REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: UsI-270/23-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Jasni Peroš Nikolić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Ankice Zorić, u upravnom sporu tužitelja D. G. iz Z., protiv tuženika M. pravosuđa R. H., U. za građansko, trgovačko i upravno pravo, Z., radi odobravanja besplatne pravne pomoći, nakon održane javne rasprave,13. veljače 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja M. pravosuđa R. H., U. za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-701-03/20-01/47, URBROJ: 514-04-01-01-02/02-22-03 od 29. studenoga 2022.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja G. Z., G. ureda za opću upravu, S. za besplatnu pravnu pomoć, KLASA: UP/I-701-03/19-004/273, URBROJ: 251-07-31-20-05 od 15. svibnja 2020., kojim je odbijen tužiteljev zahtjev za odobravanje sekundarne pravne pomoći za oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi u postupku pred O. građanskim sudom u Z., protiv tuženika R. H. i H. odvjetničke komore, zbog povrede prava osobnosti i izmakle dobiti.
2. Tužitelj u tužbi i tijekom spora pobija zakonitost osporavanog rješenja, u bitnome navodeći da je ocjena o njegovom obijesnom ponašanju neosnovana procjena tuženika. Smatra da tuženik nije ovlašten utvrditi obijesno parničenje, već je obvezan zatražiti od suda koji je vodio konkretni sudski postupak mišljenje radi li se o obijesnom parničenju jer je samo sud nadležan i kvalificiran suditi radi li se u konkretnom sudskom predmetu o obijesnom parničenju, budući da se sudske pristojbe plaćaju samo u sudskom postupku, a ne izvan njega. Smatra nejasnim i nerazumljivim utvrđenje tuženika o učinkovitosti sudskih postupaka, obzirom da je ishod sudskog postupka uglavnom neizvjestan. Ističe da broj sudskih postupaka nije dokaz da se radi o obijesnom parničenju. Smatra da je broj zahtjeva preuveličan. Ističe da kad bi se radilo o obijesnom parničenju tada niti jedan zahtjev ne bi bio odobren. Navodi da je osporeno rješenje manjkavo jer nije pisano na temelju sudskog spisa. Ukazuje da je slabog imovnog stanja i ne može platiti sudsku pristojbu. Uskratom oslobađanja od plaćanja sudske pristojbe, povrijeđeno mu je pravo na pristup sudu po članku 6. Konvencije. Smatra da mu je nedavanjem oslobođenja od plaćanja pristojbi narušeno ustavno pravo na jednakost građana pred zakonom. Dodaje da e korisnik zajamčene minimalne naknade i kao takav oslobođen plaćanja sudske pristojbe. Navodi da je u vrijeme podnošenja zahtjeva imao uvjeta za oslobođenjem, ali to nije znao, a nije bio upozoren u smislu članka 6. stavka 3. i članka 7. Zakona o općem upravnom postupku. Smatra da nije trebao podnijeti niti jedan zahtjev, a podredno niti jednu tužbu. Navodi da su upravna tijela znala njegovo financijsko stanje te da je njihovoj strani obijesno ponašanje jer je sve ovo bilo nepotrebno.
3. Predlaže da Sud usvoji tužbeni zahtjev i poništi osporeno rješenje i oslobodi ga od plaćanja pristojbi.
4. Tuženik se u odgovoru na tužbu poziva na razloge iznijete u obrazloženju osporenog rješenja. Dodaje da je procjenjivanje okolnosti obijesnog parničenja u nadležnosti upravnih tijela, što je između ostalog, i jedna od pretpostavki za ostvarivanje sekundarne pravne pomoći propisana člankom 13. stavkom 1. točkom d) Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći (Narodne novine, broj: 143/13 i 98/19, dalje: ZBPP) i člankom 13. stavkom 5. ZBPP-a, a u vezi s člankom 3. ZBPP-a. Stoga zaključuje da se upravna tijela, odlučujući o zahtjevima o besplatnoj pravnoj pomoći, ne upuštaju u ocjenjivanje niti utvrđuju meritum stvari u sudskom postupku, ali su ovlaštena ocjenjivati okolnost postojanja obijesnog parničenja u sudskom postupku/sporu za koji je pravna pomoć zatražena. U skladu s navedenim upućuje na presudu U. suda u Z., poslovni broj UsI-104/20-7 od 22. veljače 2021. koja je potvrđena presudom V. upravnog suda R. H., poslovni broj: Usž-1897/21-2 od 8. rujna 2021. Okolnost da je tužitelju ranije udovoljeno zahtjevima za odobravanje pravne pomoći nije od utjecaja na zakonitost predmetnog rješenja jer je tek naknadno, uslijed velikog broja takvih zahtjeva, ocijenjeno da se radi o obijesnom parničenju jer su očekivanja tužitelja nerazmjerna sa stvarnom situacijom i u očitoj su suprotnosti s konačnim ishodima u sličnim predmetima. Navodi u presude u kojima su sudovi zauzeli istovjetan stav. Smatra kako tužitelj zlorabi mogućnost podnošenja zahtjeva za odobravanje pravne pomoći. Upućuje na veliki broj zahtjeva tužitelja za besplatnom pravnom pomoći koji upućuju na obijesno parničenje. Ukazuje na to da tužitelj nakon što iscrpi sva redovna i izvanredna pravna sredstva u sudskim postupcima koji su za njega nepovoljno završeni, iz obijesti pokreće sudske postupke protiv R. H. te ujedno zlorabi mogućnost podnošenja zahtjeva za pravnu pomoć, jer nadležnom prvostupanjskom tijelu podnosi zahtjeve za oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi u postupcima čiji je ishod upitan, a niti vođenje takvih postupaka, u većini slučajeva, predstavlja potrebu koja proizlazi iz konkretnih tužiteljevih životnih okolnosti.
5. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.
6. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja, Sud je izvršio uvid u sudski spis i isprave priložene spisu tuženika te je održao usmenu i javnu raspravu.
7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim.
8. U konkretnom slučaju je nesporno da je tužitelj podnio zahtjev za odobravanje sekundarne pravne pomoći u vidu oslobođenja od plaćanja sudskih pristojbi u upravnom sporu koji vodi pred O. građanskim sudom u Z., protiv pred O. građanskim sudom u Z., protiv tuženika R. H. i H. odvjetničke komore, zbog povrede prava osobnosti i izmakle dobiti.
9. Odredbom članka 13. Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći (Narodne novine, broj: 143/13 i 98/19 - dalje: ZBPP) propisani su uvjeti pod kojima se može odobriti sekundarna pravna pomoć kao i vrste postupaka u kojima se ona može odobriti, uz iznimku da će se sekundarna pravna pomoć odobriti i u svim ostalim upravnim i građanskim sudskim postupcima ako takva potreba proizlazi iz konkretnih životnih okolnosti podnositelja zahtjeva i članova kućanstva te je u skladu s temeljnom svrhom ZBBP-a.
10. Stavkom 1. točkom d) toga članka ZBPP propisano je da se sekundarna pravna pomoć može odobriti ako se ne radi o obijesnom parničenju.
11. Prema stavku 5. toga članka ZBPP obijesnim parničenjem smatrat će se ako su očekivanja podnositelja zahtjeva očito nerazmjerna sa stvarnom situacijom, ako je razvidno da podnositelj zahtjeva zlorabi mogućnost podnošenja zahtjeva za pravnu pomoć, ako su očekivanja podnositelja zahtjeva u očitoj suprotnosti s konačnim ishodima u sličnim predmetima ili ako su očekivanja podnositelja zahtjeva u suprotnosti s prisilnim propisima i moralom društva.
12. Prema podacima spisa predmeta, dostavljenog ovom Sudu uz odgovor na tužbu, proizlazi da je tužitelj osim predmetnog zahtjeva, podnio još 158 zahtjeva za odobravanje sekundarne pravne pomoći u pogledu oslobođenja od plaćanja sudskih pristojbi u različitom postupcima.
13. Stoga, prema ocijeni ovog Suda, pravilan je zaključak tuženika da opisano ponašanje tužitelja predstavlja zlorabljene mogućnosti podnošenja zahtjeva za sekundarnu pravnu pomoć, odnosno obijesno parničenje u smislu članka 13. stavka 5. podstavka 2. ZBPP-a, s obzirom da tužitelj nakon što iscrpi sva redovna i izvanredna pravna sredstva u sudskim postupcima koji su za njega nepovoljno završeni, pokreće sudske postupke čiji je ishod upitan, a vođenje takvih postupaka, u većini slučajeva, ne predstavlja potrebu koja proizlazi iz konkretnih tužiteljevih životnih okolnosti. Osim toga tuženik pravilno zaključuje da bi odobravanje sekundarne pravne pomoći u konkretnom slučaju bilo protivno svrsi pravne pomoći ZBPP-a, propisanoj člankom 3., odnosno ostvarenju jednakosti svih pred Zakonom, osiguranju građanima R. H. i drugim osobama u skladu s odredbama ZBPP-a djelotvorno ostvarenje pravne pomoći te pristup sudu i drugim javnopravnim tijelima pod jednakim uvjetima, a ne omogućavanje vođenja neučinkovitih sudskih postupaka na teret sredstava državnog proračuna.
14. Neosnovano tužitelj prigovara da upravna tijela nisu ovlaštena upuštati se u ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva, jer tvrdnja o obijesnom parničenju predstavlja ocjenu tužbenog zahtjeva o kojoj odlučuje nadležni sud. Ovo iz razloga što je procjenjivanje postojanja okolnosti obijesnog parničenja u nadležnosti upravnih tijela, što je između ostalog, i jedna od pretpostavki za ostvarivanje sekundarne pravne pomoći propisana člankom 13. stavkom 1. točkom d) ZBPP-a i člankom 13. stavkom 5. ZBPP-a, a u vezi s člankom 3. ZBPP-a.
15. Pri tome se napominje kako se pojam obijesnog parničenja ne odnosi samo na parnične postupke. Navedeno proizlazi iz samog sadržaja članka 13. ZBPP koji nije ograničen samo na parnične postupke prilikom odobravanja besplatne pravne pomoći, slijedom čega se na iste postupke primjenjuju i kriteriji koji predstavljaju zapreku za njeno odobravanje.
16. Stoga, Sud ocjenjuje da je u provedenom upravnom postupku pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo te su neosnovani prigovori tužitelja, a osporeno rješenje je zakonito.
17. Budući da tužitelj u tužbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, Sud nije našao osnove za uvažavanje tužbenog zahtjeva.
18. Valjalo je stoga temeljem članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21) odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 13. veljače 2024.
Sudac:
Jasna Peroš Nikolić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
