Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zadru

Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35

Poslovni broj: 10 P-31/2023-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zadru, po sutkinji Katarini Zdunić, na prijedlog sudske savjetnice Ive Begonja Vuković, u pravnoj stvari tužitelja SUNČANA VILA SUKOŠAN d.o.o., Sukošan, Tratice 1A, OIB: 87981604406, kojeg zastupa punomoćnik Ante Galešić, odvjetnik u Zadru, Špire Brusine 9, protiv tuženika VODOVOD d.o.o., Zadar, Špire Brusine 17, OIB: 89406825003, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 6. veljače 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, te nakon objave presude 13. veljače 2024. javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku VODOVOD d.o.o., Zadar, Špire Brusine 17, OIB: 89406825003, da tužitelju SUNČANA VILA SUKOŠAN d.o.o., Sukošan, Tratice 1A, OIB: 87981604406, isplati iznos od 9.381,50 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. studenog 2022. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, te od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate uvećanjem referentne stope, određene prema odredbi čl. 29. st. 8. i 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23; u daljnjem tekstu: ZOO) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. U preostalom dijelu za iznos od 49,67 EUR sa zateznim kamatama, kao i u dijelu koji se odnosi na zateznu kamatu koja bi na priznati iznos glavnice iz točke I. ove presude tekla po većoj stopi od dosuđene; tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju iznos od 2.340,82 EUR na ime troškova postupka sa zateznom kamatom od 13. veljače 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, uvećanjem referentne stope, određene prema odredbi čl. 29. st. 8. i 9. ZOO-a za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev koji se odnosi na zateznu kamatu koja bi na priznati iznos iz toč. III. ove presude tekla po većoj stopi od dosuđene.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 22. veljače 2023. podnio tužbu ovom sudu u kojoj navodi da je vlasnik stambene zgrade koja se nalazi u Sukošanu na kat. čest. 9967/3 k.o. Sukošan, pa tako i stana u prizemlju upisanog kao ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2). Tuženik da je kao pružatelj usluge opskrbe vodom, u odnosu na navedeni stan, neosnovano ispostavio tužitelju račun broj 202210-MM 7983700 i to u iznosu od čak 71.059,15 HRK za razdoblje od 17. kolovoza 2022. do 18. listopada 2022. Navedeni račun, po navodima tuženika, da se odnosio na potrošnju vode za vodomjer oznake 44528. Prema obračunu tuženika da proizlazi da je tužitelj u navedenom razdoblju potrošio preko 4 milijuna litara vode s tim da je tužitelju od strane djelatnika tuženika dodatno pojašnjeno da je sva potrošnja nastala u razdoblju od 1. – 18. listopada 2022. Tužitelj smatra da je nemoguće potrošiti navedenu količinu vode, a pogotovo iz razloga jer stan na koji se odnosi sporni vodomjer nije niti korišten u spomenutom razdoblju. Predmetni stan da se ne koristi u svrhe iznajmljivanja turistima već da isti koristi isključivo direktor tužitelja koji u navedenom razdoblju nije ni bio u Republici Hrvatskoj. Kao dokaz nelogičnosti izdanog računa tužitelj da dostavlja ranije račune i dokaze o podmirenju istih, a koji jasno ukazuju na raniju potrošnju u odnosu na predmetnu nekretninu. Uvidom u prijašnje i sporni račun da je razvidan očit nesrazmjer između istih, a isto tako da je jasno da tužitelj nije potrošio količinu vode za koju mu je izdan račun. Nakon reklamacije tužitelja tuženik da je u dopisu od 8. prosinca 2022. naveo kako nisu utvrdili nikakve nepravilnosti glede rada samog vodomjera, pa da tako nema ništa spornog ni u izdanom računu. Djelatnici tuženika da su tražili da se račun svakako podmiri kako ne bi došlo do isključenja vode, a da će se naknadno izvršiti eventualni povrat uplaćenog iznosa. Tužitelj da je radi bojazni da mu ne bila isključena voda podmirio sporni račun. Međutim, bez obzira što je tužitelj podmirio sporni račun, tuženik da je primio iznos novca za uslugu koja nije izvršena, odnosno isti nije isporučio količinu vode za koju je izdao račun, a koja uostalom nije ni mogla biti potrošena. Ističe kako su djelatnici tuženika utvrdili kako nije došlo ni do kakvog puknuća cijevi koje bi eventualno dovelo do obračunate potrošnje vode. Dana 16. studenoga 2022. djelatnik tuženika Josip Gospić da je došao na lice mjesta te uklonio sporni vodomjer koji je postavljen u travnju 2021. U prilog prednjih navoda tužitelj je dostavio zk izvadak, odgovor na žalbu od 8. prosinca 2022., račune za predmetno mjerno mjesto kao i druga mjerna mjesta u predmetnom objektu, dokaz o plaćanju, a u nastavku postupka predložio je izvesti dokaz saslušanjem u svojstvu svjedoka Josipa Gospića te Velimira Čirjaka djelatnike tuženika kao i provesti dokaz vještačenjem po vještaku strojarske struke.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je u cijelosti osporio navode iz tužbe te se u cijelosti usprotivio tužbenom zahtjevu. Ističe kako tužitelj u konkretnom slučaju nema pravo zahtijevati povrat plaćenog putem instituta stjecanja bez osnove budući isti kao obveznik plaćanja vodne usluge javne vodoopskrbe sporni račun nije osporio u roku određenom Zakonom o zaštiti potrošača i Općim i tehničkim uvjetima tuženika. Tuženik stoga plaćanje spornog računa smatra priznanjem duga. Prilikom kontrole ispravnosti vodomjera djelatnici tuženika da nisu primijetili nikakve nepravilnosti u radu istog, a tužitelj da je propustio zatražiti provjeru ispravnosti putem Državnog zavoda za mjeriteljstvo, sukladno odredbama Općih i tehničkih uvjeta tuženika. Danas sporni vodomjer da nije moguće vještačiti budući je isti baždaren i ugrađen drugom korisniku, a niti da se s ovolikim vremenskim odmakom može utvrditi točno potrošena količina vode u spornom periodu. Nadalje, prema odredbama ZOO-a tužitelj da nema pravo na povrat onoga što je platio, iako je znao da nije dužan, a navodi o prijetnjama obustavom vodne usluge da su neosnovani i paušalni zbog čega slijedom svega navedenog predlaže tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti, a tužitelja obvezati na naknadu parničnog troška. U prilog prednjih navoda tuženik je dostavio račun broj 79837000-2022101.

3. Tužitelj nastavno dostavlja reklamaciju na sporni račun te ocjenjuje da su prednji navodi tuženika neosnovani te da nemaju uporišta u propisima na koje se poziva. Ističe kako ispostavljeni račun, obzirom na sve okolnosti slučaja, nije odraz stvarne potrošnje vode, osim u slučaju neispravnosti vodomjera kojeg je tuženik vrlo brzo uklonio. Ukoliko nije moguće vještačiti konkretni vodomjer predloženi vještak da će se zasigurno moći očitovati je li uopće bilo moguće potrošiti količinu vode za koju je izdan račun i to u svega 15 dana, a isto tako da li bi došlo do poplave i druge štete ukoliko je slavina ostala otvorena, sve s obzirom da nije utvrđeno nikakvo puknuće cijevi. U svezi s tim predlaže u nastavku postupka u svojstvu svjedoka saslušati i Katarzynu Šileš koja kao djelatnica tužitelja vodi brigu o predmetnom stanu, a ima saznanja o skidanju vodomjera i kasnijim prigovorima.

4. Nastavno tuženik dostavlja Nalog za iskopčanje vodomjera od 14. studenoga 2022. iz kojeg da je razvidno da je tužitelju 16. studenoga 2022. iskopčan vodomjer zbog neplaćenog duga u iznosu od 72.860,78 HRK. Odmah po podmirenju računa, 25. studenoga 2022. da je ukopčan novi vodomjer sa stanjem 0 m³. Dakle, u konkretnom slučaju tuženik da nije mijenjao sporni vodomjer radi nepravilnosti u radu istog, već da se radilo o zamjeni zbog neplaćenog dugovanja. Tužitelj da je prigovor na sporni račun podnio mjesec dana nakon dospijeća spornog računa, odnosno izvan roka od 20 dana propisanog čl. 89. Općih i tehničkih uvjeta. Iz tuženikovog odgovora na reklamaciju od 8. prosinca 2022. da proizlazi kako djelatnici tuženika, prilikom očitanja i iskopčanja vodomjera, nisu evidentirali nepravilnosti u njegovom radu. Ukoliko je tužitelj imao sumnju u ispravnost vodomjera koji je evidentirao spornu potrošnju da je mogao u roku od 45 dana od dana izmjene vodomjera podnijeti pisani zahtjev da se izvrši ispitivanje ispravnosti vodomjera od strane Zavoda za mjeriteljstvo sukladno čl. 72. Općih i tehničkih uvjeta.

5. Sud je izveo dokazni postupak uvidom u dokumentaciju koja je priložena spisu, saslušanjem svjedoka Josipa Gospića, Velimira Čirjaka i Katarzyne Šileš te provođenjem vještačenja po vještaku strojarske struke utvrđujući tako odlučne činjenice savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; u daljnjem tekstu: ZPP).

6. Tužbeni zahtjev je osnovan u pretežitom dijelu.

7. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužbeni zahtjev na vraćanje iznosa od 9.431,17 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, koji iznos je tužitelj isplatio tuženiku na temelju ispostavljenog računa za vodu broj 79837000-2022101 od 19. listopada 2022., sa dospijećem 3. studenoga 2022.

8. Među strankama nije sporno da je tuženik isporučitelj usluge javne vodoopskrbe na vodoopskrbnom području Vodovoda d.o.o. Zadar, a da su međusobni odnosi između javnog isporučitelja vodnih usluga i korisnika tih usluga uređeni između ostalog i Općim i tehničkim uvjetima isporuke vodne usluge javne vodoopskrbe na vodoopskrbnom području Vodovoda d.o.o. Zadar; u daljnjem tekstu: Opći i tehnički uvjeti.

9. Tuženik osporava osnovu i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva ističući da je sporni račun za obavljenu uslugu vodne usluge javne vodoopskrbe obračunat temeljem očitanja vodomjera sukladno Općim i tehničkim uvjetima i Odluci o cijeni vodne usluge javne vodoopskrbe, da ga tužitelj nije osporio, a da je i propustio zatražiti provjeru ispravnosti putem Državnog zavoda za mjeriteljstvo, sukladno odredbama Općih i tehničkih uvjeta tuženika. Tuženik drži da je tužitelj plaćanjem priznao dug te da nema pravo na povrat onoga što je platio iako je znao da nije dužan platiti.

10. Prema odredbi čl. 1112. ZOO-a tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti, nema pravo zahtijevati vraćanje, osim ako je zadržao pravo na povrat, ako je platio da bi izbjegao prisilu ili ako isplata duga zavisi od ispunjenja uvjeta. Za primjenu ove odredbe pored umanjenja imovine na strani tužitelja koji je vršio plaćanja mora doći do povećanja imovine na tuženikovoj strani, a kod osobe koja je izvršila plaćanje mora postojati svijest o tome da plaća ono što nije dužna platiti.

11. Kako bi utvrdio jesu li u konkretnom slučaju ispunjene naprijed citirane objektivne i subjektivne pretpostavke sud je izveo dokaz saslušanjem svih predloženih svjedoka te vještačenjem po vještaku strojarske struke.

