REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 221/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. J. pok. N., OIB ..., iz J., zastupanog po punomoćniku R. L., odvjetniku u J., protiv tužene Republike Hrvatske, OIB ..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u S., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužene protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1629/2022-2 od 20. listopada 2022. kojom je dijelom potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu poslovni broj P- 4700/19 od 8. srpnja 2022., u sjednici održanoj 13. veljače 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1629/2022-2 od 20. listopada 2022. te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o zahtjevu tužene za naknadu troška revizijskog dijela postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Utvrđuje se da je tužitelj J. T., OIB ..., J., vlasnik u cijelosti, na fizičkom dijelu nekretnine koja nosi oznaku kč.br. 890/6 z.ul. 836 k.o. Z., koji je na Skici mjesta spora u mjerilu 1:2000 izrađenog od stalnog sudskog vještaka za geodeziju P. G., dipl.ing.geod. iz S., iz vještva br. V13/2021 od ožujka 2021. (sastavni dio presude list br. 207 spisa), prikazan kao:

- fizički dio kč.br. 890/6 k.o. Z., unutar linija koje su povezane točkama 1, 27, 26, 25, 6, 7, 8, 9, 19, 11, 12, 13, 14, 15, 16, 17, 18, 19, 20, 21, 22, 23, 24 i 1, ukupne površine 89 000 m2,

pa je slijedom utvrđenog ovlašten tužitelj temeljem ove presude po njenoj pravomoćnosti zatražiti i postići parcelaciju i uknjižbu svog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi na navedenom dijelu kč.br. 890/6 k.o. Z., brišući isto pravo s imena tuženika Republike Hrvatske.

II. Utvrđuje se da je tužitelj J. T., OIB ..., J., vlasnik u cijelosti, na fizičkom dijelu nekretnine koja nosi oznaku kč.br. 890/6 z.ul. 836 k.o. Z., koji je na Skici mjesta spora u mjerilu 1:2000 izrađenog od stalnog sudskog vještaka za geodeziju P. G., dipl.ing.geod. iz S., iz vještva br. V13/2021 od ožujka 2021. (sastavni dio presude list br. 207 spisa), prikazan kao:

- fizički dio kč.br. 890/6 k.o. Z., unutar linija koje su povezane točkama 1, 2, 3, 4, 5, 6, 25, 26, 27, 1, ukupne površine 2112 m2,

pa je slijedom utvrđenog ovlašten tužitelj temeljem ove presude po njenoj pravomoćnosti zatražiti i postići parcelaciju i uknjižbu svog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi na navedenom dijelu kč.br. 890/6 k.o. Z., brišući isto pravo s imena tuženika Republike Hrvatske.

III. Utvrđuje se da je tužitelj J. T., OIB ..., J., vlasnik u cijelosti, na fizičkom dijelu nekretnine koja nosi oznaku kč.br. 886/2 z.ul. 202 k.o. Z., koji je na Skici mjesta spora u mjerilu 1:2000 izrađenog od stalnog sudskog vještaka za geodeziju P. G., dipl.ing.geod. iz S., iz vještva br. V13/2021 od ožujka 2021. (sastavni dio presude list br. 207 spisa), prikazan kao:

- fizički dio kč.br. 886/2 k.o. Z., unutar linija koje su povezane točkama 26, 28, 29, 30, 31, 32, 33, 6, 25 i 26 ukupne površine 549 m2,

pa je slijedom utvrđenog ovlašten tužitelj temeljem ove presude po njenoj pravomoćnosti zatražiti i postići parcelaciju i uknjižbu svog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi na navedenom dijelu kč.br. 886/2 k.o. Z., brišući isto pravo s imena tuženika Republike Hrvatske.

IV. Nalaže se tuženoj da tužitelju u roku od 15 dana naknadi parnični trošak u iznosu od 33.937,50 kuna.“.

1.1. Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužene te je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. I., toč. II. i toč. IV. izreke.

2. Rješenjem ovog revizijskog suda poslovni broj Revd 451/2023-2 od 16. svibnja 2023. dopušteno je tuženoj podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude radi slijedećih pravnih pitanja:

1. Može li se na nekretninama u društvenom vlasništvu koje su oduvijek predstavljale šumu steći pravo vlasništva dosjelošću uračunavajući pritom u vrijeme dosijedanja i razdoblje nakon 6. travnja 1941., zanemarujući pri tome činjenicu da je tek 12. siječnja 2000. Ustavni sud Republike Hrvatske svojom odlukom U-I-374/98 ukinuo odredbu čl. 55. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama iz 1990. kojom je bilo zabranjeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na šumama i šumskim zemljištem, a isto nije bilo dozvoljeno ni ranijim zakonima iz režima društvenog vlasništva?,

2. Može li se sama činjenica nasljeđivanja pri čemu u rješenju o nasljeđivanju nije sadržana nekretnina koja je predmet stjecanja, a polazeći od toga da nije dokazano da bi prednik tužitelja bio izvanknjižni vlasnik smatrati da je tužitelj imao valjani pravni osnov na kojem temelji svoj posjed zbog čega bi se imalo smatrati da je tužiteljev posjed zakonit a što posljedično implicira kraće vrijeme dosijedanja?.

