REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: 67 Pž-4012/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Davor Pustijanac, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKA ELEKTROPRIVREDA d.d., OIB 28921978587, Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, protiv tuženika HEROJI OSIJEKA, OIB 40216923009, Osijek, Šetalište Petra Preradovića 3, kojeg zastupa punomoćnica Saša Pufler, odvjetnica iz Osijeka, Šetalište kardinala Franje Šepera 8d, radi isplate iznosa od 1.327,22 EUR / 10.000,00 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude zbog ogluhe Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1738/2022 od 2. listopada 2023., 13. veljače 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda zbog ogluhe Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1738/2022 od 2. listopada 2023. u točkama I. i III. njene izreke.
r i j e š i o j e
Odbacuje se tuženikova žalba kao nedopuštena u odnosu na točku II. izreke presude zbog ogluhe Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1738/2022 od 2. listopada 2023.
Obrazloženje
1. Presudom zbog ogluhe Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1738/2022 od 2. listopada 2023. naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.327,22 EUR / 10.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 16. veljače 2022. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena (točka I. izreke), odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj zahtijeva isplatu zateznih kamata na iznos od 1.327,22 EUR / 10.000,00 kn za razdoblje od 25. lipnja 2021. do 15. veljače 2022., te u dijelu kojim zahtijeva isplatu zateznih kamata na iznos od 1.061,78 EUR / 8.000,00 kn od 16. veljače 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja prelazi stopu iz točke I. izreke (točka II. izreke) te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove u iznosu od 26,54 EUR / 200,00 kn sa zateznim kamatama od 2. listopada 2023. do isplate (točka III. izreke).
2. U obrazloženju navedene presude prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženiku dostavio tužbu s ispravama te ga sukladno odredbi članka 285. stavka 2. ZPP-a rješenjem od 4. listopada 2022. pozvao da u roku od 30 dana od dana dostave tog rješenja podnese pisani odgovor na tužbu upozorivši ga pritom na posljedice nepostupanja po pozivu suda. Utvrđeno je i da tuženik nije odgovorio na tužbu u roku od 30 dana.
2.1. Osim toga, prvostupanjski sud je utvrdio da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi i to iz Ugovora o donaciji od 25. svibnja 2021. koji su potpisale i ovjerile pečatom obje stranke i kojim se tužitelj obvezao donirati tuženiku iznos od 10.000,00 kn, a tuženik se donaciju obvezao koristiti isključivo radi provedbe projekta/programa pod nazivom „Multimedijska izložba Osijek na udaru brutalne agresije u Australiji“ i nakon provedenog projekta/programa, a najkasnije 31. siječnja 2022. dostaviti tužitelju izvještaj o namjenski utrošenim donacijskim sredstvima za provedbu odobrenog projekta na propisanim obrascima i dokaze o namjenski utrošenim sredstvima te se tuženik obvezao tužitelju u roku od 15 dana od isteka roka vratiti primljeni iznos donacije ako u roku ne dostavi izvještaj ili ne upotrijebi donirani iznos na način i u roku određenim Ugovorom.
2.2. Također, prvostupanjski sud je utvrdio da iz privijenih isprava proizlazi da je dugovanje tuženika prema tužitelju iznos od 10.000,00 kn na ime donacije i da tuženik nije postupio sukladno Ugovoru odnosno tužitelju nije dostavio izvještaj o namjenski utrošenim donacijskim sredstvima za provedbu odobrenog projekta do 31. siječnja 2022. niti je dostavio dokaze o namjenski utrošenim sredstvima. Zbog toga je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev u dijelu pod točkom I. izreke pobijane presude zbog ogluhe.
3. Protiv navedene presude zbog ogluhe žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom žalbenom sudu da pobijanu presudu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev, a podredno da je ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje i naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 286,29 EUR / 2.157,06 kn.
4. Tuženik u žalbi u bitnome ističe prigovor mjesne nenadležnosti jer je mjesno nadležan Trgovački sud u Osijeku.
4.1. Osim toga, tuženik navodi da ne treba vratiti novac koji dobio donacijom jer su bez njegove krivnje nastupile okolnosti zbog kojih nije mogao iskoristiti donaciju na način na koji je donator zahtijevao i zbog epidemije COVID-19 nije bilo moguće putovati u Australiju 2021. ni 2022. godine, a radi se o notornoj činjenici epidemije.
4.2. Tuženik nadalje navodi da je ugovor o donaciji u svojoj biti ugovor o darovanju i tužitelj nema pravo potraživati od tuženika povrat dara, a odredba članka 7. Ugovora je ništetna na što sud pazi po službenoj dužnosti.
4.3. Tuženik također ističe da je točka II. izreke pobijane presude zbog ogluhe nejasna jer se odbija tužbeni zahtjev na iznos od 1.061,78 EUR / 8.000,00 kn koji se ne spominje nigdje u obrazloženju, ni u Ugovoru.
5. Odgovor na žalbu podnio je tužitelj s prijedlogom da ovaj sud odbije tuženikovu žalbu ka neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.