Svjedok Josip Gospić voditelj službe naplate tuženika u svom iskazu navodi da je tužitelj u jednom periodu imao tri ili četiri neplaćena računa od čega da je jedan glasio na poveći iznos između 72.000,00 do 75.000,00 HRK dok su ostali računi bili sitnijeg iznosa. Prilikom izrade računa kolegica da mu je pokazala visinu duga nakon čega su poslali kolege u kontrolu i kad su vidjeli je to zaista stvarno stanje potrošnje da su dali nalog za iskopčanje. Na privatan broj da ga je nazvala jedna ženska osoba koja se predstavila kao zaposlenica tužitelja i da mu je rekla da je dug podmiren i poslala uplatnicu. Tom prilikom da ju je upozorio da je dužna platiti i ugradnju novog vodomjera pa kad je dostavila dokaz da je i to podmireno da je poslao kolege da ugrade novi vodomjer. Navodi i da ga je pitala zašto je račun toliko visok na što da joj je odgovorio da ne zna i da ju je pitao zašto ga je onda platila. Tom prilikom da joj je ukazao da se prigovor stavlja u roku od 20 dana od zaprimanja računa i to u pisanom obliku kako bi tuženik imao trag o tome. Inače, tuženik da svaki dan vrši isključenja zbog neplaćanja. Ukoliko bi potrošač nazvao isti dan da vraćaju isti vodomjer, a ukoliko prođe više dana da se može ugraditi ili isti ili drugi vodomjer, kao što je to ovdje bio slučaj. Prije isključenja, a nakon izdavanja računa kolege Klapan i Kolčeg da su provjerili stanje vodomjera. Povratna informacija da je bila da je to stvarno stanje i da nema gubitaka. Sva ova dokumentacija da se nalazi kod tuženika. Pojašnjava da kolege koji očitavaju stanje na brojilu novo očitano stanje ručno upisuju kao cijeli broj bez zareza ili točke na tzv. dlanovnik što je slično mobitelu. Stanje da se ne fotografira. Ti podaci kasnije da se prebace u kompjuter. Prilikom uočavanja unosa pogrešnog stanja da ide kontrola, najčešće jer se žali stranka, a ovdje takve žalbe ili prigovora da nije bilo. Navedena količina vode da mu nije bila sumnjiva jer da takvih slučajeva ima jako puno. Uglavnom to da zna biti uslijed puknuća cijevi na internoj instalaciji, međutim stranke to da saniraju i o tome šute, a onda kasnije da se brane da vodomjer nije bio ispravan nakon čega da ih onda upute da vodomjer mogu baždariti putem Zavoda za mjeriteljstvo. Nakon što stranke uplate određen iznos kolege iz Zavoda ispituju taj vodomjer. Ako se dokaže da je vodomjer neispravan račun da se stornira i vrati uplaćeni iznos stranci. Ako se dokaže da je vodomjer ispravan račun ostaje i novac se ne vraća. U konkretnom slučaju tuženik da izlaskom na teren nije utvrdio da bi tužitelj išta sanirao oko vodomjera. Na računu da ne stoji upozorenje da će doći do iskopčanja u slučaju neplaćanja ali prema Općim uvjetima tuženik da mora poslati obavijest da će doći do iskopčanja. Vodomjer da tuženik isključuje po dospijeću računa, neovisno o tome kad je dospio. Zaposlenica tužitelja da ga je pitala za mogućnost provjere ispravnosti vodomjera ali kako ga je kontaktirala nakon nekoliko dana, misli 7 dana, od isključenja vodomjera da joj je rekao da to više nije moguće jer je vodomjer već razdužen. Pojašnjava da bi ovo bilo moguće ukoliko bi stranka odmah zvala nakon skidanja vodomjera, a u konkretnom slučaju prilikom skidanja vodomjera da nije bilo nikog. Vjerojatno da je tek po dolasku shvatila da je vodomjer uklonjen. Navodi da mu nije poznato da prema Općim uvjetima tuženika korisnik može u roku od 45 dana od dana izmjene vodomjera zatražiti provjeru njegove ispravnosti. Za tuženika da je nemoguće 45 dana čuvati toliko vodomjera koje je inače po zakonu dužan mijenjati svakih 5 godina. Općim i tehničkim uvjetima da je propisano da ide isključenje nakon tri neplaćena računa. Osobno da nije izvršio uvid u tri neplaćena računa budući da je to prethodno učinila njegova kolegica i o tome ga izvijestila. Tuženik da u svojim evidencijama ima mogućnost uvida samo u mjesečnu odnosno dvomjesečnu potrošnju.

Svjedok Velimir Čirjak u svom iskazu je naveo da kao zaposlenik tuženika radi izmjenu vodomjera. Jedne prilike, dok je tuženik izvodio radove u Sukošanu, gospođa koja sjedi vani na sudskom hodniku (Katarzyna Šileš) privatno da ga je pozvala ako može provjeriti jedan vodomjer u Sukošanu jer je bio veliki račun. Prilikom provjere da je uočio da se vodomjer ne vrti, dakle da sat miruje i da nema gubitaka. Drugo ništa da nije provjeravao niti ima drugih saznanja.

