REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2458/2017-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i mr.sc. Igora Periše člana vijeća, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Zagrebačke banke d.d. iz Zagreba, Paromlinska kbr. 2, OIB: 92963223473, zastupane po punomoćniku Josipu Mađariću, odvjetniku iz Zagreba, protiv 1. ovršenika ČJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. ovršenice BJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupanih po punomoćnici Mirni Ryvola, odvjetnici iz Požege, radi ovrhe na nekretninama zbog prinudne naplate novčane tražbine, odlučujući o reviziji ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Požegi poslovni broj OV-14/2017-18 od 31. svibnja 2017. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Požegi poslovni broj Ovr-560/2016-12 od 3. ožujka 2017., u sjednici održanoj 13. veljače 2024.,

r i j e š i o j e :

Prihvaća se revizija ovrhovoditelja i ukidaju rješenje Općinskog suda u Požegi poslovni broj OV-14/2017-18 od 31. svibnja 2017. i rješenje Općinskog suda u Požegi poslovni broj Ovr-560/2016-12 od 3. ožujka 2017 - i predmet vraća Općinskom sudu u Požegi na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđeno prvostupanjsko rješenje kojim je obustavljen ovršni postupak "u odnosu na ovršenicu BJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] te je naloženo z.k.odjelu suda da briše zabilježbu ovrhe pod brojem Z-2980/2016 na nekretninama u suvlasništvu ovršenice BJ u ½ dijela upisanih u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]."

2. Tako je odlučeno uz obrazloženje, prema onome što je sada relevantno: "...Žalba ovrhovoditelja (očitom greškom navedeno je „ovršenika“) nije osnovana.

Naime, iz obrazloženja rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gž Ovr- 4249/16-2 od 9. veljače 2017. proizlazi da je ovršni prijedlog protiv ovršenice BJ odbijen jer ista nije dužnik iz ovršne isprave te kako se stoga protiv iste više ne može provoditi ovrha u ovoj ovršnoj stvari pravilno je prvostupanjski sud odlučio da postupak treba obustaviti u odnosu na istu ..."

3. Ovrhovoditelj je protiv drugostupanjskog rješenja podnio reviziju i u njoj postavio pitanja:

1./ "Mora li odluka o žalbi sadržavati obrazloženje o žalbenim razlozima?"

2./ "Da li promjena vlasnika nekretnine na kojoj je uknjiženo založno pravo (hipoteka) utječe na pravo založnog vjerovnika da svoju tražbinu naplati prodajom nekretnine u ovršnom postupku protiv novog vlasnika nekretnine?"

3./ "Da li je za odlučivanje o žalbi protiv rješenja kojim se obustavlja ovršni postupak nadležan Općinski sud sastavljen u vijeću, ili je nadležan Županijski sud?"

Uz tvrdnju da je riječ o pitanjima o kojima "revizijski sud još nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici" i "pitanjima o kojima postoji različita praksa drugostupanjskih sudova", prijedlog je ovrhovoditelja da se osporeno rješenje preinači i potvrdi rješenje o ovrsi, podredno da se ukine osporeno rješenje i predmet vrati stvarno nadležnom drugostupanjskom sudu na ponovni postupak.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija je osnovana.

6. Odredbom čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13 i 93/14 - dalje: OZ-a), na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka, propisano je: "U ovršnom postupku i postupku osiguranja revizija se može izjaviti samo ako odluka donesena u drugom stupnju ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, u skladu s pravilima parničnog postupka."

7. Prema odredbi čl. 400. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP-a), koji se Zakon ovdje primjenjuje na temelju odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22), odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), te odredbe čl. 21. st. 1. OZ-a (prema kojoj: "U ovršnom postupku i postupku osiguranja na odgovarajući se način primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno."), stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (čl. 382.).

7.1. U konkretnom slučaju revizija je podnesena protiv drugostupanjskog rješenja prvostupanjskog suda kojim je odbijena žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđeno prvostupanjsko rješenje istoga suda kojim je obustavljen ovršni postupak u odnosu na 2. ovršenicu BJ na nekretninama.

7.2. Kako tim rješenjem postupak pravomoćno završava (ono pripada jednome od onih obuhvaćenih Katalogom rješenja iz Ovršnog zakona donesenog na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV-4/18-19 održanoj 17. prosinca 2018., a prema kojima je prema prihvaćenoj, ustaljenoj i dosljednoj sudskoj praksi jedino dopuštena revizija), protiv njega je dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP-a pa (slijedom toga) izvanredna revizija iz odredaba čl. 382. st. 2. ZPP-a, kakvu je ovrhovoditelj ovdje i podnio.

8. Revizijski sud ocjenjuje u reviziji naznačena pitanja pod 2./ i 3./ važnim za odluku o predmetu spora ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni: osporeno rješenje temeljeno je na shvaćanju suprotnom već izraženim shvaćanjima u sudskoj praksi drugostupanjskih sudova - ali i pogrešnom.

