Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica Plemića Borelli 9

Poslovni broj: 13 Gž-264/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Blanke Pervan predsjednice vijeća, Katije Hrabrov, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Sanje Dujmović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. B., OIB: …, iz G., zastupanog po punomoćniku N. Ž., odvjetniku u Č., protiv tuženice E.&S. b. d.d., OIB: …, R., zastupane po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćniku D. M., odvjetniku u O. društvu M., K. & p. d.o.o. u Z., , radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženice protiv presude Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-499/2019-49 od 30. siječnja 2023., u sjednici održanoj 13. veljače 2024.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-499/2019-49 od 30. siječnja 2023. i predmet vraća sudu prvog stupnja radi održavanja nove glavne rasprave, s tim što će se o troškovima u povodu izjavljenih pravnih lijekova odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

"Tužba tužitelja od iznosa od 5.345,31 EUR1 / 40.274,22 kune do iznosa od 5346,48 EUR1 / 40.283,08 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom je povučena“

2. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku E.&S. b.d.d. R., OIB: …, da tužitelju V. B., OIB: …, isplati iznos od ukupno 5.345,30 EUR1 / 8.176,25 kuna (pettisućatristočetrdesetpeteura i tridesetcenta / osamtisućastosedamdesetšesetkuna i dvadesetpetlipa ) sa zateznom kamatom računatom kako slijedi:

- na iznos 2.970,33 kuna / 394,23 EUR1 od 02.05.2009.

- na iznos 532,12 kuna / 70,62 EUR1 od 02.02.2011.

- na iznos 654,12 kuna / 86,82 EUR1 od 02.11.2011.

- na iznos 892,12 kuna / 118,40 EUR1 od 02.01.2012.

- na iznos 778,20 kuna / 103,28 EUR1 od 02.02.2012.

- na iznos 815,12 kuna / 108,19 EUR1 od 02.04.2012.

- na iznos 762,12 kuna / 101,15 EUR1 od 02.12.2012.

- na iznos 772,12 kuna / 102,48 EUR1 od 02.01.2013.

pa do 30.06.2011. godine po stopi od 14% godišnje, od 01.07.2011. godine do 31.07.2015. godine po stopi od 12% godišnje, a od 01.08.2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a u roku od 15 dana,

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

Nalaže se tuženiku E.&S. b. d.d. R., OIB: …, da tužitelju V. B., G., OIB: …, isplati iznos od ukupno 4.260,13 EUR1 / 32.097,97 kuna (četiritisućedvjestošezdeset eura i trinaest centa / tridesetdvijetisućedevedesetsedam kuna i devedesetsedam lipa) sa zateznom kamatom računatom kako slijedi:

- na iznos 211,59 kuna / 28,08 EUR1 od 2.7.2010.

- na iznos 281,41 kuna / 37,35 EUR1 od 2.8.2010.

- na iznos 532,12 kuna / 70,62 EUR1 od 2.9.2010.

- na iznos 436,46 kuna / 57,93 EUR1 od 2.10.2010.

- na iznos 532,12 kuna / 70,62 EUR1 od 2.11.2010.

- na iznos 432,12 kuna / 57,35 EUR1 od 2.12.2010.

- na iznos 632,12 kuna / 83,90 EUR1 od 2.1.2011.

- na iznos 532,12 kuna / 70,62 EUR1 od 2.3.2011.

- na iznos 572,12 kuna / 75,93 EUR1 od 2.4.2011.

- na iznos 632,75 kuna / 83,98 EUR1 od 2.5.2011.

- na iznos 762,12 kuna / 101,15 EUR1 od 2.6.2011.

- na iznos 832,12 kuna / 110,44 EUR1 od 2.7.2011.

- na iznos 1.132,12 kuna / 150,26 EUR1 od 2.8.2011.

- na iznos 782,12 kuna / 103,81 EUR1 od 2.9.2011.

- na iznos 632,12 kuna / 83,90 EUR1 od 2.10.2011.

- na iznos 712,12 kuna / 94,51 EUR1 od 2.12.2011.

- na iznos 752,12 kuna / 99,82 EUR1 od 2.3.2012.

- na iznos 715,12 kuna / 94,91 EUR1 od 2.5.2012.

- na iznos 815,12 kuna / 108,19 EUR1 od 2.6.2012.

- na iznos 712,12 kuna / 94,51 EUR1 od 2.7.2012.

- na iznos 832,12 kuna / 110,44 EUR1 od 2.8.2012.

- na iznos 752,12 kuna / 99,83 EUR1 od 2.9.2012.

- na iznos 742,12 kuna / 98,50 EUR1 od 2.10.2012.

- na iznos 732,12 kuna / 97,17 EUR1 od 2.11.2012.

