REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 62/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. P., OIB ..., iz M., kojeg zastupaju punomoćnice A.

V. i I. V., odvjetnice u R., protiv tuženice A. b. d.d., OIB ..., sa sjedištem u Z., koju zastupa punomoćnici - odvjetnici Odvjetničkog društva Š. & P. d.o.o. iz Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-810/2022-4 od 18. svibnja 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj P-889/2019-31 od 24. ožujka 2022., u sjednici održanoj 13. veljače 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije se odbija u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije se odbacuje u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnoga ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-810/2022-4 od 18. svibnja 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj P-889/2019- 31 od 24. ožujka 2022. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koja podnositeljica navodi da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, kao i zbog povrede temeljnoga ljudskog prava na pravično suđenje zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda počinjene zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava na koje se tuženica već pozivala u drugostupanjskom postupku.

2. Pitanja koja je tuženica u prijedlogu naznačila glase:

1) Je li sud ovlašten tumačiti ugovor suprotno zajedničkoj namjeri ugovornih strana odnosno suprotno odredbi članka 319. stavka 2. ZOO te na taj način drukčije pravno kvalificirati ugovor;

2) Može li se udruga potrošača smatrati vjerovnikom u skladu s odredbom članka 241. ZOO odnosno prekida li se podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava od strane udruge potrošača tijek zastare za tražbine individualnih potrošača; 3) Ima li tužitelj, u slučaju ništetnosti odredbe ugovora o kreditu koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu, pravo na povrat preplate sa zateznim kamatama koje teku od dana uplate svakog pojedinog iznosa ili od dana podnošenja tužbe; 4) Je li dopušteno sudu prigovor zastare ocijeniti primjenom pravnog pravila koje nije bilo na snazi u vrijeme nastupanja zastare;

5) U posebnim parnicama koje pokrenu potrošači protiv banke radi povrata stečenog bez osnove na temelju ništetnih ugovornih odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF, treba li prilikom izračuna iznosa stečenog bez osnove (restitucijski zahtjev) koji je banka stekla od potrošača zbog nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF primijeniti početno ugovorenu kamatnu stopu iz ugovora o kreditu koji je bio denominiran u CHF, a koji je nakon utvrđenja nepoštenom ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli pretvoren u ugovor o kreditu u kunama, ili treba primijeniti kamatnu stopu koju su banke redovno naplaćivale za kredite u hrvatskim kunama;

6) Je li sud vezan za utvrđenja iz parnice za zaštitu kolektivnih interesa u pojedinačnom postupku pokrenutom od strane potrošača radi povrata stečenog bez osnove;

7) Je li sud u postupku pokrenutom temeljem članka 138.a ZZP/09 beziznimno vezan za utvrđenja iz parnice za zaštitu kolektivnih interesa unatoč drukčijem činjeničnom stanju utvrđenom u pojedinačnom postupku;

8) Je li sud prilikom utvrđivanja ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli dužan provesti test nepoštenja, odnosno dati obrazloženje vezano za kontrolu nepoštenosti u smislu postojanja okolnosti za izuzeće od kontrole, sukladno odredbama članka 81. stavka 5. i članka 84. ZZP/03;

9) Je li sud pravilno primijenio odredbu članka 323. i članka 111. ZOO time što iznos navodno preplaćenog dijela glavnice i kamata kredita iz točke III. prvostupanjske presude nije umanjio za negativnu razliku koja proizlazi iz pojedinih rata kredita plaćenih u razdoblju otplate kada je ugovoreni tečaj tj. odnos između kune i CHF, bio niži od početnog tečaja na dan korištenja kredita kojeg je sud uzeo kao početni i nepromjenjivi tečaj, a isto pitanje se odnosi i na kamatnu stopu?

2.1. Tuženica smatra da su postavljena pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu cijeneći da se radi o pitanjima koja se primjenjuju na veliki broj CHF ugovora s promjenjivom kamatnom stopom i da o odgovorima na ta pitanja ovisi rješavanje velikog broja parničnih postupaka koji su pokrenuti protiv tuženice i drugih banaka. Kao razlog važnosti predlagateljica navodi nepodudarnost pravnih shvaćanja na kojima je utemeljena pobijana presuda s praksom Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženoj u odlukama broj Revt 26/09 od 12. veljače 2014., Rev 1172/2018-2 od 19. ožujka 2019., Revt 249/2014 od 9. travnja 2015., Rev 1277/2022 od 8. ožujka 2023., kao i s pravnim shvaćanjem istog suda broj Su-IV-222/04 od 5. ožujka 2004., zatim i s odlukama Ustavnog suda RH broj U-I-392/2011 od 13. prosinca 2016. i U-III-2233/2018 od 10. lipnja 2020. te pravnom praksom Suda EU izraženoj u odluci broj C-415/11 od 14. ožujka 2013. i C-226/12 od 16. siječnja 2014., a kao razlog važnosti istaknuta je i neujednačena praksa drugostupanjskih sudova jer predlagatelj ocjenjuje da je pravno shvaćanje na kojem je utemeljena pobijana presuda nepodudarno s pravnim shvaćanjem izraženim u, primjerice, presudi Županijskog suda u Puli - Pola broj Gž-2394/2016 od 28. lipnja 2017., Županijskog suda u Osijeku broj Gž-2394/2016 od 28. lipnja 2017. i dr. Pored toga, sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije ukazuje i na nezakonitost kao razlog važnosti.

3. Tužitelj nije odgovorio na reviziju tuženice.

4. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavka 1. i članka 387. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), revizijski sud ocjenjuje da pravna pitanja postavljena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao ni za razvoj prava kroz sudsku praksu te kao takva ne opravdavaju intervenciju najvišeg suda.

5. Naime, u odnosu na prvo, drugo, treće, četvrto, šesto, sedmo i osmo pitanje, riječ je o pitanjima u pogledu kojih pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama ovog suda broj Revt- 249/14 od 9. travnja 2015., Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., Rev-3142/18-2 od 19. ožujka 2019., Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. i dr., a nije riječ o pitanjima u odnosu na koja bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu (tako i u Revd-4383/21, Revd-146/22, Revd-2810/2022., Revd-377/2023 od 17. siječnja 2023., Revd- 3146/2020-2 od 3. studenoga 2020. i dr.). Dodatno, u odnosu na šesto postavljeno pitanje, valja odgovoriti da se u ovoj parnici radi o istoj kategoriji pravnih odnosa o kojima se radilo i u sporu radi kolektivne zaštite potrošača, a sudovi su u ovoj parnici utvrđivali činjenice dokazivanjem te su na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja ocijenili ništetnim odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli zbog istih razloga zbog kojih su one ocijenjene ništetnima i u postupcima radi zaštite kolektivnih interesa potrošača.

6. Glede petog postavljenog pitanja, valja odgovoriti da je pobijana odluka donesena u skladu s pravnim shvaćanjem revizijskog suda izraženim u presudi broj Rev- 308/2022-2 od 19. travnja 2022., prema kojemu ne postoji zakonom propisana referentna kamatna stopa, kao niti jedan jedinstveni parametar uz kojeg bi se vezala promjenjiva kamatna stopa, a koji bi se po sili zakona primjenjivao u situaciji kada je ugovorna odredba proglašena ništetnom pa nije dopušteno popunjavati ugovor nekom stopom koju bi sam utvrđivao kao "razumnu" (u kolokvijalnom značenju, gdje se kao razumno označava nešto što odgovara prosječnoj stopi koja je vrijedila u ugovornim odnosima poput onoga koji su stranke uspostavile sklopljenim ugovorom o kreditu u ovom predmetu). Stoga niti peto pitanje, kojim se u biti preispituje navedeno shvaćanje revizijskog suda, nije važno za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao ni za razvoj prava kroz sudsku praksu.

7. U odnosu na deveto postavljeno pitanje, valja odgovoriti da ni ono nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer je pravno shvaćanje na kojem je utemeljena pobijana presuda u vezi s ovim pitanjem podudarno s pravnim shvaćanjem revizijskog suda izraženog u presudi broj Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023. koje glasi: "U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koje se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK - CHF bio manji od tečaja HRK - CHF na dan isplate kredita.".