8.1. Revizijski sud je odgovor na drugo u reviziji postavljeno pitanje već izrazio u ovome predmetu, u svojoj odluci poslovni broj Rev-2457/2017-2 od 13. veljače 2024.

- izjašnjavajući se u odnosu na odluku koja je ovdje također bila predmetom pobijanja (onu, koja je činjenicom svoga postojanja uzeta osnovom za sada prijeporno rješenje), a prema kojoj:

"...jasan i konkretan odgovor na to pitanje daje već i sama odredba čl. 83. OZ- a, prema kojoj:

"Ako se promijeni osoba koja je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnik nekretnine nakon što je ovrhovoditelj na nekretnini upisom u zemljišnu knjigu stekao založno pravo ili koje drugo pravo koje ga ovlašćuje da namiri određenu tražbinu njezinom prodajom, ovrhovoditelj ima pravo, na temelju ovršne isprave protiv osobe koja je bila vlasnik nekretnine u vrijeme kad je stekao to pravo i izvatka iz zemljišne knjige kojim se dokazuje prijenos vlasništva s prijašnjeg vlasnika na novog vlasnika, zatražiti ovrhu izravno protiv novog vlasnika radi naplate osigurane tražbine.",

a na njemu su, takvome - već i po toj odredbi određenom, kojeg stoga nije dodatno niti potrebno tumačiti, temeljene i odluke drugostupanjskih sudova na koje se ovrhovoditelj u reviziji poziva i koje uspoređuje sa osporenom odlukom, ali je ovdje osporena odluka drugostupanjskog suda donesena na temelju drugačijeg i time pogrešnog shvaćanja (to bar proizlazi iz pisanog sadržaja te odluke): to sve ako se i kada se prihvati istinitim ono činjenično stanje na kojemu ovrhovoditelj temelji svoj prijedlog i na kojemu ustraje u reviziji (da je 2. ovršenica svoj suvlasnički dio prijepornih nekretnina stekla nakon što je na njemu bilo upisano založno pravo, odnosno da ga je stekla već opterećenog tim pravom), a u razmatranju kojeg je drugostupanjski sud iskazao posvemašnju pasivnost.

8.2. Valja pritom primijetiti da na istinitost činjeničnih tvrdnji ovrhovoditelja upućuje:

- odredba čl. 11. Ugovora o namjenskom kreditu na kojeg se ovaj poziva, a priloženog spisu (prema kojoj su prijeporne nekretnine opterećene založnim pravom u vrijeme kada su u zemljišnim knjigama bile upisane kao vlasništvo založnih dužnika iz istoga ugovora, onih koji su upravo te nekretnine prema ugovoru i založili - time da su u suvlasništvo ovršenika prešle takve, već opterećene založnim pravom - radi osiguranja "cjelokupne tražbine Kreditora prema Korisniku kredita"),

- podatak iz zemljišnoknjižnog izvatka za prijeporne nekretnine da su založnim pravom opterećeni suvlasnički dijelovi oba ovršenika,

- ali i, a u ničemu manje bitno, činjenica da 2. ovršenica u žalbi podnesenoj protiv prvostupanjskog rješenja o ovrsi (prema kojoj je žalbi doneseno osporeno rješenje, makar takvo žalbom nije niti bilo predloženo: dakle, doneseno je u postupanju izvan granica žalbenih razloga) nije niti sporila ono što ovrhovoditelj tvrdi, da je ona stekla svoj suvlasnički dio kada je već bio opterećen založnim pravom - pa spornom nije učinila niti svoju obvezu prema ovrhovoditelju, onu koju ovaj nastoji ostvariti u ovome postupku (u suštini, žalba joj se iscrpljivala samo u isticanju svoga imovnog stanja kao razloga da obvezu prema ovrhovoditelju nije ispunila i još ne može ispuniti i u predlaganju načina podmirenja prijepornog duga).

9. Imajući na umu prethodno navedeno, jedino je za zaključiti da zbog pogrešnog pravnog shvaćanja (pogrešne primjene materijalnog prava) drugostupanjski sud (jer se ograničio pogrešnim pravnim shvaćanjem) nije razmotrio druge okolnosti i činjenice - na koje se revident i u reviziji poziva, ovdje sporne ali i odlučne za odluku o predmetu spora i (time) za nastavak postupka.

U takvoj je situaciji čak i suvišno istaći da je pogrešno i shvaćanje drugostupanjskog suda da po njemu doneseno rješenje opravdava to što "ovrhovoditelj nema ovršnu ispravu na temelju koje bi mogao tražiti provedbu ovrhe i na suvlasničkom dijelu II. ovršenice" vezano sa shvaćanjem da je sud prvog stupnja u odnosu na 2. ovršenicu povrijedio odredbu čl. 50. st. 1. toč. 1. OZ-a (na koju, inače, sud ima paziti i po službenoj dužnosti): isprava na temelju koje je osporeno rješenje o ovrsi doneseno, to nije niti učinjeno spornim, ima značaj ovršne isprave - pa sve i kada bi ovdje i bilo riječ o tome da ovrhovoditelj temeljem te ovršne isprave ne bi bio ovlašten zahtjevati ovrhu prema 2. ovršenici, radilo bi se o povredi iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a, a na ovu drugostupanjski sud nema ovlasti (što je ničime izazvan ovdje učinio) paziti po službenoj dužnosti...."

Takav odgovor (shvaćanje) ovaj sud ne nalazi potrebnim mijenjati.

10. Odgovor na treće u reviziji postavljeno pitanje proizlazi iz odredaba čl. 51. OZ-a, prema kojima:

"(1) Ako ovršenik ne priloži uz žalbu sve isprave potrebne za ispitivanje njezine dopuštenosti, sud prvog stupnja će žalbu odbaciti, ne pozivajući ovršenika da je dopuni ili ispravi.

(2) U povodu žalbe protiv rješenja o ovrsi sud prvog stupnja može žalbu prihvatiti ako ocijeni da je osnovana te, u cijelosti ili djelomice, doneseno rješenje o ovrsi preinačiti i ovršni zahtjev odbiti, ili ukinuti rješenje o ovrsi i ovršni prijedlog odbaciti ili oglasiti se stvarno ili mjesno nenadležnim i predmet ustupiti nadležnom sudu, osim u slučajevima iz članka 52. ovoga Zakona.

(3) U slučajevima iz stavka 2. ovoga članka sud prvog stupnja ukinut će provedene radnje, osim kad se oglasio nenadležnim i predmet ustupio nadležnom sudu. Sud kome je predmet ustupljen kao nadležnom može provedene radnje ukinuti ako ocijeni da je to potrebno radi pravilne provedbe ovrhe.

(4) Sudac prvog stupnja uputit će predmet sudu nadležnom za odlučivanje u drugom stupnju ako ocijeni da žalba nije osnovana.

(5) Radi provjere osnovanosti navoda žalbe sud prvoga stupnja može, po potrebi, saslušati stranke i druge sudionike te obaviti druge izviđaje.

(6) Sud prvoga stupnja dužan je rješenje iz stavka 2. ovoga članka donijeti i otpremiti u roku od trideset dana. U tom je roku u slučaju iz stavka 4. ovoga članka dužan predmet uputiti drugostupanjskom sudu.

(7) Drugostupanjski sud dužan je rješenje o žalbi donijeti i otpremiti u roku od šezdeset dana od dana kada ju je primio.

(8) Protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka dopuštena je žalba protiv koje sud prvoga stupnja nema ovlasti iz te odredbe."

Te odredbe, tu je revident u pravu, sudu prvog stupnja ne daju ovlast koju je ovdje neosnovano (pogrešno) prihvatio: da odlučuje o podnesenoj žalbi protiv odluke koju je donio u prvom stupnju - ali sada u drugom stupnju i u vijeću ako ocijeni da žalba nije osnovana.

Konkretno, prvostupanjski sud u postupanju povodom žalbe može ovu samo odbaciti u prilikama iz st. (1) čl. 51. OZ-a ili prihvatiti je ako ocijeni da je osnovana - ali ne i (a što je svejedno učinio) odbiti je kao neosnovanu.

11. Imajući na umu prethodno navedeno, revizijski sud opravdanim nalazi zaključak revidenta da je osporeno rješenje temeljeno na pogrešnom pravnom shvaćanju.

Stoga, čak i neovisno od toga što je osporeno rješenje temeljeno na odluci koja mu je prethodila - a u međuvremenu je i ukinuta i (time) izgubila svoje pravne učinke, što već i samo po sebi osporenom rješenju oduzima činjeničnu osnovu kojom je opravdana (u obrazloženju njezine osnovanosti), za zaključiti je jedino da Općinski sud u drugostupanjskom postupanju - po podnesenoj žalbi (jer se ograničio pogrešnim pravnim shvaćanjem, u primjeni kojeg je u nastavku izrazio i pogrešnu uputu o pravnom lijeku: "protiv ovog rješenja nije dozvoljena žalba") nije razmotrio druge okolnosti i činjenice - na koje se revident i u reviziji poziva, ovdje sporne ali i odlučne za odluku o predmetu spora i (time) za nastavak postupka.

12. Slijedom prethodno iznijetog, valjalo je ukinuti oba nižestupanjska rješenja - te odlučiti kao u izreci ove odluke (na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a).

13. U ponovljenom suđenju valja postupiti u skladu s prethodno iznijetim shvaćanjem revizijskog suda.

14. Obzirom na dane odgovore i posljedicu već i njihove primjene, pitanje pod 1./ iz revizije nema značaj važnog za odluku u konkretnom spornom odnosu, toliko da bi i na njega trebalo odgovoriti.

Zagreb, 13. veljače 2024.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug