Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 17 Gž-4636/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Mirele Mijoč Kramar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. L. iz Z., OIB:…, zastupane po punomoćniku Z. R., odvjetniku u Z., protiv tuženice S. L. iz S., OIB:…, zastupane po punomoćniku G. V., odvjetniku u Z., radi utvrđenja nevaljanosti oporuke i utvrđenja suvlasništva, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 4129/2018-116 od 17. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 13. veljače 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4129/2018-116 od 17. listopada 2023.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 417,25 eura.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4129/2018-116 od 17. listopada 2023.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da nije istinita niti pravno valjana pisana oporuka sačinjena 27. svibnja 1994. od strane ostaviteljice pok. M. G. (točka I.1. izreke). Također, odbijen je i tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da je pok. M. G. bila suvlasnica nekretnine upisane u zemljišnoknjižnom odjelu S. Općinskog građanskog suda u Zagrebu u zk. ul. br. 3383, k.o. S., kčbr. 2171/256 kuća i dvorište površine 242 hvati, u suvlasničkom udjelu većem od 1/2 suvlasničkog udjela, i to na način da je ista faktički (vanknjižno) bila suvlasnica nekretnine u četvrtopetinskom (4/5) (točka I./2. izreke), a odbijen je i zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka (točka I.3. izreke). Tužiteljici je naloženo i da tuženici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 995,42 eura / 7.499,99 kuna1 sa zateznim kamatama tekućim od 17. listopada 2023. do isplate (točka II. izreke).

Rješenjem suda prvog stupnja odbačena je kao nedopuštena tužba tužiteljice podnesena 27. kolovoza 2018. u dijelu u kojem je tužiteljica zahtijevala da se utvrdi da je vlastitim ulaganjima doprinijela izgradnji objekata koji čine sastavni dio nekretnine upisane u zemljišnoknjižnom odjelu S. Općinskog građanskog suda u Zagrebu u zk. ul. br. 3383, k.o. S., k.č.br. 2171/256 kuća i dvorište površine 242 hvati u jedno polovinskom (1/2) udjelu.

2. Protiv presude žalbu je podnijela tužiteljica iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu i rješenje preinačiti i tužbeni zahtjev prihvatiti.

3. Tuženica je podnijela odgovor na žalbu u kojem predlaže da se žalba tužiteljice odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem neistinitosti i nevaljanosti pisane oporuke ostaviteljice pok. M. G. sačinjene 27. svibnja 1994., te zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da je pok. M. G. bila suvlasnica nekretnine kčbr. 2171/256 u suvlasničkom udjelu od 4/5 odnosno u suvlasničkom udjelu većem od 1/2 polovine dijela.

6. U prvostupanjskom postupku nisu bile sporne slijedeće činjenice:

- da je tužiteljica kći pok. M. G. iz prvog braka kojeg je sklopila sa R. V. a koji brak je prestao razvodom,

- da je tuženica kći pok. M. G. iz drugog braka kojeg je M. G. sklopila sa J. G. 1964. godine,

- da je brak između pok. M. G. i J. G. trajao do smrti ostaviteljice odnosno do 13. travnja 1995. godine,

- da je pok. M. G. dana 27. svibnja 1994. sačinila oporuku kojom je svoju imovinu ostavila tuženici,

- da je u ostavinskom postupku iza pok. M. G. tužiteljica osporila valjanost oporuke i sastav ostavinske imovine,

- da je rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama, posl. broj O-8649/2015 od 13. travnja 1995. ostavinski postupak prekinut, te da je istim tužiteljica upućena na pokretanje parnice radi utvrđenja nevaljanosti oporuke od 27. svibnja 1994. i utvrđenja da je tužiteljica bila suvlasnica kčbr. 2171/256 u omjeru većem od 1/2 dijela.

7. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje nevaljanosti oporuke zbog postojanja zablude sud prvog stupnja je utvrdio da tužiteljica nije konkretizirala u čemu se sastojala eventualna zabluda kod ostaviteljice, te da niti iz iskaza saslušanih svjedoka ne proizlazi da bi se ostaviteljica pok. M. G. nalazila u zabludi. U odnosu na tvrdnje tužiteljice da je oporuka nevaljana zbog nesposobnosti ostaviteljice u trenutku oporučivanja sud prvog stupnja je na temelju utvrđenja da zbog nemogućnosti pribave zdravstvenog kartona ostaviteljice koji je uzrokovan protekom vremena i nemogućnosti provedbe medicinskog vještačenja, tužiteljica niti taj razlog za nevaljanost oporuke nije dokazala.

8. U odnosu na tvrdnju tužiteljice da ostaviteljica spornu oporuku nije potpisala sud prvog stupnja je utvrdio i da tu činjeničnu tvrdnju nije dokazala, a s obzirom na činjenicu da nije predujmila troškove za izvođenje dokaza grafološkim vještačenjem.

9. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva za utvrđenjem da je ostaviteljica pok. M. G. bila suvlasnica kčbr-. 2171/256 u omjeru većem od 1/2 dijela sud prvog stupnja je utvrdio da tužiteljica nije dokazala da je ostaviteljica unosom vlastite imovine u brak sa J. G. stekla suvlasništvo u većem omjeru od 1/2 dijela koji suvlasnički udio joj je darovao suprug.

10. Na temelju takvih utvrđenja sud prvog stupnja je tužbeni zahtjev tužiteljice odbio. 11. Tužiteljica osporava pobijano rješenje ističući da sud nije izveo dokaze saslušanjem svjedoka koji su predloženi u podnesku od 21. ožujka 2019.. Međutim, sud je obrazloženju pobijane presude (točke 7.4. i 7.4.1. obrazloženja) naveo koje je svjedoke saslušao odnosno koje svjedoke nije mogao saslušati. Sud prvog stupnja tako naveo da svjedoke M. G., D. M. i B. V. nije saslušao iz razloga što se dostava poziva vratila s naznakom dostavljača "nepoznat", te da tužiteljica, iako je o tome obaviještena dva puta rješenjima od 20. srpnja 2021. i 12. travnja 2022., nije dostavila nove točne adrese navedenih svjedoka. U odnosu na saslušanje svjedoka Š. T. i M. Š. tužiteljica je sama na ročištu održanom dana 30. lipnja 2021. navela da ne zna tko su ti predloženi svjedoci, dok je za svjedoke Đ. K. i I. Z. navela da se isti nalaze izvan Hrvatske, ali niti za te svjedoke nije dostavila adresu na koju ih predlaže pozvati. Predloženu svjedokinju D. R. sud je saslušao. Dakle, sud prvog stupnja je saslušao svjedoke koje je mogao pozvati i saslušati tako da su žalbeni navodi tužiteljice u tom smislu neosnovani.

12. Tužiteljica u žalbi ističe i da je sud prvog stupnja trebao primijeniti sredstva osiguranja nazočnosti svjedoka: Međutim, da bi se ta sredstva osiguranja nazočnosti svjedoka mogla primijeniti potrebno je da svjedok uredno bude pozvan na ročište. U ovom konkretnom slučaju, ranije navedeni svjedoci nisu saslušani ne stoga što nisu željeli pristupiti na ročište, već stoga što tužiteljica nije dostavila njihove točne adrese koje su se u većini slučajeva vraćala s naznakom "nepoznat", pa stoga nije bilo osnova da se protiv tih svjedoka primjenjuju prisilne mjere iz čl. 248. ZPP.

13. Neosnovano tužiteljica u žalbi ističe da joj je sud trebao produljiti rok za uplatu predujma za izvođenje dokaza grafološkim vještačenjem. Naime, tužiteljica je prvi puta pozvana na uplatu predujma za provođenje tog vještačenja rješenjem od 16. svibnja 2022. koji joj je produljen rješenjem od 12. srpnja 2022. Tužiteljica je ponovno rješenjem od 29. kolovoza 2022. pozvana na plaćanje predujma za vještačenje, ali usprkos toga tužiteljica predujam nije uplatila čak niti do zaključenja glavne rasprave 20. rujna 2023. Nije stoga bilo osnove da se tužiteljici po treći puta produlji rok za uplatu predujma za provođenje grafološkog vještačenja pogotovo kada se ima u vidu odredba čl. 111. st. 2. ZPP koja propisuje da se sudski rokovi mogu produljivati samo jednom.

14. Tužiteljica u žalbi ističe i da sud nije proveo dokaz građevinskim i ekonomskim vještačenjem. Međutim, niti ti žalbeni navodi tužiteljice nisu osnovani. Naime, tužiteljica je u tužbi (točka IV. tužbe) tvrdila da je u spornu nekretninu pok. M. G. ulagala vlastitu imovinu, te da je i ona sama doprinijela izgradnji objekta koji se na katastarskoj čestici nalaze. Međutim, navedene činjenične tvrdnje a kako to pravilno utvrđuje sud prvog stupnja, tužiteljica nije dokazala. Naime, tužiteljica nije dokazala da je njena majka sada pok. M. G. spornu nekretninu kupila novcem dobivenim od prodaje kuće u V., te da je njezin udio bio veći od 1/2 dijela koji je upisan u zemljišnim knjigama. Upravo suprotno, isprave u koje je izvršen uvid (Kupoprodajni ugovor iz ožujka 1964., darovni ugovor od 17. rujna 1966. rješenje Sekretarijata za financije Sesvete od 10. rujna 1959.) ukazivale bi da je na suprotno tj. da su udjeli M. G. i njezinog supruga J. G. (na čije ime je i nekretnina i kupljena) bili jednaki, kako je i upisano u zemljišnim knjigama. odnosno da suvlasnički udio pok. M. G. nije bio veći od 1/2 dijela. S obzirom da tužiteljica nije dokazala činjenicu da je novcem pok. M. G. kupljeno zemljište na kojem su kasnije izgrađeni objekti, to nije bilo osnove da se izvodi dokaz građevinsko-ekonomskim vještačenjem, tako da su žalbeni navodi tužiteljice koji se odnose na taj dokazni prijedlog neosnovani.

15. Pravilno je sud odbio i prijedlog tužiteljice za odgodom ročišta održanog 20. rujna 2023. Naime, tužiteljica je u postupku bila zastupana po punomoćniku, pa kako na navedenom ročištu nije bilo predviđeno njezino saslušanje, niti je na isto bila osobno pozvana, to nije bilo osnova da se isto odgodi.

16. Sud prvog stupnja je dakle, u prvostupanjskom postupku pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje tako da nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP. Na takvo, pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev tužiteljice odbio. Nije stoga ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP kojeg u žalbi također ističe tužiteljica. Pritom sud prvog stupnja nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP., a niti je počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. i čl. 220. st. 2. ZPP na koje tužiteljica ukazuje u žalbi. Pravilno je sud prvog stupnja postupio i kada je u odnosu na dio u kojem tužiteljica zahtijeva utvrđivanje činjenica odbacio tužbu. Naime, u tom dijelu radi se o sporu koji ne ide u sudsku nadležnost, pa je u tom dijelu tužbu valjalo odbaciti, ali ne primjenom odredbe čl. 187. st. 1. ZPP, već primjenom odredbe čl. 16. st. 2. ZPP.

17. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. i čl. 380. toč. 2. ZPP, žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu i rješenje suda prvog stupnja.

18. Tužiteljici nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka jer žalba nije bila osnovana (čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

19. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 13. veljače 2024.

Predsjednica vijeća:

Vesna Žulj