8. U vezi s nezakonitošću istaknutoj kao razlogom važnosti zbog tvrdnji o pogrešnoj primjeni materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka, valja navesti da zakonitost ili nezakonitost revizijom pobijane odluke kao razlog važnosti pitanja, u pravilu, nije odlučna za ocjenu sadržava li revizija neko važno pitanje zbog kojeg bi je trebalo dopustiti zato što revizija po novom konceptu koji je prihvaćen u domaćem parničnom postupku, u smislu odredbe članka 385.a ZPP, ne služi kontroli zakonitosti, kao što je služila ranije redovna revizija kojoj je to bila primarna svrha.

9. Slijedom navedenog, u odnosu na postavljena pitanja, prijedlog tuženice je valjalo odbiti na temelju odredbe članka 389.b stavka 1. ZPP i riješiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.

10. Nadalje, prema ocjeni revizijskog suda, tuženica navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinila vjerojatnim ni da joj je tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe članka 385.a stavka 2. ZPP. Naime, razlozi koje tuženica veže uz povredu temeljnih ljudskih prava tiču se povrede prava na pravično suđenje zajamčenog odredbom članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17 - dalje: EKLJP) i odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 2/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustava RH) jer tuženica, pozivom na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022., ističe da su sudovi odbijanjem predloženih personalnih dokaza povrijedili načelo jednakosti oružja i pravičnog suđenja onemogućavanjem tuženice u dokazivanju.

11. Iz sadržaja pobijane presude, međutim, proizlazi da su sudovi odbili izvesti predložene personalne dokaze i da su za to dali ozbiljne, relevantne, uvjerljive i dostatne razloge ističući da je tužitelj svoj stav o obaviještenosti u odnosu na sporne odredbe prilikom sklapanja Ugovora izrazio samom tužbom i navodima tijekom postupka, dok je ocijenjeno da se saslušanjem javnog bilježnika ne može utvrditi obaviještenost potrošača o rizicima promjene tečaja CHF, a koja obveza je postojala na strani tuženika kao kreditora i činjenici pregovaranja o uvjetima kreditiranja. Osim toga, sudovi su cijenili i da je tuženik predložio saslušanje djelatnika tuženika na okolnost da su tužitelju tijekom pregovaranja o ponudi kredita obrazložene posljedice i rizici kredita vezanog uz tečaj CHF, ali tuženica tijekom postupka nije tvrdila da su upravo predloženi svjedoci sudjelovali u sklapanju konkretnog ugovora, pa da bi potrošaču mogli dati odgovarajuće obavijesti, niti je navela na koje eventualno druge okolnosti predlaže saslušanje svjedoka. Stoga su sudovi ocijenili da predlaganje saslušanja svjedoka djelatnika tuženice bez jasnog konkretiziranja da je upravo tužitelj od istog informiran o parametrima promjene kamatne stope, nije svrsishodno ni odlučno za ishod spora. Osim toga, tuženik nije predlagao dokaze na okolnosti da je s tužiteljem pregovarao o uvjetima kreditiranja, te da je tužitelj imao mogućnost pregovaranjem mijenjati visinu kamatne stope ili ugovoriti drugačije uvjete vezano za tečaj CHF.

12. U takvim okolnostima revizijski sud u prijedlogu za dopuštenje revizije tuženice ne nalazi elemente koji bi upućivali na vjerojatnost povrede temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje onemogućavanjem dokazivanja jer su presude nižestupanjskih sudova detaljno obrazložene općenito, a posebno i po razlozima za ocjenu da u konkretnom slučaju nije povrijeđeno načelo jednakosti oružja, pa se ne mogu smatrati arbitrarnima niti očito nerazumnima i u tom smislu udovoljavaju procesnim jamstvima koja osiguravaju odredbe članka 6. stavka 1. EKLJP i članka 29. stavka 1. Ustava RH.

13. Prema tome, kada tuženica nije učinila vjerojatnim da joj je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno pravo na pravično suđenje, njezin je prijedlog u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava valjalo odbaciti na temelju odredbe članka 389.a stavka 3. ZPP i riješiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 13. veljače 2024.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.