REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2457/2017-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i mr.sc. Igora Periše člana vijeća, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Zagrebačke banke d.d. iz Zagreba, Paromlinska kbr. 2, OIB: 92963223473, zastupane po punomoćniku Josipu Mađariću, odvjetniku iz Zagreba, protiv 1. ovršenika UĆ iz [adresa] i 2. ovršenice GĆ iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupanih po punomoćnici Mirni Ryvola, odvjetnici iz Požege, radi ovrhe na nekretninama zbog prinudne naplate novčane tražbine, odlučujući o reviziji ovrhovoditelja protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž Ovr-4249/2016-2 od 9. veljače 2017. kojim je djelomično potvrđeno i djelomično preinačeno rješenje o ovrsi Općinskog suda u Požegi posl. br. Ovr- 560/2016 od 21. srpnja 2016., u sjednici vijeća održanoj 13. veljače 2024.,
r i j e š i o j e :
Prihvaća se revizija ovrhovoditelja i ukida rješenje Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž Ovr-4249/2016-2 od 9. veljače 2017. u odluci kojom je prihvaćena žalba 2. ovršenice te preinačeno prvostupanjsko rješenje o ovrsi u dijelu koji se odnosi na tu ovršenicu - i predmet u tome dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskim rješenjem:
- u st. I. izreke, odbijena je žalba I. ovršenika UĆ kao neosnovana i "u odnosu na njega" potvrđeno je prvostupanjsko rješenje o ovrsi (kojim je na temelju Ugovora o namjenskom kreditu od 7. travnja 2003., solemniziranog kod javnog bilježnika Nike Bagarić pod brojem OU-176/03, određena ovrha na nekretninama I. ovršenika i II. ovršenice upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] - na svakog u ½ dijela, a sve radi namirenja tražbine ovrhovoditelja od 10.248,23 E/UR-a u kunskoj protuvrijednosti obračunate po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja te troškova ovršnog postupka od 2.390,00 kn),
- u st. II. izreke, prihvaćena je žalba II. ovršenice GĆ i "u odnosu na nju" isto rješenje o ovrsi preinačeno tako da je odbijen prijedlog ovrhovoditelja "za ovrhu u odnosu na II. ovršenicu GĆ na nekretninama upisanim kod Općinskog suda u Požegi KO [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška] kč. br. [katastarska čestica] kuća brdo površine 455 m2 kč. br. [katastarska čestica] vinograd brdo površine 405 m2, kč. br. [katastarska čestica] oranica brdo površine 503 m2 sveukupne površine 1361 m2 upisanim na II. ovršenicu u ½ dijela".
2. Drugostupanjski sud je tako odlučio uz obrazloženje, prema onome što je sada relevantno:
"...Ovrhovoditelj je predložio u prijedlogu za ovrhu provedbu ovrhe i na suvlasničkom dijelu II. ovršenice koja je upisana u ½ dijela.
Iz ovršne isprave Ugovora o kratkoročnom kreditu solemniziranog po javnom bilježniku Niki Bagariću 7. travnja 2003. pod brojem OU-176/03 proizlazi da je korisnik kredita i dužnik UĆ a založni dužnici UĆZ iz [adresa] i ĆĆ iz [adresa] koji su zasnovali založno pravo bez da je u ugovoru navedeno na kojim nekretninama čl. 11. točka a) ugovora, a pod toč. b.) ugovoreno je da se zasniva založno pravo na nekretninama upisanim u k. o. [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška]. kod Općinskog suda u Požegi a na kojima je upisan u ½ dijela I. ovršenik, a ne založni dužnici UĆZ i ĆĆ, dok II. ovršenica ugovor o kratkoročnom kreditu nije potpisala niti kao dužnik, niti kao sudužnik ili solidarni jamac a niti je založni dužnik na svom suvlasničkom dijelu.
