REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 3249/23-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja COLLECTIVE MIND DEVELOPMENT d.o.o., OIB 64601332484, iz Osijeka, Josipa Juraja Strossmayera 341, kojeg zastupa punomoćnik Darko Mundweil, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Schmidt & Mundweil j.t.d. u Osijeku, Školsa 1, protiv protivnika osiguranja, CK, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Biris Guljaš, odvjetnik u Osijeku, Europske avenije 22, radi osiguranja novčane tražbine određivanjem privremene mjere, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije protivnika osiguranja protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-1849/2023-2 od 15. svibnja 2023., kojim je preinačeno rješenje Trgovačkog suda u Osijeku, poslovni broj R1-93/2022-12 od 2. veljače 2023., u sjednici održanoj 13. veljače 2024.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog protivnika osiguranja za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1. Protivnik osiguranja je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-1849/2023-2 od 15. svibnja 2023., kojim je preinačeno rješenje Trgovačkog suda u Osijeku, poslovni broj R1-93/2022-12 od 2. veljače 2023. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koja podnositelj smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, i to radi neujednačene prakse drugostupanjskih sudova. Predlagatelj, naime, navodi da pravno shvaćanje na kojem je utemeljeno pobijano rješenje nije podudarno s pravnim shvaćanjem drugostupanjskih sudova izraženim u odlukama Visokoga trgovačkog suda, broj Pž- 3117/2007-3 od 12. rujna 2007., Županijskog suda u Varaždinu, broj Gž-1538/2006-2 od 1. rujna 2006. i Gž Ovr-321/2023-2 od 7. lipnja 2023. i Županijskog suda u Zagrebu, Gž Ovr-1846/2022-2 od 13. veljače 2023.

1.1. Pitanja naznačena u prijedlogu glase:

"1. Je li u situaciji kada nesporno nisu kumulativno ispunjeni zakonski uvjeti iz članka 344. stavak 1. Ovršnog zakona, pri čemu predlagatelj ni na koji način ne dokazuje (predlaže, dostavlja dokaze - što je dužan) da protivnik osiguranja određivanjem predložene mjere trpi samo neznatnu (ili kako predlagatelj navodi, ne trpi) štetu - sud ovlašten primjenjivati odredbi članka 344. stavak 2. Ovršnog zakona;

2. Ukoliko ipak primjenjuje tu odredbu, je li dužan adekvatno obrazložiti razloge zbog kojih zauzima stav kako protivnik osiguranja ne trpi nikakvu posebnu štetu predloženom mjerom;

3. S obzirom na sve navedeno u ovome prijedlogu, može li se u konkretnom predmetu, s obzirom na okolnosti konkretnog predmeta, reći/utvrditi da protivnik osiguranja određivanjem predložene privremene mjere zabrane otuđenja i opterećenja jedine nekretnine ne trpi nikakvu štetu, odnosno neznatnu štete?".

2. Predlagatelj osiguranja nije odgovorio na prijedlog protivnika osiguranja za dopuštenje revizije.

3. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a i 387. ZPP, revizijski sud ocjenjuje da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i ne opravdavaju intervenciju najvišeg suda.

4. Naime, prema odredbi članka 385.a stavka 1. ZPP, Vrhovni će sud reviziju dopustiti samo onda ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi. Važno je pitanje pravni standard kojemu se značenje oblikuje u praksi Vrhovnog suda, a o takvom se pitanju može govoriti ako odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pogotovo ako praksa viših sudova nije jedinstvena, ako je riječ o pravnom pitanju o kojem praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije jedinstvena, ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Suda Europske unije trebalo preispitati sudsku praksu.

5. Revizijski sud ocjenjuje da postavljena pravna pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Naime, o odgovoru na prvo i drugo postavljeno pitanje ne ovisi odluka u sporu jer ta pitanja polaze od netočne tvrdnje da je pobijanim rješenjem privremena mjera određena iako za to nisu bili ispunjeni zakonski uvjeti i da takva odluka nije obrazložena adekvatnim razlozima. Međutim, takve tvrdnje nisu točne jer su protivne sadržaju pobijanog rješenja zato što su u njemu jasno navedeni razlozi zbog kojih je drugostupanjski sud odredio predloženu privremenu mjeru i jer je drugostupanjski sud obrazložio svaku od potrebnih pretpostavki za donošenje takve odluke.

5.1. Osim toga, sadržaj ne samo prvih dvaju pitanja, već i sadržaj trećeg pitanja, u bitnom, ukazuju na nezakonitost kao razlog važnosti. U odnosu na nezakonitost kao razlog važnosti za dopuštenje revizije, revizijski sud ocjenjuje da nezakonitost u pravilu nije odlučna za ocjenu sadržava li prijedlog za dopuštenje revizije važno pitanje zbog kojeg bi reviziju trebalo dopustiti jer je svrha revizije po dopuštenju u donošenju presuda s precedentnim učinkom u usporedivim situacijama čime se osigurava njezina javna funkcija, dok kontrola zakonitosti služi privatnoj funkciji revizije koju je imala redovna revizija, a koja je u domaćem procesnopravnom sustavu sada napuštena. S druge strane, odluke na koje predlagatelj ukazuje kao razloge važnosti nisu odgovarajuće zato što nisu donesene u istim činjeničnim i pravnim okolnostima.

5.2. Naime, predlagatelj osporava zaključak da je u konkretnom slučaju ispunjena subjektivna pretpostavka za određivanje predmetne privremene mjere i to u dijelu zaključka suda da protivnik osiguranja određivanjem predložene mjere trpi samo neznatnu štetu. Sud je drugog stupnja, obrazlažući razloge svoje odluke, istaknuo da je sam zakonodavac oslobodio predlagatelja osiguranja dokazivanja opasnosti da će bez predložene mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati, pod uvjetom da učini vjerojatnim da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu u smislu odredbe članka 344. stavka 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20). Potom je obrazložio razloge na temelju kojih je ocijenio da bi u okolnostima konkretnog slučaja, posebno s obzirom na sadržaj, pravni domašaj i značenje predmetne zabilježbe (zabrana otuđenja i raspolaganja nekretninom), protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu.

5.3. Pitanje bi li konkretni protivnik osiguranja određivanjem privremene mjere zabrane otuđenja i opterećenja nekretnine pretrpio neznatnu štetu pitanje je činjenične naravi koje ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja. Iz sadržaja odluke Visokoga trgovačkog suda broj Pž-3117/2007-2 od 20. travnja 2007. proizlazi da se sudovi u tom postupku nisu bavili pitanjem nastupanja neznatne štete u kontekstu sadržaja, pravnog domašaja i značenja predmetne zabilježbe. Osim toga, u toj je odluci navedeno da srodna zakonska odredba (članka 296. stavka 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03 i 88/05) nameće predlagatelju osiguranja dužnost navođenja činjenica koje ukazuju na vjerojatnost nastupanja neznatne štete, a u tom postupku nije utvrđeno da su te činjenice istaknute. U predmetnom, pak, postupku, kako to proizlazi iz sadržaja drugostupanjske odluke, predlagatelj je osiguranja prijedlog za određivanje privremene mjere utemeljio, među ostalim, i na tvrdnji da je protivnik osiguranja "pokazao visoku razinu kriminalne volje i ustrajnosti u cilju stvaranja osobnog profita iz čega nesporno proizlazi razboriti stupanj izvjesnosti postojanja opasnosti da će protivnik osiguranja bez određivanja predložene privremene mjere spriječiti ili znatno otežati naplatu...". U tom smislu ova odluka ne predstavlja odgovarajući razlog važnosti, jednako kao ni ostale odluke na koje ukazuje predlagatelj. To posebno stoga što se (neovisno o drugim razlikama) nisu bavile pitanjem neznatne štete u kontekstu sadržaja, pravnog domašaja i značenja zabilježbe otuđenja i opterećenja nekretnine.

6. U takvim okolnostima nisu ostvarene pretpostavke za dopuštenje revizije, pa je na temelju odredbe članka 389.b stavaka 1. i 2. ZPP odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 13. veljače 2024.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil