REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 3096/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatska Lutrija d.o.o., OIB 27905228158, sa sjedištem u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 72, zastupanog po punomoćnici Srđani Radišić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., OIB 22694857747, sa sjedištem u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, zastupanog po punomoćniku Branimiru Periću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-787/2022-2 od 8. prosinca 2022., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2695/2017 od 18. listopada 2021., u sjednici održanoj 13. veljače 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na prvo, drugo i treće postavljeno pravno pitanje se odbija.

II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na četvrto postavljeno pravno pitanje te u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda se odbacuje.

III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-787/2022-2 od 8. prosinca 2022. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 2695/2017 od 18. listopada 2021.

2. Tužitelj u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije predlaže isti odbaciti odnosno odbiti te potražuje trošak sastava odgovora na prijedlog.

3. Postupajući na temelju odredbe čl. 385.a i 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje u tekstu: ZPP), prema ocjeni revizijskog suda, postavljena pravna pitanja (od 1. do 3.) u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu.

3.1. Naime, odgovor na prvo postavljeno pitanje sadržan je u odredbi čl. 461.a st. 2. ZPP stoga ono nije važno za odluku u sporu. U odnosu na drugo postavljeno pitanje koje se odnosi na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 461. a ZPP, valja reći da se na temelju odredbe čl. 467. st. 1. ZPP presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti, kao što je ovaj (čl. 502. st.1. ZPP), može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. točke 3. ZPP, dakle samo zbog apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

3.2. U odnosu na treće postavljeno pitanje revident nije izložio odgovarajući razlog važnosti. Naime, kao razlog važnosti poziva se na odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1476/2020 od 16. studenog 2022., međutim u toj odluci drugostupanjski sud nije odlučivao o visini zateznih kamata na trošak glavnice, jer taj dio prvostupanjske odluke nije bio predmet žalbenog postupka, tako da je zapravo razlog važnosti na koji se tuženik poziva prvostupanjska odluka, a koja ne može biti razlog važnosti (u smislu čl. 385.a st. 1. al. 2. ZPP).

3.3. Vezano za četvrto postavljeno pitanje koje se odnosi na visinu zateznih kamata na troškove parničnog postupka tuženik nije jasno naznačio razloge važnosti pravnog pitanja u smislu čl. 385.a ZPP, a što je bio dužan na temelju odredbe čl. 387. st. 2. točka 3. ZPP.

3.4. Obzirom u ovoj pravnoj stvari u odnosu na niti jedno od postavljenih pravnih pitanja nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda sukladno odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci rješenja pod točkom I te na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP kao u izreci rješenja pod točkom II.

4. Nadalje, revizijski sud je ocijenio da podnositelj nije učinio vjerojatnim da mu je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP.

5. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. u vezi s odredbom čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao u izreci rješenja pod točkom II.

6. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 155. st. 1. ZPP te tužitelju nije priznat trošak odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije jer se radi o trošku koji nije bio potreban za vođenje ove parnice.

Zagreb, 13. veljače 2024.

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković