Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 4 Kžzd-108/2023-6

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, kao predsjednika vijeća, te Tomislava Brđanovića, ujedno i suca za mladež i Vlaste Patrčević Marušić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom postupku protiv optuženog M. O., zbog kaznenog djela iz čl. 158. st. 2. i dr. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci protiv presude Općinskog suda u Rijeci, broj Kzd-68/2019-21 od 21. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 13. veljače 2024.,

r i j e š i o  j e

I/ U povodu žalbe državnog odvjetnika, po službenoj dužnosti, ukida se pobijana presuda te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

II/ Odbacuje se žalba oštećene I. J. kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom oslobođen je od optužbe optuženi M. O. da bi počinio kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, spolnom zlouporabom djeteta mlađeg od petnaest godina iz čl. 158. st. 6. u vezi st. 2. KZ/11.

2. Na temelju čl. 149. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – dalje: ZKP/08 – sud prvog stupnja je pogrešno naveo broj "Narodnih novina" 130/20.) troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

3. Protiv navedene presude žali se državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da županijski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3.1. Žalbu je podnijela i oštećenica po opunomoćeniku iz svih žalbenih osnova, s žalbenim prijedlogom drugostupanjskom sudu za preinaku pobijane presude i proglašenje okrivljenika krivim, uz osudu na kaznu sukladno zakonu, podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

4. Optuženik je po branitelju H. B., odvjetniku, odgovorio na žalbe državnog odvjetnika i oštećenika, predlažući odbijanje žalbi i tražeći obavijest o drugostupanjskoj sjednici.

5. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledanje.

6. Povodom traženja branitelja optuženika održana je javna drugostupanjska sjednica kojoj su prisustvovali zamjenica županijske državne odvjetnice u Varaždinu, Sunčica Kocijan – Putarek i branitelj optuženika, H. B., dok istoj nije prisustvovao uredno izviješteni optuženik.

7. Žalba državnog odvjetnika dala je povod za ispitivanje pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08, kakvim ispitivanjem je utvrđeno postojanje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.

7.1. Žalba oštećenice nije dopuštena. Naime, oštećenica se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, dok bi u konkretnom predmetu jedino bila ovlaštena podnijeti žalbu zbog odluke o imovinsko pravnom zahtjevu i troškovima postupka, prema čl. 464. st. 4. ZKP/08. Iz tih je razloga žalba oštećenice nedopuštena, pa je stoga odbačena primjenom čl. 481. st. 2. ZKP/08.

8. Ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u povodu podnijete žalbe državnog odvjetnika ustanovljeno je postojanje bitne postupovne povrede u vidu izostanka razloga o odlučnim činjenicama u odnosu na ovdje odlučno pitanje svijesti optuženika o dobi žrtve u vrijeme počinjenja djela, u smislu odredbe čl. 158. st. 4. KZ/11, tj. je li o toj činjenici optuženik bio u otklonjivoj zabludi. Isto tako, utvrđujući da je optuženik ostvario obilježja nasilne bludne radnje u smislu čl. 158. st. 6. u vezi st. 2. KZ/11, izostaju razlozi, uz analizu pitanja postojanja otklonjive zablude na strani optuženika, zbog čega na radnju optuženika nije primijenjeno opće kazneno djelo iz čl. 155. st. 2. u vezi čl. 153. st. 2. KZ/11.

Prvostupanjski sud u toč. 19. razloga pobijane presude izlaže analizu o tome da optuženik, s obzirom na svoju dob i životno iskustvo, ali i na temelju izgleda žrtve, što sud utvrđuje na temelju snimke njenog ispitivanja i iskaza njene majke, kao svjedoka, unatoč tome što mu je žrtva rekla da ide u osnovnu školu i da pohađa vjeronauk, nije sa sigurnošću mogao znati koliko godina ima žrtva. Tim razlozima opravdava donošenje oslobađajuće presude jer nije dokazana svijest optuženika o dobi žrtve, koje je bitno obilježje kaznenog djela.

Na ovu analizu, prvostupanjski je sud bio dužan nastaviti analizu postoji li na strani optuženika otklonjiva zabluda o ovoj okolnosti, dakle, je li optuženik prema svojim osobnim svojstvima, dobi, životnom iskustvu, školskoj spremi mogao ili morao znati, na temelju podataka koje mu je dala žrtva da ide u osnovnu školu i da ide na vjeronauk, za stvarnu dob žrtve. Odredba čl. 158. st. 4. KZ/11 traži ovakvu analizu u svakom slučaju kada dob žrtve, kao odlučna činjenica, predstavlja spornu činjenicu, kao u konkretnom predmetu. Ista u mjerodavnom dijelu glasi "a ako je bio u otklonjivoj zabludi da dijete iz stavka 2. ovoga članka ima najmanje petnaest godina kaznit će se kaznom zatvora do tri godine". Otklonjiva zabluda o biću djela (jer je ovdje o tome riječ) postoji kada je optuženik trebao i mogao biti svjestan neke činjenice koja tvori obilježje djela, a ocjena ovisi o konkretnim okolnostima događaja, kao i njegovim svojstvima i osobinama. Drugim riječima otklonjiva zabluda jednaka je nehaju (nesvjesnom).[1]

No, ovdje se ta analiza ne smije zaustaviti, jer u slučaju negativnog odgovora na pitanje iz čl. 158. st. 4. KZ/11, prvostupanjski je sud, utvrđujući nasilno postupanje optuženika i poduzimanje radnje koja ima obilježja bludne radnje (toč. 20. razloga), bio dužan odgovoriti radi li se o osnovnom obliku kaznenog djela bludne radnje iz čl. 155. st. 2. u vezi čl. 153. st. 2. KZ/11. Iako se kod kaznenih djela iz čl. 158. i čl. 155. KZ/11 radi o kaznenim djelima koje se nalaze u različitim glavama KZ/11, ipak oba djela imaju isti zaštitni objekt – slobodu odlučivanja u sferi spolnosti, gdje je jedina razlika da zakon presumira da djeca do određene dobi nemaju takvu slobodu. Stoga ova dva kaznena djela stoje u odnosu općeg prema posebnom, pa kada, eventualno, nisu ispunjena obilježja posebnog, tada treba ispitati postojanje obilježja općeg kaznenog djela. I u tom smislu u pobijanoj presudi izostaju razlozi o odlučnim činjenicama, pa postoji bitna povreda iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.

9. U navedenom smislu daje se ocjena žalbenih navoda državnog odvjetnika, povodom odredbe čl. 487. st. 4. ZKP/08. Naime, iako se državni odvjetnik žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na činjenicu svijesti optuženika o dobi žrtve, žalbenom argumentacijom, u stvari, upire na potrebu primjene čl. 158. st. 4. KZ/11. Na potrebu obrazlaganja razloga u smislu navedene odredbe ukazano je ovim ukidnim rješenjem. U ponovljenom će postupku prvostupanjski sud izvesti sve već izvedene dokaze, kao i druge za čijim izvođenjem se ukaže potreba, nakon čega će donijeti novu i na zakonu osnovanu presudu, koja će biti obrazložena na način da se otklone utvrđene bitne povrede.

10. S obzirom na izloženo, ovaj drugostupanjski sud je utvrđujući postojanje bitne postupovne povrede iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, primjenom čl. 483. st. 1. ZKP/08, u povodu žalbe državnog odvjetnika, po službenoj dužnosti, ukinuo pobijanu presudu i predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku. Žalba oštećenice odbačena je primjenom odredbe čl. 481. st. 2. ZKP/08.

U Varaždinu 13. veljače 2024.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke, v.r. 1 citirano prema M. Mrčela, I. Vuletić, Komentar Kaznenog zakona, Opći dio, Libertin naklada, Rijeka 2021., str. 202