- na iznos 782,12 kuna / 103,81 EUR1 od 2.2.2013.

- na iznos 729,56 kuna / 96,83 EUR1 od 2.3.2013.

- na iznos 772,97 kuna / 102,59 EUR1 od 2.4.2013.

- na iznos 732,12 kuna / 97,17 EUR1 od 2.5.2013.

- na iznos 732,12 kuna / 97,17 EUR1 od 2.6.2013.

- na iznos 732,12 kuna / 97,17 EUR1 od 2.7.2013.

- na iznos 2.576,36 kuna / 341,94 EUR1 od 2.10.2013.

- na iznos 402,12 kuna / 53,37 EUR1 od 2.11.2013.

- na iznos 332,12 kuna / 44,08 EUR1 od 2.12.2013.

- na iznos 432,12 kuna / 57,35 EUR1 od 2.1.2014.

- na iznos 912,12 kuna / 121,06 EUR1 od 2.2.2014.

- na iznos 1.052,12 kuna / 139,64 EUR1 od 2.3.2014.

- na iznos 532,12 kuna / 70,62 EUR1 od 2.4.2014.

- na iznos 332,12 kuna / 44,07 EUR1 od 2.5.2014.

- na iznos 5.345,15 kuna / 709,45 EUR1 od 2.10.2014.

pa do 30.06.2011. godine po stopi od 14% godišnje, od 01.07.2011. godine do 31.07.2015. godine po stopi od 12% godišnje, a od 01.08.2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a u roku od 15 dana.

III Utvrđuje se nepostojanje tuženikovom potraživanja u iznosu od 1.364,73 EUR1 / 10.282,54 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na iznose od:

- kn 17,88 od 02.11.2006. pa do isplate,

- kn 30,88 od 02.12.2006. pa do isplate,

- kn 57,88 od 02.01.2007. pa do isplate,

- kn 72,88 od 02.02.2007. pa do isplate,

- kn 17,88 od 02.03.2007. pa do isplate,

- kn 7,88 od 02.04.2007. pa do isplate,

- kn 651,57 od 02.05.2007. pa do isplate,

- kn 267,88 od 02.06.2007. pa do isplate,

- kn 167,88 od 02.08.2007. pa do isplate,

- kn 2.167,88 od 02.09.2007. pa do isplate,

- kn 1.017,89 od 02.10.2007. pa do isplate,

- kn 1.667,88 od 02.12.2007. pa do isplate,

- kn 26,61 od 02.03.2008. pa do isplate,

- kn 167,88 od 02.05.2008. pa do isplate,

- kn 97,88 od 02.06.2008. pa do isplate,

- kn 68,77 od 02.07.2008. pa do isplate,

- kn 2.167,88 od 02.08.2008. pa do isplate,

- kn 1.607,26 od 02.10.2008. pa do isplate,

i to do 31.12.2007. po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. pa do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. IV. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.096,96 eura / 8.250,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30.1.2023.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a u roku od 15 dana."

3. Protiv citirane presude u dijelu pod toč. II. i IV. Izreke žalbu je izjavio tužitelj pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se udovolji postavljenom tužbenom zahtjevu i u tom dijelu, te naloži tuženici naknaditi tužitelju troškove postupka u cijelosti, zajedno s troškom sastava žalbe, koji popisuje, podredno da se ista presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. U žalbi ističe kako je pred sudom prvog stupnja počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka, jer presuda u pobijanom dijelu ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Sud prvog stupnja nije u dovoljnoj mjeri obrazložio zbog čega je utvrdio da je prigovor tuženice u odnosu na aktivnu legitimaciju tužitelja osnovan. Tužitelj je bio u obveznopravnom odnosu s tuženicom temeljem predmetnog ugovora o kreditu i svim uplatama zatvarane su obveze iz tog ugovora, pa nije jasno zbog čega onda tužitelja ne bi imao pravo na povrat preplaćenih iznosa kredita. Nije obrazloženo zbog čega bi činjenica da je netko u ime tužitelja plaćao kredit značila da je tužitelj izgubio svojstvo dužnika. R. P. je upisana kao sudužnik korisnika kredita pa, s obzirom da je tužitelj kao korisnik kredita u obvezi isti isplatiti, sve što je uplaćeno po navedenoj kreditnoj partiji uračunava se u ispunjenje njegove obveze, a činjenica da je neke uplate izvršila treća osoba kao sudužnik, ne utječe na njegovu aktivnu legitimaciju.

