REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 26/2023-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. Š., OIB …, iz Z., kojeg zastupa punomoćnik K. L., odvjetnik u Z., protiv tuženika E. o. d.d., OIB …, sa sjedištem u Z., kojeg zastupaju punomoćnici - odvjetnici Odvjetničkog društva G. i p., iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-684/2020-3 od 2. studenoga 2021., kojom je odbijen prijedlog tužitelja za ispravak presude Županijskog suda u Šibeniku, poslovni broj Gž-684/2020-2 od 14. lipnja 2021., u sjednici održanoj 13. veljače 2024.,
r i j e š i o j e:
Ukida se rješenje Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-684/2020-3 od 2. studenoga 2021. u točki 2. izreke te se predmet u tom dijelu vraća tom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskim je rješenjem u točki 1. izreke odbijen kao neosnovan prijedlog tužitelja za dopunom presude Županijskog suda u Šibeniku, poslovni broj Gž- 684/2020-2 od 14. lipnja 2021., a u točki 2. izreke odbijen je kao neosnovan i prijedlog tužitelja za ispravkom te presude, sve u odnosu na oduku o parničnom trošku.
2. Ovaj je sud rješenjem broj Revd-2029/2022-2 od 8. lipnja 2022. dopustio tužitelju reviziju protiv navedenog rješenja Županijskog suda u Šibeniku u dijelu kojim je odbijen prijedlog tužitelja za ispravkom presude spomenutog suda broj Gž-684/2020- 2 od 14. lipnja 2021. zbog pravnog pitanja:
"Kada sud, odlučujući o troškovima u parnici pozivanjem na odredbu članka 154. stavka 1. i članka 158. stavka 1. ZPP vrši prijeboj troškova stranaka, ali u računicu ne uvrsti pravilno iznos troškova postupka tužitelja i tuženika, već umjesto iznosa troška tuženika u računicu pogrešno uvrsti iznos glavnice za koju je tužitelj djelomično povukao tužbeni zahtjev, pa od troškova postupka tužitelja oduzima iznos povučenog dijela glavnice tužitelja umjesto troškova postupka tuženika, da li se isto ima smatrati očitom pogrešnom u brojevima i drugom očitom pogreškom u pisanju i računanju ili isto predstavlja pogrešnu primjenu materijalnog prava?"
2.1. Revizijski je sud, naime, ocijenio da je postavljeno pitanje važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni zbog odstupanja drugostupanjskog suda od prakse revizijskog suda izražene konkretno u odlukama broj Rev 332/1997 od 14. travnja 2005., Rev 224/1996 od 21. travnja Rev-x 116/08 i Revr-761/14 od 4. veljače 2015.
3. Postupajući po navedenom dopuštenju, tužitelj podnosi reviziju protiv rješenja drugostupanjskog pozivom na odredbu članka 382. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, i 114/22 dalje: ZPP) pobijajući ga zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena i u odnosu na koji je dopuštena, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Tuženik nije odgovorio na reviziju tužitelja.
5. Revizija je osnovana.
6. Pobijano je rješenje, sukladno odredbi članka 391. stavka 3. ZPP, ispitano samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
7. Predmet je revizije drugostupanjska odluka o odbijanju prijedloga tužitelja za ispravak odluke o parničnom trošku sadržane u presudi suda drugog stupnja broj Gž- 684/2020-2 od 14. lipnja 2021.
8. Tužitelj je zatražio ispravak drugostupanjske presude u dijelu odluke o parničnom trošku navodeći da je drugostupanjski sud prilikom odlučivanja o trošku postupka od utvrđenog iznosa troška (64.081,00 kuna) pogrešno odbio iznos povučenog dijela tužbenog zahtjeva (48.918,80 kuna) te da je, umjesto toga, trebao od utvrđenog troška odbiti iznos od 8.906,25 kuna što predstavlja iznos troška kojeg je prvostupanjski sud dosudio tuženiku.
9. Drugostupanjski je sud, međutim, ocijenio da se tim navodima u osnovi osporava pravilnost primjene materijalnog prava u drugostupanjskoj presudi te da se zbog toga nisu ostvarili zakonski uvjeti za ispravak presude iz članka 342. stavka 1. ZPP, a ocijenjeno je i da nije osnovan zahtjev za ispravak presude u dijelu kojim tužitelj traži da se ispravak provede donošenjem odluka drugostupanjskog suda o točkama III. i IV. izreke jer se ne radi o pogreškama ni očitim omaškama u smislu odredbe članka 342. stavak 1. ZPP.
10. Odredbom je članka 342. stavka 1. ZPP propisano da će pogreške u imenima i brojevima, i druge očite pogreške u pisanju i računanju, nedostatke u obliku nesuglasnosti prijepisa presude s izvornikom ispraviti sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća u svako doba.
