Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 1 Kžm-25/2023-7

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca toga suda Jasne Smiljanić kao predsjednice vijeća te Gordane Mihele Grahovac i Marijana Garca kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu prema maloljetnoj I. H. zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – nasiljem u obitelji iz članka 179.a Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. – dalje u tekstu: KZ/11.) i dr., odlučujući o žalbi maloljetnice podnesenoj protiv rješenja Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: 22. Km-44/2023-28. od 2. kolovoza 2023., u sjednici vijeća održanoj 13. veljače 2023. u prisutnosti branitelja maloljetnice, odvjetnika I. M. i posebne skrbnice maloljetnice L. G.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba maloljetne I. H. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjsko rješenje.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, vijeća za mladež, broj: 22. Km-44/2023-28. od 2. kolovoza 2023., na temelju članka 7. u vezi sa člankom 16. Zakona o sudovima za mladež („Narodne novine“ broj: 84/11., 143/12., 148/13., 56/15. i 126/19. - dalje u tekstu: ZSM/11.) maloljetnoj I. H. izrečena je odgojna mjera upućivanja u odgojni zavod.

2. Na temelju članka 16. stavka 2. ZSM/11. izrečena odgojna mjera upućivanja u odgojni zavod temeljem tog rješenja može trajati od 6 (šest) mjeseci do najdulje 3 (tri) godine.

3. Na temelju članka 66. stavka 4. ZSM/11. vrijeme uhićenja od 22. lipnja 2023. te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 23. lipnja 2023. pa nadalje do početka izvršenja odgojne mjere upućivanja u odgojni zavod, uzima se kao vrijeme trajanja zavodske odgojne mjere.

4. Na temelju članka 90. stavka 4. ZSM/11. maloljetna I. H. upućena je u zavod prije pravomoćnosti tog rješenja, a žalba protiv tog rješenja u skladu s odredbom članka 90. stavak 4. ZSM/11. ne zadržava izvršenje rješenja.

5. Na temelju članka 89. stavak 1. ZSM/11. odlučeno je da troškovi kaznenog postupka padaju na teret državnog proračuna.

6. Protiv rješenja žalbu je pravodobno podnijela maloljetna I. H. po branitelju I. M., odvjetniku iz Z., „zbog povrede odredaba kaznenog postupka, zbog povrede Zakona o sudovima za mladež, zbog povrede Kaznenog zakona, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni“ s prijedlogom da nadležni županijski sud pobijano rješenje preinači i postupak protiv maloljetnice obustavi, a podredno da isto ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odluku.

7. Odgovor na žalbu nije podnesen.

8. U skladu s odredbom članka 474. stavka 1. u svezi članka 495. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., 80/22, - dalje u tekstu: ZKP/08.), spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

9. Na temelju članka 475. stavka 2. ZKP/08., o sjednici drugostupanjskog vijeća, a na zahtjev maloljetne I. H., izvješteni su maloljetnica, njezin branitelj I. M., posebna skrbnica maloljetnice L. G. te Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu. Sjednici su pristupili branitelj maloljetnice, odvjetnik I. M. i posebna skrbnica L. G., dok nisu pristupili maloljetna I. H. koja se nalazi u zavodu i koju je posebna skrbnica obavijestila o održavanju sjednice te Županijski državni odvjetnik u Zagrebu koji je uredno obaviješten pa je vijeće odlučilo održati sjednicu u njihovoj odsutnosti.

10. Žalba nije osnovana.

11. Maloljetnica pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede Zakona o sudovima za mladež i povrede Kaznenog zakona, međutim, ove žalbene osnove posebno ne obrazlaže i ne navodi u čemu se svaka od ovih povreda sastoji. Sadržajno žaliteljica osporava da bi svojim ponašanjem ostvarila sva bitna obilježja kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179. a KZ/11. jer iz iskaza ispitanih svjedoka ne proizlazi da bi se radilo o teškom kršenju propisa o zaštiti od nasilja u obitelji, kao i da bi strah koje je inkriminirano ponašanje izazvalo kod članova obitelji bio realan i opravdan. U odnosu na kazneno djelo tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 2. KZ711. žaliteljica navodi da iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi njezino ponašanje bilo motivirano mržnjom prema bilo kojem članu njezine obitelji, a ponajmanje prema ocu i sestri. Istaknutim žalbenim navodima žaliteljica pobija činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda pa će isti biti ocjenjivani kroz žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

12. Protivno istaknutim žalbenim navodima, prvostupanjski je sud u potpunosti i ispravno utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje ispravno primijenio odredbe Kaznenog zakona te zaključio da je maloljetna I. H. počinila kaznena djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11., povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11. te tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 2. KZ/11., a kako joj je to i stavljeno na teret.

13. Naime, prihvaćajući iskaze oštećenih S. H. i L. H. kao vjerodostojne s obzirom da su u bitnim činjenicama suglasni materijalnoj dokumentaciji koja prileži spisu i to izvješću o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji od 18. lipnja 2023., izvješću o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji od 20. travnja 2023., medicinskoj dokumentaciji oštećenog S. H. te fotodokumentaciji njegovih ozljeda, prvostupanjski je sud nedvojbeno utvrdio da je maloljetna I. H. u inkriminiranom razdoblju s ciljem omalovažavanja i uznemiravanja oca S. H. i sestre L. H., a u prisutnosti maloljetnog brata M. H. učestalo grubo vrijeđala i fizički nasrtala na oca i sestru, a 18. lipnja 2023. nagon grubog vrijeđanja sestre i oca, tjelesno ozlijedila oca, tako da je ispravno zaključio da je maloljetna I. H. ostvarila obilježja sva tri terećena kaznena djela.

14. Učestalo i intenzivno vrijeđanje raznim pogrdnim imenima, psovanje, prijetnje, pljuvanje, bacanje stvari po stanu, šamaranje, grebanje noktima, ugrizi imaju karakter „teškog kršenja“ odredbe članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22. – dalje u tekstu: ZZNO) i to zbog svoje učestalosti, bešćutnosti, jačeg intenziteta i nastupjele posljedice, odnosno težine ugrožavanja zaštićenog dobra, a što je prvostupanjski sud, u konkretnom slučaju, analizirajući cjelokupno ponašanje maloljetne I. H. ispravno zaključio. Posljedice ovog djela su osjećaj straha za sigurnost osobe prema kojoj počinitelj postupa ili za sigurnost njoj bliskih osoba kao i dovođenje u ponižavajući položaj. Da su se oštećeni S. H. i L. H. osjećali ugroženo, bojeći se za vlastitu sigurnost proizlazi iz činjenice što su zatražili policijsku intervenciju jer su se očito našli u bezizlaznoj situaciji kojom nisu mogli vladati i utjecati na maloljetnicu da prestane s agresijom, a opisano ponašanje maloljetnice, posebno grubo i intenzivno vrijeđanje je kod oštećenih izazvalo osjećaj poniženosti i omalovažavanja, tako da su u ponašanju maloljetnice ostvarene sve bitne sastavnice kaznenog djela iz članka 179.a KZ/11.

15. U odnosu na kazneno djelo tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 2. KZ/11. prvostupanjski sud je, a s obzirom na medicinsku dokumentaciju oštećenog S. H. od 18. lipnja 2023. i fotografije njegovih ozljeda te njegovog iskaza, zaključio da je maloljetna I. H. 18. lipnja 2023. tjelesno ozlijedila svog oca S. H., odnosno blisku osobu, čime su ostvarena obilježja kaznenog djela iz članka 117. stavka 2. KZ/11. Stoga nije u pravu žaliteljica kada tvrdi da nije postupala iz mržnje pa da stoga nije ostvaren kvalifikatorni element iz članka 117. stavka 2. KZ/11. Članak 117. stavak 2. KZ/11. propisuje nekoliko kvalifikatornih elemenata, jedan od njih je i status žrtve kao bliske osobe definiran u članku 87. stavku 9. KZ/11., a ne samo postupanje iz mržnje, kako to tvrdi žaliteljica.

16. Žaleći se zbog odluke o izboru vrste i mjere maloljetničke sankcije, žaliteljica smatra da je odgojna mjera upućivanja u odgojni zavod prestroga i da se svrha izricanja maloljetničkih sankcija mogla postići izricanjem blaže mjere, pogotovo kad se ima u vidu dob maloljetnice, obiteljske prilike i gubitak majke u kritičnoj formativnoj dobi, promjena društvene okoline zbog kretanja u srednju školu, a što je sve prvostupanjski sud propustio imati u vidu pri odlučivanju o maloljetničkoj sankciji.

17. Protivno istaknutim žalbenim navodima maloljetne I. H., ovaj sud nalazi da je prilikom izbora odgojne mjere prvostupanjski sud imao u vidu sve okolnosti iz članka 8. ZSM/11. te je s obzirom na težinu i narav počinjenih kaznenih djela te dosadašnje ponašanje maloljetne I. H. osnovano zaključio da joj je neophodno izreći odgojnu mjeru upućivanja u odgojni zavod.

18. Naime, prvostupanjski sud je uzeo u obzir da je maloljetnica sedamnaesto- godišnjakinja, da je duže vrijeme u tretmanu HZSR Trešnjevka, da su joj određivani razni tretmani, da je bila na liječenju u psihijatrijskoj bolnici, smještena u Centar D. na opservaciju, da zna gubiti emocionalnu kontrolu u ponašanju, da ima poremećaj ponašanja u djetinjstvu, psihološku traumu zbog gubitka majke koja je dovela do emotivnog disfunkcioniranja maloljetnice, da postoje indikacije da je konzument droga, da raniji tretmani nisu uspjeli dovesti do pomaka u ponašanju maloljetnice, uočeni su problemi u provedbi slobodnog vremena kao i u društvu maloljetnice, da je prekršajno kažnjena zbog istovrsnih kažnjivih radnji, kao i mišljenje stručnih osoba OKDO, suda te HZSR Trešnjevka koji su naveli da bi prema maloljetnici bilo prikladno izreći odgojnu mjeru upućivanja u odgojni zavod iz članka 12. ZSM/11. jer postoji određen rizik za daljnji psihofizički razvoj maloljetnice, pa je potrebno osigurati multidisciplinaran pristup i pomoći maloljetnici u njezinom daljnjem odgoju i školovanju zbog čega je i preporučeno da se maloljetnica prije pravomoćnosti odluke u ovom postupku uputi u zavod. Na sjednici drugostupanjskog vijeća posebna skrbnica maloljetnice L. G. je navela da izrečena mjera ostvaruje svoju svrhu, da se maloljetničino stanje značajno popravilo, da je suradljiva, završila je školu za pomoćnog kuhara i popravila svoj odnos s obitelji.

19. Sve istaknuto ukazuje, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, da je maloljetnu I. H. doista potrebno smjestiti u čvršće strukturirane uvjete i izdvojiti iz sredine te uz pomoć odgajatelja i drugih stručnjaka utjecati na njezinu ličnost, odgoj i dalji razvoj, što se dosadašnjim tijekom izvršenja zavodske mjere i postiže, a to je i jedini način da maloljetna I. H. ubuduće ne čini kaznena djela i uskladi svoje ponašanje s društvenim normama.

20. U odgojnom zavodu, u skladu s odredbom članka 16. stavka 2. ZSM/11., maloljetnica će ostati najmanje šest mjeseci, a najdulje tri godine, time da će sud svakih šest mjeseci na sjednici vijeća ispitati ima li osnove ovu mjeru obustaviti ili je zamijeniti drugom odgojnom mjeru, time da se vrijeme izvršenja odgojne mjere upućivanja u odgojni zavod prije pravomoćnosti prvostupanjske presude uzima kao vrijeme trajanja zavodske odgojne mjere.

21. S obzirom na izloženo, kako žalbom maloljetnice nisu osporena utvrđenja prvostupanjskog suda, a ispitivanjem pobijanog rješenja u smislu odredbe članka 494. stavka 4. ZKP/08. u vezi članka 3. ZSM/11. nisu nađene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. u vezi članka 3. ZSM/11. trebalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 13. veljače 2024.

Predsjednica vijeća:

Jasna Smiljanić, v.r.