REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 22/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja-protutuženika N. K. iz Z., OIB ... i drugotužitelja- protutuženika I. T. iz H., OIB ..., oboje zastupanih po punomoćniku N. R., odvjetniku u Z., protiv tuženika-protutužitelja M. K., H., OIB ..., zastupanog po punomoćniku B. M., odvjetniku u S., radi predaje nekretnine, isplate i utvrđenja prava zadržanja, odlučujući o prijedlogu tuženika-protutužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovnog broja Gž-1726/2023-4 od 27. rujna 2023., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu poslovni broj P-1965/2017 od 26. svibnja 2023., u sjednici održanoj 13. veljače 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija u pogledu postavljenih pravnih pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje u pogledu pozivanja na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik-protutužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude, u dijelu u kojem nije uspio u sporu.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije je postavio pravna pitanja za koja smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz praksu.
2.1. Uz to se pozvao i na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014 - dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010 i 13/2017 - dalje: Konvencija).
3. U dijelu u kojem je prijedlog podnesen u smislu toč. 2. ovoga obrazloženja ovaj ga je sud kvalificirao kao prijedlog za dopuštenje revizije u smislu st. 1. čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), dok je u dijelu u kojem je prijedlog podnesen u smislu toč. 2.1. ovoga obrazloženja, taj prijedlog kvalificirao u smislu st. 2. toga članka.
4. Ovaj sud je prijedloge razmotrio sukladno odredbama čl. 387. st. 1. i čl. 389. ZPP.
O prijedlogu podnesenom u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP
5. Prvo postavljeno pravno pitanje (treći odlomak druge stranice prijedloga), drugo postavljeno pitanje (drugi odlomak treće stranice prijedloga), peto postavljeno pitanje (drugi odlomak zadnje stranice prijedloga) se ne mogu kvalificirati kao materijalnopravna niti postupovnopravna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a; njima se zapravo upire na (eventualnu) pogrešnu primjenu odredba parničnog postupka počinjenu pred drugostupanjskim sudom, a što samo po sebi nije razlog za dopuštenje revizije, one u smislu čl. 382. ZPP-a.
5.1. Naime, čak i u slučaju postojanja takove povrede u konkretnom slučaju - osobito u situaciji kad takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda - njezine posljedice ne premašuju dosege ovoga konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse niti za razvoj prava kroz praksu, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom navedene revizije, pa tako ni nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz praksu.
6. U pogledu trećeg postavljenog pravnog pitanja (šesti odlomak na trećoj stranici prijedloga) je za obrazložiti da tuženik-protutužitelj nije dokazao da je na taj način osporavao prvostupanjsku odluku niti to proizlazi iz sadržaja pobijane odluke niti je u tom smislu uz prijedlog dostavio dokaze-dijelove spisa (što je obvezan po čl. 387. st. 3. ZPP), pa ne može tu zaštitu, na taj način kako se problematizira tim pitanjem, tražiti tek u ovome stupnju postupka.
7. Četvrto postavljeno pitanje (prvi odlomak na zadnjoj stranici prijedloga) ne predstavlja pravno pitanje, nego se radi o pitanju načina dokazivanja činjenica te se pita zapravo je li se na određeni način može dokazati određena činjenica, što sve ovisi o okolnostima konkretnog slučaja i na to se ne može dati univerzalan odgovor primjenjiv na sve buduće situacije i tako uspostaviti pravni standard za buduća postupanja (što je smisao vođenja postupka povodom revizije). Osim toga, tu se polazi od, po nižestupanjskim sudovima, ipak neutvrđene premise krivotvorenja javnih isprava (takvo što sudovi nisu utvrdili a ovaj, revizijski sud svoju odluku o dopuštenosti revizije donosi u okviru činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova) pa to pitanje stoga niti ne može imati utjecaj na odluku u sporu.
8. U pogledu šestog postavljenog pravnog pitanja (zadnje pitanje u prijedlogu) je za obrazložiti da u odlukama na koje se poziva tuženik-protutužitelj (kao na razloge važnosti tog pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i razvoj prava) nije sagledavala situacija u okviru činjeničnog pa tako i činjeničnopravnog okvira podudarnog sa ovopredmetnim, pa se tom odlukom (a niti na ikoji drugi način) nije dokazala važnost toga pravnog pitanja u navedenom smislu.
9. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a - zbog pravnih pitanja koje stranka smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava - valjalo je, temeljem odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a, odlučiti kao u izreci, pod toč. I.
O prijedlogu podnesenom u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP
10. Sagledavajući prijedlog u upravo naslovljenom smislu, za primijetiti je da se podnositelj poziva na povredu čl. 6.1. Konvencije. Sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije se dijelom svodi na pritužbe o načinu na koji su niži sudovi ocijenili dokaze odnosno o tome kako su utvrdili činjenično stanje, dakle, na razloge koje se ne mogu isticati u reviziji niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje osim u izuzetno rijetkim slučajevima. Ovaj sud, protivno navodima iz prijedloga, smatra da je u postupku pred nižim sudovima tuženiku-protutužitelju bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužitelja-protutuženika, iznese činjenice i predlože dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim odlukama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode. Njihove odluke su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik-protutužitelj nije imao pravično suđenje. Dakle, imajući u vidu izneseno, tuženik-protutužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižim sudovima bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje.
11. Što se tiče pritužbe koja se odnosi na navodnu povredu prava vlasništva zajamčenog čl. 48. Ustava odnosno prava na mirno uživanje imovine zajamčenog čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju, ovaj sud primjećuje da se postupak pred nižim sudovima odnosi na tipični građanskopravni spor između privatnih osoba te da odluke nižih sudova nisu očigledno nezakonite, arbitrarne niti očito nerazumne. Tuženik-protutužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižim sudovima bilo povrijeđeno pravo vlasništva odnosno pravo na mirno uživanje imovine.
12. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a - u pogledu pozivanja na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom i Konvencijom - valjalo, temeljem 389.a st. 4. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ovoga rješenja, pod toč. II. Zagreb, 13. veljače 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
