dopunsko rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-800/2017-86 od 18. kolovoza 2023., u pobijanom dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u daljnjem iznosu od 265,45 EUR/2.000,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama.

II. Preinačuje se isto prvostupanjsko dopunsko rješenje u pobijanom dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška za daljnji iznos od 1.094,96 EUR/8.250,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 18. kolovoza 2023., te se taj dio zahtjeva tužitelja odbija kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu kao neosnovan.

IV. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak žalbe na dopunsko rješenje u iznosu od 100,14 EUR/754,50 kn, u roku od 15 dana.

.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđen je nedopuštenim otkaz Ugovora o radu od 11.07.2016. Ur. br. …, koji je tuženik dao tužitelju na temelju Odluke o razrješenju s mjesta pomoćnika ravnatelja od 14.03.2017., izmijenjene 05.04.2017. i Odluke o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 15.03.2017. g., pa stoga radni odnos tužitelju na temelju Ugovora o radu od 11.07.2016., Ur. br. … nije prestao (toč. I. izreke). Naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 665.626,06 kn na ime razlike plaće, odnosno naknade bruto plaće sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama pobliže razvrstanim u toč. II. izreke. Ujedno je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 67.875,00 kn sa zakonskim zateznom kamatama tekućim od 24. ožujka 2022. do isplate (toč. III. izreke).

2. Dopunskim rješenjem naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju daljnji iznos parničnog troška u iznosu od 1.360,41 EUR/10.250,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18. kolovoza 2023. do isplate.

3. Protiv prvostupanjske presude i dopunske presude žalbu je podnio tuženik iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe. Predlaže preinačenje dopunskog rješenja uz prijedlog da se odbije zahtjev tužitelja za naknadom parničnih troškova ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak, uz naknadu troškova žalbe.

4. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava osnovanost žalbenih navoda tuženika i predlaže njegovu žalbu odbiti kao neosnovanu, uz naknadu troškova toga odgovora.

5. Žalbe su neosnovane.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenim otkaza Ugovora o radu Ur. broj … od 11. srpnja 2016., kojeg je tuženik dao tužitelju.

7. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tuženik, jer presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, a ti razlozi imaju podlogu u izvedenim dokazima, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Izreka presude je razumljiva i ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, a nisu počinjene ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

8. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP) pravilno utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud.

9. U stadiju žalbenog postupka nije sporno da je tužitelj u stalnom radnom odnosu kod tuženika od 6.2.1992. i da je dana 11.7.2016. zaključio s tuženikom Ugovor o na neodređeno vrijeme Ur. broj … za radno mjesto pomoćnika ravnatelja za pravne poslove u Ravnateljstvu tuženika u mandatnom razdoblju od četiri godine i to za razdoblje od 11.7.2016. do 10.7.2020. Nije sporno niti da je v.d. ravnatelj tuženika 14.3.1017. donio Odluku Ur. broj … kojom je tužitelja razriješio dužnosti pomoćnika ravnatelja za pravne poslove pozivom na čl. 29. st. 3. Statuta tuženika, te da je 15.3.1017. donio Odluku o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 11.7.2016. i Ugovor o radu za radno mjesto – voditelj odjela, stručni suradnik u službi. Nije sporno niti da je tužitelj predmetne odluke zaprimio 15.3.2017. i da je potpisao ponuđeni Ugovor o radu od 15.3.2017., kao i da je u zakonskom roku podnio tuženiku Zahtjev za zaštitu prava od 28.3.2017. navodeći da pobijane odluke nisu obrazložene i utemeljene. Sporna je osnovanost zahtjeva tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti otkaza Ugovora o radu od 11.7.2016.

10. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda i stanja spisa u bitnome proizlazi:

- da je Upravno vijeće tuženika dana 5.4.2017. odlučujući o zahtjevu za zaštitu prava tužitelja donijelo Odluku o izmjeni Odluke br. … od 14.3.2017. i potvrdilo rješenje o razrješenju tužitelja s mjesta pomoćnika ravnatelja za pravne poslove prije isteka mandata i utvrdilo da je isti razrješuje sukladno odredbi čl. 32. st. 2. toč. 2. Statuta tuženika zbog ne postupanja po propisima ili općim aktima K. D. i neizvršavanja odluka nadležnih tijela, odnosno postupanja protivno njim;

- da je Odlukom o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 15.03.2017. (list 14. spisa) tužitelju raspoređenom na radno mjesto pomoćnika ravnatelja za pravne poslove u Ravnateljstvu K. D. otkazan Ugovor o radu sklopljen dana 11.07.2016. i ponuđeno sklapanje novog Ugovora o radu na neodređeno vrijeme pod izmijenjenim uvjetima za radno mjesto – voditelj odjela, stručni suradnik za informiranje u službi K. D. Z., koju ponudu je tužitelj prihvatio i sklopio s tuženikom novi Ugovor o radu 15.03.2017. na neodređeno vrijeme za ponuđeno radno mjesto;