Stoga ovrhovoditelj nema ovršnu ispravu na temelju koje bi mogao tražiti provedbu ovrhe i na suvlasničkom dijelu II. ovršenice SĆ, pa kada je sud prvog stupnja odredio ovrhu i u odnosu na II. ovršenicu povrijedio je odredbu čl. 50. st. 1. toč. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 112/12, 25/13, 93/14) na koju ovaj sud pazi i po službenoj dužnosti prema st. 5. iste odredbe.
Radi iznesenog valjalo je žalbu II. ovršenice uvažiti i prvostupanjsko rješenje temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP preinačiti..."
3. Ovrhovoditelj je protiv dijela drugostupanjskog rješenja u odluci koja se odnosi na 2. ovršenicu podnio reviziju i u njoj postavio pitanje:
"Da li promjena vlasnika nekretnine na kojoj je uknjižena hipoteka utječe na pravo založnog vjerovnika da svoju tražbinu naplati prodajom nekretnine u ovršnom postupku protiv novog vlasnika nekretnine?"
Uz tvrdnju da je riječ o pitanju o kojem "revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici" i "pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova", prijedlog je ovrhovoditelja da se osporeno rješenje preinači i potvrdi rješenje o ovrsi i u odnosu na 2. ovršenicu.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija je osnovana.
6. Odredbom čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 112/12, 25/13 i 93/14 - dalje: OZ-a), na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka, propisano je: "U ovršnom postupku i postupku osiguranja revizija se može izjaviti samo ako odluka donesena u drugom stupnju ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, u skladu s pravilima parničnog postupka."
7. Prema odredbi čl. 400. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP-a), koji se Zakon ovdje primjenjuje na temelju odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 80/22), odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 70/19), te odredbe čl. 21. st. 1. OZ-a (prema kojoj: "U ovršnom postupku i postupku osiguranja na odgovarajući se način primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno."), stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (čl. 382.).
7.1. U konkretnom slučaju revizija je podnesena protiv drugostupanjskog rješenja kojim je odbijen prijedlog ovrhovoditelja "za ovrhu u odnosu na II. ovršenicu GĆ na nekretninama ..."
7.2. Kako tim rješenjem postupak pravomoćno završava (ono pripada jednome od onih obuhvaćenih Katalogom rješenja iz Ovršnog zakona donesenog na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV-4/18-19 održanoj 17. prosinca 2018., a prema kojima je prema prihvaćenoj, ustaljenoj i dosljednoj sudskoj praksi jedino dopuštena revizija), protiv njega je dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP-a pa (slijedom toga) izvanredna revizija iz odredaba čl. 382. st. 2. ZPP-a, kakvu je ovrhovoditelj ovdje i podnio.
8. Revizijski sud ocjenjuje u reviziji naznačeno pitanje važnim za odluku o predmetu spora ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni: jasan i konkretan odgovor na to pitanje daje već i sama odredba čl. 83. OZ- a, prema kojoj:
"Ako se promijeni osoba koja je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnik nekretnine nakon što je ovrhovoditelj na nekretnini upisom u zemljišnu knjigu stekao založno pravo ili koje drugo pravo koje ga ovlašćuje da namiri određenu tražbinu njezinom prodajom, ovrhovoditelj ima pravo, na temelju ovršne isprave protiv osobe koja je bila vlasnik nekretnine u vrijeme kad je stekao to pravo i izvatka iz zemljišne knjige kojim se dokazuje prijenos vlasništva s prijašnjeg vlasnika na novog vlasnika, zatražiti ovrhu izravno protiv novog vlasnika radi naplate osigurane tražbine.",
a na njemu su, takvome - već i po toj odredbi određenom, kojeg stoga nije dodatno niti potrebno tumačiti, temeljene i odluke drugostupanjskih sudova na koje se ovrhovoditelj u reviziji poziva i koje uspoređuje sa osporenom odlukom, ali je ovdje osporena odluka drugostupanjskog suda donesena na temelju drugačijeg i time pogrešnog shvaćanja (to bar proizlazi iz pisanog sadržaja te odluke): to sve ako se i kada se prihvati istinitim ono činjenično stanje na kojemu ovrhovoditelj temelji svoj prijedlog i na kojemu ustraje u reviziji (da je 2. ovršenica svoj suvlasnički dio prijepornih nekretnina stekla nakon što je na njemu bilo upisano založno pravo, odnosno da ga je stekla već opterećenog tim pravom), a u razmatranju kojeg je drugostupanjski sud iskazao posvemašnju pasivnost.
8.1. Valja pritom primijetiti da na istinitost činjeničnih tvrdnji ovrhovoditelja upućuje:
- odredba čl. 11. Ugovora o namjenskom kreditu na kojeg se ovaj poziva, a priloženog spisu (prema kojoj su prijeporne nekretnine opterećene založnim pravom u vrijeme kada su u zemljišnim knjigama bile upisane kao vlasništvo založnih dužnika iz istoga ugovora, onih koji su upravo te nekretnine prema ugovoru i založili - time da su u suvlasništvo ovršenika prešle takve, već opterećene založnim pravom - radi osiguranja "cjelokupne tražbine Kreditora prema Korisniku kredita"),
- podatak iz zemljišnoknjižnog izvatka za prijeporne nekretnine da su založnim pravom opterećeni suvlasnički dijelovi oba ovršenika,
- ali i, a u ničemu manje bitno, činjenica da 2. ovršenica u žalbi podnesenoj protiv prvostupanjskog rješenja o ovrsi (prema kojoj je žalbi doneseno osporeno rješenje, makar takvo žalbom nije niti bilo predloženo: dakle, doneseno je u postupanju izvan granica žalbenih razloga) nije niti sporila ono što ovrhovoditelj tvrdi, da je ona stekla svoj suvlasnički dio kada je već bio opterećen založnim pravom - pa spornom nije učinila niti svoju obvezu prema ovrhovoditelju, onu koju ovaj nastoji ostvariti u ovome postupku (u suštini, žalba joj se iscrpljivala samo u isticanju svoga imovnog stanja kao razloga da obvezu prema ovrhovoditelju još ne može ispuniti i u predlaganju načina podmirenja prijepornog duga).
9. Imajući na umu prethodno navedeno, jedino je za zaključiti da zbog pogrešnog pravnog shvaćanja (pogrešne primjene materijalnog prava) drugostupanjski sud (jer se ograničio pogrešnim pravnim shvaćanjem) nije razmotrio druge okolnosti i činjenice - na koje se revident i u reviziji poziva, ovdje sporne ali i odlučne za odluku o predmetu spora i (time) za nastavak postupka.
U takvoj je situaciji čak i suvišno istaći da je pogrešno i shvaćanje drugostupanjskog suda da po njemu doneseno rješenje opravdava to što "ovrhovoditelj nema ovršnu ispravu na temelju koje bi mogao tražiti provedbu ovrhe i na suvlasničkom dijelu II. ovršenice" vezano sa shvaćanjem da je sud prvog stupnja u odnosu na 2. ovršenicu povrijedio odredbu čl. 50. st. 1. toč. 1. OZ-a (na koju, inače, sud ima paziti i po službenoj dužnosti): isprava na temelju koje je osporeno rješenje o ovrsi doneseno, to nije niti učinjeno spornim, ima značaj ovršne isprave - pa sve i kada bi ovdje i bilo riječ o tome da ovrhovoditelj temeljem te ovršne isprave ne bi bio ovlašten zahtjevati ovrhu prema 2. ovršenici, radilo bi se o povredi iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a, a na ovu drugostupanjski sud nema ovlasti (što je ničime izazvan ovdje učinio) paziti po službenoj dužnosti.
10. Slijedom prethodno iznijetog valjalo je ukinuti drugostupanjsko rješenje - te odlučiti kao u izreci ove odluke (na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a).
11. U ponovljenom suđenju drugostupanjski sud će postupiti u skladu s prethodno iznijetim shvaćanjem revizijskog suda te ovisno o rezultatu ocjene svih okolnosti relevantnih za odluku - ponovno odlučiti o žalbi 2. ovršenice, i to odlukom s obrazloženjem prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP-a.
Zagreb, 13. veljače 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