Svjedokinja Katarzyna Šileš u svom iskazu je navela da se predmetna zgrada nalazi u Sukošanu na adresi Tratice 1A i da se radi o stambenoj zgradi sa šest stanova s tim da se pet stanova iznajmljuje u turističke svrhe, a da predmetni stan koristi isključivo vlasnik i to dva, tri puta godišnje. U razdoblju za koji je izdan sporni račun vlasnici da nisu koristili stan. Čistačice da su otišle u stan dan ranije kad je vlasnik bio na putu za Hrvatsku i utvrdile da je vodomjer isključen. Računi da su inače preko e- maila stizali vlasnicima koji žive u Poljskoj. Vlasnici da su utvrdili da su očito preskočili platiti račun jer je tih računa, obzirom da se radi o šest stanova, bilo puno. Predmetni račun da je poslan putem e-maila 19. listopada 2022. i ponovno 24. listopada 2022. pored ovog računa da je ostao neplaćen još jedan račun sitnog iznosa oko 10,00 do 15,00 EUR. Kako je trebalo osigurati vodu u stanu za vlasnike koji su na putu odmah da je otišla na Vodovod provjeriti o čemu se radi. Prva reakcija da je bila da je to nemoguće ili da je pukla cijev. Provjerom djelatnika da je ustavljeno da je račun točan i da joj je rečeno da podmiri račun nakon čega će oni uključiti vodu. Oni da su to platili jer u tom trenutku nisu znali jesu li oni krivi, a u međuvremenu da je zvala gospodina Čirjaka da provjeri je li pukla cijev. On da je rekao da je stavljen drugi vodomjer, da uredno radi što znači da nije pukla cijev. Navodi i da joj je rekao da postoji inspekcija u Splitu koja provjerava ispravnost vodomjera međutim, Vodovod da joj tu priliku nije dao navodeći da su ga istog dana uklonili i rastavili. Potom da je napisala žalbu u kojoj je navela da prethodno nisu dobili niti opomenu. Inače ovaj stan da je površine cca 100 m², ima jedno kupatilo u kojem je jedna slavina i jedan tuš i još jednu slavinu u kuhinji. Predmetna zgrada da ima i vanjski bazen ali on da nije spojen na ovaj vodomjer. Svaki stan da ima svoj vodomjer. Napomenula je i da su čistačice, kao i ona, prilikom dolaska pregledale predmetni stan kao i područje oko zgrade te utvrdile kako nije tekla voda kroz slavine i tuš u stanu niti je bilo izlijevanja vode oko zgrade. Također da nije bilo poplave u stanu ni oko zgrade. Tijekom komunikacije sa tuženikom nitko da nije pokazao spremnost kako bi se utvrdilo zašto je račun za ovaj period tako visok jer da ni tužitelj od starta nije polazio da je isključivo kriv Vodovod već da je htio utvrditi što se zapravo dogodilo. Djelatnici Vodovoda da su joj rekli da su usput, pored ovog, skinuli još jedan vodomjer u zgradi radi dugovanja koje je bilo manje negoli ponovno uključivanje u vodoopskrbni sustav. Dugovanje tog drugog vodomjera da je bilo oko 10,00 do 15,00 EUR zbog čega i nije bilo isplativo dolaziti isključiti samo taj vodomjer. Oba vodomjera da su u vlasništvu tužitelja. Nakon saznanja za inspekciju o kojoj joj je pričao Čirjak od Gospića da je zatražila provođenje inspekcijskog nadzora za što je trebalo platiti oko 100,00 EUR što je tužitelj i želio međutim, Gospić da je otklonio takvu mogućnost navodeći da je vodomjer rastavljen. Račune da je plaćao vlasnik, a ne ona i da joj je poznato da opomena nije bilo. Na prijedlog tužitelja sud je odredio izvesti i dokaz vještačenjem po vještaku strojarske struke. Vještačenje je povjereno pravnoj osobi trgovačkom društvu VJEŠTAČENJA OŽANIĆ d.o.o., Zagreb, OIB: 89088815265 – zakonskom zastupniku Ivanu Ožaniću, stalnom sudskom vještaku koji je uzimajući sve okolnosti slučaja utvrditi je li tužitelj na mjernom mjestu (brojilo 44528) na lokaciji Sukošan, Tratice 1A, u razdoblju od 17. kolovoza 2022. do 18. listopada 2022. mogao potrošiti količinu vode koju je tuženik naznačio u spornom računu.

