Poslovni broj: I Kž-120/2023-6

Poslovni broj: I Kž-120/2023-6

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Sande Janković, Marije Balenović, Maje Štampar Stipić i mr.sc. Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog J. A., zbog počinjenja u stanju neubrojivosti protupravnih djela iz članka 111. točka 6. u vezi članka 34. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zadru od 11. studenog 2022., broj K-14/2022., u sjednici vijeća održanoj 5. prosinca 2023.,

 

p r e s u d i o j e

 

 

Odbija se žalba optuženog J. A. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom, na temelju članka 554. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13.,152/14., 70/17., 126/19. – dalje: ZKP/08.) utvrđeno je da je optuženi J. A. počinio u stanju neubrojivosti tri protupravna djela. Djelom činjenično opisanim u točki 1.) izreke, protupravno djelo zakonskih obilježja teškog ubojstva u pokušaju iz članka 111. točka 6. u vezi s člankom 34. stavak 1. KZ/11., djelom činjenično opisanim u točki 2.) izreke, protupravno djelo zakonskih obilježja prisile prema službenoj osobi iz članka 314. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. i djelom činjenično opisanim pod točkom 3.) protupravno djelo zakonskih obilježja dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz članka 215. stavak 1. KZ/11., činjenično i pravno pobliže opisano u izreci te presude.

 

1.1. Na temelju članka 554. stavak 1. ZKP/08. u vezi s člankom 51. stavak 1. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama ("Narodne novine" broj 76/14. – dalje: ZZODS), optuženiku je određen prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu u trajanju šest mjeseci.

 

1.2. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08. optuženik je oslobođen od plaćanja troškova kaznenog postupka u cijelosti.

 

1.3. Na temelju članka 158. stavak 1. i 2. ZKP/08. oštećeni G. B. sa svojim imovinskopravnim zahtjevom upućen je na parnicu.

 

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik po branitelju po službenoj dužnosti, Z. V., odvjetniku u B., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se prihvati žalba, ukine pobijana presuda te predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku ili presuda preinači i optuženika oslobodi od optužbe.

 

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

3. Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08., dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalba nije osnovana.

5. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, optuženik suštinski prigovara ispravnosti utvrđenih činjenica, prije svega, u odnosu na način počinjenja kaznenih djela opisan u činjeničnom supstratu pobijane presude. Po ocjeni žalitelja, ne osporavajući da je pucao iz vatrenog oružja (puške marke "Merkel" serijskog broja …. cal. …) navodi da niti jedan hitac nije usmjerio prema tijelu policijskih službenika, čime osporava postupanje s izravnom namjerom da usmrti policijskog službenika. Ovo stoga što je optuženik, kako sam navodi u žalbi "…osoba koja je vična oružju, imao je kvalitetnu opremu odnosno optičke ciljnike i slično iz čega proizlazi da je imao mogućnost za opisano postupanje…", ali da nije pucao s tom namjerom, već da upozori osobe koje ga okružuju da mu se ne približavaju te da je pucao u zrak ili tlo oko policijskih službenika, a ne prema njima, odnosno u njihova tijela. U tom kontekstu iznosi vlastitu analizu i ocjenu prvenstveno svoje obrane iz koje izvodi zaključke suprotne onima iz prvostupanjske presude, posebno u odnosu na dokazanost postupanja sa izravnom namjerom.

 

5.1.Protivno navodima u žalbi, prvostupanjski sud izravnu namjeru optuženika u odnosu na kazneno djelo iz članka 111. točka 6. u vezi članka 34. KZ/11. (točka 1.) izreke presude), pravilno je utvrdio na temelju iskaza oštećenog G. B., materijalnih tragova i rezultata balističkog vještačenja i temeljem toga utvrdio da je riječ o izravnom pogotku, a ne o rikošetu što upućuje da je optuženik pucao direktno u metu - policajca koji je bio u kretanju prema njemu, pri čemu je irelevantno što je tom prigodom oštećenik zadobio samo laku tjelesnu ozljedu.

 

5.2. Suprotno daljnjim paušalnim i neargumentiranim žalbenim navodima, da nije počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela iz članka 215. stavak 1. KZ/11., činjenično opisano u točki 3.) izreke presude, prvostupanjski sud je na temelju suglasnih iskaza svjedoka - policijskih službenika G. B., I. B., J. B., D. G. i N. M., pripadnika ….. i materijalnih tragova u vidu mehaničkih oštećenja raspoređenih na relativno malom prostoru gdje su uredujući policajci bili udaljeni do 25 metara od optuženika, izveo pravilne zaključke da je optuženikova namjera bila usmjerena na počinjenje protupravne radnje te da je njegovo postupanje (ispaljivanje 9 hitaca iz lovačke puške u pravcu policajaca i u more) determinirana njegovim progonstvenim deluzijama uzrokovanima duševnim smetnjama uslijed duševne bolesti psihoze sa sumanutim značajkama.

