REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2591/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Stečajne mase iza Ustanove za rehabilitaciju hendikepiranih osoba profesionalnom rehabilitacijom i zapošljavanjem SUVENIR SIRAČ u stečaju Sirač, OIB 19156691646, sa sjedištem u Virovitici, Ferde Rusana 100, kojeg zastupa stečajni upravitelj Branko Valentić, OIB: 85378232573, iz Virovitice, Ferde Rusana 100, a kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Mladinić, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Zlatko Gregurić, Tatjana Figač-Gregurić i Hrvoje Mladinić iz Bjelovara, Mihanovićeva 15b, protiv tuženika Hrvatsko mirovinsko osiguranje d.o.o. Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 80983571963, kojeg zastupa punomoćnik Vlatko Bukovac, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Penezić i partneri d.o.o., Strojarska 22, Zagreb, radi pobijanja pravne radnje, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6024/2021-2 od 17. siječnja 2022., ispravljene rješenjem tog suda poslovni broj Pž-6024/2021-5 od 21. travnja 2022., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-790/2010-28 od 7. svibnja 2012., u sjednici održanoj 13. veljače 2024.,
r i j e š i o j e:
Odbacuje se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije kao nedopušten.
Obrazloženje
1.1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6024/2021-2 od 17. siječnja 2022. broj postavljajući slijedeća pitanja:
„1) Čini li drugostupanjski sud bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP i povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, kada postupajući po ovlaštenju iz čl. 373.a ZPP, donosi zaključak o relevantnim činjenicama (konkretno postojanju namjere) suprotan od onog prvostupanjskog suda, iako pritom nije održao raspravu, neposredno izveo dokaze, potpuno ocijenio sve izvedene dokaze (materijalne i personalne) niti obrazložio razloge zbog čega je utvrdio činjenično stanje drugačije od utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjskog suda koji je neposredno izvodio dokaze, odnosno odstupa li takvim postupanjem drugostupanjski sud od pravnog shvaćanja revizijskog suda izraženog u rješenjima Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod brojem Revt 268/15-3 od 20. ožujka 2018. i pod brojem Revd 493/2021-2 od 4. svibnja 2021.?
2) Može li drugostupanjski sud preinačiti prvostupanjsku presudu primjenom odredbe čl. 373.a ZPP-a te ocijeniti iskaze svjedoka nevjerodostojnim ako nije održao raspravu i sam neposredno saslušao svjedoke, odnosno odstupa li drugostupanjski sud takvim postupanjem od pravnog shvaćanja izraženog u rješenjima Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod brojem Revr-8/2015-2 od 26. listopada 2016. te pod brojem Revd 4201/2021-2 od 29. rujna 2021.?
3) Čini li drugostupanjski sud bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 394.a ZPP-a ako ne postupi po pravnom shvaćanju revizijskog suda, a koji u rješenju kojim je ukinuta drugostupanjska presuda ukazuje da je zaključak o relevantnoj činjenici u proturječju sa zapisnikom o iskazu svjedoka, te u ponovljenom postupku ne otkloni počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka već iznova donese presudu koja se zasniva na zaključku koji je i dalje u suprotnosti sa zapisnikom o iskazu pojedinog svjedoka? 4) Čini li drugostupanjski sud povredu pogrešne primijene materijalnog prava, kao i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 8. ZPP-a, ako je odstupio od pravnog shvaćanja zauzetog u presudi i rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod brojem Revt-215/2017-4 od 19. svibnja 2021. te presudi pod brojem Rev 960/2020-2 od 6. listopada 2020., prilikom ocijene jesu li ostvarene zakonske pretpostavke iz odredbe čl. 131. st. 1. Stečajnog zakona, a svoj zaključak donosi nepravilnim pozivanjem na položajno-pravnu povezanost sukladno odredbi čl. 136. st. 2. Stečajnog zakona?
5) Može li stečajni vjerovnik, odnosno stečajni upravitelj u ime stečajnog dužnika, pobijati pravne radnje dužnika, koji je ustanova, ako prethodno vjerovnici nisu pokušali naplatiti svoju tražbinu izravno od osnivača iako takvu mogućnost imaju prema odredbi čl. 59. st. 2. Zakona o ustanovama, odnosno predstavlja li takva mogućnost negativnu procesnu pretpostavku (tzv. procesnu smetnju) za podnošenje tužbe za pobijanje pravnih radnji?
6) Je li drugostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 141. st. 5. SZ-a kad je temeljem odluke kojom utvrđuje da je bez učinka prema tužitelju sporazum zbog osiguranja sklopljen između tužitelja i tuženika, odredio da je tuženik dužan vratiti tužitelju nešto što tuženik nije stekao na osnovi pobijene radnje odnosno pobijanog sporazuma, već na temelju sudske pravomoćne i ovršne odluke koja nije pravomoćno niti preinačena, niti poništena niti ukinuta?
7) Čini li drugostupanjski sud apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP-a jer nije vodio računa o tome je li stečajna masa kao tužitelj bila zastupana po ovlaštenoj osobi, odnosno iz razloga što je propustio ispitati ima li punomoćnik tužitelja potrebno ovlaštenje za vođenje postupka i poduzimanje radnji kako predviđa odredba čl. 141. st. 1. i st. 4. SZ-a?“
1.2. Predlagatelj navodi kako je riječ za prva dva pitanja glede kojih shvaćanje drugostupanjskog suda izneseno u konkretnoj presudi odstupa od shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznesenog u odlukama Revt-268/15-3 od 20. ožujka 2018., Revd-493/2021-2 od 4. svibnja 2021., Revr-8/2015-2 od 26. listopada 2016., te Revd-4201/2021-2 od 29. rujna 2021.; za treće i četvrto pitanje da odstupa od shvaćanja ovoga suda u odlukama Revt-215/2017-4 od 19. svibnja 2021 i Rev- 960/2020-2 od 6. listopada 2020., dok u odnosu na peto, šesto i sedmo pitanje ne dostavlja razloge važnosti, već navedena pitanja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava iz razloga što drugostupanjski sud u pobijanoj presudi izostavlja odredbu čl. 59. st. 2. Zakona o ustanovama koja propisuje da osnivač ustanove solidarno i neograničeno odgovara za obveze ustanove, pa je tužitelj u svakom trenutku mogao zahtijevati ispunjenje obveza izravno od osnivača tužitelja.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Prijedlog tuženika nije dopušten.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pitanja podnositelja, naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije, ne udovoljavaju pretpostavkama dopuštenosti iz članka 385.a ZPP, jer se prema ocjeni ovog suda, ne radi o pitanjima koja bi bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili razvoj prava kroz sudsku praksu.
4.1. Naime, u pogledu prvog i drugog pitanja, ističe se da predlagatelj polazi od pogrešnih pretpostavki da je drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku odluku na temelju odredbe čl. 373.a ZPP, jer iz pobijane odluke što sadržajno što pozivom drugostupanjskog suda proizlazi da se drugostupanjski sud pravilno pozvao na odredbu čl. 373. toč. 2. i 3. ZPP, s obzirom da je o dijelu iskaza svjedokinje FVL u odnosu na namjeru tuženika da ošteti vjerovnike prvostupanjski sud iz činjenica što ih je utvrdio izveo drugačiji zaključak od drugostupanjskog suda, a na tim je činjenicama utemeljena presuda. Predlagatelj polazi od pogrešne pretpostavke da je drugostupanjski sud utvrdio činjenično stanje drugačije od utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjskog suda.
4.2. Radi se o dijelu iskaza kojim svjedokinja tvrdi da je pobijana pravna radnja zaključena da bi tuženik zaštitio od ovrha radne strojeve i druga sredstva za rad (koji su ujedno i predmet pobijane pravne radnje) pa je iz toga dijela iskaza drugostupanjski sud zaključio dokazanom namjeru oštećenja vjerovnika koji su već pokrenuli ovrhu, cijeneći da su ispunjene sve pretpostavke za pobijanje pravne radnje zbog namjernog oštećenja sukladno odredbama čl. 131. st. 1. i 2. Stečajnog zakona ("Narodne novine" broj 44/96, 161/98, 29/99, 129/00, 123/03, 197/03, 187/04, 82/06, 116/10, 25/12, 133/12, 45/13 i 71/15 - dalje: ZS).
4.3. Također predlagatelj polazi i od pogrešne pretpostavke da je drugostupanjski sud ocijenio iskaze svjedoka nevjerodostojnim, jer to ne proizlazi iz obrazloženja pobijane odluke.
4.4. U odnosu na treće postavljeno pitanje predlagatelj također polazi od pogrešne pretpostavke da u ponovljenom postupku drugostupanjski sud nije otklonio ranije počinjenu bitnu povredu, i da je ponovno donio presudu koja se zasniva na zaključku koji je i dalje u suprotnosti sa zapisnikom o iskazu svjedoka, jer iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi da je drugostupanjski sud postupio po uputi iz ranije odluke ovoga suda poslovni broj Revt-184/2016-3 od 26. listopada 2021., a kojom je ukinuta odluka drugostupanjskog suda broj Pž-8352/12 zbog bitne povrede odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP u odnosu na zaključak drugostupanjskog suda o zaposlenju svjedokinje FV, koji zaključak je bio u proturječju sa zapisnikom o iskazu navedene svjedokinje. S obzirom na sadržaj prijedloga u odnosu na to pitanje vidljivo je da predlagatelj zapravo osporava zaključak drugostupanjskog suda o postojanju položajno-pravne povezanosti navedene svjedokinje s tuženikom, a time i tužitelja s tuženikom iz koje bi proizlazilo ispunjenje pretpostavke za pobijanje a koja se odnosi na znanje za namjeru oštećenja dužnika u smislu čl. 131. st. 1. SZ.
4.5. Također niti četvrto pitanje nije važno, jer je drugostupanjski sud zaključio na temelju rezultata cjelokupnog postupka da se vjerovnici nesumnjivo nisu mogli naplatiti, jer je na tuženika pobijanom pravnom radnjom prenijeta imovina iz koje bi se vjerovnici dospjelih tražbina mogli barem djelomično naplatiti, pa time nije odstupio od pravnog shvaćanja zauzetog u odluci ovoga suda poslovni broj Revt- 215/2017-4 od 19. svibnja 2021. da oštećenje vjerovnika pretpostavlja da je pravnom radnjom, ekonomski gledano, smanjena mogućnost namirenja stečajnih vjerovnika, te ukoliko se vjerovnici ne bi mogli bolje namiriti i kad pobijana pravna radnja ne bi bila poduzeta, takva pravna radnja kojom se doista smanjuje imovina dužnika ne bi bila pobojna.
4.6. Odluka ovoga suda poslovni broj Rev-960/2020-2 od 6. listopada 2020. na koju se tuženik također poziva kao razlog važnosti, ističući da je drugostupanjski sud odstupio od pravnog shvaćanja zauzetog u toj odluci, ne predstavlja razlog važnosti jer je u toj odluci odluka donesena u drugačijoj činjeničnoj situaciji, pa ovisi o okolnostima konkretnog slučaja.
4.7. U odnosu na peto, šesto i sedmo pitanje podnositelj ne upućuje na eventualne odluke sudova u kojima bi bilo izraženo pravno shvaćanje nepodudarno pravnom shvaćanju izraženom u pobijanoj odluci, a niti je na bilo koji drugi način dokazao važnost naznačenog pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili pak za razvoj sudske prakse u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
5. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi sa čl. 387. st. 3. i 5. ZPP, riješeno kao u izreci.
Zagreb, 13. veljače 2024.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