U nalazu i mišljenju stalni sudski vještak mr. Ivan Ožanić, dipl. ing. navodi da se kod znatno veće potrošnje vode, nego li je to uobičajeno, svako izuzimanje vodomjera iz vodomjernog okna mora vršiti uz prisutnost korisnika ili njegovog predstavnika. Vodomjeri da se redovito mijenjaju svakih 5 godina, a izvanredno samo i jedino radi kvara i uz prisustvo korisnika ili predstavnika korisnika. Vodomjer da se tada stavlja u posebnu kutiju, zapečati od strane distributera i korisnika i pošalje ovlaštenom servisu na ispitivanje uz prisustvo vještaka. Navodi tuženika da se sporni vodomjer nije mijenjao radi nepravilnosti u radu već zbog neplaćenog dugovanja da je protivan pravilima struke i nezakonit. Tuženik da je "korporu" uklonio, a da tužitelju nije ostavio mogućnost pečaćenja vodomjera i dostave ovlaštenom vještaku ili servisu na ispitivanje ispravnosti. Vodomjer da se nikada ne mijenja radi neplaćanja duga, već svakih 5 godina radi ispitivanja ispravnosti i atestiranja. Vodomjer br. 44528 za kojeg tuženik u odgovoru na žalbu broj 8510/2022 od 8. prosinca 2022. navodi da je ugrađen kod tužitelja od travnja 2021., da je mogao biti zamijenjen novim u travnju 2026., osim ako je bio neispravan. Neispravan vodomjer da se izuzima jedino i samo uz prisutnost korisnika ili njegovo pravnog zastupnika, a ne samovoljno od strane distributera vode, a koji je prema stanju spisa razmontiran. Tuženik da nema ovlaštenje vodomjere razmontirati – rastavljati i obavljati nad istima bilo kakve radove, već navedeno da ima samo servis ovlašten od Zavoda za mjeriteljstvo Republike Hrvatske.

Prema spornom računu da proizlazi da je tužitelj u razdoblju od 17. kolovoza 2022. do 18. listopada 2022. potrošio 4057 m³ vode, odnosno da bi za oko 61 dan potrošio oko 247,477 m³ vode ili 247477 litara vode, a da nitko nije stanovao u stanu i da nije utvrđeno puknuće vodovodnih cijevi, pa uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja vještak zaključuje kako tužitelj na mjernom mjestu (brojilo 44528) na lokaciji Sukošan, Tratice 1A, u razdoblju od 17. kolovoza 2022. do 18. listopada 2022. nije mogao potrošiti količinu vode koju je tuženik naznačio u računu br. 79837000- 2022101 od 19. listopada 2022. sa dospijećem 3. studenog 2022. u iznosu od 71.059,15 HRK.

Vještak je naveo i da prosječna jedinična vodoopskrbna norma (potrošnja) iskustveno procijenjena iznosi 150 litara po stanovniku na dan. Da su u stanu boravile 2 osobe, potrošnja vode da bi bila 300 lit/danu, odnosno za 61 dan 18300 litara ili 18,3 m³, a što da je puno manje od na vodomjeru evidentiranih 4057 m³.

Stranke nisu imale primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka. U očitovanju na nalaz i mišljenje tužitelj navodi kako je provedenim dokaznim postupkom (i vještačenjem) utvrđeno kako tužitelj nije potrošio spornu količinu vode, a da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti da sud o visini postavljenog tužbenog zahtjeva odluči temeljem odredbe čl. 223. ZPP-a.

12. Na temelju ovako provedenog postupka sud je utvrdio sljedeće odlučne činjenice:

- da je tuženik kao isporučitelj vode tužitelju kao korisniku ispostavio račun broj 79837000-2022101 od 19. listopada 2022., sa dospijećem 3. studenog 2022. prema kojem je tužitelj na mjernom mjestu Tratice 1 A u Sukošanu u razdoblju od 17. kolovoza 2022. do 18. listopada 2022. potrošio 4.057,00 m³ vode;

- da predmetni račun po dospijeću tužitelj nije podmirio;

- da je tuženik 16. studenog 2022. bez prethodne najave, obavijesti ili upozorenja iskopčao vodomjer broj 44528 zbog neplaćenog duga i istog razmontirao;

- da je tužitelj račun podmirio 22. studenog 2022. i putem telefona usmeno prigovorio računu tuženika tražeći pojašnjenje istog kao i mogućnost provjere njegove ispravnosti na što je dobio odgovor da to više nije moguće;

