REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-621/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Opća bolnica "Dr. Ivo Pedišić" Sisak, OIB 01066571771, Sisak, Josipa Jurja Strossmayera 59, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnik Mislav Biočić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o., u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2315/2021-2 od 26. listopada 2022. kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-532/2020-24 od 23. ožujka 2021., u sjednici održanoj 13. veljače 2024.,
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2315/2021-2 od 26. listopada 2022. odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2315/2021-2 od 26. listopada 2022. odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2315/2021-2 od 26. listopada 2022. kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 532/2020-24 od 23. ožujka 2021. u dijelu točke I. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju iznos od 305.394,97 kuna / 40.532,88 eura sa zateznom kamatom, naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 23.058,00 kuna / 3.060,32 eura te je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 17.398,80 kuna (stavak I izreke). U stavku II izreke potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu točke I. izreke kojim je odbijen zahtjev za isplatu zateznih kamata koje teku na iznose pobliže označene u toj izreci. U stavku III izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu 16.720,50 kuna / 1.940,47 eura te je u stavku IV izreke odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškvoa sastava odgovora na žalbu u iznosu od 6.250,00 kuna / 829,52 eura.
2. Tuženik podnosi prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog tri pravna pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni pozivom na odredbu čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19, 80/22 i 114/22- dalje: ZPP) te pozivom na odredbu čl. 385.a st. 2. ZPP zbog povrede temeljnih ljudskih prava.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a, čl. 387., čl. 388. i čl. 389. ZPP revizijski sud je ocijenio da pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3.1. Naime, postavljenim pitanjima predlagatelj ukazuje na eventualnu pogrešnu primjenu odredaba parničnog postupka počinjenu pred nižestupanjskim sudovima, a što samo po sebi nije razlog za dopuštenje revizije, one u smislu čl. 382. ZPP, jer i u slučaju postojanja takve povrede u konkretnom slučaju, osobito u situaciji kad takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda, njezine posljedice ne premašuju dosege ovog konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačavanje sudske prakse niti za razvoj prava kroz sudsku praksu, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom navedene revizije, pa tako ni nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odbiti prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja pa je riješeno kao u stavku I izreke rješenja.
5. U pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP valja reći da tuženik nije učinio vjerojatnim da bi osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka ili pogrešnom primjenom materijalnog prava bilo povrijeđeno temeljno Ustavom zajamčeno pravo na pravično suđenje iz čl. 14. st. 2. i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske kao i čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. U odnosu na tuženikove navode da je došlo do povrede prava na pravično suđenje uslijed pogrešne primjene materijalnog prava valja reći da do povrede tog prava ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
5.1. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženiku omogućeno da se izjasni o svim zahtjevima i navodima tužitelja, da iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučne navode tuženika. Presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnim ili očito nerazumnim. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje.
6. Kako, imajući u vidu izneseno, tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje to je valjalo pozivom na odredbu čl. 385.a st. 2. ZPP i čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao u točki II izreke ovog rješenja.
Zagreb, 13. veljače 2024.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