4. Protiv citirane presude u dijelu pod toč. I., III. i IV. izreke žalbu je izjavila tuženica pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, te naloži tužitelju naknaditi tuženici troškove postupka u cijelosti, zajedno s troškom sastava žalbe, koji popisuje, podredno da se ista presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Prvenstveno predlaže da se presuda u toč. I. ispravi, budući da pravilan zbroj pojedinačno dosuđenih iznosa u valuti EUR iznosi 1.085,17 EUR, pa je očito omaškom sud prvog stupnja naveo da se tužitelju dosuđuje iznos od 5.345,30 EUR. Nadalje, smatra da je u predmetnom postupku potrebno razmotriti postoje li okolnosti iz odredbe čl. 71. st. 7. Zakona o parničnom postupku. U žalbi ističe kako prvostupanjski sud ni na koji način ne utvrđuje niti obrazlaže da bi se u konkretnom slučaju tužitelj imao smatrati potrošačem, budući da se status potrošača ne presumira. Nadalje, sporna odredba čl. 8. Ugovora o kreditu je u cijelosti razumljiva, a tijekom postupka nije dokazano suprotno. Uz svaku obavijest o promjeni kamatne stope tužitelju je bio dostavljen i izmijenjeni otplatni plan prema kojemu je jasno mogao utvrditi visinu svojih mogućih obveza, a na koji nikad nije uložio primjedbe. Iz iskaza službenika banke proizlazi kako je tužitelj bio upoznat s činjenicom da ugovara promjenjivu kamatnu stopu. Sud prvog stupnja ne daje dostatne razloge za utvrđenje nepoštenosti odnosno ništetnosti navedene ugovorne odredbe ne provodeći test nepoštenosti, koji je bio dužan provesti. Ističe i kako je zaključak suda Europske unije da dan u odluci broj C 243/20 da su odredbe ugovora, a koje su odraz odredbi nacionalnog prava, bez obzira da li se radilo o odredbama kogentne ili dispozitivne naravi, isključene iz primjene Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. i da stoga uopće ne može ispitivati da li su nepoštene, iz razloga što je ugovorna odredba od valutnoj klauzuli odraz zakonske odredbe čl. 22. Zakona o obveznim odnosima. Također, nije dovoljno u pojedinačnim postupcima pozvati se na utvrđenja iz kolektivnih odluka, već je potrebno provesti i kontradiktoran postupak gdje će se utvrditi je li tužitelj bio odgovarajuće informiran u pogledu valute za koju se veže glavnica kredita. Sud prvog stupnja počinio je apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, zatim relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. i čl. 338. istoga Zakona. Kolektivni spor, budući da nije predviđen odredbom čl. 241. Zakona o obveznim odnosima niti bilo kojom drugom odredbom drugog zakona koja regulira prekid postupka, ne utječe na činjenicu da je potraživanje koje tužitelj potražuje ovom tužbom u trenutku podnošenja ove tužbe već zastarjelo. Također, odredba čl. 214. istoga Zakona propisano je da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, vraća se zajedno s zateznim kamatama i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. U odnosu na istaknuti prigovor prijeboja sud prvog stupnja u obrazloženju pobijane presude promašeno navodi kako je vještakinja napravila izračun prema prvotno ugovorenoj kamatnoj stopi te da u nalazu i mišljenju nema manje kamatne stope od početno ugovorene. Tuženica je tijekom postupka ustrajala u prigovoru prijeboja uslijed promjene tečaje CHF na niže u odnosu na tečaj važeći prilikom isplate kredita i to za razdoblje od listopada 2006. do prosinca 2008., a ne u odnosu na nižu kamatnu stopu, a da razlika u anuitetima doista postoji u navedenom razdoblju potvrđuje i vještak na strani 10. II. Dopune nalaza i mišljenja od 2. ožujka 2021. Stoga potraživanje tužitelja treba umanjiti za iznose mjesečnih anuiteta koji su nastali u razdobljima primjene tečaja koji je bio niži od tečaja na dan isplate kredita. Pogrešna je i odluka o troškovima postupka.

4. Na žalbe nije odgovoreno.

5. Žalbe su osnovane.

6. Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužitelja da se naloži tuženici da tužitelju s osnove ništetnih odredaba Ugovora o kreditu koji je zaključio sa tuženicom, a koje se odnose na odobrenje kredita uz promjenjivu kamatnu stopu i kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica u CHF, isplati iznos od ukupno 5.345,30 EUR, odnosno 8.176,25 kn sa zateznom zakonskom kamatom koja na pojedine iznose teče počev od 2. svibnja 2009. pa na dalje kako je to specificirano tužbenim zahtjevom.

7. Sud prvog stupnja je, na temelju izvedenih dokaza, utvrdivši neosnovanim istaknuti po tuženici prigovor zastare i prigovor radi prebijanja, a ocijenivši osnovanim po tuženici istaknut prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja u odnosu na potraživanja koja je tuženici isplatila sudužnica iz Ugovora o kreditu, utvrdio da je predmetnim Ugovorom o kreditu zaključenim između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženice, kao kreditora, ugovorena promjenjiva kamatna stopa, da je kamatna stopa mijenjana jednostranom odlukom banke, da se o promjenjivoj kamatnoj stopi nije pojedinačno pregovaralo, već ju je unaprijed na standardnom ugovoru, na čiji sadržaj tužitelj nije imao utjecaj, formulirala banka, da tuženica, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke o kreditu kod ugovaranja valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, pa kako promjenjivost kamate i vezanost glavnice uz određenu valutu ovisi isključivo o volji jedne ugovorne strane, tuženice, to isto suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, u konkretnom slučaju na štetu tužitelja, kao ugovorne strane, čime je postupljeno suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03 – dalje ZZP), slijedom čega su odredbe o promjenjivoj kamati i valutnoj klauzuli iz predmetnog ugovora ništetne pa je tuženica dužna isplatiti tužitelju utužene iznose kao pod toč. I. izreke, dok je tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na iznose koje je tuženici uplaćivala sudužnica (toč. II. izreke) zbog nedostatka aktivne legitimacije odbio kao neosnovan.

8. Pod toč. I. izreke prvostupanjske presude sud je naložio tuženici isplatiti iznos od ukupno 5.345,30 EUR, odnosno 8.176,25 kn sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose, koji zbrojeni daju ukupan iznos od 8.176,25 kn, što pretvoreno u važeću valutu daje 1.085,17 EUR, dok je pod toč. II. Izreke odbio tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženici da tužitelju isplati iznos od ukupno 4.260,13 EUR, odnosno 32.097,97 kn.

8.1. Kako tužitelj postavljenim tužbenim zahtjevom traži od tuženice isplatu iznosa od 5.345,31 EUR, odnosno 40.274,22 kn, a sud prvog stupnja tužitelju dosuđuje iznos od 5.345,30 EUR, odnosno 8.176,25 kn, što kada se primjeni fiksni tečaj konverzije na dosuđeni iznos u kunama ne odgovara iznosu dosuđenom u EUR, a niti zbroj pojedinačno utuženih iznosa u valuti EUR pod toč. I. izreke daje ukupan iznos od 5.345.30 EUR, što izreku presude u toč. I. čini nerazumljivom i proturječnom samoj sebi, kao i proturječnom toč. II. izreke pobijane presude, kojom je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom za iznos od 4.260,13 EUR, odnosno 32.097,97 kn. Naime, s obzirom da nije jasno koji iznos je tužitelju pod toč. I. izreke konačno dosuđen, to je i iznos pod toč. II. izreke, kojim se tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan, nejasan.

8.2. Pri tome, u odnosu na navod tuženice u žalbi kako se u tom dijelu radi o pogrešci u pisanju, valja reći kako ovakva odluka suda ne predstavlja pogrešku koju predviđa odredba čl. 342. st. 1. ZPP, već eventualno predstavlja pogrešku u suđenju, zbog koje se ne može ispravkom mijenjati sadržaj izreke presude.

9. Postupajući na navedeni način sud prvog stupnja je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. ZPP, budući da ista ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

10. Valja napomenuti kako neosnovano sud prvog stupnja uvažava prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja za potraživanja koja je tuženici uplatila R. P., sudužnica iz predmetnog Ugovora o kreditu, budući da iz istog nedvojbeno proizlazi da ga je, kao korisnik kredita, zaključio tužitelj, što mu za potraživanje nastalo iz predmetnog Ugovora daje aktivnu legitimaciju, budući da je isti obveznik predmetnog ugovornog odnosa i da su svim predmetnim uplatama zatvarane obveze upravo iz predmetnog ugovora te se sve što je uplaćeno po kreditnoj partiji uračunava u ispunjenje njegove obveze.

11. Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem odredbe čl. 369. st. 1. ZPP, ukinuti pobijanu presudu suda prvog stupnja i predmet vratiti istom sudu radi održavanja nove glavne rasprave.

12. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će otkloniti bitnu povredu u postupanju, te će vodeći računa o iznesenom u ovom ukidnom rješenju o tužbi tužitelja donijeti novu odluku, s tim što će imati u vidu navode tuženice iz žalbe da je podnijela prigovor radi prijeboja uslijed promjene tečaja CHF na niže u odnosu na tečaj važeći prilikom isplate kredita i to za razdoblje od listopada 2006. do prosinca 2008.

13. Odluka o troškovima u povodu izjavljenih pravnih lijekova temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Zadar, 13. veljače 2024.

Predsjednica vijeća

Blanka Pervan