- da je tužitelj platio i uslugu ponovnog uključenja odnosno ugradnju novog vodomjera, nakon čega je tuženik ukopčao tužitelju novi vodomjer br. 26202 dana 25. studenog 2022.;

- da je tužitelj 1. prosinca 2022. pisanim putem prigovorio računu;

- da je tuženik u odgovoru na prigovor obavijestio tužitelja kako je rok za prigovor od 20 dana istekao, ali se nastavno ipak očitovao na obračunatu potrošnju navodeći da za vodomjer oznake 44528, koji je na predmetnoj lokaciji ugrađen od travnja 2021., nemaju evidentiranih nepravilnosti u njegovom radu zbog čega zaključuje da je prema postojećim podacima po računu 202210 obračunata točna potrošnja;

- da je provedenim vještačenjem utvrđeno kako tužitelj u sporno vrijeme nije mogao potrošiti količinu vode naznačenu u osporavanom računu.

13. U konkretnom slučaju po ocjeni suda tužitelj je u trenutku plaćanja bio svjestan da u stanu koji ima tuš u kupaonici i po jednu slavinu u kupaonici i kuhinji nije mogao potrošiti očigledno enormnu količinu vode koja je naznačena u ispostavljenom računu, a ovo obzirom da na raniju potrošnju kao i činjenicu da u razdoblju u kojem je vršen obračun potrošnje tužitelj nije niti boravio u predmetnom stanu. Da je tužitelju obustavljena isporuka vode saznao je na putu prema Hrvatskoj za koje vrijeme su čistačice i njegova djelatnica pripremale stan za njegov dolazak. Pregledom stana ali i područja oko predmetne zgrade tužitelj nije utvrdio razloge tako enormno visokog iznosa računa. Da bi dobio vodu tužitelj je napravio jedino što je mogao u tom trenutku, a to je platiti tako ispostavljeni račun jedinom isporučitelju te usluge na tom području. Da je račun suviše visok bilo je poznato i djelatnicima tuženika. Svjedok Gospić navodi da su djelatnici tuženika nakon obračuna terenski obavili provjeru ispravnosti vodomjera pa kad su utvrdili da je isti ispravan račun poslali tužitelju. Sva dokumentacija o navedenom da se nalazi kod tuženika. Iz iskaza svjedoka Gospića proizlazi kako isti nije imao neposrednih saznanja o predmetu spora. Ovaj svjedok niti je utvrdio dugovanje niti je osobno na terenu provjeravao ispravnost vodomjera, a tuženik na ove okolnosti nije predlagao dokaze niti je dostavio dokumentaciju za koju je svjedok Gospić navodio da ju tuženik posjeduje. Jedina dokumentacija koju je tuženik dostavio odnosi se na iskopčavanje i ponovno uključenje što među strankama nije niti sporno. Kako svjedok Gospić svoja saznanja crpi iz kazivanja kolega njegovom iskazu sud nije mogao pokloniti vjeru. Ovaj svjedok iskazivao je i o praksi tuženika kod dugovanja iz čega se razabire da tuženik općenito postupa protivno Općim i tehničkim uvjetima, a što je učinjeno i u konkretnom slučaju jer je bez prethodne obavijesti iskopčao tužitelja, a mjerilo izuzeo iz vodomjernog okna bez znanja i prisutnosti njegovoj korisnika ili predstavnika korisnika te ga odmah i razmontirao. S druge strane sud je poklonio vjeru iskazima saslušanih svjedoka Šileš i Čirjak budući isti korespondiraju međusobno kao i ostalim dokazima u spisu. Postavljeni vodomjer u travnju 2021. tuženik je redovno mogao mijenjati tek po isteku 5 godina od postavljanja odnosno tek u travnju 2026., a izvanredno samo i jedino radi kvara uz prisustvo korisnika ili njegovog predstavnika. Vodomjer se ne mijenja zbog neplaćanja kako to navodi tuženik. Postupanjem koje je protivno čl. 72. Općih i tehničkih uvjeta tuženik je onemogućio tužitelju pečaćenje vodomjera i njegovu dostavu ovlaštenom vještaku ili servisu na ispitivanje ispravnosti. Sve navedeno utvrđeno je i provedenim vještačenjem.

Provedenim vještačenjem utvrđeno je i kako tužitelj nije mogao potrošiti količinu vode naznačenu u spornom računu, a kako ni sam tužitelj ne osporava da je tuženik uslugu pružio i u osporavanom razdoblju te da stoga postoji tužiteljevo dugovanje ali u znatno manjem iznosu od onog kojeg je tužitelj obračunao visinu tužbenog zahtjeva sud je utvrdio provedenim vještačenjem u kojem je vještak potrošnju utvrdio prema prosječnoj jediničnoj vodoopskrbnoj normi (potrošnji) iskustveno procijenjenoj, a koja iznosi 18,3 m³, čemu stranke nisu ni prigovarale tako da je po vještaku utvrđenu potrošnju pomnožio prema cijenama iz osporenog računa te utvrdio da bi tužiteljevo dugovanje prema tuženiku u spornom razdoblju bilo 374,24 HRK / 49,67 EUR (121,33 + 52,16 + 24,71 +33,86 +39,78 +72,47 + 8,99) te je za tako utvrđeni iznos umanjio onaj plaćeni.

14. Dakle, u konkretnom slučaju sud zaključuje da je tužitelj kojemu je obustavljena isporuka vode svjesno platio nešto što nije dužan platiti, a kojim plaćanjem je očigledno izbjegao prisilu jer je daljnja isporuka vode od strane tuženika kao jedinog isporučitelja te usluge na ovom području bila uvjetovana plaćanjem (pogrešno) utvrđenog dugovanja (kao i novog mjerila) pa da osnovano zahtijeva vraćanje preplaćenog iznosa slijedom čega je odlučeno kao u toč. I. izreke ove presude, dok je za razliku u iznosu od 49,67 EUR tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

Tužitelj na glavnicu zahtijeva plaćanje zateznih kamata od dana kada je izvršio plaćanje tuženiku. Prema shvaćanju ovog suda tuženik je prilikom ispostavljanja računa bio nepošten jer je kao javni pružatelj usluga znao odnosno morao znati da tužitelj nije mogao potrošiti količinu vode iz ispostavljenog računa zbog čega je (očito) i zamijenio vodomjer stoga je na temelju odredbe čl. 1115., čl. 29. st. i 1. i 2. ZOO-a prihvatio njegov zahtjev za isplatu zateznih kamata od dana stjecanja uplaćenog iznosa i to po stopi koja vrijedi za ostale odnose dok je za razliku tužiteljev zahtjev odbijen kao neosnovan.

15. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 155. u vezi sa čl. 154. st. 5. ZPP-a pa je tužitelju kao stranci koja nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtijeva, a zbog toga dijela nisu nastali posebni troškovi trebalo kao osnovan priznati zatraženi trošak i to: za sastav tužbe, sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 – dalje: Tarifa), za zastupanje na ročištima održanima 5. listopada 2023, 26. listopada 2023. i 6. veljače 2024., sve sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife te za sastav podnesaka od 2. lipnja 2023. kao i 18. prosinca 2023., sve sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife; za nabrojane radnje tužitelja pripada nagrada u visini od po 100 bodova (vrijednost boda iznosi 2,00 EUR, sukladno Tbr. 54. Tarife) što iznosi 1.200,00 EUR, a na koji iznos valja nadodati iznos sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosima od po 70,41 EUR, sukladno čl. 7. st. 1. i 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/18 i 51/23) i Tbr. 1. st. 1. i Tbr. 2. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23) kao i uplaćeni iznos na ime vještačenja od 1.000,00 EUR, što sveukupno iznosi 2.340,82 EUR. Na odmjereni parnični trošak naloženo je tuženiku platiti i zatezne kamate koje teku od presuđenja do isplate sukladno čl. 29. st.

1. i 2. ZOO-a ali po nižoj stopi koja vrijedi za ostale odnose dok je za razliku tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

U Zadru 13. veljače 2024.

Sudska savjetnica

Sutkinja

Iva Begonja Vuković

Katarina Zdunić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove odluke dopuštena je žalba.

Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta; stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta dok stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude.

Rok za žalbu je 15 dana.

Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku ovom sudu za Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku uz poziv na plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 140,82 EUR,

- tuženiku,

- u spis.

Broj zapisa: 9-30863-73174

Kontrolni broj: 0e5a2-e8928-30f56

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=KATARINA ZDUNIĆ, L=ZADAR, O=TRGOVAČKI SUD U ZADRU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Zadru potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.