REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 225/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice E. Č. iz S., OIB: ..., zastupane po punomoćniku N. H., odvjetniku u Z., protiv tuženice A. B. d.d. iz Z., OIB: ..., zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva K. i P. d.o.o. u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-805/2021-2 od 28. lipnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-2336/2019-34 od 28. siječnja 2021., u sjednici održanoj 13. veljače 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tuženice i ukidaju se presuda Županijskog suda u Osijeku broj Gž-805/2021-2 od 28. lipnja 2022. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-2336/2019-34 od 28. siječnja 2021., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Odluka o troškovima postupka ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužiteljici 38.496,52 kn sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose, od dospijeća pa do isplate, te u visini kako je to pobliže navedeno pod toč. I. izreke prvostupanjske presude. U toč. II. izreke prvostupanjske presude naloženo je tuženici platiti tužiteljici 263.623,57 kn sa zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose, od dospijeća pa do isplate, te u visini kako je to pobliže navedeno pod toč. II. izreke prvostupanjske presude, a u toč. III. izreke naloženo je tuženici naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 33.371,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 28. siječnja 2021. pa do isplate u visini kako je to pobliže navedeno pod toč. III. izreke prvostupanjske presude.
2. Drugostupanjskom presudom u toč. I. izreke odbijena je žalba tuženice kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda, a u toč. II. izreke drugostupanjske presude odbijen je zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka nastalih u povodu žalbe.
3. Rješenjem ovoga suda broj Revd 4019/2022-2 od 1. veljače 2023. dopušteno je tuženici izjavljivanje revizije zbog slijedećeg pravnog pitanja:
"Protivi li se članku 96. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/2007), a posebice stavku 4. navedenog članka, odluka suda kojom je utvrđeno da se o odredbi potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju dijelu odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovora o kreditu denominiranog u CHF i primjeni valutne klauzule u CHF) nije pojedinačno pregovaralo, bez izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka kojega je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi?".
4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženica je podnijela reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), predlažući da ovaj sud prihvati reviziju te ukine nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu uz naknadu troškova revizijskog postupka.
5. Tužiteljica nije podnijela odgovor na reviziju.
6. Revizija je osnovana.
7. Na temelju odredbe čl. 391. st. 1. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa temeljem ništetnih odredbi ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.
9. Nižestupanjski sudovi prihvatili su tužbeni zahtjev tužiteljice smatrajući da u konkretnom slučaju presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, i to broj Pž-7129/2013 od 14. lipnja 2014. i Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., imaju izravni učinak na razrješenje predmetnog spora te zaključuju da u ovom postupku nije potrebno utvrđivati da li se o predmetnim ništetnim odredbama ugovora o kreditu pojedinačno pregovaralo, da li su one jasne, teško razumljive i/ili teško uočljive i je li te odredbe suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj i apstraktnoj razini.
10. Sudovi su stoga odbili dokazni prijedlog tuženice radi saslušanja svjedoka T. G., službenika banke, da je tužiteljica pregovarala o uvjetima kreditiranja.
11. Tuženica naznačenim pravnim pitanjem u osnovi osporava pravilnost primjene odredbe čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/00, 133/09, 78/12 i 56/13 – dalje: ZZP), kod donošenja zaključka suda prema kojem se odredbi potrošačkog ugovora nije pojedinačno pregovaralo, iako na tu okolnost nije proveden dokaz saslušanjem svjedoka kojeg je tuženica predložila upravo na tu okolnost.
12. Za odgovoriti je da sud, u pojedinačnom postupku u kojem potrošač zahtijeva restituciju zbog nepošteno ugovorenih i posljedično ništetnih ugovornih odredbi, je dužan utvrđivati pretpostavke nepoštenosti tih ugovornih odredbi ako je tuženica predložila dokaze na okolnost da se s tužiteljem pojedinačno pregovaralo u smislu razjašnjenja svih okolnosti predmetnog ugovora o kreditu, a posebice o dijelu promjenjivosti kamatne stope i valutne klauzule.
13. Obzirom da je u ovom postupku tuženica predložila dokaz na navedenu okolnost, predloženi dokaz je trebao biti izveden jer okolnost na koju je predložen nije bila predmet kolektivnog pojedinačnog postupka te predstavlja jedan od odlučnih dokaza koji može utjecati na njegov ishod i pravičnost postupka u cjelini. Tako je ovaj sud u svojim odlukama broj Rev 1279/2022-2 od 14. veljače 2023., Rev 120/2023-2 od 28. veljače 2023., Rev 84/2023-2 od 19. travnja 2023. i dr. (a riječ je o istovrsnim sporovima), zauzeo pravno shvaćanje da se u postupku kolektivne zaštite o nepoštenosti ugovorne odredbe odluči i u okviru ostvarivanja apstraktne zaštite od nepoštenih ugovornih odredbi u kojima sud ne uzima u obzir specifičnost konkretnog slučaja, tj. konkretnog ugovornog odnosa, dok je u postupku individualne zaštite i kontrole nepoštenosti ugovorne odredbe sud dužan raspraviti s obzirom na osobu potrošača koja je pokrenula postupak i s obzirom na sve okolnosti tog pojedinačnog slučaja, a to stoga što se stvarna ravnoteža u pravima i obvezama potrošača i trgovaca uspostavlja u postupcima individualne sudske zaštite u povodu pojedinačne tužbe potrošača o kojima sud o nepoštenosti ugovorne odredbe odlučuje s obzirom na specifične okolnosti pojedinačnog slučaja.
14. Kada tuženici kao banci nije bilo omogućeno dokazivanje da je određenom potrošaču u postupku sklapanja konkretnog ugovora o kreditu dala odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama, unatoč tome što je na njoj teret dokazivanja te okolnosti, tada bi se odluka suda o nepoštenosti (ništetnosti) tih odredaba, zbog povrede prava potrošača na obaviještenost, kao odlučnoj okolnosti za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva u pojedinim potrošačkim sporovima, temeljila na pravnoj presumpciji koja ni u jednom sudskom postupku nije utvrđena jer tuženoj banci nije omogućeno dokazivanje u protivnom. Također treba navesti da se u navedenim odlukama ovoga suda poziva i na shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske iznesenog u odluci broj U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022.
15. Stoga je odgovor na pitanje u odnosu na koje je dopušteno podnošenje revizije slijedeći:
"Odluka suda kojom je utvrđeno da se o odredbi potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju dijelu odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovora o kreditu denominiranog u CHF i primjene valutne klauzule u CHF) nije pojedinačno pregovaralo, bez izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka kojega je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi je protivno čl. 96. ZZP, a posebice st. 4. navedenog članka."
16. Slijedom navedenog na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP odlučeno je kao u I. izreke.
17. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.
Zagreb, 13. veljače 2024.
Predsjednik vijeća:
Slavko Pavković, v.r.