6. Tužitelj u bitnome navodi da su stranke ugovorile nadležnost suda u Zagrebu. Također, navodi da tuženik nije postupio sukladno odredbi članka 7. stavka 1. Ugovora i dostavio izvještaj o namjenski utrošenim donacijskim sredstvima niti zatražio produljenje roka za dostavu, a u konkretnom slučaju nije sklopljen ugovor o darovanju, nego o donaciji koji je reguliran Uredbom o kriterijima, mjerilima i postupcima financiranja i ugovaranja programa i projekta koje provode udruge („Narodne novine“ broj 26/15 i 37/21).
7. Žalba djelomično nije osnovana, a djelomično nije dopuštena.
8. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22 i 114/22) u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ovoga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ovaj sud je utvrdio da je pobijana presuda zbog ogluhe pravilna i na zakonu osnovana u dijelu pod točkama I. i III. njene izreke.
9. Tuženikova žalba u odnosu na točku II. izreke pobijane presude nije dopuštena, jer je u tom dijelu odbijen tužiteljev tužbeni zahtjev.
10. Prema odredbi članka 358. stavka 3. Zakona o parničnom postupku žalba je nedopuštena ako je žalbu podnijela osoba koja nije ovlaštena za podnošenje žalbe, ili osoba koja se odrekla ili odustala od žalbe, ili ako osoba koja je podnijela žalbu nema pravnog interesa za podnošenje žalbe.
11. U konkretnom slučaju, tuženik nema pravnog interesa za podnošenje žalbe u odnosu na onaj dio odluke kojim je odbijen tužbeni zahtjev.
12. Zbog toga je valjalo, s obzirom na to da je tuženikova žalba u odnosu na točku II. izreke pobijane presude ocijenjena nedopuštenom u smislu citiranog članka 358. stavka 3. Zakona o parničnom postupku, na temelju članka 367. Zakona o parničnom postupku takvu nedopuštenu žalbu odbaciti.
13. Odredbom čl. 331.b stavka 1. Zakona o parničnom postupku je propisano da ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, donijet će se presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe), ako bude udovoljeno ovim uvjetima:
1) ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni,
2) ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, 3) ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate, 4) ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.
14. Tuženik je propuštanjem podnošenja odgovora na tužbu odnosno svojom pasivnošću zapravo priznao istinitost tužiteljevih činjeničnih navoda, s kojima je bio upoznat dostavom tužbe čiji primitak ne osporava. Zbog toga presudu zbog ogluhe nije moguće pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 353. stavak 2. Zakona o parničnom postupku).
15. Žalbeni razlog mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda koji je tuženik prvi put istaknuo u žalbenom postupku ovaj sud nije razmatrao. Naime, zbog povrede postupka iz članka 354. stavka 2. točke 3. Zakona o parničnom postupku presudu u sporovima male vrijednosti nije moguće u smislu odredbe članka 502. Zakona o parničnom postupku i članka 467. stavka 1. Zakona o parničnom postupku. Osim toga, u konkretnom slučaju tuženik u prvostupanjskom postupku nije odgovorio na tužbu niti je istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti suda.
16. U odnosu na ostale žalbene navode valja napomenuti da, suprotno žalbenim navodima, nije ništetna ugovorna odredba članka 7. stavka 1. Ugovora o donaciji od 25. svibnja 2021. kojom se tuženik obvezao tužitelju dostaviti izvještaj o namjenski utrošenim donacijskim sredstvima za provedbu odobrenog projekta na propisanim obrascima te se obvezao vratiti primljeni iznos donacije ako ne dostavi izvještaj, odnosno ne upotrijebi donirani iznos na način i u roku utvrđenom tim Ugovorom (članak 7. stavak 3. Ugovora). Naime, stranke nisu zaključile ugovor o darovanju, nego o donaciji i odredba članka 497. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22) nije primjenjiva u konkretnom slučaju, kao što to tuženik neosnovano ističe u žalbi.
17. Također, ovaj sud primjećuje da je predmetni Ugovor o donaciji zaključen 2021. godine u vrijeme kad je već bila u tijeku epidemija COVID-19 i samo na temelju (notorne) činjenice postojanja epidemije ne može se automatizmom izvesti zaključak o tome da tuženik nije dužan postupiti u skladu s Ugovorom i vratiti sredstva koja nije utrošio za provedbu ugovorenog Projekta, niti da se radilo o (bezuvjetnom) darovanju.
18. Imajući u vidu navedeno, prema shvaćanju ovog suda u konkretnom slučaju su ispunjene sve pretpostavke propisane člankom 331.b stavkom 1. Zakona o parničnom postupku za donošenje presude zbog ogluhe, pa je ovaj sud na temelju odredbe članka 368. stavka 1. Zakona o parničnom postupku odlučio kao u izreci.
Zagreb, 13. veljače 2024.
Sudac
Davor Pustijanac
Broj zapisa: 9-30863-68dfe
Kontrolni broj: 05143-bc3a7-0bc28
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Davor Pustijanac, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.