Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 60 Gž R-1826/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, Nike Grospić Ivasović, izvjestiteljice i Diane Preglej, članice, u pravnoj stvari tužitelja D. K. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. P., odvjetniku u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, ministarstva, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2785/2019-26 od 24. veljače 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 13. veljače 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice Republike Hrvatske, ministarstva kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2785/2019- 26 od 24. veljače 2022.

II. Odbija se zahtjev tuženice Republike Hrvatske, ministarstva za naknadu troška nastalog povodom žalbe kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tužitelja D. K. za naknadu troška nastalog povodom odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Predmetnom je presudom pod točkom I. izreke naloženo tuženici isplatiti tužitelju na ime razlike plaće bruto iznos od 14.456,23 kn (1.918,67 EUR–a[1] ), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, osim u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate tekuće na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, sve to u roku od 15 dana.

2. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 9.062,50 kn (1.202,80 EUR–a), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 24. veljače 2022. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana.

3. Protiv navedene presude žali se tuženica u cijelosti zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se ista preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti i da se zahtjev tuženice za naknadu troška parničnog postupka prihvati u cijelosti, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, kao i da joj se naknadi trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 1.250,00 kn (165,90 EUR–a).

4. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tuženice u cijelosti, predlažući da se žalba iste odbije kao neosnovana te predmetna presuda potvrdi, kao i da mu se naknadi trošak nastao povodom odgovora na žalbu u iznosu od 1.250,00 kn (165,90 EUR–a).

5. Žalba je neosnovana.

6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja, konačno postavljen podneskom od 14. listopada 2020. (list 203-205 spisa), da mu tuženica na ime razlike plaće koja je nastala zbog neplaćenog rada koji je tužitelj odrađivao u trajanju od 30 minuta prije početka turnusa (smjene) u razdoblju od 1. lipnja 2014. pa do 30. studenog 2018. isplati bruto iznos od 14.456,23 kn (1.918,67 EUR–a), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine mjesečne iznose, izuzev zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu kao i da mu naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 9.687,50 kn (1.285,75 EUR–a).

7. Suprotno žalbenim navodima tuženice, predmetna presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i međusobno neproturječni, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP–a na koju tuženica upire.

8.1. Također su neosnovani daljnji žalbeni navodi tuženice da je prvostupanjski sud pogrešno postupio kada nije sukladno odredbi iz čl. 282. st. 1. ZPP–a odbacio tužbu u ovom predmetu kao nedopuštenu jer tužitelj, prema mišljenju tuženice, prije pokretanja postupka u ovom predmetu nije postupio sukladno odredbi iz čl. 186.a st. 1. ZPP–a, a koji upućuju na to da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 14. ZPP–a.

8.2. Naime, iz spisa predmeta je vidljivo da se tužitelj prije pokretanja postupka u ovom predmetu obratio sa zahtjevom za mirno rješenje spora od 13. prosinca 2018. (list 5-6 spisa) Općinskom državnom odvjetništvu u Z., Građansko–upravnom odjelu, kao stvarno i mjesno nadležnom državnom odvjetništvu, odnosno da je zaista postupio sukladno odredbi iz čl. 186.a st. 1. ZPP–a.

8.3. Pri tome nije od važnosti činjenica da je tužitelj prvotno od tuženice u zahtjevu za mirno rješenje spora od 13. prosinca 2018. potraživao razliku plaće po osnovi prekovremenog rada, dok je nakon pokretanja postupka u ovom predmetu u podnesku od 14. listopada 2020., kojim je konačno postavio tužbeni zahtjev, od tuženice potraživao razliku plaće po osnovi redovnog rada u turnusu, budući da su oba zahtjeva utemeljena na identičnoj činjeničnoj osnovi, razlikujući se jedino u odredbama materijalnog prava kojima se regulira prekovremeni i redovan rad.

9. Ovdje valja napomenuti i da time što je tužitelj prvotno od tuženice u zahtjevu za mirno rješenje spora potraživao razliku plaće po osnovi prekovremenog rada, a nakon toga u podnesku kojim je konačno postavio tužbeni zahtjev od tuženice potraživao razliku plaće po osnovi redovnog rada u turnusu, suprotno mišljenju tuženice, nije došlo do preinake tužbe, budući da je odredbom iz čl. 191. st. 3. ZPP– a propisano, između ostalog, da tužba nije preinačena ako je tužitelj promijenio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva.

10. Prilikom ispitivanja predmetne presude i postupka koji joj je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a.

11. Neosnovani su i preostali žalbeni navodi tuženice u kojima ona u bitnom ističe da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje na koje je zatim i pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na glavno potraživanje tužitelja, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

12. Prvostupanjski sud je na temelju svih dokaza koji su izvedeni tijekom postupka, postupajući pritom u smislu odredbe iz čl. 8. ZPP–a, utvrdio u bitnom sljedeće:

- da je tužitelj u utuženom razdoblju bio djelatnik ministarstva, uprave, službe,

- da je tužitelju rad bio organiziran u turnusima od 7,00 pa do 19,00 sati i od 19,00 pa do 7,00 sati te da je bio dužan dolaziti pola sata (30 minuta) prije početka turnusa u policijsku postaju, odnosno prostorije službe, i to ne samo zbog organiziranog prijevoza do štićenih objekata, već i zbog obavljanja otpreme službe u sklopu koje se čitao raspored i davale informacije vezane za konkretan posao te vršila provjera je li tužitelj, kao policijski službenik, propisno odjeven, naoružan i opremljen i je li psiho– fizički sposoban za obavljanje policijskih poslova, sve u smislu odredaba iz čl. 170. Pravilnika o načinu postupanja policijskih službenika (''Narodne novine'' broj 89/10 i 76/15),

- da su postojale sankcije u vidu pokretanja disciplinskog postupka ukoliko tužitelj ne bi došao pola sata (30 minuta) prije početka turnusa na posao,

- da se samo u izuzetnim situacijama dopuštalo djelatnicima da idu u službu izravno do štićenog objekta, ali samo uz odobrenje šefa smjene, s time da je obveza dolaska u policijsku postaju, odnosno prostorije službe pola sata prije početka smjene prestala tek 2020. zbog uvedenih epidemioloških mjera,

- da tuženica nije evidentirala raniji dolazak tužitelja na posao, niti mu ga je plaćala, - da je tuženica uz podnesak od 9. rujna 2020. (list 190-194 spisa) dostavila evidencije o prisutnosti na radu tužitelja te izračun razlike bruto plaće za redovan rad u turnusu koji je tužitelj odrađivao u utuženom razdoblju, a sukladno kojem je tužitelj podneskom od 14. listopada 2020. (list 203-205 spisa) konačno postavio tužbeni zahtjev,

- da je tuženica na ročištu od 9. ožujka 2021. (list 229-230 spisa) učinila nespornom visinu tužbenog zahtjeva i tijek zateznih kamata.

13. Nadalje, odredbom iz čl. 7. st. 1. Zakona o radu (''Narodne novine'' broj 93/14 i 127/17 – u daljnjem tekstu: ZR) propisano je da je poslodavac obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a da je radnik obvezan prema uputama koje poslodavac daje u skladu s naravi i vrstom rada osobno obavljati preuzeti posao.

14. Odredbom iz čl. 92. st. 1. ZR–a propisano je da se plaća isplaćuje nakon obavljenog rada, a odredbom iz čl. 92. st. 3. ZR–a propisano je da se, ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu.

15. Uzimajući u obzir činjenično stanje koje je utvrđeno u ovom predmetu, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je pod točkom I. izreke predmetne presude, u smislu odredaba iz čl. 7. st. 1. i čl. 92. st. 1. ZR–a, naložio tuženici isplatiti tužitelju bruto iznos od 14.456,23 kn (1.918,67 EUR–a), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine mjesečne iznose, osim zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, a koje tužitelju sukladno odredbi iz čl. 92. st. 3. ZR–a, u svezi čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 – u daljnjem tekstu: ZOO) također pripadaju.

16. Odluka prvostupanjskog suda o trošku parničnog postupka pod točkom II. izreke predmetne presude pravilna je i zakonita jer je donesena u smislu odredaba iz Tbr.

7. st. 1., Tbr. 8. st. 1. i 3., Tbr. 9. st. 1., Tbr. 42. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15), čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (''Narodne novine'' broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19 i 138/20), čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (''Narodne novine'' broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20) te čl. 29. st. 2. ZOO–a, u svezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP–a.

17. Pri tome valja dodati da tuženica nema pravo na naknadu troška parničnog postupka u ovom predmetu jer u pogledu glavne stvari u cijelosti nije uspjela, sve u smislu odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP–a.

18. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredaba iz čl. 368. st. 1. i 2. ZPP–a odlučiti kao pod točkom I. izreke ove odluke.

19. Tuženica nema pravo na naknadu troška nastalog povodom žalbe jer sa žalbom u pogledu glavne stvari u cijelosti nije uspjela, slijedom čega je primjenom odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP–a valjalo odlučiti kao pod točkom II. izreke ove odluke.

20. Tužitelj nema pravo na naknadu troška nastalog povodom odgovora na žalbu jer taj trošak nije bio potreban za vođenje ovog postupka, tako da je primjenom odredbe iz čl. 155. st. 1. ZPP–a valjalo odlučiti kao i pod točkom III. izreke ove odluke.

U Zagrebu 13. veljače 2024.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac, v.r.