Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27, Split

Poslovni broj:Povrv-1649/2019

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji toga suda Maji Anušić, u pravnoj stvari tužitelja H. – O. d.d., OIB …,

zastupan po punomoćniku Ž. O., I. P. i F. O., odvjetnicima u

ZOU protiv tuženika N. M., OIB

…, zastupane po punomoćniku D. B., odvjetniku u S. radi

isplate, nakon održane i zaključene javne i glavne rasprave dana 15.studenog 2023. godine u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, dana 13.veljače 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv-1114/16 od 4.ožujka 2016. javnog bilježnika M. P. iz S., u cijelosti.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 710,50 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kod javnog bilježnika M. P. iz S. podnio ovršni prijedlog kojim traži donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim traži od tuženika isplatu iznosa od 1.890,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate zajedno sa troškovima ovršnog postupka, te je javni bilježnik donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-1114/16 od 4.ožujka 2016.godine.

2. Protiv gore navedenog rješenja o ovrsi tuženik je pravodobno podnio prigovor u kojem navodi da je vozilo po punomoći prodala te da nije sklopila ugovor sa tužiteljem.

3. Sud je stoga temeljem odredbe čl. 54 Ovršnog zakona („Narodne Novine“ broj 57/96, 29/99, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08, 112/12, 25/13 i 93/14; dalje OZ) stavio izvan snage rješenje o ovrsi ovog suda poslovni broj Ovrv-1114/16 od 4.ožujka 2016. u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo sve provedene radnje, te je određeno da će se postupak provesti po pravilima parničnog postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Sud je tijekom dokaznog postupka izveo dokaz uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga, punomoć, policu osiguranja automobilske odgovornosti, grafološkim vještačenjem po C. I. V. iz Z., uvidom u evidenciju MUP RH o

vlasništvu vozila te je temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,123/08, 57/11,148/11,25/13,89/14; dalje ZPP) ovaj sud utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

5. Tuženik je istaknuo prigovor da ista ne može biti dužnik iz rješenja o ovrsi jer je vozilo prodala G. P. 2013. te da nije potpisala predmetnu policu

osiguranja po kojoj se tereti.

6. Obzirom na prigovore istaknute od strane tuženika, prvenstveno je valjalo riješiti pitanje promašene pasivne legitimacije, jer tuženik navodi da nije niti u kakvom odnosu sa tužiteljem.

7. U ovom postupku donijeta je presuda poslovni broj Povrv-550/17 ukinuta rješenjem Županijskog suda.

8. Nije sporno da je N. M. navedena kao ugovaratelj osiguranja na polici osiguranja, međutim ista osporava da je predmetnu policu potpisala.

9. Naime, odredbom čl. 925. Zakona o obveznim odnosima ( " Narodne novine" broj 35/05 i 41/08 dalje ZOO) je propisano da je ugovor o osiguranju sklopljen kad je ponuda o osiguranju prihvaćena (st. 1.), da o sklopljenom ugovoru o osiguranju osiguratelj je obvezan bez odgađanja ugovaratelju osiguranja predati uredno sastavljenu i potpisanu policu osiguranja ili neku drugu ispravu o osiguranju (st. 2.), i da iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, ugovor o osiguranju osoba sklopljen je kad strane potpišu policu osiguranja (st. 3.).

10. Stoga je u ponovljenom postupku sud, na prijedlog tuženika, proveo dokaz grafološkim vještačenjem po Centru …,

koji su dopisom od 7.prosinca 2021. odgovorili da

traženo vještačenje nije moguće provesti jer kao sporni materijal je priložena preslika Police osiguranja ( fotokopija liše kvalitete) te u nadopuni je potrebno dostaviti izvornik predmetne police osiguranja. Nadalje, navode da su kao nesporni materijali dostavljeni nesporni potpisi tužene ispisani po diktatu te van diktata, te je utvrđeno da su istog rukopisnog tipa formirani kao navodi imena i prezimena rukopisom pisanih slova uglavnom jasne definicije slova te čitljivi. Nadalje, da je pregledom spornog potpisa utvrđeno da se radi o potpisu najvjerojatnije navodu imena i prezimena gdje se početni grafemi mogu čitati kao G i B ( ili P) . Nadalje, prema općem izgledu sporni potpis se u potpunosti razlikuje od dostavljenog nespornog materijala N. M. pa da bi prema tome trebalo dostaviti nesporne potpise osobe čiji bi potpis to trebao biti budući se u prvoj fazi vještačenja utvrđuje autentičnost spornog potpisa usporedbom s nespornim materijalom osobe na čije ime glasi potpis.

11. Dakle, iz navedenog ne proizlazi izvjesnim da je N. M. potpisala predmetnu policu osiguranja. Naime, u dopisu Centra navodi se da bi se utvrdilo o kojoj osobi potpisniku te police se radi trebalo bi za potpuno vještačenje pribaviti nesporne potpise osobe koja policu jest potpisala.

12. U ovoj fazi postupka, u nedostatku drugih dokaza o sklopljenom ugovoru o osiguranju ( ponude), utvrđeni potpis tužene na predmetnoj polici relevantan je za zaključivanje da je tužena sklopila ugovor o osiguranju s tužiteljem. Naime, ugovor o osiguranju je neformalan i konsenzualan ugovor, pa je za sklapanje dovoljna suglasnost volja, a izdavanje police nije uvjet nastanka niti valjanosti ugovora o osiguranju i ugovor se može dokazivati na drugi način ne samo policom osiguranja. Kako tužitelj nije dostavio izvornik police osiguranja na traženje suda navedenu tražbinu nije dokazao, jer u spis nije dostavio isprave na temelju kojih bi se, moglo pravilno provesti grafološko vještačenje, slijedom čega isti nije dokazao postojanje ugovornog odnosa s tuženom, a što je isti trebao dokazati sukladno čl. 221 a ZPP-a.

13. Okolnost da je prva premija uplaćena na dan ugovaranja police osiguranja nije dokaz niti o priznanju duga ( čl. 240 ZOO) tužene jer tužitelj nije dostavio dokaz da je predmetnu uplatu izvršila tužena. Nadalje, prema punomoći dostavljenoj u spis ne postoji ovlaštenje opunomoćenika P. da sklopi ugovor o osiguranju u ime i za račun tužene pa je tim više tužitelj trebao dokazati da je ugovor o osiguranju sklopio s tuženom.

14. Teret dokaza uvijek leži na onome tko se poziva na činjenicu na kojoj zasniva neko svoje pravo, odnosno svaka stranka u postupku treba dokazati postojanje onih činjenica na koje se poziva, pa shodno navedenome će tako i onaj koji tvrdi da je određenu ispravu potpisao njegov protivnik u parnici, biti ujedno dužan dokazati svoju tvrdnju da je upravo ta osoba potpisala određenu ispravu. U postupku dokazivanja činjenice da je određena osoba potpisala kakvu ispravu će se očitovati grafološki vještak koji stupnjuje izglede da je određena osoba potpisala predmetnu ispravu ( Tako i ŽS V. G. G.-1066/2020-2 od 26.11.2020.). Obzirom nije navedena tužena kao mogući skriptor predmetne police, a izvornik iste tužitelj nije dostavio do kraja postupka zbog čega nije bilo moguće do kraja provesti vještačenje spornog potpisa na polici sud smatra da ovdje tužitelj nije dokazao, a trebao je dokazati sukladno čl.221.a ZPP-a, da je tužena potpisala predmetnu policu, što isti nije učinio slijedom čega je odlučeno kao u izreci.

15. Dakle, u smislu tereta dokaza, na tužitelju je bilo dokazati da je tužena potpisala spornu policu, a nije na tuženoj da dokazuje negativne činjenice.

16. Slijedom navedenog, proizlazi da tužena nije u ugovornom odnosu s tužiteljem te da je osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije, zbog čega je sukladno odredbi čl. 451 st. 3 ZPP-a odlučeno kao u izreci presude.

17. Odluka o parničnom trošku tuženika temelji se na odredbi čl. 154. st. 3. ZPP-a u svezi sa odredbom čl. 155. st. 1. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tuženika po punomoćniku odvjetniku, odmjeren prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine broj 142/12, dalje: Tarifa) koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja pojedine parnične radnje, prema vrijednosti tužbenog zahtjeva. Slijedom navedenog, tuženiku pripada nagrada za zastupanje na ročištu od 12.2.2021., 23.4.2021., 26.5.2021.,15.11.2022., 8.3.2023.,15.11.2023. po 25 bodova za svaku radnju te sastav podneska od 10.11.2023. 25 bodova odnosno sveukupno 175 bodova, pomnoženo sa vrijednosti boda Tbr 54 OT 2,00 eura iznosi 350,00 eura uvećano za iznos PDV-a 25%, u iznosu od 87,50 eura te trošak sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi od 13,00 eura uvećano za trošak vještačenja u iznosu od 260,00 eura što sveukupno iznosi 710,50 eura, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II izreke.

Split, 13. veljače 2024.

Sutkinja

Maja Anušić,

v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu u Splitu. Žalba se podnosi pismeno u četiri primjeraka putem ovog suda u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st.2 t.1, 2, 4, 5, 6, 8, 9, 10 i 11 ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467 st. 1 ZPP-a).

Dna:

1. punomoćniku tužitelja

2. punomoćniku tuženika

3. spis