 

5.3. Nadalje, optuženik navodi da nije spriječio službenu osobu u obavljanju službene radnje, čime osporava činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda iz točke 2.) izreke presude, pa time i zakonska obilježja kaznenog djela iz članka 314. stavak 2. KZ/11. U odnosu na ovo djelo optuženik navodi da je oštećena pitala, što radi pa da nije počela obavljati "…bilo kakvu radnju sukladno Zakonu o policijskim ovlastima…", čime sugerira da je nije niti mogao spriječiti u obavljanju službene radnje.

 

5.4. Nasuprot žalbenim navodima optuženika, prvostupanjski sud je na temelju pravilne ocjene iskaza oštećene S. S. i obrane optuženika, potpuno i pravilno utvrdio da je namjera policajke bila utvrđivanje identiteta optuženika te da je u poduzimanju te službene radnje spriječena time što je u policajku uperio pušku i krenuo prema njoj i zatim u znak upozorenja ispalio jedan metak u more, a kasnije još jedan, što ne osporava ni sam optuženik. Opisana radnja optuženika u kontekstu dinamike događaja iz činjeničnog opisa točke 2.) izreke presude, i po ocjeni drugostupanjskog suda jest prijetnja da će izravno upotrijebiti silu, čime je, protivno žalbenim navodima, spriječio službenu osobu u obavljanju službene radnje.

 

6. Jednako tako, ispravno je prvostupanjski sud prihvatio kao stručan, objektivan i vjerodostojan nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. D. L., koji je naveo da optuženik boluje od teške kronične duševne bolesti pod dijagnozom Shizophrenia paranoiedes (F20.0), zbog čega je tempore criminis bio neubrojiv, te je tri protupravna djela koja su predmet ovog postupka, proizašla iz njegovog duševnog stanja što je u konačnici rezultiralo ostvarenjem zakonskih obilježja kaznenih djela teškog ubojstva u pokušaju iz članka 111. točka 6. u vezi članka 34. KZ/11., prisile prema službenoj osobi iz članka 314. stavak 2. KZ/11. i dovođenje u opasnost života i imovine opće opasnom radnjom ili sredstvom iz članka 215. stavak 1. KZ/11.

 

7. Prema tome, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, te je savjesnom i potpunom analizom izvedenih dokaza navedenih u obrazloženju pobijane presude, za svoja utvrđenja iznio jasne i uvjerljive razloge, koje u potpunosti prihvaća i drugostupanjski sud. Stoga žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

 

8. Žaleći se zbog odluke o kazni, optuženik smatra da je pobijana odluka o prisilnom smještaju optuženika u psihijatrijsku ustanovu utemeljena na nepotpuno utvrđenim činjenicama u psihijatrijskom nalazu i mišljenju, pri čemu da prvostupanjski sud nije cijenio da je optuženik smješten u …. bolnici godinu dana te da je njegovo zdravstveno stanje poboljšano, pa realno ne postoji opasnost od počinjenja novih kaznenih djela izlaskom iz navedene ustanove.

 

8.1. Nasuprot ovakvim tvrdnjama žalitelja kako bi optuženiku bila primjerenija mjera psihijatrijskog liječenja na slobodi, prvostupanjski sud je pravilno, imajući u vidu nalaz i mišljenje psihijatrijskog vještaka dr. D. L. utvrdio da je optuženik, zbog psihotične bolesti sa sumanutim značajkama (paranoidna psihoza), u fazi egzacerbacije bio neubrojiv u vrijeme ostvarenja obilježja protupravnih djela, zbog koje neubrojivosti postoji visok rizik od pogoršanja bolesti u budućnosti i opasnost od počinjenja novog, težeg kaznenog djela. Tu opasnost moguće je otkloniti samo mjerom smještaja i liječenja optuženika u psihijatrijskoj ustanovi.

 

8.2. Stoga je prvostupanjski sud pravilno, na temelju članka 554. stavak 1. ZKP/08. u vezi s člankom 51. stavak 1. ZZODS-a, optuženiku odredio prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu u trajanju 6 (šest) mjeseci. Nema dvojbe da se ova odredba ZZODS-a o prisilnom smještaju u psihijatrijsku ustanovu odnosi na sve neubrojive osobe za koje je sud u kaznenom postupku na temelju mišljenja vještaka psihijatra utvrdio da postoji vjerojatnost da bi ta osoba zbog težih duševnih smetnji, zbog kojih je nastupila njezina neubrojivost, mogla ponovno počiniti teže kazneno djelo i da je za otklanjanje te opasnosti potrebno njezino liječenje u psihijatrijskoj ustanovi, a što je pravilno utvrdio sud prvog stupnja na temelju stručnog i objektivnog vještačenja.

 

9. S obzirom da žalba optuženika nije osnovana, a ispitivanjem prvostupanjske presude nisu nađene povrede na koje drugostupanjski sud, u skladu s odredbom članka 476. stavka 1. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08. presuđeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 5. prosinca 2023.