3. Tužena je sukladno navedenom rješenju ovog revizijskog suda protiv drugostupanjske presude podnijela reviziju.

3.1. Tužitelj nije podnio odgovor na reviziju tužene.

4. Revizija tužene je osnovana.

5. Postupajući sukladno odredbi čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) revizijski sud u povodu revizije ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a toga Zakona zbog kojeg je dopuštena.

6. Predmet spora u revizijskom dijelu postupka je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje vlasništva nekretnina navedenih pod toč. I. i toč. II. izreke prvostupanjske presude.

7. Uz utvrđenje da predmetne nekretnine predstavljaju šume i šumsko zemljište, te da je tužitelj bio kvalificirani posjednik (da je njegov posjed bio zakonit, pošten i istinit) drugostupanjski sud konačno prihvaća predmetni tužbeni zahtjev. Pri tome zaključuje da je tužitelj predmetne nekretnine stekao dosjelošću prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama („Narodne novine“, broj 41/90 - dalje: ZID ZŠ) (u vrijeme dok su predmetne nekretnine bile u režimu društvenog vlasništva).

8. Kada su predmetne nekretnine bile u režimu društvenog vlasništva do stupanja na snagu ZID ZŠ, onda odredbe toga Zakona a niti Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-374/98 kojom je ukinuta odredba čl. 55. st. 2. Zakona o šumama („Narodne novine“, broj 52/90 - dalje: ZŠ) nisu od utjecaja na mogućnost stjecanja vlasništva tih nekretnina dosjelošću u razdoblju dok su te nekretnine bile u režimu društvenog vlasništva.

8.1. Šume i šumsko zemljište koje su do tada bile u režimu društvenog vlasništva postale su vlasništvo Republike Hrvatske stupanjem na snagu ZID ZŠ. Odredbom čl. 55. st. 2. ZŠ bilo je propisano da na šumama i šumskom zemljištu u državnom vlasništvu ne može se steći pravo vlasništva dosjelošću. Ta odredba, a kao što je prethodno rečeno, ukinuta je prije navedenom Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske.

8.2. Dakle, a što je ujedno i odgovor na predmetno prvo pravno pitanje, Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-374/98 kao i odredba čl. 55. st. 2. ZŠ odnose se isključivo na mogućnost stjecanja vlasništva dosjelošću na šumama i šumskom zemljištu u razdoblju nakon što su šume i šumsko zemljište postale državno vlasništvo.

8.3. Stoga, u odnosu na predmetno prvo pravno pitanje pobijana drugostupanjska presuda je pravilna i zakonita.

9. No u odnosu na drugo predmetno pravno pitanje pobijana drugostupanjska presuda nije pravilna.

9.1. Drugostupanjski sud zaključuje da je tužitelj u zakonitom posjedu predmetnih nekretnina jer da je nasljeđivanjem oca stekao te nekretnine i to samo na temelju činjenice što je otac tužitelja bio u posjedu tih nekretnina. Takvo pravno shvaćanje drugostupanjskog suda nije pravilno.

10. Prema odredbi čl. 18. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/16, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14 - dalje: ZVDSP) posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj tog posjedovanja (pravo na posjed).

10.1. Prema odredbi čl. 17. st. 1. ZVDSP ostaviteljevi posjedi stvari i prava prelaze na njegova nasljednika zbog ostaviteljeve smrti i u njezinu času, onakvi kakvi su u tom času bili u ostavitelja.

10.2. Prema odredbi čl. 5. st. 3. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 48/03

- dalje: ZN) ostavina se sastoji od onoga što je bilo ostaviteljevo u trenutku njegove smrti (što je pripadalo ostavitelju).

11. Kada je otac tužitelja bio u posjedu predmetnih nekretnina te kada je tužitelj naslijedio svog oca onda je on (na temelju same te činjenice) naslijedio posjed tih nekretnina. Na temelju same te činjenice tužitelj nije stekao valjani temelj posjedovanja predmetnih nekretnina (pravo na posjed).

11.1. Da bi tužitelj nasljeđivanjem stekao valjani pravni temelj posjedovanja predmetnih nekretnina, te nekretnine bi trebale predstavljati ostavinu oca tužitelja (trebale bi pripadati ocu tužitelja).

12. Zbog pogrešnog pravnog pristupa spornom odnosu među strankama drugostupanjski sud propustio je utvrditi da li su predmetne nekretnine pripadale ocu tužitelja (da li je on bio upisani vlasnik u zemljišnoj knjizi, da li je bio izvanknjižni vlasnik odnosno da li je bio predmnijevani vlasnik). Navedene okolnosti ukazuju se u konkretnom slučaju od posebnog značaja jer u postupku nije utvrđeno niti da bi predmetne nekretnine bile navedene u rješenju o nasljeđivanju (u ostavinskom postupku iza smrti oca tužitelja).

13. Stoga barem za sada nema mjesta zaključku da je tužitelj kao kvalificirani posjednik dosjelošću stekao vlasništvo predmetnih nekretnina.

14. S obzirom na izneseno valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP ukinuti pobijanu drugostupanjsku presudu te predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

15. U ponovnom postupku drugostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem te će ponovno odlučiti o preostalom dijelu tužbenog zahtjeva tužitelja kao i o zahtjevima stranaka za naknadu parničnog troška.

16. Odluka o zahtjevu tužene za naknadu troška revizijskog dijela postupka osniva se na čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 13. veljače 2024.

Predsjednik vijeća:

dr.  sc.  Jadranko  Jug, v.r.