11. Prema ocjeni revizijskog suda, neutemeljeno drugostupanjski sud nalazi da pogreška na koju revident u reviziji ukazuje ne spada u kategoriju pogrešaka u brojevima i drugih očitih pogrešaka u pisanju i računanju, u smislu citirane zakonske odredbe, već da predstavlja pogrešnu primjenu materijalnog prava.
12. Naime, odluku je o parničnom trošku sud drugog stupnja donio primjenom odredbe članka 166. stavka 2. u vezi s člancima 154. stavak 1. i 158. stavak 1. ZPP, a nakon što je preinačio prvostupanjsku presudu u odluci o glavnoj stvari. Odlučujući o trošku drugostupanjski je sud imao na umu da je tužitelj u cijelosti uspio u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu (dosudio mu je, pored već dosuđenih iznosa od 9.124,00 kuna i 63.000,00 kuna, još i daljnji iznos od 9.200,61 kuna s pripadajućom kamatom), a da je tijekom postupka povukao dio tužbenog zahtjeva (u visini od 48.918,80 kuna). Nadalje je uzeo u obzir "kao pravilne i valjano utvrđene specificirano navedene troškove u obrazloženju pobijane presude" štoviše ističući da valjanost tih troškova "niti stranke ne osporavaju u svojim žalbama". Na te troškove je tužitelju nadalje pridodao i troškove žalbe i utvrdio ukupan trošak tužitelja u iznosu od 64.081,00 kuna. Zatim je pravilno ocijenio da od troška tužitelja "valja prebiti iznos koji je pravilno utvrđen po sudu prvog stupnja glede povučenog dijela". Time je sud pravilno primijenio mjerodavne materijalnopravne odredbe koje su bile osnova za odlučivanje o parničnom trošku.
13. Drugostupanjski je sud, međutim, pogriješio u tome što je, nakon što je pravilno ocijenio da navedeni iznos troška tužitelja treba prebiti s iznosom koji je pravilno utvrđen po sudu prvog stupnja glede povučenog dijela zahtjeva, a utvrđen je u iznosu od 8.906,25 kuna, kod prebijanja pogrešno uzeo da od troška tužitelja treba odbiti iznos od 48.918,80 kuna, iako to nije iznos "koji je pravilno utvrđen po sudu prvog stupnja glede povučenog dijela zahtjeva" i kojeg je imao namjeru prebiti niti iznos kojeg stranke nisu osporavale u žalbama. Zbog toga ta pogreška nema značaj pogrešne primjene materijalnog prava, niti predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka, već ima značaj pogreške u pisanju koja je imala za posljedicu pogrešku u računanju i kao takva predstavlja osnovu za ispravak u smislu odredbe članka 342. stavka 1. ZPP.
14. Stoga odgovor na pravno pitanje zbog kojeg je revidentu dopušteno podnijeti reviziju glasi:
Kada drugostupanjski sud, odlučujući o troškovima parničnog postupka na temelju odredbe članka 166. stavka 2. ZPP, u primjeni odredaba članka 154. stavka 1. i članka 158. ZPP, uzima u obzir da je tužitelj u cijelosti uspio u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, a da je tijekom postupka povukao dio tužbenog zahtjeva, kao i da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio trošak obiju stranaka i da valjanost tog obračuna troškova ni stranke u žalbi ne osporavaju, te potom ocjenjuje da od troška tužitelja valja prebiti iznos koji je pravilno utvrđen po sudu prvog stupnja glede povučenog dijela, ali od troška tužitelja ne odbija iznos troška za kojeg je ocijenio da je pravilno utvrđen po sudu prvog stupnja, a kojeg ni stranke ne osporavaju, već odbija drugi iznos, tada takvo postupanje suda drugog stupnja ima značaj pogreške u pisanju koja je imala za posljedicu pogrešku u računanju i predstavlja osnovu za ispravak presude, odnosno odluke o parničnom trošku sadržane u presudi u smislu odredbe članka 342. stavka 1. u vezi s člankom 167. stavkom 1. ZPP.
15. Kako je, dakle, sud drugog stupnja pogrešno ocijenio da u okolnostima konkretnog slučaja nisu ostvarene pretpostavke iz članka 342. stavka 1. ZPP za ispravak odluke o parničnom trošku sadržane u drugostupanjskoj presudi na koju se prijedlog za ispravak odnosi, to je pobijano rješenje valjalo ukinuti i predmet u tom dijelu vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje na temelju odredbe članka 391. stavka 7. ZPP slijedom čega je riješeno kao u izreci.
16. U nastavku će postupka sud drugog stupnja ponovno odlučiti o prijedlogu tužitelja za ispravak imajući na umu naprijed navedeno pravno shvaćanje revizijskog suda.
Zagreb, 13. veljače 2024.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
