REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2115/2019-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, te Darka Milkovića, Jasenke Žabčić i mr. sc. Senije Ledić članova vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja N. K., OIB …, II. tužiteljice M. K., OIB …, oboje iz Đ., koje zastupa punomoćnik T. Š., odvjetnik iz Odvjetničkog društva Š. & Š. iz Z., protiv I. tuženika H.

- O. d.d. Z., OIB …, koga zastupaju odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda O. i dr. iz Z. i I. tuženika V. K. iz Đ., OIB …, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-735/2017-2 od 8. studenoga 2018. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Đakovu broj P-536/2016-16. od 2. ožujka 2017., u sjednici održanoj 13. veljače 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužitelja te se u odnosu na I. tuženika HOK - Osiguranje d.d. Zagreb ukida presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-735/2017-2 od 8. studenoga 2018. i presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Đakovu broj P-536/2016-16 od 2. ožujka 2017., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka nastalim u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u stavku 1. izreke II. tuženik V. K. obvezan je platiti tužitelju N. K. iznos od 292.722,68 kn i tužiteljici M. K. iznos od 292.722,68 kn sa zateznim kamatama tekućim od 31. ožujka 2009.g. do isplate po stopi preciznije navedenoj u toj presudi, u stavku 2. te presude, odbijen je zahtjev tužitelja u odnosu na I. tuženika H. o. d.d. kojim su tužitelji tražili da im taj tuženik plati i to tužitelju N. K. iznos od 292.722,68 kn i tužiteljici M. K. iznos od 292.722,68 kn sa zateznim kamatama tekućim od 31. ožujka 2009., te s u stavku 3. tužitelji obvezani prvo tuženiku H. o. d.d. naknaditi parnični trošak u iznosu od 64.124,68 kn, sa zateznim kamatama od 22. veljače 2017. po stopi preciznije navedenoj u toj presudi, sve to u roku od 15 dana.

2. Presudom suda drugog stupnja u točki I. izreke potvrđena je presuda suda prvog stupnja u pobijanom odbijajućem dijelu (t. II. izreke), te odluci o parničnom trošku (t. III. izreke), a u točki II. izreke I. odbijen je zahtjev tuženika za nadoknadu troška odgovora na žalbu.

3. Protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-735/2017-2 od 8. studenoga 2018. u dijelu u kojem je odbijen je zahtjev tužitelja u odnosu na I. tuženika H. o. d.d. tužitelj je u odnosu na tog tuženika podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, i 89/14 – dalje: ZPP) zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

4. Predlaže reviziju prihvatiti, te preinačiti pobijane odluke, podredno predlaže ukinuti pobijane nižestupanjske presude i vrati predmet na ponovno suđenje sudu I. stupnja.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen

6. Revizija je osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja prema I. tuženiku za isplatu kupovnine, a prema II. tuženiku za isplatu osiguranine zbog nastupa osiguranog slučaja.

8. Tužitelj svoj zahtjev prema I. tuženiku temelje na činjenici jamstva po polici osiguranja broj 1501-00000002., uz tvrdnju da je osigurani slučaj nastupio 31. ožujka 2009., koji je pokriven vremenskim važenjem navedene police.

9. Nižestupanjski sudovi su utvrdili:

- da su tužitelji kao prodavatelji i II. tuženik V. K. kao kupac sklopili Ugovor o prodaji nekretnina kojim ugovorom su prodavatelji prodali kupcu nekretnine upisane u zk. ul. br. 1401 k.o. Đ.,

- da je ugovorena kupoprodajna cijena u iznosu od 500.000,00 kn, s tim što su umjesto isplate kupoprodajne cijene ugovorne stranke suglasno ugovorile da će kupac predati prodavateljima u vlasništvo dva novoizgrađena stana površine oko 40,2 m2 svaki, koji će se nalaziti u stambenoj zgradi koju će kupac o svom trošku sagraditi na nekretninama koje su predmet ugovora,

- da je točkom 4. određeno da se kupac obvezuje prodavateljima predati u posjed ugovorene stanove najkasnije do 31. ožujka 2009. a ako nastupe tehničke smetnje u ostvarenju građenja rok predaje u posjed može se produžiti za 60 dana o čemu će ugovorne strane sklopiti aneks ugovora, a u slučaju da kupac i nakon produženja roka ne preda stanove u posjed prodavateljima prodavatelji su ovlašteni zaključno s 31. svibnja 2009. godine aktivirati izdanu policu osiguranja iz točke 5. ugovora,

- da je u točki 5. ugovoreno je jamstvo prema kojem se kupac obvezao prodavateljima izdati policu broj 1501-00000002 H. o. kuće d.d. Z., P. Đ. u iznosu od 80.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti na dan isplate, u koji iznos je uračunata i naknada štete zbog neispunjenja obveze kupca prema prodavateljima,

- da se tuženik V. K. na temelju sklopljenog ugovora upisao kao vlasnik nekretnina,

- da je 25. siječnja 2008. u Z. sastavljena polica H.-O. broj 1501-00000002, da je kao ugovaratelj naznačen V. K. a kao osiguranici N. i M. K.. u kojoj je početak dugoročnog osiguranja s danom 25. siječnja 2008. i istek 31. svibnja 2009. godine, a kao predmet osiguranja navedeno je osiguranje jamstva prema ugovoru o prodaji nekretnine zaključenim između ugovaratelja i osiguranika 23. siječnja 2008. za ispunjenje obveze plaćanja cijene nekretnine u ugovorenom roku na iznos kupoprodajne cijene nekretnine uvećan za troškove na ime štete nastale zbog neispunjenja obveze kupca (ugovaratelja), a iznos jamstva utvrđen je u iznosu od 585.445,36 kn i premija u iznosu od 26.345,04 kn. Na polici je naznačeno da je sastavni dio ugovora o osiguranju Ugovor o osiguranju jamstva te da ugovaratelj potpisom police potvrđuje primitak navedenih sastavnih dijelova ugovora o osiguranju,

- da 2. tuženik do dana podnošenja tužbe nije isplatio kupovnu cijenu niti je započeo s izgradnjom stambene zgrade, a da je 1. tuženik odbio zahtjev tužitelja pozivom na gubitak prava po navedenoj polici.

9.1. U revizijskoj fazi postupka sporno je postoji li ugovor o osiguranju, je li ugovor o osiguranju jamstva sastavni dio police osiguranja, i je li taj ugovor uručen tužiteljima i

II. tuženiku prilikom predaje police.

9.2. U odnosu na te sporne činjenice utvrđeno je;

- da u spis nije predan izvornik nego samo preslika ugovora o osiguranju jamstva (list 30-31) na kojoj se ne nalaze potpisi osiguratelja, ugovaratelja i jamca-platca, s tim da I. tuženik nije dostavio original tog ugovora uz tvrdnju da ga nije mogao pronaći u arhivi i da se isti vjerojatno izgubio u seljenju arhive.

- da su tužitelji i II. tuženik potvrdili da im je uručena polica osiguranja, da su tužitelji znali za njezin sadržaj, a da to proizlazi i iz sklopljenog ugovora o prodaji nekretnina u kojem je u točki 5. naveden broj police, te da je ugovor o osiguranju jamstva je sastavni dio police i isti obvezuje stranke, pa su zaključili da su uz policu primili i ugovor o osiguranju jamstva.

- da je osigurani slučaj nastupio 31. ožujka 2009. kako je i ugovoreno u čl. 4. Ugovora o prodaji nekretnina, kao dan dospijeća obveze kupca, a da su se tužitelji prvi put obratili I. tuženiku radi isplate podneskom od 16. rujna 2011.

10. Nižestupanjski sudovi su prihvatili prigovor I. tuženika da su tužitelji bili dužni aktivirati policu najkasnije do 31. svibnja 2009. pod prijetnjom gubitka prava, te da se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba čl. 923. Zakona o obveznim odnosima koja propisuje da se odredbe odsjeka Zakona o obveznim odnosima koji se odnose na ugovor o osiguranju neće primijeniti na osiguranje tražbina. Ujedno smatraju da je odredba čl. 4. Ugovora o kupoprodaji bitan sastojak navedenog ugovora jer je u istoj navedeno da ako kupac ne preda stanove u posjed prodavateljima da su isti ovlašteni zaključno s 31. svibnja 2009. aktivirati izdanu policu osiguranja, a da identična odredba postoji u samoj polici osiguranja te posebice u ugovoru o osiguranju jamstva, gdje je čl. 9. određeno da ugovor stupa na snagu potpisom police i traje do 31. 05. 2009., te će se nakon isteka valjanosti ugovora osiguratelj smatrati oslobođen svih obveza o ugovoru o osiguranju jamstva.

11. Utvrđujući da tužitelji nisu do 31. svibnja 2009. aktivirali policu osiguranja, nižestupanjski sudovi su zaključili da su oni izgubili pravo na isplatu osigurane svote po toj polici te su ih u odnosu na I. tuženika u cijelosti odbili s tužbom i tužbenim zahtjevom.

12. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

13. Tužitelji u reviziji iznose i opširne razloge zbog kojih smatraju da je činjenično stanje ostalo nepotpuno i pogrešno utvrđeno, pri čemu u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a pokušavaju dovesti u sumnju pravilnost zaključka drugostupanjskog suda o postojanju pravno odlučnih činjenica, osporavajući ocjenu izvedenih dokaza i zaključke drugostupanjskog suda u odnosu na zakonitost odluke, dajući pritom vlastitu ocjenu izvedenih dokaza. Međutim, takvi prigovori po svojoj naravi su činjenični prigovori koje revizijski sud ne može ocjenjivati s obzirom na to da prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP-a reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

14. Međutim, ostvaren je revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, na koju se revizijama ukazuje, jer presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, zbog čega nižestupanjske presude imaju nedostataka zbog koji se ne mogu ispitati. Naime, tužitelji su u žalbi tvrdili da sporni ugovor o osiguranju ne postoji, a podredno da je ništetan, da je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev u odnosu na I. tuženika jer je utvrdio da taj ugovor postoji pa je prava i obveze stranaka prosuđivao kroz odredbe čl. 9. ugovora o osiguranju, ali je pri tome propustio odlučiti o daljnjoj tvrdnji tužitelja da je navedena odredba ugovora o osiguranju ništetna, jer je protivna čl. 6., čl. 102., čl. 107-110. Zakona o zaštiti potrošača. Kako se o navedenom prigovoru nije izjasnio ni prvostupanjski ni drugostupanjski sud time je pred tim sudovima počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, zbog čega je bilo nužno ukinuti obje nižestupanjske presude.

15. Jednako tako, ostvarena je i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a i iz razloga što postoji proturječnost između sadržaja police osiguranja (list 15. spisa) i sadržaja te police kojeg su utvrdili nižestupanjski kada su iz sadržaja te police utvrdili da su o po toj polici tužitelji ovlašteni zaključno s 31. svibnja 2009. aktivirati izdanu policu osiguranja, a da nakon isteka valjanosti ugovora osiguratelj će se smatrati oslobođen svih obveza iz ugovora o osiguranju jamstva, što zaista ne stoji navedenoj polici, nego u čl. 4. Ugovora o kupoprodaji i u čl. 9. ugovora o osiguranju, a koji ugovor je sastavni dio te police.

16. S obzirom na izneseno valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.

17. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem te će nakon provedenog ponovnog postupka donijeti odgovarajuću odluku o tužbi tužitelja.

18. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 13. veljače 2024.

Predsjednica vijeća

Marina Paulić, v.r.