- da Odluka o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu, koja se temelji na prethodno donesenoj Odluci o razrješenju, ne predstavlja izvanredni otkaz, jer je namjera poslodavca bila da tužitelja zadrži na radu, ali na drugom radnom mjestu, a ne da s njim prekine radni odnos i da se zakonitost Odluke o otkazu ocjenjuje po pravilima koja vrijedne za redovni otkaz iz čl. 116. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, br. 93/14 – dalje: ZR):

- da je provedenim financijskim vještačenjem utvrđeno da razlika između plaća koje bi tužitelju bile isplaćene da je ostao na radnom mjestu pomoćnika ravnatelja i primljenih neto plaća u razdoblju od 15.3.2017. do 10.7.2020. iznosi ukupno 415.454,11 kn neto, dok razlika obveznih doprinosa iz plaća iznose ukupno 133.125,14 kn; a razlika poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak iznosi ukupno 117.046,81 kn.

11. Polazeći od utvrđenja da u Odluci o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 15.3.2017. tuženik nije naveo razloge otkazivanja u smislu odredbe čl. 120. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14 – dalje: ZR), niti je, obzirom da se radilo o redovnom otkazu ugovora o radu, omogućio tuženiku da iznese svoju obranu u skladu s odredbom čl. 119. st. 2. ZR, prvostupanjski sud pravilno zaključuje da je otkaz Ugovora o radu od 11.7.2016., Ur. bro j… od 11.7.2016., kojeg je tuženik dao tužitelju na temelju Odluke o razrješenju s mjesta pomoćnika ravnatelja od 14.3.2017., izmijenjene 5.4.2017. i Odluke otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 15.3.2017. nezakonit, te da radni odnos tužitelja kod tuženika temeljem Ugovora o radu od 11.7.2016. nije prestao, te je naložio tuženiku temeljem odredbe čl. 95. st. 3. ZR da isplati tužitelju razliku između plaće koju bi primao da je ostao na radnom mjestu pomoćnika ravnatelja do isteka mandata i primljenih neto plaća u razdoblju od 15.3.2017. do 10.7.2017,. te presuđuje kao u izreci pobijane presude.

12. Utvrđenja prvostupanjskog suda i primjenu materijalnog prava, kao pravilna prihvaća i ovaj sud.

13. Sadržajem žalbe tuženik osporava pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude navodeći da je izreka presude proturječna sama sebi i razlozima presude i to posebno u dijelu kojim je utvrđeno da radni odnos tužitelja za radno mjesto pomoćnika ravnatelja nije prestao, jer je to radno mjesto mandatno i uređeno je Zakonom o zdravstvenoj zaštiti („Narodne novine“, broj 150/08, 71/10, 139/10, 22/11, 84/11, 12/12, 70/12, 144/12 i 82/13 - ZOZZ) i internim aktima ustanove, koji su lex specialis u odnosu na ZR.

14. Žalitelju valja ukazati da ZOZZ ne regulira način imenovanja i razrješenja pomoćnika ravnatelja, dok Statut tuženika u čl. 29. određuje radna mjesta koja podliježu reizboru, među kojima je i radno mjesto pomoćnika ravnatelja. Prema čl. 32. st. 1. i 2. Statuta radnik na reizbornom radnom mjestu može biti razriješen i prije isteka vremena na koje je imenovan između ostaloga i ako ne postupa po propisima i općim aktima K. D. ili neosnovano ne izvršava odluke Upravnog vijeća, ravnatelja ili drugih nadležnih tijela ili postupa protivno njima.

15. Nije u pravu žalitelj da se prvostupanjski sud neosnovano upustio u ocjenjivanje pravilnosti Odluke o razrješenju tužitelja s mjesta pomoćnika ravnatelja od 14.3.2017., jer je upravo na temelju te Odluke, koju je v.d. ravnatelj tuženika donio pozivom na čl. 29. st. 3. Statuta tuženika (iako taj članak ne propisuje razlog za razrješenje) i koja je djelomično izmijenjena Odlukom Upravnog vijeća od 5.4.2017. na način da je potvrđena Odluka o razrješenju tužitelja s mjesta pomoćnika ravnatelja za pravne poslove prije isteka mandata i to pozivom na čl. 32. st. 2. Statuta tuženika (zbog ne postupanja po propisima ili općim aktima tuženika, neizvršavanja odluka nadležnih tijela, odnosno postupanja protivno njima) i nezakonite Odluke tuženika o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 15.3.2017., koja protivno odredbi čl. 120. ZR ne sadrži obrazloženje o razlozima otkaza i eventualnim povredama iz radnog odnosa od strane tužitelja, i jer mu nije bilo omogućeno iznošenje obrane (čl. 119. st. 2. ZR), tužitelju nezakonito otkazan Ugovor o radu od 11.7.2016. za radno mjesto pomoćnika ravnatelja, kako je to pravilno i utvrdio prvostupanjski sud.

