Baza je ažurirana 11.05.2026. zaključno sa NN 29/26 EU 2024/2679
- 1 - Rev 1690/2018-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. d.d., S., OIB ..., koga zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva K. i B., Z., protiv tuženika T. P. iz S., OIB ..., koga zastupa punomoćnik D. K., odvjetnik u S., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, broj Gž-8633/16-2 od 7. studenoga 2017., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, broj Pi-473/2011 od 21. listopada 2016., ispravljena rješenjem istog suda i broja od 14. studenoga 2016., u sjednici održanoj 5. prosinca 2023.,
r i j e š i o j e:
I. Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu, broj Gž-8633/16-2 od 7. studenoga 2017. u dijelu pod toč. I. izreke i presuda Općinskog suda u Splitu, broj Pi-473/2011 od 21. listopada 2016., u dijelu pod toč. II izreke, ispravljena rješenjem istog suda i broja od 14. studenoga 2016., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O trošku povodom revizijskog postupka ostavlja se za konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju plati 384.507,08 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 19. travnja 2011. pa do isplate, dok je za više zatraženo tijek zatezne kamate od 8. lipnja 2010 do 19. travnja 2011. zahtjev tužitelja odbijen (toč. I izreke). Ujedno je odbijen tužbeni zahtjev za isplatom 21.975,82 USD u protuvrijednosti kuna te 2.527.705,45 kuna sve sa zateznom kamatom tekućom od 8. lipnja 2010 pa do isplate. te sa zahtjevom za naknadom parničnog troška (toč.II izreke). Naloženo je tuženiku da isplati tužitelju parnični trošak od 73.236,00 kn (toč. III izreke).
2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. II izreke dok je preinačena u dijelu pod toč. I izreke tako da su tužitelju dosuđene zatezne kamate za razdoblje od 8. lipnja 2010. do 18. travnja 2011. na 348.507,08 kn te je odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška od 5.945,55 kn. Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđeno prvostupanjsko rješenje.
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i rješenje, osim u dijelu kojim je tužbeni zahtjev djelomično prihvaćen te prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova postupka uključivo i trošak sastava revizije, podredno ukinuti prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i rješenje u pobijanom dijelu te u tom dijelu vratiti predmet na ponovni postupak prvostupanjskom sudu.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija je osnovana.
6. Sukladno čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08-ispr., 57/11, 148/11 i 25/1325/13, 89/14 - dalje: ZPP), ovaj revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Tuženik u reviziji ističe da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 332.a ZPP jer tuženik u odgovoru na tužbu nije niti osporio tužbeni zahtjev, već je samo predložio prekid postupka do okončanja parnice po tužbi tužitelja. Budući da prvostupanjski sud nije donio sukladno čl. 332.a ZPP presudu bez održavanja rasprave to smatra da je počinjena navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka.
8. Odredom čl. 332.a ZPP propisano da ako tuženik u odgovoru na tužbu prizna odlučne činjenice, neovisno što je osporio tužbeni zahtjev, sudac pojedinac može bez zakazivanja ročišta donijeti presudu ako ne postoje druge smetnje za njeno donošenje. Kako u ovom konkretnom slučaju tuženik nije priznao odlučne činjenice, već se protivio tužbi i tužbenom zahtjevu, tako je pravilno prvostupanjski sud postupio kad je zaključio da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 332.a ZPP. Stoga nije osnovan navedeni prigovor tužitelja.
9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa s osnova povrata stečenog bez osnove. Tužitelj ističe da su utuženi iznosi isplaćeni na temelju pravomoćne i ovršne presude (s osnova kapitalizirane rente izgubljene zarade, a zbog profesionalnog oboljenja asbestoze) Trgovačkog suda u Splitu broj P-1003/99 od 15. svibnja 2000. koju je (zajedno sa presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3735/00-2 od 3.5.2001., kojom je potvrđena prvostupanjska presuda) Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem Rev 76/05-2 od 23. prosinca 2009., ukinuo i predmet vratio na ponovno suđenje.
10. Budući da su navedeni iznosi naplaćeni od tužitelja u ovršnom postupku provedenom u razdoblju od 2001. do 2003., prvostupanjski je sud zaključio da se na konkretni slučaj imaju primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje u tekstu: ZOO/91). Kako je odredbom čl. 216. ZOO/91 propisano da se ne može tražiti vraćanje neosnovano plaćenih iznosa na ime naknade štete zbog povrede tijela, narušenja zdravlja ili smrti, tako je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev.
11. Drugostupanjski je sud zaključio da je osnova isplate otpala donošenjem odluke Vrhovnog suda 23. prosinca 2009., jer je tužitelj tad stekao pravo tražiti vraćanje pa da treba primijeniti odredbe čl. 1111. st. 3. i čl. 1117. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO/05). Pritom zaključuje da sukladno čl. 1117. st. 1. ZOO/05 nije moguć povrat naknade štete isplaćene zbog narušenog zdravlja isplaćena poštenom stjecatelju.
12. Tužitelj u reviziji ističe da je pravilan zaključak drugostupanjskog suda da na predmetni odnos treba primijeniti ZOO/05, ali da nije pravilan zaključak da iz odredbi navedenog zakona proizlazi da se ne vraća iznos naknade štete koja je isplaćena poštenom stjecatelju zbog narušenog zdravlja jer sadrži drugačija rješenja od zakonskog rješenja iz čl. 216. ZOO/91.
13. Osnovano tužitelj ističe da prema odredba čl. 1117. st. 1. ZOO/05 ne postoji mogućnost zadržanja naknade štete isplaćene zbog narušenog zdravlja kao što je to bilo moguće na temelju čl. 216. ZOO/91., te je u tom smislu pogrešan navedeni zaključak drugostupanjskog suda.
14. Nadalje, pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da se u konkretnom slučaju imaju primijeniti odredbe ZOO/91. To stoga što je odnos stjecanja bez osnove, potpuno novi pravni odnos koji je nastao donošenjem rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 23. prosinca 2009., poslovni broj Rev 76/05-2 jer su ukinute nižestupanjske presude, čime je otpala osnova po kojoj je sporno primljeno. Taj pravni odnos (stjecanja bez osnove) prije donošenja navedene revizijske odluke nije egzistirao, nego je tek tad nastao. Slijedom navedenog, daljnjom primjenom odredbe čl. 1163. st. 1., a imajući u vidu odredbu čl. 1165. ZOO-a/05 za zaključiti je da se ovaj spor ima rješavati primjenom instituta stjecanja bez osnove u svjetlu pravne regulacije određene odredbama ZOO-a/05.
Naime, na petoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV-101/2023-14 od 4. prosinca 2023., zauzeto je pravno shvaćanje koje glasi:
„Na odnos stjecanja bez osnove koji je nastao nakon stupanja na snagu Zakona o obveznim odnosima iz 2005. (u kojem odnosu se otpadanje osnove dogodilo nakon 1. siječnja 2006.) primjenjuju se pravila o vraćanju stečenog bez osnove iz članka 1111. i 1117. ZOO/05, neovisno o tome što je štetni događaj nastao u vrijeme dok je bio na snazi ZOO/91 i što je u presudi temeljem koje je izvršena isplata primijenjen taj materijalnopravni propis.“
„Ako je obveza naknade štete nastala za vrijeme važenja Zakona o obveznim odnosima iz 2005., a izvanredni pravni lijek je prihvaćen te su nižestupanjske presude preinačene i odbijen je tužbeni zahtjev oštećenik-stjecatelj je dužan vratiti sve što je primio na ime naknade štete zbog ozljede tijela, narušenja zdravlja ili smrti.“
15. Dakle, prvostupanjski sud je pogrešno zaključio da se na konkretan slučaj imaju primijeniti odredbe ZOO/91 pa da sukladno tim odredbama tuženik nema obvezu vraćanja isplaćenog iznosa. Kao što je već navedeno, pogrešan je i zaključak drugostupanjskog suda da prema odredbama ZOO/05 postoji mogućnost zadržanja naknade štete isplaćene zbog narušenog zdravlja kao što je to bilo moguće na temelju čl. 216. ZOO/91.
16. Budući da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo, a zbog toga je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, valjalo je sukladno odredbi čl. 395. st. 2. ZPP-a odlučiti kao u izreci.
17. U ponovljenom će postupku nižestupanjski sudovi, vezani gore zauzetim pravnim shvaćanjem ovog suda (čl. 394.a ZPP-a), utvrditi sve činjenice bitne za odluku u ovoj pravnoj stvari, pa tako i u pogledu visine tužbenog zahtjeva i potom donijeti novu, zakonitu odluku.
18. Odluka o trošku povodom revizijskog postupka utemeljena je na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.
|
|
|
Predsjednik vijeća: Ivan Vučemil, v.r. |
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.