REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 624/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari 1-tužitelja J. B., OIB …, iz S., 2-tužitelja J. Č., OIB …, iz S., 3- tužitelja T. K., OIB …, iz S., i 4-tužitelja M. M., OIB …, iz S., svi zastupani po punomoćniku M. Lj., odvjetniku u Odvjetničkom društvu Lj.-V. & P. d.o.o. u S., protiv tuženika S. p. H., OIB …, S., zastupanog po punomoćniku I. Č., odvjetniku u S., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-765/2022-2 od 1. rujna 2022., kojom je djelomično potvrđena djelomično, preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3309/2018- 30 od 25. ožujka 2022., u sjednici održanoj 13. veljače 2024.,
p r e s u d i o j e:
Djelomično se preinačuje presuda Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-765/2022-2 od 1. rujna 2022., i to pod točkom II. izreke kojom je odlučeno o žalbi tuženika tako da se žalba tuženika odbija kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3309/2018-30 od 25. ožujka 2022.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti svakom od tužitelja iznos od 4.000,00 kuna na ime naknade neimovinske štete sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, dok je za više zatraženi iznos od 6.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate tužbeni zahtjev svih tužitelja odbijen kao neosnovan (točka I. izreke). Tuženiku je naloženo naknaditi svim tužiteljima naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 4.750,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate (točka II. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja te je potvrđen dio točke I. presude suda prvog stupnja kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od po 6.000,00 kuna svaki sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate (točka I. izreke). Nadalje, prihvaćena je žalba tuženika, preinačen je dio toč. I. presude suda prvog stupnja kojim je naloženo tuženiku isplatiti svakom od tužitelja iznos od 4.000,00 kuna na ime naknade neimovinske štete sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, na način da su odbijeni tužbeni zahtjevi tužitelja u tom dijelu (točka II. izreke). Odlučeno je da stranke snose svoje troškove postupka (točka III. izreke).
3. Ovaj je sud rješenjem broj Revd-5083/2022-2 od 24. siječnja 2023. dopustio tužiteljima reviziju protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:
„Predstavlja li samo osobito intenzivna duševna bol jedinu okolnost koju sud mora imati na umu pri određivanju iznosa pravične novčane naknade ili je riječ o kvalifikatornom elementu za odluku o visini nakade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i koji ima značaj osobito važne, ali ne i jedine okolnosti koju sud mora imati na umu pri određivanju iznosa pravične novčane naknade?“.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tužitelji podnose reviziju protiv drugostupanjske presude pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22 - dalje u tekstu: ZPP) pobijajući je zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena, s prijedlogom da se prihvati revizija tužitelja i ukine drugostupanjska presuda.
5. Odgovoru na reviziju nije podnesen.
6. Revizija je osnovana.
7. Pobijana je presuda, sukladno odredbi čl. 391. st. 3. ZPP, ispitana samo u dijelu u kojem je dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja kojim od tuženika traže isplatu iznosa od po 10.000,00 kuna svakome, na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti iz čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 - dalje u tekstu: ZOO) i to prava na ugled i čast.
9. U postupku provedenom pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:
- da je tuženik za izbore za kotarske odbore 2018. tiskao letak s naznačenom listom S. p. P. br.5 za naselje P. u S.,
- da je na tom letku fotografija na kojoj se nalaze tužitelji, bez naznačenih njihovih imena, s imenom autora fotografije T. D., a koja fotografija je nastala 2016. i objavljena, uz odobrenje tužitelja, u članku u S. D., u povodu teme koja nije bila politička (borba protiv postavljanja antena na zgradi u P., borba za opće interese),
- da tužitelji nisu članovi tuženika, da su drugačijeg svjetonazora od tuženika,
- da su tužitelji imali neugodnosti i štetu u vidu povrede ugleda, časti i dostojanstva, budući da su 1-3 tužitelji hrvatski branitelji i kreću se u društvenim i poslovnim krugovima suprotnih uvjerenja od onih s kojima se povezuje tuženik,
- da je letak tiskan u maloj tiraži, za potrebe izbora u tom kotaru, ali usprkos tome da se informacija proširila među prijateljima i poznanicima tužitelja, da su imali raznih poziva i ružnih prijetnji, trpjeli su neugodnosti, upite u krugu obitelji, prijatelja i susjeda.
10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je ocijenio da su tužitelji, objavljivanjem njihove fotografije na promidžbenom letku tuženika, bez njihovog pristanka i znanja, pretrpjeli neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje, dostojanstvo, čast, ugled i privatnost, jer se osnovano mogao steći dojam da su tužitelji članovi ili simpatizeri tuženika, čime bi se svjetonazorski odredili u smislu „lijeve“ političke orijentacije. Stoga da im je tuženik dužan naknaditi neimovinsku štetu, na temelju odredbe čl. 1100. ZOO, svakome u iznosu od po 4.000,00 kn, pri čemu je sud vodio računa o svim okolnostima slučaja, dosegu letka, postupanju tuženika nakon raspačavanja letka, pokušaju smanjenja štete, kako su se tužitelji osjećali i mogli osjećati, njihovo povlačenje iz društva, postupanje prijatelja i poznanika prema tužiteljima.
11. Drugostupanjski sud ocjenjuje da je na pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer da je pogrešno zaključio da u ovom slučaju težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade tužiteljima. Prema ocjeni drugostupanjskog suda svaka povreda prava osobnosti, iako je njome objektivno nastala neimovinska šteta, ne znači bezuvjetno oštećenikovo pravo na isplatu pravične novčane naknade jer će se ono ostvariti samo ako sud nađe da to težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju. To znači da, u slučaju kada je povreda prava osobnosti nevelika, objektivno postoji neimovinska šteta, ali ne i oštećenikovo pravo na dosudu pravične novčane naknade. Stoga da je novčanu naknadu zbog povrede časti i ugleda potrebno ograničiti samo na iznimno jake napade koji prema svom intenzitetu, načinu, trajanju i prilikama sredine uzrokuju jasno manifestiranu povredu časti, ugleda i dostojanstva. Sud drugog stupnja ocjenjuje da su tužitelji doista uslijed objave spomenute fotografije bez njihove suglasnosti, u letku tuženika, pretrpjeli povredu prava osobnosti na čast i ugled, no da se ne radi o izuzetno teškoj povredi prava osobnosti na čast i ugled tužitelja koja bi dovela do osobito teške duševne boli pa time ni do prava na dosudu novčane naknade neimovinske štete.
12. Ovakvo shvaćanje drugostupanjskog suda ne može se prihvatiti, obzirom odstupa od pravnog shvaćanja izraženog u odluci ovog suda poslovni broj Rev- 2008/15 od 23. veljače 2016. gdje je rečeno da jačina i trajanje boli predstavljaju kvalifikatorni element za odluku o visini naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, i imaju tek značaj osobito važnih, ali ne i jedinih okolnosti koje sud mora imati na umu pri određivanju iznosa pravične novčane naknade.
13. Odredbom čl. 19. st. 1. i 2. ZOO propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, a pod pravima osobnosti u smislu ZOO razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.
14. Prema odredbi čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO, u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.
15. Prema tome, već samom povredom prava osobnosti nastaje neimovinska šteta za koju štetnik odgovara, dok su pretrpljeni bolovi i strah (kao kvalifikatorne okolnosti), izazvani štetnom radnjom, samo mjerilo težine povrede prava osobnosti i uzimaju se u obzir, pored drugih relevantnih okolnosti, pri utvrđivanju visine pravične novčane naknade. Pravilno drugostupanjski sud navodi da povreda prava osobnosti ne daje uvijek oštećeniku pravo na pravičnu novčanu naknadu. Pravo na dosudu pravične novčane naknade uvjetovano je pretpostavkom da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete.
16. Prema ocjeni revizijskog suda, pravilno je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju našao da težina povrede i okolnosti ovog konkretnog slučaja opravdavaju pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete, pri čemu je zaista vodio računa o svim okolnostima konkretnog slučaja.
17. Stoga odgovor na postavljeno pitanje glasi:
''Osobito intenzivna duševna bol ne predstavlja jedinu okolnost koju sud mora imati na umu pri određivanju iznosa pravične novčane naknade, već je riječ o kvalifikatornom elementu za odluku o visini nakade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti koji ima značaj osobito važne, ali ne i jedine okolnosti koju sud mora imati na umu pri određivanju iznosa pravične novčane naknade.''.
18. Stoga je pogrešno shvaćanje drugostupanjskog suda, a pravilno je ono prvostupanjskog suda, slijedom čega je, na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP valjalo u dijelu preinačiti pobijanu presudu, odbiti žalbu tuženika i odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 13. veljače 2024.
Predsjednik vijeća:
Slavko Pavković, v.r.