16. Uz valjane je razloge sud prvog stupnja otklonio tvrdnje tuženika da Otkaz ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 15.3.2017. predstavlja izvanredni otkaz, jer je poslodavac ponudio tužitelju sklapanje novog ugovora o radu za drugo radno mjesto, koju ponudu je tužitelj prihvatio. Stoga u žalbi ponovljena žalbena izlaganja da je riječ o izvanrednom otkazu nisu osnovana, te je pravilnost te Odluke pravilno ocijenjena prema pravilima koja vrijede za redovni otkaz (čl. 115. ZR).

17. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je tužitelju utvrđeno postojanje razloga za razrješenje predviđenih čl. 32. st. 2. Statuta, jer to ne proizlazi iz sadržaja Odluke o razrješenju tužitelja s mjesta ravnatelja, obzirom da u Odluci nisu navedeni baš nikakvi konkretni razlozi razrješenja. Jednako tako, niti Odluka o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 14.3.2017. ne sadrži nikakve obrazložene povrede obveza iz radnog odnosa, a samo konkretno obrazložene povrede mogu biti predmet ispitivanja u sudskom postupku, kako je to pravilno i utvrdio prvostupanjski sud.

18. Kako je na temelju provedenih dokaza utvrđeno da je nezakonit otkaz Ugovora o radu od 11.7.2016., kojim je tužitelj imenovan pomoćnikom ravnatelja, posljedično tome osnovano je prihvaćen i dio tužbenog zahtjeva za utvrđenje da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao na temelju Ugovora o radu, Ubr. broj … od 11.7.2016.

19. Slijedom utvrđenja da je do prekida rada tužitelja na radnom mjestu pomoćnika ravnatelja došlo krivnjom tuženika, pravilnom je primjenom materijalnog prava iz odredbe čl. 95. st. 3. ZR naloženo tuženiku da isplati tužitelju mjesečne iznose plaće koji predstavljaju razliku između plaće koju bi primao da je ostao raditi na radnom mjestu pomoćnika ravnatelja za pravne poslove do isteka mandata i primljenih neto plaća za razdoblje od 15.3.2017. do 10.7.2020., uvećano za obvezne doprinose iz plaće i razlike poreza na dohodak i prirezu poreza na dohodak, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate (toč. II. izreke).

20. I odluka o troškovima sadržana u toč. III. pobijane presude pravilno se temelji na odredbi čl. 154. st. 1. i 155. ZPP.

21. Propust prvostupanjskog suda da odlučiti o dijelu zahtjeva tužitelja za naknadu daljnjeg iznosa parničnog troška koji je postavio u troškovniku od 31. siječnja 2022., otklonjen je donošenjem dopunskog rješenja o troškovima postupka (čl. 339. st. 1 i 340. ZPP). Pogrešno tuženik smatra da tužitelju po Tbr. 7.2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 - dalje: Tarifa) pripada jednokratna naknada za cijeli prvostupanjski postupak bez obzira na broj parničnih radnji, jer je predmet ovoga postupka osim utvrđenja nedopuštenosti otkaza i zahtjev za isplatu razlike plaće.

22. Međutim, u pravu je žalitelj da je tužitelju pobijanim dopunskim rješenjem neosnovano priznat zatraženi trošak sastava podneska od 22.9.2017. u iznosu od 660 bodova i uvećano za trošak PDV-a (ukupno 8.250,00 kn), kojim se nepotrebno prije održavanja pripremnog ročišta očitovao na navode iz podneska tuženika, ponavljajući pritom navode već iznijete u tužbi i u podnesku od 4.9.2017. Stoga isti nije bio potreban za postupak u smislu odredbe čl. 155. ZPP, jer je sve navode iz toga podneska tužitelj mogao iznijeti na pripremnom ročištu održanom četiri dana kasnije, odnosno 26.9.2017. Trošak provedenom financijskog vještačenja tužitelju je pravilno priznat. Zbog iznijetih razloga valjalo je dopunsko rješenje djelomično potvrditi za iznos od 265,45 EUR/2.000,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama, a djelomično preinačiti u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u daljnjem iznosu od 1.094,96 EUR/8.250,00 kn i taj dio zahtjeva tužitelja kao neosnovan odbiti.

23. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem odredbi čl. 368. st. 1. i 380. t. 2. i 3. ZPP odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

24. Tuženiku koji je sa žalbom protiv dopunskog rješenja uspio u omjeru od 80,48 %, u tom je omjeru priznat zatraženi trošak sastava žalbe u iznosu od 100,14 EUR/754,50 kn.

25. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu, jer navedena postupovna radnja nije bila potrebna za postupak (čl. 155. ZPP).

U Zagrebu, 13. veljače 2024.

Predsjednica vijeća:

Jasenka Grgić, v.r.